Slušam tako neki dan, spuštajući se busom u neki drugi, velik, lijep, već dugo uređen i svojom širinom, velegradskosti, otvorenosti, dojmljiv grad, u, na žalost i dakako, nekoj drugoj državi, jednu svoju vremešnu sugrađanku kako na sav glas uzdiše koliko je grad iz kojega svi mi putnici u busu upravo dolazimo nebrojeno puta ljepši od ovoga, koji se pred njegovom ljepotom može skriti.
Uzvikuje to ova gospođa, usput budi rečeno, veoma dotjerana, na sav glas, ponavlja tu, jasno je, po svemu neistinitu, bulazneću rečenicu nekoliko puta – i nakon što je muž, koji pored nje sjedi, suvislo upozori kako je grad iz kojega dolazimo sav u rupama i raspadanju – kao da su ga ”Bugari gradili” (nešto me nagoni da se ovdje usput ponizno ispričam Bugarima). No ova se zanesena gospođa ne da urazumiti. [Read more…]