Spontanim načinom govora papa Franjo ostavlja prostora raznim tumačenjima, a porukama katolicima o tome da ne budu opsjednuti doktrinom zaprepašćuje konzervativce koji propituju njegovo vođenje Crkve, dok krajnje konzervativno Bratstvo sv. Pija X. poručuje da je Franjo ”tisuću puta pogoršao stanje Crkve”.
Zabrinutost tradicionalnih krugova probudila se u proljeće kad je novoizabrani Papa rekao da će blagosloviti i nekatolike te novinare ateiste, da bi zatim uključio žene u obred pranja nogu na Veliki četvrtak, piše u srijedu američki list The Washington Post, a prenosi HINA.
Papina metoda je ona ista koju su primjenjivali Isus i prvi apostoli, ona kojom je najavljena vijest spasenja, vijest sućuti i milosti, a to je metoda svih pravih misionara. Dakle, papa Franjo odlučio je biti misionar, a njegov koncept misije proizlazi iz njegova vlastita iskustva poimanja odnosa Evanđelja i siromaha u kršćanstvu koji se nudi svakoj ženi i muškarcu, bez predrasuda, ali u tišini koja je potrebna da saslušamo vlastito srce
No Franjino oklijevanje da ljudima sudi, njegova volja da ih sve razumije te izjava da nije on taj koji može suditi homoseksualcima, duboko je uznemirila te ljude. “Iza rastućeg skepticizima strah je nekih krugova da Franjin stil koji se proteže na sve i njegov spontani govor koji ostavlja prostora tumačenju, razara višedesetljetne napore Crkve da katolički nauk prenosi jasno”, piše TWP.
Dodaje da se konzervativci već osjećaju marginaliziranima sve jačom sekularnom kulturom, a sada strahuju da ih i Papa umanjuje.
Nije mali broj onih, unutar i izvan Katoličke crkve, koji se pitaju što je ključno u pontifikatu pape Franje. Ako je točno, kako mnogi tvrde, da u današnjem svijetu ne postoje događaji, već samo interpretacije, Franjo vodi bitku jer kao moralni lider gotovo svaki dan preduhitri gomilu tumača, manje ili više upućenih u crkvene stvari, ali to čini svojim djelima i riječima.
Pokušat ću ponuditi jedan važan ključ razumijevanja Papina pontifikata, a koji bježi konzervativcima jer nisu shvatili bit Evanđelja: Papina metoda je ona ista koju su primjenjivali Isus i prvi apostoli, ona kojom je najavljena vijest spasenja, vijest sućuti i milosti, a to je metoda svih pravih misionara. Dakle, papa Franjo odlučio je biti misionar, a njegov koncept misije proizlazi iz njegova vlastita iskustva poimanja odnosa Evanđelja i siromaha u kršćanstvu koji se nudi svakoj ženi i muškarcu, bez predrasuda, ali u tišini koja je potrebna da saslušamo vlastito srce. To znam jer su mi profesor Jorge Bergoglio (sada Papa) i braća isusovci 1986. i 1987. o tome govorili u Buenos Airesu, usmjerivši moje srce, vjerujem, zauvijek u smjeru misije kao životnoga projekta.
Nije mnogo onih, pa ni u našoj sredini, koji govore o siromašnima, misle iz pozicije siromaštva i koračaju s njima, ali je mnogo, odviše mnogo onih, koji svakim danom tonu u siromaštvo i bijedu. Pamtim već jako mnogo prilika kada se Papa pokazao kao misionar.
Na susretu s bogoslovima, novacima i novakinjama, (budućim redovnicima kakav je i sam – isusovac), održanim u subotu 6. srpnja uvečer u dvorani Pavla VI. u Vatikanu, papa Franjo govorio im je o življenome siromaštvu u službi bližnjih, pozvavši ih da se klone zamki prolaznih vrijednosti, kao što su najnoviji modeli mobitela ili skupo vozilo, kako bi mogli više dati potrebnima. “Boli me kada vidim svećenika ili redovnicu u najnovijem modelu automobila”, rekao je Papa, dodavši da su automobili potrebni, ali da treba izabrati one skromnije. “Razmislite koliko djece umire od gladi i namijenite im svoju ušteđevinu”, rekao im je Franjo.
