Kao i svakog proljeća proteklih dvadesetak godina u Hrvatskoj je i ovoga proljeća otvorena priča o Jasenovcu i Bleiburgu, i to zato što obljetnice tih dviju velikih tragedija Hrvatske – znamenitog proboja jasenovačkih logoraša i predaje zarobljenih hrvatskih kolaboracionističkih snaga i civila u Bleiburgu – padaju na proljeće. No ove godine ta je rasprava ipak dobila jednu novu dimenziju. [Read more…]
Evo zašto su novine još uvijek važne
Što povezuje najmoćnije svjetske političare, milijardere i nogometne zvijezde? Što je zajedničko ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kineskom Xiju Jinpingu, premijeru Islanda Sigmunduru Gunnlaugssonu, premijeru Davidu Cameronu, glumcu Jackieju Chanu i nogometašu Lionelu Messiju? [Read more…]
Lažni spasitelji
Dok se Europom širi atmosfera izvanrednog stanja zbog terorističke prijetnje, i Hrvatska proživljava svoje izvanredno stanje, samo drukčije vrste. Hrvatska je u izvanrednom stanju zato što još nema novu vladu, a svakog će trena doživjeti financijski kolaps, [Read more…]
Židovi 21. stoljeća
Europa je na izbjegličku krizu reagirala ratom protiv izbjeglica i šokantnim odsustvom bilo kakve empatije i humanizma. Izmučene i napaćene ljude koji su opasnim putem preko Sredozemlja i Balkana pokušavaju pobjeći od najsmrtonosnijeg rata u modernoj povijesti, onog sirijskoga, dočekuju zidovi, žice i policija. Europskim javnim prostorom ponovno otvoreno divljaju fašizam, rasizam i ksenofobija. [Read more…]
Slučajevi prijetnji smrću i napada na novinare još uvijek su neriješeni
Danas, 11. kolovoza 2015., točno je godina dana od kada je pred svojim stanom u Zagrebu premlaćen slobodni novinar Domagoj Margetić. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske okarakteriziralo je taj napad kao pokušaj ubojstva no još uvijek nije poznat niti napadač niti motiv niti eventualni naručitelj. [Read more…]
Stjepo Bartulica: ”Naša desnica nema veze s konzervativizmom”
Dr. Stjepo Bartulica ima vrlo zanimljivu biografiju. Jedan od predvodnika konzervativne revolucije u Hrvatskoj odrastao je u SAD-u, u katoličkom duhu, u obitelji hrvatskih iseljenika. Početkom devedesetih dolazi u Hrvatsku. Počinje raditi u Ministarstvu vanjskih poslova, a jedno vrijeme šef mu je bio i današnji premijer Zoran Milanović. U mandatu Ive Josipovića u njegovom uredu bio je povjerenik za vjerske zajednice. [Read more…]
Vrhovnica
Nije li to zanimljivo: ministar Lalovac izbezumljeno traži gdje bi mogao rezati ne bi li zauzdao proračunsku potrošnju kako bi Hrvatska izbjegla sankcije Europske komisije, dok ministar Kotromanović uvjerava kako je Hrvatska spremna ”spržiti” 400 milijuna eura na nove ratne avione!?! [Read more…]
Turudićeva šatoraška pravda
Pod šatorom, rekao bi Mao, cvjeta tisuću cvjetova. Nakon što su ”riješili” pitanje materijalne baze, napokon artikuliravši svoju ”listu želja Djedu Mrazu”, šatoraši i njihovi politički pokrovitelji prešli su na nadgradnju. [Read more…]
Europa ide u rat
Rat, i to veliki rat od kojeg Europa bježi desetljećima, ponovno kuca na europskim istočnim granicama. Sve od Drugog svjetskog rata Europa je od rata na svom tlu bježala kao od zloćudne bolesti. Kada bi ratovi i izbili u njezinom dvorištu, kao devedesetih na Balkanu, Europa je bila potpuno paralizirana.
Da se pitalo Europljane, i da nije bilo američke intervencije 1995., Balkan bi vjerojatno i danas krvario.
Eurointegracija nije konstruirana za rat, nego za mir. U poslijeratnoj dijalektici Europe proces ujedinjenja bio je antiteza ratu, njegova negacija. Europa je svoju sigurnost povjerila NATO-u, zapravo Amerikancima, koji u tom savezu imaju glavnu riječ. Amerikanci, naime, izdvajaju za vojsku dvostruko više od svih ostalih članica NATO-a zajedno.
