Na nedjeljnome, prvom građanskom referendumu u hrvatskoj povijesti birači su odlučili da se promijeni Ustav Republike Hrvatske, odnosno da se u njega unese definicija da je brak životna zajednica žene i muškarca.
Visokorizična nedjelja za budućnost
Zagrebačku policiju u predstojeću nedjelju čeka vrlo zahtjevan radni dan, koji bi mnogi vjerojatno željeli preskočiti. Već u samom startu dovoljno je to što se na Maksimiru održava derbi Dinamo – Hajduk, koji je uvijek događaj visokog rizika, a prema sigurnosnim procjenama ovaj je put rizik od nereda još veći. Pa se stoga i odlučilo da se utakmica održi u inače nestandardnome, neobičnom terminu: počet će u 15 sati. S obzirom na golemu količinu uzavrelih strasti u državi, a i tradicionalno rivalstvo Bad Blue Boysa i Torcide te moguće tučnjave, policija se naveliko priprema za moguće sukobe, dapače, interna je procjena da bi doista moglo biti vrlo ”vruće”…
U isto vrijeme građani će izlaziti na birališta, a izborne šutnje u vezi s ovim referendumom nema, što znači da bilo tko može, ne na samim biralištima, ali u njihovoj blizini, otvoreno agitirati ZA i PROTIV. Podsjetimo, zadnji je put država bila ovako podijeljena, čini nam se ipak nešto blaže, prije tri godine, kada su sindikati, uz otvorenu potporu tadašnje oporbe, SDP-a, prikupljali potpise za referendum o Zakonu o radu te prikupili više od 800 000 potpisa. Vladajući je HDZ za tu prigodu, iako je bio protiv te velike sindikalne akcije, iz proračuna izdvojio 170 milijuna kuna, no taj se referendum nikada nije održao, a tada je i počela pucati kakva-takva sloga među sindikatima. Koji su upravo od tada posvađani i razjedinjeni kao rakova djeca.
Dakle, i tada su se građani podijelili na dvije strane, praktički se gledali neprijateljski, no više je to bio rezultat političke borbe između HDZ-a, za kojega se već naslućivalo da će na predstojećim izborima izgubiti vlast, i nadiruće Kukuriku koalicije, koja je samo čekala da dođe na tu istu vlast, a pritom se nije puno morala ni potruditi. Danas, nakon tri godine, situacija je mnogo dramatičnija, a država opasno razjedinjena.
Na pitanju ZA ili PROTIV izašle su na vidjelo, kako je očito, sve naše mržnje, različitosti, destrukcije, zavađena, opljačkana i siromašna Hrvatska, koja se guši u vlastitom jadu. Mnogi možda nisu shvatili da je predstojeći referendum civilizacijsko pitanje, a ne samo pitanje je li brak zajednica žene i muškarca ili i nekih drugih kombinacija. Vesna Pusić, predsjednica HNS-a i potpredsjednica Vlade, sjajno je opisala našu nemoć: ”Prema važećim zakonima RH, ako na referendum izađe samo deset ljudi i šest glasa ZA, referendum će biti valjan i prvi put ćemo u hrvatski Ustav unijeti diskriminaciju. Osramotit ćemo Hrvatsku i pobijedit će oni koji su razbili Kolonu sjećanja u Vukovaru”…
Doista, još se nismo ni oporavili od tuge i skandala koji smo doživjeli 18. studenoga, na obljetnici pada Vukovara, kada je doslovce pokušan državni udar, a državnom vrhu zapriječen ulazak u Kolonu sjećanja, a već se krenulo u nove bitke mržnjom povezane s referendumom.
Nažalost, sada na vidjelo izlaze zaista dramatične činjenice, koje upozoravaju da Hrvatska ulazi u zonu visokog rizika. Naime, odmah nakon užasa na vukovarskoj obljetnici predsjednik države Josipović izjavio je kako će preispitati ulogu sigurnosnih službi u cijelome tom pretužnom događaju jer je bilo evidentno da je na djelu bila dobro izrežirana predstava u organizaciji opasnih, ali i opskurnih krugova, koja je mogla završiti i pogubno. Srećom, državni je vrh reagirao iznimno mudro i mirno te tako poremetio planove upravo onih koji i jesu željeli isprovocirati incidente.
Prema pisanju Slobodne Dalmacije, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara imao je najmanje tri rezervne opcije ako blokada državnog vrha kod bolnice na Dan sjećanja ne uspije. Da su se premijer Zoran Milanović, predsjednik države Ivo Josipović i šef Sabora Josip Leko uspjeli sa službenom kolonom probiti do Memorijalnoga groblja žrtava Domovinskog rata, organizirani redari Stožera blokirali bi im prilaz groblju.
Nadalje, piše SD, detaljno su razrađene i varijante za povratak: prva opcija bila je sprečavanje njihova odlaska s groblja; druga je uključivala blokadu pristupa do njihovih službenih automobila i organiziranu salvu zvižduka koja je trebala pratiti čitavu scenu. To su samo neki od do sada nepoznatih detalja koje je Slobodna otkrila pokušavajući rekonstruirati događaje što su prethodili blokadi službene kolone u Vukovaru.
U razgovorima s izvorima u samome Stožeru, članovima braniteljskih udruga, nekolicinom oporbenih političara iz Slavonije i sudionicima Kolone sjećanja Slobodnoj je potvrđeno da je HDZ bio duboko uključen u pripreme Stožera za blokadu državnog vrha u Vukovaru….
