autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • Allegro barbaro
    • A/TEOBLOGIJA
    • Beležnica
    • Beo dijagnoze
    • Democroacia
    • Imam pravo
    • Impresije i varijacije
    • Iz zemlje snova
    • Kontrapunkt
    • Kozmopoliteia
    • Ljubljanski zvon
    • Ljuta paprika
    • Millenium
    • Na kraju pameti
    • (Ne)mirna Bosna
    • Nije da nije
    • Odjeci vladanja
    • Oklop od papira
    • Parrhēsia
    • Pisma s Trećića
    • Pogled s lijeva
    • Porok pravde
    • Polupjesnik il bolesnik
    • Prije povratka
    • Produžeci
    • Razum i osjećaji
    • Revolucija nježnosti
    • Romanin peterac
    • Terra Sexualis
    • Under cover
    • Uvik kontra
    • Vita Croativa
    • Vlaška posla
    • Vrijeme i vječnost
    • Zimsko ljetovanje
  • Osvrt dana
  • Odjeci
  • Intervju tjedna
  • Orbi et populis
  • Kultura
    • Obavezna lektira
    • Zimin noćni izbor
    • Ruta Borisa Perića
    • Ex libris D. Pilsel
    • Književni ogledi
    • CSI: Multiplex
    • CSI Vladimira C. Severa
    • Istočno od raja
    • Bez riječi
    • Moderna vremana info
    • Scripta manent
  • Abrahamova djeca
  • Feljton
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • IMAM PRAVO <br>Ivica Grčar
    IMAM PRAVO
    Ivica Grčar
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • POROK PRAVDE <br> Josip Kregar
    POROK PRAVDE
    Josip Kregar
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • PARRHESIA <br> Jadranka Brnčić
    PARRHESIA
    Jadranka Brnčić

Alexov veliki peh

Autor: Teofil Pančić / 21.02.2014. 4 Comments

Jedan od najbanalnijih i najžilavijih (to je, dakako, u tesnoj međusobnoj vezi) kulturnih stereotipa današnjice povezuje evropsko ”južno” i ”istočno” sa iracionalnim, strastvenim, samouništavateljskim, a evropsko ”zapadno” i ”severno” sa trezvenim, prosvećenim, racionalnim. Ili, ako hoćete, istok i jug temelje se na ognjici predubeđenja, a zapad i sever na prohladnosti dobro izvaganog interesa.

 

Slična dihotomija važi i za američki kontinent, ali na osi sever-jug. Lako je, razume se, pronaći štošta što opovrgava ”tačnost” te mehaničke podele uloga, ali nijedan uspešan stereotip ne bi bio uspešan da nije lako naći i mnogo toga što mu ide u prilog.

 

Kakvi su, recimo, naši nacionalizmi? U osnovi divlji, duboko iracionalni, parareligijski zaneseni: njihovo Zlatno tele zove se Nacija i ono prebiva u ‘‘zlatnoj štali“ zvanoj Država. Ta obogotvorena nacija svrha je samoj sebi, ona postoji na onaj način na koji postoji kakav starodrevni kralj, kao ovaploćenje čiste, parabožanske samovolje: naprosto je tu, a kad je već tu, traži da joj se pokoravate. Država je, pak, način na koji se ta samo-volja organizuje.

Iz Londona stigao hladan tuš: ako Škotska želi nezavisnost, kaže David Cameron, onda će bogme nezavisnost i dobiti i onda joj funta ne treba! Ta bi stvar ”kod nas”, na potkontinentu, pila vode: mi kad se odvajamo, odvajamo se totalno. Štaviše, nezamislivo je da bude drugačije, jer to onda ne bi ni bilo prava stvar. Kakva crna ”monetarna unija” ili neki drugi vid postbračnog konkubinata?!

 

Država, dakle, nije racionalno sklopljen mehanizam koji služi ”boljitku svojih građana” (ili kakvoj sličnoj gluposti), nego ona postoji na svetu naprosto zato što mora postojati, zato što bi nam nebo palo na glavu kada ne bi postojala.

 

Čak i kada bi se nekako dalo izmeriti da bi, recimo, za pojedinačni boljitak čak i znatne većine ljudi bilo bolje da neke (samostalne) države nema, nego da bude uklopljena u neku veću, jaču, zaokruženiju i bolje organizovanu celinu, to ne bi ali baš ni najmanje ugrozilo osnove državotvornog mita: rekli smo već, Nacija-Država nije tu zato da nekome konkretno(m) bude ”bolje” (ako mu je slučajno ipak ”bolje”, to je odlično, ali to uopšte nije uslov, kamoli smisao), nego zato što je odnekud metafizički nedopustivo da je nema.