Rat, i to veliki rat od kojeg Europa bježi desetljećima, ponovno kuca na europskim istočnim granicama. Sve od Drugog svjetskog rata Europa je od rata na svom tlu bježala kao od zloćudne bolesti. Kada bi ratovi i izbili u njezinom dvorištu, kao devedesetih na Balkanu, Europa je bila potpuno paralizirana
I one europske države koje o sebi još uvijek vole razmišljati kao o velikim vojnim silama, poput Velike Britanije ili Francuske, moraju se suočiti sa stvarnošću.
Dugogodišnja recesija zahtijevala je bolne rezove na njihovim vojnim kapacitetima, što je neminovno rezultirao slabljenjem njihove vojne moći. Kada su prije nekoliko godina, zahvaljujući ratobornom predsjedniku Sarkozyju, Francuzi i Britanci bez aktivnog učešća Amerikanaca odlučili intervenirati u Libiji, njihova intervencija ubrzo je zapala u nesvakidašnje probleme. Njihovi avioni, naime, ubrzo su ostali bez streljiva.
Amerikanci, koji su u skladu s tadašnjom novom Obaminom doktrinom iz prikrajka promatrali razvoj situacije, opet su ih morali spašavati posegnuvši u vlastite zalihe. Još se jednom pokazalo da europske saveznice bez Amerikanaca nisu kadre izvesti ni jednostavnije ratne operacije.
Na drugoj je strani Njemačka, koja je u međuvremenu izrasla u najveću gospodarsku silu Europe. Njemačka je izgradila i tehnološki superiornu vojnu silu, ali se zbog vlastitog traumatičnog povijesnog iskustva ustručava tu silu koristiti izvan vlastitih granica, pa čak i u mirovnim misijama, a kamoli u ratnim operacijama.
Dok Putinovi tenkovi osvajaju Lugansk, EU objavljuje povijesnu odluku prema kojoj se više ne smiju proizvoditi usisavači jači od 1600 vata. Europa usto zabranjuje i prejake fenove za sušenje kose, kosilice i kuhala za vodu, nakon što su o nepoželjnim zakrivljenim krastavcima već napisani traktati
Koliko god se stalno suočavala s uvjerljivim zahtjevima da preuzme odlučniju ulogu u rješavanju svjetskih konflikata, Njemačka je i dalje jako oprezna i krajnje suzdržana. Njemačka se tako odbila pridružiti Francuskoj i Britaniji u njihovoj akciji u Libiji, ne želeći poslati svoje vojnike u taj rat, a Angela Merkel, kada danas govori o krizi u Ukrajini, stalno ponavlja kako ne postoji vojno rješenje tog sukoba.
Ukrajina stavlja na kušnju europsku sposobnost da osigura mir i stabilnost na vlastitim granicama, no EU se na tom ispitu doima potpuno razoružano i bespomoćno, pogotovo u usporedbi pred samouvjerenim Putinom.
Dok Putinovi tenkovi osvajaju Lugansk, EU objavljuje povijesnu odluku prema kojoj se više ne smiju proizvoditi usisavači jači od 1600 vata. Europa usto zabranjuje i prejake fenove za sušenje kose, kosilice i kuhala za vodu, nakon što su o nepoželjnim zakrivljenim krastavcima već napisani traktati.
Međunarodni poredak uspostavljen u Drugom svjetskom ratu snagom američkog oružja urušava se pred njezinim očima – u Ukrajini, Siriji, Iraku, Libiji, Palestini… – a Europa je već mjesecima zaokupljena popunjavanjem svoje kadrovske križaljke, pri čemu je važno shvatiti da na najviše funkcije nisu birani oni najbolji, najsposobniji i najstručniji, nego oni koji zadovoljavaju komplicirane i tipično europske kriterije političke, geografske, spolne, pa čak i demografske ravnoteže.
Pokušajte onda zamisliti kako bi takva Europska unija funkcionirala kada bi doista morala ratovati?
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Samouništenje SDP-a
Odlučili smo da ni jedan interes, niti jedna frustracija, niti jedna ambicija SDP-ovca ne može biti na štetu stranke. Tim je riječima Željko Jovanović, u funkciji Milanovićeva partijskog mača, sasjekao partijsku budućnost svog riječkog partijskog druga, koji se usudio svojim osobnim frustracijama poremetiti uzvišeni plan partije/revolucije. On je jedini koji se oglasio u ime mudrog i nepogrešivog vodstva/vođe, stoga njegove riječi imaju posebnu težinu.