Ivo Josipović i kao vrhovni zapovjednik vojske, ne samo kao predsjednik države, još čeka izvješće SOA-e, ali pitanje je hoće li ono biti ”frizirano” nakon što se saznalo da je dio njezinih obavještajaca znao za pripremanje blokade, ali o tome nisu nikoga izvijestili. No Josipović zacijelo neće tek tako odustati od tog vrlo važnog izvješća, koje će baciti pravo svjetlo na nedavne događaje u Vukovaru.
Koliko je situacija u državi ozbiljna, potvrđuju i stalni okršaji u Hrvatskom saboru, ali i vrlo znakovit govor što ga je u petak održao, u svom dramatičnom stilu, nezavisni zastupnik Damir Kajin. ”Hrvatska danas nije ugrožena izvana, od Srbije, Slovenije, Italije, ona je ugrožena iznutra i danas građani ili su na braniku institucija i ustavnih vrijednosti, ili su uz te pučiste”, poručio je on.
Optužio je HDZ da izaziva kaos te da ”politikom što gore – to bolje želi doći na vlast”. Pozivajući se na spomenuti tekst u Slobodnoj Dalmaciji o “četiri plana urote protiv državnoga vrha”, ustvrdio je da se na Dan sjećanja u Vukovaru, kad je vrh vlasti bio spriječen sudjelovati u Koloni sjećanja, dogodio “pokušaj puzajućeg puča”. I još je kazao: “Ovako nije bilo 2001.”, uz poruku kako je ”jasno tko ruši, tko destruira, izaziva kaos i politikom što gore – to bolje želi doći na vlast”.
Nažalost, iako je Kajin sklon baš takvim, često teatralnim i preuveličanim nastupima, ovoga je petka u parlamentu izrekao ono što vidi velik dio građana, sada već prilično uplašenih, zbunjenih i rezigniranih. U strahu od svakoga sljedećeg dana, otkaza, neimaštine, nemogućnosti plaćanja režija i kredita, u sveopćem moralnom rasulu, pokušava im se usaditi i dodatni strah. Upravo ono protiv čega se trebamo boriti jer strah paralizira ljude, samim time i cijelo društvo. Strah rađa daljnje strahote i pogoduje razvijanju vrlo opasnih pokreta i ideologija. Upravo je zato referendum u nedjelju mnogo više od samog pitanja što je to brak.
“Iustitia et pax”: na referendumu zaokružite “ZA”
Komisija Hrvatske biskupske konferencije (HBK) “Iustitia et pax” poziva kršćane katolike i hrvatske građane, ljude dobre volje, da 1. prosinca ove godine izađu na prvi referendum građanske inicijative u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj izjašnjavajući se za određivanje braka kao pravno uređene životne zajednice žene i muškarca.
U povodu skorog referenduma, na kojem će hrvatski građani odlučiti o tome hoće li u Ustav ući definicija braka kao zajednice muškarca i žene, Komisija “Iustitia et pax” danas je, u sjedištu HBK-a, predstavila izjavu o poštovanju braka i zaštiti obitelji, kao i o potrebi dijaloga države s crkvama i zajednicama uvjerenja o etičkim pitanjima od općeg dobra, koju je pročitala članica te komisije Aleksandra Korać Graovac.
Izjava naslovljena “U zaštitu braka i obitelji – o obitelji i prvoprosinačkom referendumu”, sastoji se od pet cjelina s podnaslovima – Glas za obitelj, Lutanja politike, Osobitosti institucije braka, Važnost referenduma, te Dužnost dijaloga i uvažavanja vrijednosti.
Istaknuto je da se u pravnom smislu unošenjem u Ustav definicije braka kao zajednice muškarca i žene ništa ne mijenja, već se samo potvrđuje postojeća definicija braka kao “zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca” iz odredbe čl. 5. hrvatskog Obiteljskog zakona iz 2003. godine.
Tako se “unošenjem u Ustav ustanova braka samo osnažuje”, a to svoje stajalište Komisija potkrepljuje navođenjem nekoliko međunarodnih dokumenata i konvencija koje je RH usvojila. Među njima je i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe u kojoj u 12. članku stoji da “muškarac i žena u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj…”.
Za Komisiju je “neprimjereno, ali i protupravno, kad od hrvatske izvršne vlasti slušaju da bi unošenje definicije braka u Ustav predstavljalo veliku pljusku hrvatskom političkom sazrijevanju i korak unazad”.
Upućujući na važnost referenduma, Komisija ističe da “referendum može spriječiti hirovite promjene ustanove braka mogućom političkom samovoljom saborske većine, bez obzira na volju naroda, kao što je pokazao francuski slučaj”.
Komisija “sa zabrinutošću konstatira da u Hrvatskoj nema dijaloga o pitanjima temeljnih vrijednosti, posebice nema institucionaliziranoga dijaloga zakonodavne i izvršne vlasti s religijskim zajednicama”. To je, kako se navodi, “potvrdila građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ za ustavnim definiranjem braka, koji nikako nije samo katoličke ili kršćanske provenijencije, nego i muslimanske, židovske, agnostičke i ateističke”.