Britanski kompozitor i pjevač Sir Elton John definirao je Franju kao “čudo poniznosti u vremenima opće ispraznosti”, pa se umjetnik nada da će Papa i dalje znati “približavati svoje poruke marginaliziranima, osobito onima jako potrebnima ljubavi” misleći, na primjer, na homoseksualce. “Čini se da ovaj Papa želi odvesti Crkvu do prvotnih Kristovih vrijednosti. Ako bude znao progovoriti onima koji su napušteni i osamljeni, njegovo svjetlo nade bit će jače od bilo kakva znanstvenog progresa jer nijedan lijek nema u sebi snagu ljubavi”, rekao je pjevač.
Mi iz Argentine, osobito ako kao i Papa dolazimo iz Buenos Airesa, znamo koliko je moćna krilatica “znati dobiti ulicu” (ganarse la calle), a to je ono što Bergoglio pokušava jer iz prve ruke zna koliko je za njega bilo važno biti objema nogama na ulici. “Mi smo društvo koje je zaboravilo iskustvo plakanja, supatništva”, upozorio je Franjo (kad je pohodio Lampedusu). “Molimo Gospodina milost da oplačemo svoju ravnodušnost, okrutnost koja postoji u svijetu, u nama, i u onima koji u anonimnosti donose društveno-ekonomske odluke koje otvaraju put dramama poput ove na ovom otoku”.
Što reći?! Treba imati jaja da se to kaže i svijetu i Crkvi i bogatima i samomu sebi. Da se bude misionar do krajnjih konzekvencija toga poziva. I to je poenta ove priče: papa Franjo ima titanijska muda!
Još tekstova ovog autora:
- Zoki Mad Max, brutalna verzija već poznatog/slabog premijera
- Izuzetno je pogrešno kazati da bi nam Franjo naudio i uništio nas
- Narikače i tifusari
- Naš drug časni i veliki, Ivan od Bosne
- In memoriam Ivan Markešić
- Razoružanje je moralna dužnost. Zapamtimo to
- Rupnikov seks u troje. Fratri u Mostaru: sve OK, idemo dalje
- Govor mržnje Stepinčevih poklonika kao prilog kanonizaciji
- Dokle će se u Crkvi nastaviti lagati o Stepincu?
- Lovačke priče Milorada Vučelića i vladike bačkog Irineja
Pavle Primorac says
Na temelju djelovanja pape Franje u duhu jednostavne, ali duboke krilatice “znati dobiti ulicu” trebamo svi koji se nazivamo kršćanima tražiti nadahnuuće. Bl. papa Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici koja je obilježila njegov pontifikat – Redempor hominis – napisao je da je “čovjek put Crkve”. Uistinu, papinstvo na pragu trećega tisućljeća, osobito kroz osobe Ivana Pavla II. i Franje pokazuju nam gdje se uistinu Isus nalazi: u malenima, slabima, siromasima, grešnicima, drogiranima, alkoholičarima, tužnima, ostavljenima, žrtvama ljudske mržnje i nasilja. Svim tim ljudima treba ići i naviještati živoga Krista koji je ljubav. Ali žetve je mnogo a radnika malo.
Andrea Latinović says
Slažem se, Pavle.
Vladimir Srzentić says
Obzirom na retoriku, ali i osobni primjer tijekom ovih sedam mjeseci pontifikata, a imajući u vidu kako su neki pape (pa i u najnovije vrijeme) skončali ne napunivši ni pun mjesec, bojao sam se za ovog papu “s kraja svijeta.” Ali nema kajgane dok se jaja ne razbiju. Frane nije nejasan i neprecizan. Sasvim obratno i previše je jasan i izravan u želji da crkva ne bude institucija bogatih, u službi zlata. Iako i u svim intervjuima na kraju izričito napominje da se ne odriče važećih crkvenih doktrina i temeljnih dogmi ipak želi pokazati da nije bliže Bogu od nas ostalih (koji čak nemamo dar vjere) samo zato što sjedi u Petrovoj stolici. Njegov način širenja radosne vjesti daje nadu (a nada je vrlo bitna jer bez nje nema vjere) da bi ta radosna vjest mogla biti istinita. Kad je izabran Benedikt Frano je bio u finalu te konklave. Ovog puta kritična masa nade pod svodovima sikstinske kapele pomakla se na Franinu stranu.