Ponovnim uvođenjem ceremonije Velike smjene straže na Markovom trgu, koju je svojevremeno slobodoljubiva javnost nazivala Tuđmanovim crvenim mundirima, vladajući su iskazali dvije zabrinjavajuće stvari. S jedne strane očitu nakanu za bijegom u iracionalno, pred čitavim nizom političkih, ekonomskih i društvenih problema, a s druge novi ciklus izmišljanja tradicije i povratka svim besmislenostima tuđmanizma. [Read more…]
Divljanje pravaša u HNK: rijetko viđeni debakl
Prva stvar koju treba naglasiti vezano uz divljanje pred splitskim HNK-om i u njemu, kojem sam osobno svjedočio, jest ta da je prosvjed doživio potpuni debakl. Ponajprije zato jer mu je osnovna namjera bila stvoriti atmosferu straha i spriječiti izvođenje Frljićeve predstave, a niti u jednoj od te dvije stvari nije uspio. [Read more…]
Zašto sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku
Unatoč tome što se odgovor na pitanje zbog čega sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku može elaborirati iz više perspektiva, histerija koja je pokrenuta u znatnom dijelu, ponajprije hrvatskih medija nakon same najave da će biti objavljena, zorno svjedoči o potrebi njezinog donošenja.
Situacija u kojoj se s naslovnice Večernjeg lista probija riječ ”Provokacija”, s jedva primjetnim upitnikom na kraju, u kojoj Branka Kamenski organizira još jednu isljedničku seansu u svojoj emisiji i u kojoj se vrijedni novinari brojnih drugih medija pitaju je li riječ o protuustavnom činu, na kraju dovodi do toga da ministrica kulture i predsjednik Vlade govore gluposti o oživljavanju političkih koncepata iz 1945. koji uopće nisu vrijedni spomena.
Sve to, naravno, bez da su pročitali sam tekst deklaracije.
Na djelu imamo paradoks po kojem se potpisnike Deklaracije, čija je intencija bila upravo da depolitiziraju pitanje jezika, optužuje za njegovu politizaciju
Uvažavajući sve navedeno, tragična je istina da živimo u društvu koje ne iskazuje ni minimum demokratske zrelosti, niti ima ikakvu potrebu raspravljati o temama koje ga muče.
Takvo društvo, u kojem vodeći ljudi zemlje lakonski komentiraju stvari o kojima ništa ne znaju, veselo srlja u propast, bez puno glasova razuma koje bi ga moglo zaustaviti. Stoga na djelu imamo paradoks po kojem se potpisnike Deklaracije, čija je intencija bila upravo da depolitiziraju pitanje jezika, optužuje za njegovu politizaciju.
Sve reakcije kojima svjedočimo posljednjih dana govore u prilog upravo toj tužnoj činjenici da je upotreba jezika prije svega političko pitanje kojim se govornicima utjeruje strah od korištenja vlastitog jezika.
Tome je devedesetih godina služila golema produkcija razlikovnih rječnika, tome služi pretežni dio djelovanja Matice hrvatske, koja već dvadeset i sedam godina bezuspješno pokušava pronaći smisao vlastitog postojanja i tome na kraju krajeva služe i silna ispravljanja običnih govornika kojima se već godinama prijekornim riječima ukazuje da ne znaju govoriti vlastiti jezik.
Drugim riječima, jezik je u svim postjugoslavenskim državama državnim projektima pretvoren u političko pitanje, pri čemu Hrvatska u mnogo čemu prednjači na tom polju.
Kad se na koncu pojavila grupa ozbiljnih ljudi koji su naprosto, između ostalog, zaključili jednostavnu stvar kako je riječ o jednom policentričnom jeziku kojeg svatko ima pravo zvati onako kako želi i kako jezik ne može biti argument za ičiju segregaciju, niti kriterij za izražavanje etnonacionalne pripadnosti, te se ljude optužilo za politizaciju jezika i čak za protuustavno djelovanje.
Unatoč tome što se odgovor na pitanje zbog čega sam potpisao Deklaraciju o zajedničkom jeziku može elaborirati iz više perspektiva, histerija koja je pokrenuta u znatnom dijelu, ponajprije hrvatskih medija nakon same najave da će biti objavljena, zorno svjedoči o potrebi njezinog donošenja
Iako je riječ o potpunoj gluposti, njezine razmjere ne možemo razumjeti bez uvida u to iz kojeg uvjerenja proizlaze takvi zaključci.
Govorimo li o hrvatskom slučaju, riječ je o iskrenom uvjerenju sve većeg broja ljudi, potaknutog raznoraznim medijima mržnje i činjenicom da su osobe koje zastupaju takve stavove ušle u vrhove vlasti, da postoji nekakav masterplan za obnovu Jugoslavije, u kojem naravno, što kao plaćenici, što iz uvjerenja, sudjeluju svi koji ne dijele nacionalističke vrijednosti.
To su po nacionalistima svi oni javno istaknuti ljudi koje se etiketira kao orjunaše, komunjare i sl. Vjerovanje u jednu takvu, ne samo teoriju zavjere, nego i notornu glupost, ponajprije svjedoči o kapacitetima onih koji to iskreno misle.
No ovdje je glavni problem što praktično isti diskurs koriste čelni ljudi u zemlji i ne nalaze ništa problematično u tome.