Zato Komisija predlaže da “hrvatska Vlada i Sabor, bilo kod promjene Ustava, bilo kroz koji ustavni zakon, slijede primjer Europske unije, kojoj sada pripada Hrvatska, i uvedu ‘redovit, otvoren i transparentan dijalog s Crkvama i drugim zajednicama uvjerenja (čl. 17. Lisabonskog ugovora)”.
Predsjednik Komisije “Iustitia et pax”, sisački biskup Vlado Košić, najavio je da će 4. prosinca Komisija predstaviti javnosti izjavu o drugim životnim zajednicama.
HINA
Josipović: Hrvatska je normalna zemlja
”Općenito, sadašnja vlada podigla je razinu poštivanja zakonitosti, nastavila je borbu protiv korupcije i kriminala, a također je nastavila i s politikom zaštite manjinskih i ljudskih prava – što su sve vrlo pozitivni pomaci. Kad se radi o kritici, radije je izravno upućujem kad mislim da treba nego preko medija. No, kao i većina naših građana, smatram da bi se puno više moralo napraviti u pitanjima gospodarskog oporavka, a naročito zapošljavanja – posebno mladih ljudi”, kazao je predsjednik Republike Ivo Josipović u razgovoru za politički dvotjednik Objektiv odgovarajući na pitanje kako komentira rad vlade Zorana Milanovića.
Odgovarajući na hipotetičko pitanje što bi on učinio da je na premijerovu mjestu, Predsjednik je ustvrdio: ”Vjerujete mi – posao koji obavljam toliko je zahtjevan da ne tražim novi, niti se u tome smislu mogu postaviti u premijerove ‘cipele’. Ali, zasigurno, s cijelom Vladom tražio bih način da se potakne gospodarski razvoj. Sigurno i Vlada premijera Milanovića nastoji isto. Ono što mislim da bi svaka vlada trebala prvo učiniti jest otkloniti brojne birokratske, često potpuno nerazumne i trome procedure koje odbijaju i domaće i strane ulagače”.
Ivo Josipović ne smatra da je Hrvatska ”tužna država”, kako mu je postavljeno pitanje. Dapače, vrlo optimistično i smireno odgovara: “Ne bih rekao da je Hrvatska tužna država. Ima, naravno, pojava koje nas čine tužnima – primjerice, ono što se nedavno dogodilo u Vukovaru – ali Hrvatska je, rekao bih, i zemlja u kojoj ima i uspjeha, i optimizma, i mnogo osobne i obiteljske sreće. Mi smo mala zemlja, međusobno se ipak dobro poznajemo i mislim da se moramo brinuti jedni za druge, voditi računa o tome da se međusobno ne sukobljavamo i da ne radimo jedni protiv drugih.
Trošimo mnogo vremena na stvari koje katkad druge čine nesretnima, umjesto da više vodimo računa o tome da je život kratak, da ga treba iskoristiti najbolje što možemo i da najčešće možemo uskladiti svoje želje sa željama i potrebama drugih ljudi. Više sam puta rekao da je Hrvatska danas ipak jedna manje-više normalna zemlja, sve sličnija drugim europskim državama. Htio bih da budemo i bolji od toga, ali na tome moramo raditi svi zajedno i solidarno”.
Kaže i to da je percepcija Hrvatske u svijetu puno pozitivnija nego što se to čini nama koji u njoj živimo. ”Ulazak u Europsku uniju povećao je ne samo ugled naše zemlje nego i njen utjecaj. Postali smo vidljiviji. Povrh toga, mnogi ljudi našu zemlju poznaju – bili su ovdje kao gosti, najčešće kao turisti. Važno je da nas bolje prepoznaju i po proizvodima i po brendovima, ali na tome moramo još raditi. Ukratko, mislim da nemamo većih problema s identitetom, niti s percepcijom drugih o nama. Ali ima i negativnih napisa, posebno kada je riječ o primjerima netolerancije, korupcije ili ugrožavanja ljudskih prava.
Posljednji vukovarski događaji imali su vrlo loš odjek među stranim diplomatima i medijima. Slično je i s povremenim nacionalističkim ispadima ili aktima kojima se direktno ili indirektno priziva ustaštvo, poput Šimunićeva ispada na utakmici s Islandom. Ni lutanje vezano za europski uhidbeni nalog nije pridonijelo ugledu Hrvatske. Ali zato je sve više pozitivnih napisa i komentara o Hrvatskoj, njenim ljepotama i uspjesima naših ljudi, koje, izgleda, više zapažaju strani nego naši mediji”.
O činjenici da Hrvatska ima problema s inozemnim ulagačima, koji najčešće odustaju od ulaganja u Hrvatsku jer ne mogu preskočiti silne i nevjerojatne birokratske prepreke, predsjednik Josipović kaže da ”bismo se trebali prestati bojati da će nas netko drugi ‘okupirati’ kroz investicije ili da će nas ‘opljačkati’. I mene katkad čudi što smo tako zatvoreni prema stranim investicijama, a svake godine k nama dolaze milijuni stranaca. Mnogi naši ljudi radili su u inozemstvu. Dakle, strance i strane poduzetnike dobro poznajemo. Mislim da je u našoj svijesti još vrlo jaka protekcionistička svijest – očekivanje da nas netko mora ‘zaštititi’ pred drugima, a posebno pred strancima. Mnogi se plaše stranih investitora jer se suviše oslanjaju na razne državne mjere poticanja i zaštite.
