Cionizam [1] je pokret za stvaranje jevrejske nacionalne države na djeliću teritorije osmanske države u kojoj je jevrejski milet brojao sličan broj pripadnika kao i slovenske hrišćanske grupe, tipa Srba ili, recimo, Bugara. [Read more…]
Facebook i smrt
Moja majka bila je dijete Facebooka. Pojavila se tamo 2009, kad joj je bilo šezdeset i sedam. Malo prije pošla je u mirovinu, pa je mogla noći provoditi na mreži, i ići na spavanje tek kada se razdani. Susretala se s prijateljima i prijateljicama iz djetinjstva, koje nije vidjela po pola stoljeća, a sad su živjeli u Kanadi, Americi i Australiji… [Read more…]
Za gradonačelnika Pule Duško Kuliš je živi Vlado Gotovac
Nakon što je s jeseni 1697. Europa, predstavljena u generalfeldmaršalu Svetoga Rimskog carstva Eugenu Franji Savojskom, pregazila i spalila Bosnu, pa se onda povukla u strahu od zime i snijega, u toj zemlji ostala su tri samostana i pet crkvi. A kako Turci, njezini gospodari, kršćanima nisu dopuštali da grade hramove, niti da (osim u izuzetnim prilikama) popravljaju oštećene crkve, sljedećih skoro stoljeće i pol katolički je svijet u ovoj zemlji živio na zamislivom minimumu svoje društvene i povijesne egzistencije. Oko ta tri samostana, u Kreševu, u Fojnici, u Kraljevoj Sutjesci, bio je okupljen taj maleni narod. U njima je bilo svo njihovo znanje, sjećanje i iskustvo. Ti samostani bili su za njih jedino svjetlo svijeta usred pustog mraka čovjekova postojanja. [Read more…]
Zašto je Ćiro pozdravljao nepoznate ljude
Ćiro Blažević uživao je u nečemu što je sve druge ljude koje znam opasno morilo: u pozdravljanju s nepoznatim ljudima. A oni, ti nepoznati ljudi, prilazili su mu na zagrebačkoj špici, spopadali ga tamo oko Charlieja, izgovarali neke čudne riječi, tonuli u svoje zavičajne naglaske, pozivali se na neke događaje za koje nitko osim njih nije znao, dok bi ih Ćiro, u toj brzoj uličnoj komunikaciji, nepogrešivo pratio ne čineći greške u dijalogu. [Read more…]
Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba
U petak 20. siječnja manja je grupa ljudi na sarajevskom groblju svetog Mihovila sahranila urnu s posmrtnim ostacima Alojza Ćosića. Osjećao sam se dužan tamo biti i kazati riječi koje ovdje proširujem i drugačije slažem, ne samo zato što sam to nedavno, svjesni on i ja blizine kraja njegova života, obećao Alojzu u jednoj kavani u Oroslavlju, lijepom i mirnom zagorskom mjestu u kojem je živio posljednjih četiri godine, već zato što sam na mističan način, jer mi je to tada bilo nemoguće, prošli petak nekako sahranjivao mog oca. [Read more…]
Sultanov smješak: kako je dovršena hrvatska povijest u Bosni
Ponavlja se često u Andrićevoj prozi, naročito u pripovijetkama iz fratarskog ciklusa, a onda i u “Prokletoj avliji”, ona situacija, životna koliko i politička, u kojoj bi kršćanin trebao nešto reći pred Turčinom, predstavnikom vlasti s bilo koje razine, ili naprosto razbojnikom kojeg nadmoćnim čini pripadanje jedinoj pravoj vjeri. [Read more…]
Slušajući Putina čovjek se počinje osjećati kao Ukrajina
Uznemirenje koje je u meni izazvao govor Vladimira Putina čak se više i ne tiče onoga što će se tek događati, a što iz njegova govora logično proizlazi. To uznemirenje tiče se onoga što se već zbilo, i ne može se promijeniti, a duboko je obilježilo cijelu našu generaciju. [Read more…]
Braćo i sestre Bosanci: Srdite se, ali ne griješite!
”Bespomoćni bijes rado traži svoj gromobran”, napisao je jednom prigodom Václav Havel.
Kada bih trebao tragati za slikom koja prilično jasno predočuje moć nagomilanih individualnih i kolektivnih frustracija, utekao bih se toj Havelovoj slici bijesa koji poput munje traži svoj smiraj ili, slikovito kazano, gromobran na kojemu će se iskaliti i poništiti njegova razorna silina. Nitko ne žudi biti gromobran za tuđi bijes. [Read more…]
Noć gučogorskog Božića u kojoj se za mene rodio Isus
Sjećam se toga Božića kao da je bilo jučer, ali ne pitajte me za godinu; mogla je to biti bilo koja od onih poslijeratnih – devedesetšesta, sedma, osma ili deveta, sada je već sasvim nebitno.
Sjedio sam na zaravanku ispred samostanske crkve sv. Franje, a do mojih nogu, tik do ceste, sterala se gusta i duboka lašvanska magla. Čini ti se da bi po njoj mogao i hodati, baš kao što je Isus hodao po Galilejskom moru, samo da je Bosna zemlja od vjere i njezinih čudesa, a ne od boli, smrti i nevolje. [Read more…]
Bosna šaptom grmi svoju vjekovnu opstojnost i neuništivost
Dodik kod Erdogana, mio i drag, a iza njih zastave Turske i BiH (ništa la Republic of Srpska). A Zoki Milanović predlaže da on, Vučić i Erdogan riješe bosansko ”pitanje”. Ma nemoj!
A EU i NATO su odlučni da sačuvaju tekovine Daytona, ali samo retorički. A Bosna ŠAPTOM GRMI svoju vjekovnu opstojnost i neuništivost. Jer Bosna jest, bila, sad je i sutra će biti, što god muljali po vašingtonskim, briselskim i kremaljskim kabinetima. A da bosanski komšiluk i ne brojimo… [Read more…]
- 1
- 2
- 3
- …
- 13
- Next Page »