Razmišljam o nama na granicama. I kako je virusna opsada same čovjekove srži učinila smiješnim šengenske slobode, sjetim se nas, ratne djece Istre…
Nije ovo suvisao zapis, ovo su tek bilješke o neprebolnoj sjeti. Baš pamfletski me zadesilo, dok bijesno lupam po tipkovnici mog laptopa, kao da je moja pisaća mašina, dragocjena Olympia koju će biti da je jur pojila rža u konobi, a čuda je koštala, cilu plaću, i kupija san je prija će biti kvarnar lit u Beogradu, unih dani kada smo tamo načinili Društvo Istrana, Primoraca i Gorana, kada san upozna Dašu, zanosnu, visoku, vitku, sardoničnu mladicu. [Read more…]