Ali na otvorenom tržištu država nije glavni akter. Ona je tu samo u slučaju krajnjeg problema, ali ne i kao stalan oslonac. Oni koji se stalno oslanjaju na druge, nikada neće sami naučiti hodati. Nemamo se čega plašiti – niti smo manje sposobni niti manje marljivi od ostalih u svijetu. Uostalom, i naši ljudi imaju priliku investirati drugdje, pa i to treba iskoristiti. A kao pravnik prepoznajem brojne komplicirane i trome procedure, nerazumne birokratske zahtjeve i odsutnost nužne fleksibilnosti države kao servisa kvalitetnoga gospodarstva. Kao što sam već rekao, nastojao bih otvoriti Hrvatsku kao atraktivno tržište, ponajprije otklanjanjem brojnih birokratskih zapreka s kojima se susreću gospodarstvenici, i domaći i strani”.
A o odnosu Crkve prema građanima i njezinu utjecaju na društvo, Josipović je izjavio: ”Kao što znate, od početka svog mandata pokazivao sam interes za poziciju i djelovanje raznih vjerskih zajednica te sam s njima uspostavio vrlo dobre odnose. Ništa nije smetalo to što osobno ne pripadam nijednoj crkvi, odnosno što nisam religiozan. Razgovarali smo uvijek s mnogo međusobnog uvažavanja. Istodobno, ja sam zagovornik sekularizma, i u tome mislim da u ovoj zemlji nisam usamljen.
Mislim da nije ispravno da se inzistira na tome da crkve nemaju mjesta u društvu, odnosno da bi trebale biti samo ‘privatna stvar’. Ali istodobno, nema mjesta ni dociranju i patroniziranju društva. Mi živimo u demokratskom društvu, gdje vlast pripada narodu, a obavljaju je legitimno izabrani predstavnici naroda. Nametanje samo jednog pogleda na svijet nikada nije dobro. Važno je da svi učinimo sve što možemo kako bismo povećali razinu međusobnog uvažavanja i priznavanja – to mi se čini kao najbolja formula za stabilnost i uspjeh društva”.
Živeti kao sav normalan svet
Angelina Jolie i Brad Pitt navodno imaju problema s djecom koja im zamjeraju da ne dobivaju svu potrebnu pažnju roditelja. Par je nedavno prošetao crvenim tepihom u društvu 12-godišnjega sina Maddoxa, dok su ostalu djecu ostavili kod kuće, čime su potaknuli glasine da njihova djeca ne dobivaju jednaku pažnju roditelja. Tabloid National Enquirer piše da je gala događaj za Maddoxa bio velik doživljaj. ”No kod kuće im je pakao”, navodi izvor.
Otkrivena tajna – zašto je William ljubomoran na brata Harryja? Princ Harry javio se s dalekog Antarktika uoči humanitarne utrke u kojoj sudjeluje i otkrio što njegov brat misli o tome. U javljanju za Sky News princ Harry rekao je kako misli da bi njegov brat William trenutačno rado bio na njegovu mjestu samo da može pobjeći od bebina plača, odnosno od malena Georgea.
Ovo su, naime, samo neke od svakodnevnih vijesti iz svijeta šou-biznisa ili, kako se to kaže, lifestylea, s kojima se susreću milijuni čitatelja diljem ”normalnoga” svijeta. Namjerno pišem ovo ”normalnoga”, ma što to značilo i kako bilo shvaćeno; no, ovdje je riječ o tome kako se u tom, ipak uređenom svijetu, ljudi bave nekim također ”normalnim” stvarima, kao što je tračeraj, čitanje laganih tzv. ”žutih” vijesti, poput onih s kraljevskih dvora ili iz bračnih ložnica poznatih parova; tko se s kim spaja, a tko se rastaje, tko ima ljubavnika/ljubavnicu, tko, što, koga, čega…
Raspravljaju o Madonninu bogatstvu te o tome kako ga je zaradila kad nema pojma o pjevanju… Ili o tome je li Jennifer Aniston ikada preboljela Brada Pitta… Kako to da je Keith Richards i dalje živ, a već je odavno trebao biti na drugome svijetu… Brinu se oko toga hoće li se kultna ABBA, kako je najavljeno, ponovno okupiti… Brinu se… Brinu se oko nevažnih stvari koje bi zapravo trebale biti sastavni dio svakog uobičajenog, dosadnog života.
Onako dosadnog kakav uključuje redoviti dohodak, siguran kao što je izlazak i zalazak Sunca, ne pretjerana briga o budućoj mirovini, jer je to riješeno još tijekom radnoga vijeka, razmišljaju kako da svojoj djeci osiguraju ugodno djetinjstvo, a vijesti koje mi svakodnevno čitamo, za većinu je toga ”normalnoga” svijeta nešto posve nezamislivo.
Raditi mjesecima, a da ne dobivate plaću?! Isporučiti robu naručiteljima koji je potom ne plaćaju, ne na vrijeme, već nikad?! Utajivati porez?! Sve je to za njih znanstvena fantastika! Zgroženi su onim što pročitaju, a dolazi iz Hrvatske; uglavnom i dolaze grozomorne vijesti. Pola milijuna nezaposlenih te skoro siromaštvo na vratima; referendum o braku kao zajednici žene i muškarca, a nikako drugačije; marifetluci bivšega premijera i silnih moćnika koji pokradoše vlastitu državu do temelja; pučke kuhinje… Sa zla na gore.