 

Otkud ovo filozofiranje u kišni četvrtak? Pratim nevolje u koje je upao premijer Škotske Alex Salmond i ne mogu im se načuditi: kod ”nas” (tj. na istoku i jugu) taj čovek ne bi imao takvih problema…

 

Naime, Salmond je lider partije SNP, škotskih independističkih nacionalista, čija je zapravo jedina politička svrha i smisao nezavisnost Škotske, okončanje trovekovne unije sa Engleskom, izlazak iz Ujedinjenog Kraljevstva, whatever. Kada su se konačno dočepali vlasti, raspisali su referendum o budućnosti Škotske. Sada svi čekaju šta će biti 18. septembra ove godine.

 

Okej, dovde nam je sve manje-više poznato, imamo i ”mi” i takve nacionalizme, i takve ”viševekovne snove”, i takve referendume i već sve po redu. Sve je to kod nas već istorijski obavljena stvar, ne? Ne bismo li Alexa Salmonda mogli zamisliti u roli bilo kojeg od naših recentnijih velikaša?

U Bruxellesu, međutim, kažu da im je logika pogrešna: izlazak iz Britanije/Španije ujedno je izlazak iz EU. A la carte independisti, naime, zaboravljaju ključnu stvar: država u kontekstu ove priče nije ”teritorijalni” nego pravni subjekt. Aberdeen, dakle, jeste u EU, ali samo zato što se nalazi u državi koja je članica EU. Izlaskom iz te države napušta i EU. Može, doduše, zamoliti da iznova bude primljen u novim okolnostima, ali to je sasvim drugi par rukava

 

Avaj, izgleda da je ”tamo” ipak štošta drugačije. Ideja SNP-a je da Škotska može izboriti nezavisnost bez jačih društvenih potresa, u osnovi sasvim bezbolno, i da pri tome može i zadržati sve one veze sa ostatkom UK – ali i ostatkom Evrope – koje sama poželi da zadrži. Evo, recimo, neku vrstu monetarne unije s Londonom. Onda je, međutim, iz Londona stigao hladan tuš: ako Škotska želi nezavisnost, kaže David Cameron, onda će bogme nezavisnost i dobiti i onda joj funta ne treba!

 

Ta bi stvar ”kod nas”, na potkontinentu, pila vode: mi kad se odvajamo, odvajamo se totalno. Štaviše, nezamislivo je da bude drugačije, jer to onda ne bi ni bilo prava stvar. Kakva crna ”monetarna unija” ili neki drugi vid postbračnog konkubinata?! Štaviše, u granični pojas zasadimo bodljikave žice i minska polja, na prelaze stavimo mrgodne kerbere…

 

Međutim, čak ni mnogim Škotima koji bi bili skloni da glasaju YES nije baš bliska ideja tako radikalnog odvajanja od UK, boje se mogućih posledica, njuše u tome izvesni mogući višak iracionalnosti… Nekako ispada da je samo radikalnoj manjini do stvarne i potpune nezavisnosti (na ”balkanski” način, samo bez krvi), dok je većina čak i među pristalicama više za poigravanje simbolikom i ”identitetlukom”, ali tako da se u njihovim stvarnim životima ništa bitno ne poremeti. Salmond na ovaj izazov još nije uspeo da nađe odgovor koji neće uplašiti birače i otud je u defanzivi.

 

Verovatno još jači šamar stigao mu je ”iz Evrope”. Škotski independistički pokret (kao i katalonski) podrazumeva odvajanje od Londona (i Madrida), ali ostajanje u EU. Hm, ”ostajanje”? ”Zdravorazumskoj” pameti to zvuči logično. Jesu li Aberdeen i Barcelona sada u EU? Nesumnjivo jesu. Elem, sve što žele jeste da u njoj i ostanu nakon eventualnog osvajanja nezavisnosti.

Videćemo tek šta će biti sa škotskim referendumom, a i sa Katalonijom. Kako god, čini mi se da su ovakvi i slični problemi, nedoumice i kontroverze ono što na kraju sahrani svaki kvebečki referendum o nezavisnosti od Kanade, ono što UK zadrži na okupu, ono što čini da je u Baskiji malo ko aktivno podržavao ETA i njeno političko krilo, ono što slepljuje naizgled frustrirajuće disfunkcionalnu belgijsku državu etc.