I nije slučajno odabran upravo Riječanin Jovanović, koji je upravo odličan primjer političara koji je vlastiti interes pretpostavio stranačkome. No partijske kronike pune su primjera da su se upravo takvi uvijek morali prvi dokazivati i bezuvjetnim odbacivanjem svojih dojučerašnjih drugova potvrđivati svoju odanost partiji.
Odluku o tome je li bilo nezakonitosti zapravo bi trebali donijeti isti oni koji su za eventualne nezakonitosti odgovorni. No čak i kada bismo bezuvjetno povjerovali njihovim nalazima, što je s ostalim Linićevim optužbama na Milanovićev račun, kao i s Milanovićevim optužbama protiv Linića? Hoće li i te tvrdnje biti provjerene?
Jovanovićeva staljinistička izjava zorno svjedoči o dubini pada Milanovićeva SDP-a. Ovdje svjedočimo zadnjem činu SDP-ova fratricida, u kojem su pali svi koji su se usudili dovesti u pitanje Milanovićevo nemušto vodstvo, a Linić je zadnja spona koja još veže današnji SDP s Račanovim.
Naravno da stranka ne može tek tako prijeći preko onog što je Linić rekao o Milanoviću. No je li slučajno da je od svega što je protiv Milanovića izrekao Linić provjereno samo ono što ovaj zapravo nije rekao, pri čemu moramo imati na umu da u Hrvatskoj mogućnost vjerodostojne i neovisne provjere rada represivnog sustava zapravo ne postoji, jer nemamo funkcionalan sustav civilnog nadzora nad radom tajnih službi i policije.
Dakle, odluku o tome je li bilo nezakonitosti zapravo bi trebali donijeti isti oni koji su za eventualne nezakonitosti odgovorni. No čak i kada bismo bezuvjetno povjerovali njihovim nalazima, što je s ostalim Linićevim optužbama na Milanovićev račun, kao i s Milanovićevim optužbama protiv Linića? Hoće li i te tvrdnje biti provjerene? Ili će ih, nakon što Linić u subotu po kratkom postupku bude ”milanovićevski” šutnut iz stranke, jednostavno pomesti pod prašnjavi partijski tepih.
Dok je njegov prethodnik Ivica Račan za svog vodstva također želio pokazati da je SDP borbena i moderna stranka, pa je u nju pozvao snagatora Mirka Filipovića, prepustivši ga u saborsku arenu, Milanović je samu stranku pretvorio u gladijatorsku arenu. ”Ako je netko spreman za bitku u subotu ja sam fit.
Kada je svojedobno Karamarko došao na čelo HDZ-a, u SDP-u su trljali rukama, znajući da uz takvog lidera opozicija neće nikad na vlast. No danas je situacija obrnuta. HDZ-ovci boga mole da Milanović opstane što dulje, svjesni da će im vlast pasti u naručje, poput zrele kruške
U zubima mogu nositi tri puta težeg protivnika”, rekao je, ako je vjerovati stranačkim insajderima u Večernjem listu, Milanović, SDP-ov Čovjek od čelika, uoči subotnjeg obračuna kod SDP-ovog O. K. Corrala.
Ne treba dvojiti da će Milanović uspjeti istjerati Linića iz stranke, no taj njegov uspjeh neće popraviti njegov katastrofalan učinak na čelu SDP-a. Samo u nešto više od godinu dana Milanović je izgubio troje izbore zaredom, dvaput europske i jednom lokalne.
Sve njegove taktičke političke odluke bile su pogrešne (rat s IDS-om, lomljenje kičme zagrebačkom i riječkom SDP-u…, rat s desnicom), a strateških skoro i nije bilo. Pokazalo se da je Milanović – samoproglašeni SDP-ov patrijarh koji to ne želi biti – najveći problem SDP-a.
Kada je svojedobno Karamarko došao na čelo HDZ-a, u SDP-u su trljali rukama, znajući da uz takvog lidera opozicija neće nikad na vlast. No danas je situacija obrnuta. HDZ-ovci boga mole da Milanović opstane što dulje, svjesni da će im vlast pasti u naručje, poput zrele kruške. Uz ovaj tempo raspadanja Milanovićevog SDP-a, HDZ, koji je na europskim izborima osvojio 41 posto, na sljedećim bi izborima mogao, ni kriv ni dužan, osvojiti 50 posto. To nije uspjelo ni Tuđmanu poslije Oluje.
(Prenosimos portala Novoga lista).
- « Previous Page
- 1
- …
- 5
- 6
- 7
- 8
- Next Page »