U nevjerici gledaju kako hrvatski prvotimac jurca stadionom i uzvikuje ustaški poklič, a poslije ga oni obrazovaniji brane da je riječ o nekadašnjem starom hrvatskom pozdravu. Ma nemojte!? Vjerojatno su na taj način razmišljali i oni koji su uz taj pozdrav bacali Srbe, Židove i sve nehrvate u jame. Njima ništa nije jasno. Europa se snebiva nad ovakvom državom.
Jedva i znaju da smo ”friška” članica Europske unije, a već tako nazadna, podijeljena, zavađena, opljačkana i bijedna. Neće proći dugo, a da će u svojim formulacijama gdje su govorili kako su pogriješili kad su u svoje članstvo uzeli Rumunjsku i Bugarsku, te dvije države zamijeniti – Hrvatskom.
Davne 1982. godine, Miloš Radivojević dobio je na tada još uglednom pulskom filmskom festivalu Zlatnu arenu za film ”Živeti kao sav normalan svet”. A film je bio mučan. Danas nam se čini da mi takav, običan, ”normalan” život – nikada nećemo doživjeti. Ne u ovakvu okružju i s ovakvim vlastima koje nas vode, samo se smjenjujući. I rugajući nam se u lice.
Teškom mukom do odricanja
Sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel (SDP) izjavila je na aktualnom satu Županijske skupštine kako pokreće postupak vraćanja skupocjenog Audija A6. Odgovarajući na vijećnićko pitanje, rekla je da će osobno preuzeti otplatu dviju prispjelih rata lizinga, što su vijećnici njezine stranke i koalicijski partneri pozdravili pljeskom.
To je luksuzno službeno vozilo Sisačko-moslavačka županija nedavno kupila za 430 000 kuna, što je u javnosti izazvalo brojne kritike i komentare, a pred zgradom županijske uprave početkom studenoga građani su održali prosvjed ”Autić za županicu”, kojoj su na stepenicama ostavili autiće igračke.
Iako je obrazlagala kako je nabava polovnog vozila bila povoljna, pod pritiskom javnosti najavila je preispitivanje takve odluke. Nakon toga rastrošna županica za odlazak na službena putovanja i javne skupove nije se više koristila tim nesretnim Audijem, već nekim skromnijim vozilima.
Malo sutra bi županica Lovrić Merzel vratila taj skupocjeni automobil da nije eruptiralo nezadovoljstvo građana njezinom bezobraštinom i drskošću. Usred najveće moguće gospodarske krize, na rubu eskalacije nasilja među samim građanima (jer se ovdje ni pravo na različitosti ne priznaje, i ne prihvaća!), unatoč tomu što građani jedva preživljavaju i što je gotovo 400 000 nezaposlenih, usred užasa pomahnitalog desničarenja s kojim se ponovo suočavamo, gospođa je bahato vozala taj luksuzni njemački automobil. Odnosno, nju su u njemu vozili službeni vozači, a ona demonstrirala nedodirljivost.
Žalosno je uopće što je vijest odluka gospođe županice da vrati Audi A6. Zapravo, da nije tragično, čak bi bilo i smiješno, no u ovoj državi premalo je toga smiješno, a previše tegobno. U svakoj bi civiliziranoj državi gospođa na njezinoj dužnosti, ali čak i na onoj nižerangiranoj, već nakon izbijanja afere bila ekspeditivno smijenjena, a karijera bi joj u politici zauvijek bila zapečaćena. Prisjetimo se samo primjera nekih inozemnih ministara koji su za nekoliko eura provukli službenu kreditnu karticu, potom odmah vratili taj novac u državnu blagajnu, no već i sama činjenica da su uopće posegnuli za nečim što financiraju porezni obveznici u startu ih je izbacila iz daljnje političke igre.
A ovdje? Nikomu ništa; možeš opelješiti stotine tisuća eura, posebno ako si dužnosnik, s velikim šansama da te nikada ne uhite. Možeš imati cijelu galeriju na kojoj bi ti pozavidjele i one svjetske, i to ispod zemlje, ali uživat ćeš u tome gotovo 18 godina prije negoli te privedu kao zadnjega klošara s lisicama na rukama. Nije ni čudno što se među siromašnim građanima, kojima još ni jedna vlast nije uspjela oduzeti pravo na izrugivanje vlastitoj nemoći, proširio vic: ”Evo, sada su i Sanader i Vidošević u Remetincu; šteta što je Čačić dislociran.”
Možeš, dakle, ako si u stranci i na funkciji, što god hoćeš. Uzmi, oderi, ima tko plaća, uvijek mi, a nikad ne oni, vozaj se autom dok ide, ako te baš ”sataru”, malo pogni glavu, vrati taj auto, reci da ti je isto malo žao i nastavi dalje biti na dužnosti na kojoj jesi! Moralni čin ostavke? Dajte, molim vas, to je za naivne budale; to se u Hrvatskoj ne radi! Ali ako niste platili pet kazni za pogrešno parkiranje, budite sigurni da će vam uskoro sjesti – ovrha.
Gospođi županici i njoj sličnima, koji nam se tako otvoreno smiju u lice i rugaju, ta će ovrha uvijek nekako elegantno izbjeći adresu. Sam Bog zna kako.
