Ivica Grčar
Sporna novinarska nagrada Ivani Petrović pokazuje da je dijelu članstva Hrvatskog novinarskog društva od neovisne novinarske djelatnosti postalo važnije agitiranje i propagiranje različitih političkih interesa.
I u skladu s time u dosadašnjim polemikama zbog sporne nagrade Ivani Petrović iscrpljivalo se uglavnom u raspravama o činjenicama političke naravi, a bitno manje o kršenjima profesionalnih načela i normi.
Primjerice, može li kandidat za novinarsku nagradu biti osoba koja se ugovorom o radu lišila autorskih prava iskorištavanja novinarskih priloga?
Prema stavku 2. članku 8. Zakona o autorskom pravu nisu predmetom autorskog prava dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.
Nikakva novost nije prodor ”politike u novinarsku butigu”. Naprotiv, radi se o 108 godina tradicije ”politike u novinarskoj butigi”
Je li izvještavanje Ivane Petrović o samoubojstvu Slobodana Praljka pred kamerama samo ”obična medijska informacija” ili zakonom zaštićeni novinarski autorski prilog koji je valjalo posebno nagraditi?
Da bi novinarski prilog bio autorski, mora biti stvaralački, iz područja književnosti, znanosti, umjetnosti, mora biti duhovan, izražajan i osobni.
Autorsko pravno nije osigurano za nabrajanja podataka, rutinske vijesti i sl.
Nadalje, člankom 16. Kodeksa časti hrvatskih novinara ”Vijesti o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava se ne naglašavaju, te ih treba svesti na najmanju moguću mjeru…”.
Je li žiri u razmatranju nagrađivanja izvještavanja Ivane Petrović o samoubojstvu Slobodana Praljka pred kamerama provjerio da li je laureatkinja poštovala taj članak Kodeksa časti novinara?
Je li žiri naznačio novinarsku formu nagrađenog (ili nagrađenih) priloga Ivane Petrović (u obrazloženju žirija spominju se ”izvještavanja iz minute u minutu”).
U nagrađenom prilogu pita se: ”… tko će nam čuvati ovaj uski dio granice od Splita do Prevlake”. I zatim odmah tvrdi: ”Prema ovoj presudi, vjerojatno mudžahedini povratnici iz Sirije”.
Osobito je sporan navod: ”General Praljak u jednom od zadnjih intervjua: ‘Sloboda se brani smrću’“.
Pa koja je novinarska forma nagrađenog priloga?
Zajedno sa Srećkom Lipovčanom i Marijanom Ričkovićem radio sam svojedobno na određivanju (definiranju) novinarskih priloga i taj zajednički uradak je bez izmjena uvršten u članak 26. stavka 6. važećeg Zakona o medijima:
”Novinarskim prilogom iz stavka 5. ovoga članka smatraju se objavljeni pisani, izgovoreni, slikovni, ili on-line: izvještaj, vijest, komentar (bilješka ili osvrt, društvena kronika, članak, recenzija), kritika, karikatura, esej, intervju, reportaža (putopis, crtica, feature – fičer), te naslovi i najave. Novinarskim prilogom smatraju se i specijalistički poslovi i žanrovi kao što su redaktura, fotografija, fotovijest, fotoreportaža, fotomontaža i fotokarikatura”.
Žiri koji je odlučio nagraditi Ivanu Petrović duguje obrazloženje kojim točno novinarskim prilogom (formom) smatra nagrađeno izvještavanje Ivane Petrović?
Nikakva novost nije prodor ”politike u novinarsku butigu”.
Naprotiv, radi se o 108 godina tradicije ”politike u novinarskoj butigi”.
Hrvatsko novinarsko društvo 1992. godine usvaja Deklaraciju kojom se poništavaju sve odluke o isključivanju članova zbog političkih razloga. Istodobno se potiho političkim pritiscima vlasti iz novinarskog udruženja isključuju članovi koji su djelovali u prethodnom poretku
Samo tri i pol godine nakon osnutka (18. prosinca 1910. godine) došlo je do prvog prestanka rada Hrvatskog novinarskog društva (zbog uvođenja ratne cenzure početkom Prvog svjetskog rata 1914. godine).
Nakon gotovo četiri godine trajanja prvog ”prestanka” novinarsko društvo počinje ponovo postupno djelovati 1917. godine.
Već 1921. godine, međutim, Hrvatsko novinarsko društvo je ”odlukom (tadašnjih) vlasti” opet ukinuto, a novinari su službeno upisani kao članstvo Sekcije Zagreb Jugoslavenskog novinarskog udruženja.
No, 1940. godine Sekcija Zagreb Jugoslavenskog novinarskog udruženja nakratko mijenja ime u Novinarsko društvo Banovine Hrvatske.
I opet samo 14 mjeseci poslije, 1941. godine, Novinarskom društvu Banovine Hrvatske vraćeno je izvorno ime, ali oduzeta samostalnost uvrštavanjem u Dosavez kao dio Korporativnog Hrvatskog saveza slobodnih zvanja.
Od 1945. godine novinarsko udruženje se zove Društvo novinara Hrvatske i djeluje kao samostalna organizacijska jedinica unutar Saveza novinara Jugoslavije sve do 1990. godine.
Od 1990. godine opet se novinarskom udruženju vraća izvorni naziv Hrvatsko novinarsko društvo, a 1992. godine usvaja se i Deklaracija kojom se poništavaju sve odluke o isključivanju članova zbog političkih razloga.
Istodobno, međutim, potiho se političkim pritiscima vlasti iz novinarskih udruženja isključuju članovi koji se djelovali u prethodnom političkom i pravnom poretku.
