Nedavno je saborski Odbor za ratne veterane predložio da Dan antifašističke borbe ne bude više praznik (nego spomendan). Taj je prijedlog nastavak nastojanja, prisutnog u Hrvatskoj od demokratskih promjena 1990., da se dio hrvatske povijesti vezan uz antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu prešuti, izbriše iz sjećanja ili falsificira. [Read more…]
Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe
Rezoluciju pod nazivom ”Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe” donio je Europski parlament 19. rujna 2019., izglasana je s 535 glasa za, 66 protiv i 52 suzdržana. Na početku rezolucije nabrajaju se dokumenti, njih 15, koje je EU parlament uzeo u obzir pri njenom donošenju: od Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima iz 1948. do zajedničke izjave predstavnika vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma dane 23. kolovoza 2018. Zatim slijedi 13 premisa, od A do M, a iza njih 22 zaključka, osuda i poziv državama članicama EU-a. [Read more…]
Prilog raspravi o demokraciji i antifašizmu
Nedavno je saborski Odbor za ratne veterane predložio da Dan antifašističke borbe ne bude više praznik (nego spomendan). Taj je prijedlog nastavak nastojanja, prisutnog u Hrvatskoj od demokratskih promjena 1990., da se dio hrvatske povijesti vezan uz antifašističku borbu u Drugom svjetskom ratu prešuti, izbriše iz sjećanja ili falsificira. [Read more…]
9.11.2019. Skup sjećanja na Kristalnu noć
U subotu 9. studenog 2019., u 18 sati na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, Antifašistička liga RH organizira skup sjećanja na Kristalnu noć, pogrom nad Židovima u Njemačkoj i Austriji koji se dogodio prije 81 godinu. [Read more…]
Povodom Dana antifašističke borbe u RH: Fašizam i dalje prijeti
Svakog 22. lipnja Hrvatska obilježava početak oružanog otpora fašističkoj okupaciji zemlje. Na taj dan, davne 1941., Hitlerova Njemačka napala je Sovjetski Savez, a kao odgovor na to grupa sisačkih komunista osnovala je u šumi Brezovica prvi partizanski odred u Hrvatskoj. [Read more…]
Ustašluci – neštasluci
U telefonskom razgovoru s novinarom Novosti hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić je, između ostalog, izjavila: ”Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine (..) Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo.” O Anti Paveliću: ”Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda je tada bio rat.” [Read more…]
Ustašluci – neštasluci
U telefonskom razgovoru s novinarom Novosti hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić je, između ostalog, izjavila: ”Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine (..) Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo.” O Anti Paveliću: ”Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda je tada bio rat.”
Od gospođe Tomašić, koja je uvjereni poklonik ustaštva, nastupala je na ustaškim skupovima u ustaškoj uniformi i recitirala vlastite pjesme posvećene Paveliću, očekivalo bi se da poznaje osnovne stavove ustaškog pokreta i Pavelića ”do 1941.”, prije nego što su imali priliku te svoje stavove, u vrlo kratkom vremenu, provesti u zlodjelo.
Istina je upravo obrnuta od onoga što tvrdi gospođa Tomašić. Kontinuitet nosećih ideja ustaštva prije dolaska na vlast 1941. i masovnih zločina koji su uslijedili neposredno poslije nego što su ih nacisti na vlast postavili zorno pokazuje u što se može pretvoriti sustavno poticanje šovinizma i netrpeljivosti kad se za to pruži prilika.
Na primjer, u uvodniku lista Ustaša, vjesnik hrvatskih revolucionaraca iz veljače 1932. piše: ”U borbi za svete ciljeve sva su sredstva dopuštena pa i ona najstrašnija (..) Nož, revolver, strojna puška i pakleni stroj to su idoli, to su zvona, koja će navijestiti osvit zore i Uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske.”
”Načela ustaškog pokreta” iz 1933. jasno se pozivaju na fašizam kao uzor koji će ustaški pokret slijediti. Taj stav Pavelić ponavlja u svojoj knjizi ”Strahote zabluda”. U Novogodišnjoj poslanici hrvatskom narodu Pavelić u prosincu 1940. piše: ”Moramo proći kroz oganj, krv i nasilje, prije nego što se rodi Nova Hrvatska”.