I u SDP-u kontrolirani izbori
Na 12. izbornoj konvenciji zagrebačkoga SDP-a, održanoj u nedjelju pod geslom “Snaga za budućnost”, predsjednik Davor Bernardić dobio je četiri potpredsjednika, a izabrano je i stranačko predsjedništvo i Gradski odbor, no konvenciju je obilježilo odustajanje nekih od kandidata zbog navodnog postojanja naputka o tome kako glasovati, tzv. ”šalabahtera”, kao i medijske špekulacije o raskolu u stranci.
Novi su potpredsjednici zagrebačkog SDP-a, izabrani na konvenciji nakon drugoga kruga glasovanja: Saša Molan, Draženko Pandek, Zvane Brumnić i Vesna Nađ.
Zanimljivo je da je na listi kandidata za potpredsjednike isprva bilo deset kandidatura, no lista se “prepolovila” odustajanjem Igora Rađenovića, Gordane Sobol, Ive Jelušića, Dijane Bezjak i Marijana Pilaša. Odbili su sudjelovati u, kako tvrde, farsi demokracije i kontroliranim izborima. Uvjereni su u postojanje naputaka za glasovanje, neki su ih i osobno vidjeli te ističu kako se takvo što u SDP-u nikada nije dogodilo, izvijestila je Hina.
Medijske špekulacije o raskolu u stranci nastojali su ublažiti potpredsjednici SDP-a Rajko Ostojić i Zlatko Komadina tvrdeći da nema raskola, već da SDP ima vrlo demokratski sustav glasovanja – jedan čovjek, jedan glas – pa se neki ljute kad izgube, što smatraju tek dječjim bolestima hrvatske demokracije.
Komadina je dodao da je stranci potrebno jedinstvo jer šansu imaju samo kao stabilna stranka koja se ne bavi sama sobom. “Iz ovoga treba izvući pouke, sjesti za stol i vidjeti na koji način dalje”, poručio je i Mirando Mrsić, iako danas nije pristupio glasovanju, a konvenciju je nazvao kontroliranom.
“U nabijenoj atmosferi koju su kreirala pitanja poput referenduma o braku ili uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru, želim podsjetiti da građani nezaposlenost smatraju najvećim izazovom našega društva”, rekao je Bernardić, poručivši kako zagrebački SDP želi grad u kojem se razvoj i budućnost planiraju, a ne želi stihiju.
Naglasio je da zagrebački SDP mora, osim u Zagrebu, pridonijeti i pobjedi SDP-a na EU izborima, parlamentarnim i predsjedničkim izborima, gdje kao kandidata i nadalje vidi Ivu Josipovića.
Iz ovoga je, za većinu građana zapravo nevažnog dnevno-političkog događaja vidljivo da i SDP ”boluje” od svakojakih bolesti, poput onih koje uključuju razne malverzacije ”ispod stola”. Još do prije koji mjesec, kada se i biralo čelništvo zagrebačkoga SDP-a, najveće stranačke podružnice, svjedočili smo raznim prljavštinama koje su jedni na druge nabacivali tadašnji kandidati za čelno mjesto prvoga zagrebačkog esdepeovca.
Optuživali su se međusobno za trošenje stranačkoga novca, ali i novca poreznih obveznika, za ”kupnju” glasova delegata, puštanje u javnost raznih spinova u kojima su se blatili, iznoseći tako ”prljavo rublje” stranke na vidjelo. Kao da su željeli poručiti građanima: evo, pogledajte, i kod nas ima toliko gadosti da je to uobičajeno, sve je to politika. Pobijedio je Davor Bernardić, na žalost predsjednika stranke Zorana Milanovića, dokazujući pritom da ni stranačke direktive ne uspijevaju uvijek.
Iako je i sam javno progovorio o tim prljavštinama u kampanji, ipak je nakon izbora i zasjedanja u fotelju zašutio, jer, staro je pravilo u svakoj stranci: nakon što smo dobili pozicije, gurnimo sve pod tepih, držimo se zajedno i krenimo samo u napad na oporbu. U ovom slučaju na HDZ. O ”muljažama” u vlastitoj stranci govorit će se tek kad za to dođe vrijeme, a to su sljedeći novi unutarstranački izbori. Dotad, svi će biti disciplinirana vojska. U tom je pogledu doista teško naći razliku između SDP-a i HDZ-a.
Za Toyote imamo, ali za vrtiće ne
U žučnoj raspravi u Hrvatskom saboru jučer su oporbenjaci ustvrdili kako se, rekoše, ”država maćehinski odnosi prema brdsko-planinskim i područjima posebne skrbi” i upozorili da će ”mijenjanje zakona o tim područjima produbiti jaz između bogatih i siromašnih dijelova Hrvatske”.
Pa je tako laburist Branko Vukšić upotrijebio upravo taj izraz zabrinuto konstatirajući kako će zbog izmjena koje predlaže Vlada doći do ”još dubljeg jaza između onih koji imaju i nemaju”. Zanimljivo je bilo i pitanje njegova kolege laburista Mladena Novaka, koji je upitao kakva je to briga države za područja posebne skrbi kad na jednoj strani nema novca za dječji vrtić u Hrvatskoj Kostajnici, a s druge se na natječajima kupuju skuplji automobili za MUP-ove potrebe. Kupljene su Toyote umjesto Mitsubishija iako su po vozilu bile skuplje 230 tisuća kuna, kazao je Novak aludirajući na nabavu 132 terenca za MUP. Mediji su, naime, objavili da je pri nabavi 132 terenca za MUP-ove potrebe izbor pao na kupnju 30 milijuna kuna skupljih Toyota umjesto jeftinijih Mitsubishija.