S jedne strane imamo državu sa svim svojim institucionalnim aparatom, koja ulaže maksimalne napore da očuva i afirmira hrvatski jezik, proizvodeći okolnosti u kojima se svojevremeno Ivo Sanader morao izjasniti hoće li neću pisati zajedno ili odvojeno, a s druge strane činjenicu da je grupa nezavisnih intelektualaca, bez ikoga, osim svoga rada i ugleda iza sebe, potpisala jedan neobvezujući dokument.
Jasno je dakle da ne postoje nikakvi racionalni razlozi za ovakvo nacionalističko ludovanje kojem svjedočimo.
U svemu tome je pak po nacionaliste najveća nezgoda što su među potpisnicima neki od najtalentiranijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika i pisaca, kojima možete reći sve na svijetu, ali ne i da se slabo koriste hrvatskim i da ne znaju ništa o jeziku
U svemu tome je pak po nacionaliste najveća nezgoda što su među potpisnicima neki od najtalentiranijih i najproduktivnijih hrvatskih intelektualaca, znanstvenika i pisaca, kojima možete reći sve na svijetu, ali ne i da se slabo koriste hrvatskim i da ne znaju ništa o jeziku.
Stoga je zanimljivo i poučno vidjeti kako se pokušava riješiti taj očiti paradoks, koji potpuno ruši logiku koja se pokušava uspostaviti kao univerzalna.
Prvo ih se etiketira pa potom prešuti, a u međuvremenu se ukinu potpore njihovim knjigama, s nadom da će prestati objavljivati. Tako bi na kraju hrvatska kultura i jezik ostali bez najkreativnijih pojedinaca, što bi omogućilo antitalentima da se razmašu.
Najveća tragedija društva i poraz jezika i kulture je što se ovaj proces upravo uspješno privodi kraju, bez neke velike pobune.
(Prenosimo s portala Telegram.hr).
Je li Tuđmanova vladavina bila sasvim demokratska?
Iako to ne možemo decidirano tvrditi, iz načina na koji je sastavljeno, uvažavajući vrijeme koje je na njegovo formiranje utrošeno, ali i kontekst koji je njegov nastanak potaknuo, možemo racionalno pretpostaviti kako je Vladino Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću pokrenuto na brzinu i bez ikakvog smisla. Točnije, pokrenuto je da bi premijer pronašao izliku za to što nije uklonio ploču s ustaškim natpisom iz Jasenovca. [Read more…]
Slučaj Markić: uporni se pokušaji ukidanja ljudskih prava isplate
Zanimljiva je ta stvar sa Željkom Markić. Od momenta od kad se pojavila na javnoj sceni ne radi ništa drugo, osim što pokušava suspendirati prava praktično svih manjina u društvu, čineći to cinično s osmijehom i retorikom punom inkluzivnosti i uvažavanja. [Read more…]
Hrvatska će kultura možda za 100 godina shvatiti koga je izgubila
Pisati o Predragu Matvejeviću, posebno nakon što nas je napustio, nije lako. Ne samo zato što je čitavo njegovo javno, ali i privatno djelovanje, bilo takvo da bi se o njemu moglo ispisati čitav niz disertacija, nego i zbog toga što će taj tekst biti ispisan s punom sviješću kako iza sebe ostavlja društvo za kakvo se nikad nije zalagao. I kako je otišao s ovog svijeta jednako kao što je svojevremeno otišao iz zemlje. Između azila i egzila. [Read more…]
Zašto slučaj Mesić savršeno opisuje Hrvatsku
Slučaj Stipe Mesića i snimke koja se pojavila posljednjih dana ponajmanje je bitan zbog samog Mesića. Svo to kolektivno moralističko zgražanje nacionalističke desnice kojem svjedočimo i čiji se krajnji cilj svodi na potpunu dekonstrukciju lika i djela Stipe Mesića u potpunosti promašuje bit čitavog slučaja. On, naime, savršeno precizno opisuje, ne samo ondašnju Hrvatsku iz ranih devedesetih, nego i današnju u kojoj je čitav taj diskurs vitalniji nego ikada. [Read more…]
INA-u pretvoriti iz naftne u cjelovitu energetsku kompaniju
Priopćenje Nove ljevice u povodu najave Vlade o otkupu dionica u vlasništvu strateškoga partnera INA-e
Nova ljevica smatra da je za situaciju u kojoj se našla INA u prvom redu odgovorna Vlada HDZ-a na čelu s Ivom Sanaderom, a potom i sljedeće vlade koje su nečinjenjem, a možda i potajnim činjenjem, prouzročile sadašnje nepovoljno stanje te nekad svjetske kompanije. [Read more…]
Zašto smo odlučili osnovati Novu ljevicu
Drage članice i članovi,
drugarice i drugovi,
prijatelji i podržavatelji,
ovim putem po prvi vam se put obraćam kao predsjednik Nove ljevice.
Prvo i posve logično pitanje koje se postavlja jest što nama — meni i najužem krugu suradnika — sve ovo treba?
U nas je politika nepopularna, a ljudi koji se njome bave uglavnom su omraženi u javnosti. [Read more…]
”Za dom, spremni” u Jasenovcu i nečinjenje vlasti
Nakon što se početkom prosinca 2016. godine u Jasenovcu ukazala ploča posvećena stradalim pripadnicima HOS-a, s pripadajućim natpisom ”Za dom, spremni” postalo je jasno kako će povratak u kakvo-takvo normalno društvo biti iznimno dugo, a put posve mukotrpan. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 6
- 7
- 8
- 9
- 10
- 11
- Next Page »