Bliskost s najpogubnijim nacističkim idejama može se naći ne samo u Ustaši, glasilu jedne terorističke organizacije, nego i u radovima nekih radikalnih hrvatskih nacionalista tog vremena. Tako Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945., u svojem veličanju Ante Starčevića kao rodonačelnika hrvatskog nacionalizma piše 1936. godine: ”Starčević je kao baštinik naše rase primio sve etnobiološke i psihičke osobine koje su s njome vezane. Starčević je ličnost koja je znala sažeti iz biologije naše rase najbitnije elemente našeg opstanka.”
Stjepan Buć, poznati pravnik i političar HSP-a između dva rata, koji će 1940. u Hrvatskoj osnovati Hrvatsku nacional-socijalističku stranku, također veličajući Starčevićev hrvatski nacionalizam, piše 1936.: ”Starčević je proizvod čiste hrvatske krvi, takova krv davala je pravac svemu njegovu ponašanju i radu. Krvni mješanac, odlikuje se, naprotiv, bezkarakternošću, nedosljednošću (..) Starčević je pred 70 godina istaknuo onu rasnu ideju, na kojoj je Adolf Hitler udario svoj program za preporod i organizaciju njemačkog narodnog života.”
Zato su ljudi koji su naučili kako fašizam počinje i znaju kamo može odvesti sa zebnjom gledali antiromske demonstracije u Međimurju, gdje je, po mnogo puta viđenom obrascu, diskriminirana manjina optuživana da terorizira većinu. Gdje je većina govornika naglašavala da ima i poštenih Roma, a da se nitko nije zapitao kako bi im bilo slušati da među Hrvatima u Međimurju ima i poštenih Hrvata. Da se nitko nije zapitao kako riješiti te složene probleme koji imaju svoj korijen u vjekovnoj diskriminaciji Roma upravo od većine. Sve se svodilo na prijedloge rješenja po kratkom postupku, ”preko koljena”, što se u pravilu svodi na još veću diskriminaciju.
Gospođa Tomašić ”ne da na ustaše do 1941.” jer je ”ustaški pokret nešto sasma drugo od NDH”.
Već na osnovu ovih par citata izvađenih iz brojnih primjera vidi se da to naprosto nije istina. U člancima od 1932. do 1940., od kojih mnoge potpisuje Pavelić kao ”Poglavnik”, jasno je nagoviješteno ono što se po dolasku ustaša na vlast počelo događati. Čak brže i eksplicitnije nego što je Hitler realizirao ideje iznesene u ”Mein Kampfu”. ”Noževima, revolverima i strojnim puškama”, ”kroz oganj, krv i nasilje” počinjeni su bezbrojni zločini prema bespomoćnim Srbima, Židovima i Romima. Bez ikakve veze s ratnim operacijama, bez ikakve veze s ”borbom za Hrvatsku”. Rat je te 1941. izgledao praktički dobiven od strane nacističke Njemačke i ”borba ustaša za Hrvatsku” svodila se na izgradnju koncentracijskih logora i primjenu ”najstrašnijih sredstava” u etničkom čišćenju civilnog stanovništva.
Povijesna je činjenica da Pavelića nitko nije tjerao da proglasi rasne zakone. Ali navedeni citati pokazuju koliko je malen korak od veličanja biologije ”naše rase” i prezira prema ”krvnim mješancima” do autohtonih rasnih zakona.
Istina je upravo obrnuta od onoga što tvrdi gospođa Tomašić. Kontinuitet nosećih ideja ustaštva prije dolaska na vlast 1941. i masovnih zločina koji su uslijedili neposredno poslije nego što su ih nacisti na vlast postavili zorno pokazuje u što se može pretvoriti sustavno poticanje šovinizma i netrpeljivosti kad se za to pruži prilika.
Zato tako zlokobno zvuče riječi političarke Ruže Tomašić: ”Ovo je Hrvatska, a svi drugi su gosti u ovoj državi” ili ”Neka oni mole Boga da mi ne počistimo svoje dvorište, jer ako mi počnemo čistiti svoje dvorište, imat će oni još jako puno Srba iz Hrvatske koji će morati ići u Srbiju.” Činjenica da je ona izabrana za poslanicu u EU parlamentu, ne unatoč već upravo zbog takvih izjava, ozbiljno je upozorenje na stanje u hrvatskom društvu.