 

U Bruxellesu, međutim, kažu da im je logika pogrešna: izlazak iz Britanije/Španije ujedno je izlazak iz EU. A la carte independisti, naime, zaboravljaju ključnu stvar: država u kontekstu ove priče nije ”teritorijalni” nego pravni subjekt. Aberdeen, dakle, jeste u EU, ali samo zato što se nalazi u državi koja je članica EU. Izlaskom iz te države napušta i EU. Može, doduše, zamoliti da iznova bude primljen u novim okolnostima, ali to je sasvim drugi par rukava.

 

Ni ovo upozorenje nipošto se ne dopada budućim škotskim glasačima, pa se Salmond sada preznojava kako da ih ubedi da ipak glasaju za nezavisnost i da će na kraju sve proći dobro, glatko i bezbolno, a da se ni London ni Bruxelles neće naći s druge strane nekog novog limesa.

 

Videćemo tek šta će biti sa škotskim referendumom, a i sa Katalonijom. Kako god, čini mi se da su ovakvi i slični problemi, nedoumice i kontroverze ono što na kraju sahrani svaki kvebečki referendum o nezavisnosti od Kanade, ono što UK zadrži na okupu, ono što čini da je u Baskiji malo ko aktivno podržavao ETA i njeno političko krilo, ono što slepljuje naizgled frustrirajuće disfunkcionalnu belgijsku državu etc. O Švajcarskoj da i ne govorimo: već samo postojanje Švajcarske duboka je uvreda za svaki etnički nacionalizam, tako pompezno ubeđen u sopstvenu ozbiljnost.

 

Okreni-obrni, Alex Salmond je imao nesreću da se ne rodi na Balkanu, jer bi mu ovde bilo mnogo lakše i niko mu ne bi postavljao sijaset neprijatnih potpitanja, nego bi svi bili fokusirani na Glavnu Stvar. Naime, kod nas stvari s odvajanjima funkcionišu na ravni bazičnih instinkta: prvo ćemo fino da se razdvojimo, a onda ćemo u narednih nekoliko decenija natenane da redefinišemo svoje buduće odnose!

 

To je neka vrsta političkog derta, fatalizma, čak nihilizma: ako vidimo, stojeći na mostu, da je voda ispod nas duboka, mutna i hladna, to je samo razlog više da se u nju odmah strmoglavimo. A oni zapadnjački smušenjaci i kalkulanti, tja, nikad ništa od njih, na kraju uvek nekako ostanu tamo gde jesu. Doduše, suvi i živi. Ali, mi ionako verujemo da je ljudski život precenjen; da ne verujemo u to, ne bismo ih već toliko potrošili a da nikome ne umemo suvislo objasniti zašto.

Filed Under: Nije da nije Tagged With: Aberdeen, Alex Salmond, autograf.hr, Bruxelles, David Cameron, ETA, EU, Kanada, kolumna, London, Nije da nije, politika, Škotska, SNP, Teofil Pančić, UK

Škoti objavili vodič za neovisnost zemlje

Autor: Marko Barišić / 27.11.2013. Leave a Comment

Škotski premijer Alex Salmond objavio je jučer u Glasgowu plan svoje vlade za neovisnost zemlje. U ”Bijeloj knjizi” na 649 stranica nazvanoj ”Vodič za nezavisnost Škotske” objasnio je razloge zbog kojih bi njegovi sunarodnjaci na referendumu planiranome za rujan sljedeće godine trebali glasovati za samostalnost i odvajanje Škotske od Velike Britanije.

 

”To je najopsežniji plan o nezavisnosti zemlje objavljen dosad, ne samo za Škotsku nego za bilo koju drugu buduću naciju koja teži samostalnosti”, rekao je Salmond. Plan predviđa ostanak zemlje u Europskoj uniji, zadržavanje funte, britanske središnje banke te kraljice kao suverena. S druge strane, Škoti bi nakon proglašenja nezavisnosti imali vlastitu vojsku i porezni sustav.

 

Salmond je Škotima obećao socijalnu revoluciju, izdvajanje više novca za odgoj djece, prihvatljivije stambene kredite i uklanjanje britanskih nuklearnih raketa postavljenih na sjeveru zemlje. Također je izričito naglasio kako neće biti povećanja poreza. Iz Londona su odmah poručili da nakon odvajanja Škoti neće moći računati na zadržavanje funte i britanske središnje banke.