Nažalost, Vukšić je dobro kazao kako ”postoje dvije Hrvatske, ona u kojoj nema rasvjete i signala mobitela, te elitistička, u kojoj se kupuju skuplji automobili”.
Tako izgleda Hrvatska u sadašnjem trenutku – ona siromašna, većinska, koja jedva preživljava, ustrašena od sumorne budućnosti, i ona mala, izvrsno potkožena, koja vidi sve oko sebe, ali je to zapravo uopće ne zanima. Ta, malobrojna Hrvatska i dalje živi dobro, ima najnovije gadgete, redovito plaća račune i režije, odlazi u inozemstvo u šoping i vozi se u skupim automobilima.
Ona velika, potpuno obespravljena i devastirana, sve je očajnija iz dana u dan. Ljudi ne znaju kako će platiti svoje kredite i režije jer nemaju odakle. Strahuju od izbacivanja iz stanova, koje su ionako kupili teškom mukom, uzimajući grozomorne kredite, kojima su ih banke ugušile, a oni ostali bez posla. Nemaju pojma hoće li im biti isključena struja, ili grijanje, jer račune nisu platili mjesecima. Ne znaju što reći vlastitoj djeci, a ona traže svoje. Računi su im pod ovrhama, izgubljeni su, tegobni, ne vide izlaz.
Ionako je premašen broj od 350 000 nezaposlenih, sada je već potpuno sigurno da bi mogao skočiti i do 400 000, a možda i iznad toga, kao što je zadnji put bilo prije 12 godina. Mladi se ne mogu zaposliti jer nemaju iskustva, a nemaju ga jer ih nitko ne želi zaposliti. Oni srednjih i zrelih godina koji su izgubili posao, zacijelo su zauvijek ispali s tržišta rada i minimalne su im šanse da budu ponovo zaposleni. Ako negdje i budu, najvjerojatnije će to biti honorarno, ili ”na crno”.
Mladi sve više oklijevaju ući u brak, a kamoli imati djecu jer se ne usude riskirati hoće li ih imati čime hraniti, a kredite za stanove ionako ne mogu ni uzeti, a ni otplaćivati. Žene se ne usude zatrudnjeti jer im nitko ne može jamčiti da neće dobiti otkaz dok su na rodiljskom. Umirovljenika je sve više, ali oni već godinama tegobno žive i naučeni su na to.
Sve se ovo čini predepresivnim i premučnim, čak precrnim? Kamo sreće, no ovo je samo opis sadašnje Hrvatske. A uskoro stižu i božićni i novogodišnji blagdani. Po svemu sudeći, bit će najtužniji do sada, unatoč raskošnim blagdanskim ukrasima.
Otvorena javna rasprava o ustavnim promjenama
Saborski Odbor za Ustav jučer je otvorio javnu raspravu o prijedlogu za utvrđivanje nacrta promjene Ustava RH, koja će trajati sedam dana.
Sjednicu su prije utvrđivanja dnevnog reda napustili HDZ-ovi članovi, koji su najavili da neće sudjelovati u radu Odbora dok je Peđa Grbin njegov predsjednik. To se dogodilo kad je predsjednik Odbora Grbin (SDP) odbio prijedlog Vladimira Šeksa (HDZ) da se usuglašeni tekst u javnu raspravu pošalje kao prijedlog radne skupine koja ga je izradila, a ne Odbora.
Šeks je rekao da je to parlamentarno nasilje, samovolja, da mu se uskraćuje pravo govora i zatražio stanku, a kako mu je Grbin nije odobrio, sa stranačkim kolegama Davorom Božinovićem i Davorinom Mlakarom napustio je sjednicu.
Nakon toga Šeks je novinarima kazao kako Grbin vodi sjednicu protivno demokratskim uzusima, a predsjednika Odbora prozvao je i za ”vrhunsko neznanje i nepoznavanje temeljnih instituta i ustavnog prava i Poslovnika Sabora”. ”Klub HDZ-a neće sudjelovati u radu Odbora dok je Peđa Grbin njegov predsjednik”, poručio je Šeks.
Uvjeren je da kratkom javnom raspravom SDP želi izigrati obveze Hrvatske povezane s nalogom za uhićenje čelnika bivše jugoslavenske obavještajne službe Josipa Perkovića. Podsjetio je da 1. siječnja na snagu stupa izmijenjeni Zakon o pravosudnoj suradnji, po kojemu će se europski uhidbeni nalog primjenjivati i na kaznena djela počinjena prije kolovoza 2002., te zaključio da SDP zbog toga želi što prije proglasiti ustavne promjene.
”Cijela je igra i počela oko ukidanja zastare za politički motivirana ubojstva, a sve drugo došlo je kasnije”, rekao je Šeks. Uvjeren je i da žurba s donošenjem ustavnih promjena ima veze s najavljenim referendumom o ćirilici te da je ”sve povezano po zakonu spojenih posuda”. Na opasku da se radna skupina dogovorila kako će, ako ustavne promjene budu proglašene prije 1. siječnja, odredba o nezastarijevanju na snagu stupiti tek toga dana, Šeks je odgovorio da u to ne vjeruje dok ne postane formalni prijedlog.