U telefonskom razgovoru s novinarom Novosti hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić je, između ostalog, izjavila: ”Nikad ne bih dala protiv ustaškog pokreta do 1941. i ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za Hrvatsku, ali koji nisu činili zločine (..) Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo.” O Anti Paveliću: ”Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda je tada bio rat.”
Zato je tako zabrinjavajuće kad u besramnoj, do krajnosti licemjernoj, a uz to i glupoj političkoj trgovini, gradonačelnik Zagreba preimenuje trg koji je nosio Titovo ime, a ulica u Zagrebu (kao i osnovna škola u Kaštel Starom) dobije ime po Filipu Lukasu, deklariranom rasistu i apologetu ustaštva.
Zato su ljudi koji su naučili kako fašizam počinje i znaju kamo može odvesti sa zebnjom gledali antiromske demonstracije u Međimurju, gdje je, po mnogo puta viđenom obrascu, diskriminirana manjina optuživana da terorizira većinu. Gdje je većina govornika naglašavala da ima i poštenih Roma, a da se nitko nije zapitao kako bi im bilo slušati da među Hrvatima u Međimurju ima i poštenih Hrvata. Da se nitko nije zapitao kako riješiti te složene probleme koji imaju svoj korijen u vjekovnoj diskriminaciji Roma upravo od većine. Sve se svodilo na prijedloge rješenja po kratkom postupku, ”preko koljena”, što se u pravilu svodi na još veću diskriminaciju.
Tim povodom je predstavnik romske manjine u Saboru održao konferenciju za novinare. Na konferenciju je nepozvan upao Hrvoje Zekanović iz političke platforme Hrvatski suverenisti, čiji je nositelj liste na izborima za EU parlament bila Ruža Tomašić, i napao Rome – jer su željeli protestirati protiv antiromskog prosvjeda koji organiziraju Hrvati. Tome se više nitko ne treba čuditi.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Razgovor o Jasenovcu i druge priče
Tjedan dana poslije obilježavanja Dana sjećanja na holokaust nas četrdesetak otišlo je u Spomen-područje Jasenovac i u kripti pod Kamenim cvijetom odalo počast žrtvama holokausta i genocida počinjenih tokom Drugog svjetskog rata u tom najvećem ustaškom konc-logoru. Potom smo, na poziv slavonskog episkopa Jovana Ćulibrka, posjetili episkopski dvor u Pakracu, gdje je održana rasprava ”Jasenovac i holokaust – nova saznanja”. Uvodničari u raspravu bili su Ivo Goldstein, Jovan Ćulibrk i Goran Hutinec. [Read more…]
Nenametljiva, pravedna i hrabra Sovjetka Režić – In memoriam
”S takvim imenom mislite da biste mogli postat sudac Vrhovnog suda? Vas je Jadranko predložio zato jer ste zgodna žena ili zato jer ste bili član SK.” Tim riječima obratio se Milan Vuković, na sastanku sudaca na Dugom otoku sredinom devedesetih, sutkinji Županijskog suda u Splitu Sovjetki Režić na vijest da je sutkinju Režić pozvao Jadranko Crnić, tada predsjednik Ustavnog suda, na razgovor u Zagreb oko imenovanja u Vrhovni sud. [Read more…]
70 godina Opće deklaracije o ljudskim pravima i njena aktualnost
Opću deklaraciju o ljudskim pravima usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 10. prosinca 1948. Svečano proglašenje bilo je u Parizu, u velikoj dvorani palače de Chaillot na Trocaderou, s kojega se, kroz park Trocadero, spuštaju stepenice prema Eiffelovom tornju. Samo četiri i pol godine ranije s Eiffelovog tornja visjela je nacistička zastava s kukastim križem, a vlakovi su širom Europe vozili u stočnim vagonima stotine tisuća ljudi u koncentracione logore, od Auschwitza do Jasenovca. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- …
- 10
- Next Page »