 

Prema anketama s početka studenoga, manje od trećine, samo 29 posto Škota, izjasnilo bi se za neovisnost da je danas referendum. Svjestan tog odnosa snaga, premijer Salmond krenuo je u ofenzivu kako bi uvjerio svoje sunarodnjake da glasuju za neovisnost zemlje. ”Škotska je budućnost u škotskim rukama”, rekao je Salmond objašnjavajući kako odluku neće donijeti on osobno, ni njihovi protivnici, ni mediji koji im nisu skloni, nego narod.

 

Za neovisnost zemlje danas su uglavnom pristaše Salmondove Škotske nacionalne stranke, a laburisti i konzervativci pretežno su protiv. Britanski premijer David Cameron drži da će Škotska biti jača ako ostane u sastavu Ujedinjenoga Kraljevstva. Škotska ima bogate rezerve nafte i plina u Sjevernome moru. Ekonomisti drže da bi u sljedećih pola stoljeća prihodi od tih energenata bitno pripomogli uspostavi naprednoga gospodarstva.

 

S druge strane, škotsko gospodarstvo previše je vezano za englesko te bi bilo kakav nagao prekid izazvao brojne probleme. Stoga je Salmond predstavio itinerarij, put kojim bi korak po korak, uz pregovore, Škotska išla prema svojoj samostalnosti. Referendum se treba održati 18. rujna 2014. Pobijede li na njemu zagovornici neovisnosti, Škotska bi i formalno postala samostalna država 24. ožujka 2016.

 

Taj je datum pun simbolike. Na taj dan kralj Škotske James VI. stupio je na tron Engleske i Irske kao James I., ali je istog dana 1707. potpisan zakon o uniji prema kojem je Škotska ušla u sastav Velike Britanije. Poslije je bilo nekoliko buna kojim su škotski plemići pokušali vratiti izgubljenu samostalnost, ali su ti pokušaji propali. Škotska je u sastavu Velike Britanije već 306 godina.

 

Početkom listopada ove godine Reuters je objavio izvješće britanske vlade u kojemu je stajalo kako bi izglasavanje neovisnosti Škotske ugrozilo nacionalnu sigurnost Velike Britanije. ”Da” Škotskoj, stoji u tom izvješću, umanjilo bi globalni utjecaj Velike Britanije, a bila bi ugrožena i sredstva nuklearnoga strateškog odvraćanja koja su razmještena na sjeveru Škotske.

 

Do referenduma u rujnu sljedeće godine obje će strane svojim biračima i javnosti iznositi sve prednosti i eventualne nedostatke povezane s mogućom neovisnošću Škotske. Taj referendum, međutim, ne odlučuje samo o budućnosti jednog naroda, Škota, nego i o sudbini nekad moćnog imperija, Velike Britanije.

Filed Under: Svijet, Vijesti iz Unije Tagged With: Alex Salmond, autograf.hr, David Cameron, funta, Glasgow, James I., Marko Barišić, nezavisnost, referendum, Reuters, Škotska, Velika Britanija

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

Istočno od raja | BORDO

  • nenaRODNA IDEOLOGIJA bordo-150150418-ideologija-001

                              – Blago tebi, Ante, ti se imaš kamo vratiti!  

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Obavezna lektira

Kakva je bila 1991. prije nego što smo se dogovorili o njoj

Kakva je bila 1991. prije nego što smo se dogovorili o njoj

Piše: Miljenko Jergović

Ex libris D. Pilsel

Biti kršćanin s papom Franjom

Biti kršćanin s papom Franjom

Piše: Jadranka Brnčić

SCRIPTA MANENT

Elektronička špilja

...

Između Hrvata i Srba

...

Sustigla ih Šoa

...

Antifašistička liga RH

  1. U sjećanje na Sinišu Maričića

    U sjećanje na Sinišu Maričića

    04.12.2017.
  2. Trg koji je umro od srama

    Trg koji je umro od srama

    04.12.2017.
  3. Dan ustanka RH: bila je to pravedna borba

    Dan ustanka RH: bila je to pravedna borba

    01.08.2017.

Antifašistička liga RH | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Facebook

ZAHVALJUJEMO SE

potpori redakcija : Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2018 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se