Nepodobnim novinarima se jednostavno tada kazalo da više ne moraju dolaziti na posao i zabranilo ulaz u prostorije redakcija u kojima su dotad radili.
Time nepoćudni više nisu mogli sudjelovati u radu redakcijskih ogranaka Hrvatskog novinarskog društva.
Tadašnji predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Ante Gavranović ubrzo se našao u situaciji da ne može sazvati redovnu Godišnju skupštinu, jer više od trećine članstva zbog političkog progona, otkaza i izbacivanja iz redakcijskih ogranaka više nije moglo ostvarivati osnovna statutarna prava u udruzi profesionalnih novinara.
Na inicijativu Ante Gavranovića i Gojka Marinkovića sve politički proganjane kolegice i kolege izbačene iz redakcijskih ogranaka upisuju se kao članovi Ogranka slobodnih novinara, koji dotad kao manje značajan nikada nije imao više od pet do osam članova.
Hrvatsko novinarsko društvo našlo se 1995. godine u situaciji da ne može sazvati redovnu Godišnju skupštinu, jer više od trećine članstva zbog političkog progona, otkaza i izbacivanja iz redakcijskih ogranaka više nije moglo ostvarivati osnovna statutarna prava
Nakon što su svi izbačeni iz redakcijskih ogranaka evidentirani kao članovi Ogranka slobodnih novinara, taj Ogranak je postao najbrojniji u HND-u i s najvećim brojem svojih predstavnika u Skupštini i ostalim tijelima uprave Hrvatskog novinarskog društva.
I na Skupštini umjesto kandidata podobnih vlastima Republike Hrvatske za predsjednicu Hrvatskog novinarskog društva izabrana je Jagoda Vukušić iz Novog lista, čime je spriječen pokušaj HDZ-a da nametanjem svojih kandidata ovlada Hrvatskim novinarskim društvom.
Naknadno je osnovan Zbor slobodnih novinara Zagreba (bio sam drugi predsjednik tog Zbora nakon kolege Gojka Marinkovića), a taj Zbor je imao čak 596 članova.
Ponosim se tim svojim tadašnjim radom u Hrvatskom novinarskom društvu i zbog toga me smeta dodjeljivanje nagrade Ivani Petrović.
Nagradu Ivani Petrović subjektivno doživljavam kao 13 godina kasniji uspjeh HDZ/SDP-a i ostalih političkih stranki i hrvatskih vlasti u ovladavanju Hrvatskim novinarskim društvom i nametanjem politike iznad neovisnog i slobodnog novinarstva.
Logična je to posljedica činjenice da većinu u upravi Hrvatskog novinarskog društva čine članovi koji su se ugovorima o radu lišili autorskih prava iskorištavanja svojih novinarskih priloga i prenijeli ih na poslodavce.
Sukladno zakonu o radu u većini pristaju pripremati i obrađivati ”obične dnevne informacije” po nalogu poslodavca, u prostoru poslodavca, na sredstvima rada u vlasništvu poslodavca i u vrijeme koje im određuju poslodavci, itd.
Uglavnom, malo je tu ostalo od autorstva i profesionalne novinarske neovisnosti i slobode.
Možda se nakon ostavke Saše Lekovića prestane zapostavljati rasprava o uzrocima i posljedicama lišavanja novinara ugovorima o radu autorskih prava iskorištavanja novinarskih priloga i prenošenju tih prava na poslodavce.
Upravo to lišavanje poslužilo je sucima Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda za precedentnu pravomoćnu presudu o cenzuri Hrvatskog novinarskog društva.
Nagradu Ivani Petrović subjektivno doživljavam kao 13 godina kasniji uspjeh HDZ/SDP-a i ostalih političkih stranki i hrvatskih vlasti u ovladavanju Hrvatskim novinarskim društvom i nametanjem politike iznad neovisnog i slobodnog novinarstva.
I kada su te sramne presude dostavljene Hrvatskom novinarskom društvu, Zdenko Duka (tadašnji predsjednik) i Vladimir Lulić, glavni tajnik, držali su ih u ladicama sve do isteka rokova za sudsko osporavanje te cenzure, 30 dana za podnošenje zahtjeva Ustavnom sudu i šest mjeseci za Europski sud za zaštitu ljudskih prava u Strasbourgu.
Čega i koga su se to bojali Duka i Lulić?
Nagrada Ivani Petrović je nagrada za agitacijsko izvještavanje, a ne za novinarsko neovisno izvještavanje o licu i naličju događaja o kojemu se izvještavalo (suđenje u Hagu i samoubojstvo Slobodana Praljka pred kamerama).
Takav agitacijski prilog Ivane Petrović nikako nije mogao biti nagrađen za profesionalnu novinarsku izvrsnost.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.
Pišite na ivica.grcar@autograf.hr, odnosno na grcar48@gmail.com ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.
Još tekstova ovog autora:
- Šeparovićev ”plagijatorski klan” štiti prorektora Čovića
- Napuštam HND. Upozoravam na mogući gubitak Novinarskog doma
- Pravosudni reket od 350 tisuća eura protiv Novinarskog doma
- Zaustaviti protupravno hipotekarno otuđivanje Novinarskog doma!
- Senzibiliziranje javnosti za molbu Srbina za HR državljanstvo
- Prorektor Čović i sudac Šeparović nasuprot etike i propisa
- Neuspjele podvale Ustavnog suda i DSV-a kolegama sucima
- Opet ”šuplje” presude o kreditima s valutnim klauzulama
- Najutjecajnija trojka tzv. plagijatorskog lobija i suradnici
- Izbori i imenovanja hrvatskih sudaca ”po babi i po stričevima”
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.