”Ništa ne vjerujem Grbinu jer on radi kako mu iz Banskih dvora Milanović klikne i tako, po Pavlovljevom refleksu, onda i odgovara. Ne iz svoje glave, nego iz glave predsjednika Vlade, čiji je glasnogovornik ili trbuhozborac. Slijepo izvršava njegovu volju. Ustav mora do Nove godine pasti”, poručio je Šeks.
Peđa Grbin izrazio je pak žaljenje što je HDZ napustio sjednicu, no tvrdi da je sve radio po Poslovniku i da Šeksovi prigovori ne stoje. ”Sadržaj je cijele priče da smo danas htjeli započeti postupak javne rasprave o prijedlogu za promjene Ustava, a HDZ je to pokušao spriječiti”, rekao je Grbin.
HDZ je optužio da ustavne promjene opstruira od samog početka, a danas su, kaže, hadezeovci pokušali hrvatskoj javnosti oduzeti priliku da kaže što misli o našem prijedlogu. ”To je nedopustivo”, zaključio je. Grbin tvrdi da javna rasprava o predloženim ustavnim promjenama traje još od srpnja, a da će se primjedbe sada i formalno moći uputiti u obliku obrazaca. Podsjetio je da je osnivanje radne skupine podupro i HDZ te da je na javnu raspravu ponuđen radni materijal, koji tek treba potvrditi Odbor i sam saborski plenum.
Komentirajući HDZ-ove tvrdnje da se rokovi skraćuju zbog Perkovića i ćirilice, kazao je: ”Da smo htjeli ubrzati proceduru i postupati na način kako oni kažu, niti bismo osnovali radnu skupinu niti bismo donijeli odluku o pokretanju javne rasprave.”
Na kratku javnu raspravu požalili su se i vanjski članovi odbora Dragan Zelić i Branko Smerdel.
HINA
Dosta je gaženja po žrtvama
HDZ u događajima u Vukovaru nije imao nikakvu ulogu i nije ga primjereno optuživati da stoji iza svega što se događalo na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, izjavio je politički tajnik HDZ-a Tomislav Čuljak pokušavajući ”oprati” svoju stranku od optužbi da stoji iza skandala na obilježavanju Dana sjećanja.
”Neprimjereno je optuživati HDZ da stoji iza svega što se događalo u Vukovaru jer je to podcjenjivanje hrvatskih branitelja i ljudi koji predstavljaju Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, koji su osmislili sve što se dogodilo u tom gradu. HDZ tu nije imao nikakvu ulogu, osim što podupiremo Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara u nastojanjima da se u tom gradu na drugi način primjenjuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina”, kazao je Čuljak na konferenciji za novinare.
Čuljak je, naime, komentirao izjavu prve potpredsjednice Vlade i HNS-ove predsjednice Vesne Pusić, koja je rekla da je Vukovar na Dan sjećanja bio žrtva politikanstva, a događaje u Vukovaru, u kojima je državnom vrhu onemogućeno sudjelovanje u vukovarskoj Koloni sjećanja, nazvala stranački dirigiranom blokadom. Na novinarsko pitanje na koga misli, odgovorila je kako misli na HDZ.
Vesna Pusić ponovno je javno izrekla ono što misle i drugi koji su ostali šokirani događajima u Vukovaru, jasno apostrofirajući HDZ kao stranku koja stoji iza organiziranog pokušaja puča u Vukovaru. Sve evidentnije izlazi na vidjelo kako ta stranka doista ima prste u izazivanju incidenta, koji je već prešao hrvatske granice izazivajući nevjericu u Europi, a i šire.
Strašno je što se i dalje pretužna vukovarska obljetnica razvlači u međustranačkim obračunima, koji se time spuštaju na degutantnu razinu. Jest, moguće je da Vesna Pusić ima pravo, moguće je da je HDZ vukao konce u organizaciji tzv. Stožera za vukovarsku Hrvatsku, sve je to više nego moguće, čak i izvjesno. Neće trebati mnogo vremena da se to pokaže, a istina već sada izlazi na vidjelo.
No razmislimo o tome treba li Vukovar zaista biti tema svakidašnjih političkih obračuna. I SDP i HDZ trebali bi stati s time, upravo kao dokaz da ipak gaje pijetet prema vukovarskim žrtvama. Dosta je; Hrvatska je sve vidjela, većini je sve jasno! Prebacite se na druge teme, recimo stravičan broj nezaposlenih, pad BDP-a, novo zaduživanje u inozemstvu, bijeg obrazovanih iz države, anticivilizacijske poteze kojih je sve više, bavimo se i dalje hrvatskim kriminalcima odjevenima u Bossova odijela!
Ali ostavimo sada i konačno vukovarske žrtve na miru; neka počivaju, bez naših uznemirivanja! Nitko nam nije dao pravo da ih ponovo iskapamo svojim jeftinim borbama za vlast i novu podjelu fotelja. Svi su rekli sve što su trebali – jedni su optužili druge, drugi prve, sve je rečeno. Povucimo se i pustimo na miru nesretne ljude pod zemljom, a i njihove preživjele obitelji, koje ne trebaju nova ubijanja! Ovaj put riječima.
- 1
- 2
- 3
- …
- 7
- Next Page »