Još jedno maltretiranje s Olujom. Neradni dan, državne zastave po rijetkim balkonima, nešto češće u pasivnijim krajevima, državni protokol u inače mrtvoj provinciji, uvijek isti program, govori sa starim, tek malo podgrijanim mislima, mimohodi, budnice. [Read more…]
Borka: Jedno beskrajno nedostajanje
Borka Pavićević je jedina osoba koju sam poznavao koja je na isti način vladala svojom pojavom i svojim intelektom. Kada bi negde ušla svi bi rekli: Eno je Borka. Kada bi počela da govori, svi bi rekli: Borka priča. Zato njen odlazak ne može da se opiše drugačije nego kao beskrajno nedostajanje. Za Borkom se ne tuguje, za Borkom se ne plače, ona nam je toliko toga ostavila da se pitamo. Borka može samo da nedostaje, jer sada nema ko da da odgovore. [Read more…]
Plenković ništa nije naučio od Adenauera i de Gaullea
Premijer Plenković prije desetak dana na svečanosti Srpskog narodnog vijeća na pravoslavni Badnjak izjavio je da “i kao što se trajno pomirenje između Francuske i Njemačke nije dogodilo preko noći, trebat će još vremena da zacijele još svježe rane u odnosima između Hrvatske i Srbije”. [Read more…]
Povijesnim razgraničenjima naroda do nestanka naroda
Savršenom nezainteresiranošću svi su hrvatski mediji, ali i državna vlast, diplomacija, ukupna javnost, ispratili ono što se zadnjih tjedana i mjeseci zbiva na Kosovu i oko njega, a što bi se, ukratko, moglo svesti na postupno uvođenje i afirmiranje ideje o “povijesnom razgraničenju” Srba i Albanaca, što bi zatim, protokom vremena i svojevrsnim metastaziranjem ideje dovelo i do daljnjih razgraničenja te do podjele Makedonije i Bosne i Hercegovine, i do dovođenja Srbije na sedamdesetak kilometara od Zagreba. [Read more…]
Ne vidim patriotskijeg i zrelijeg političara od Pupovca
Čovjek kojeg danas hejta polovica Hrvatske – Milorad Pupovac – u političkom se životu ove zemlje prvi put zaozbiljno pojavio u periodu između ljeta 1990., kad su budući krajiški pobunjenici barikadama presjekli Hrvatsku, te jeseni 1991., kad su se oružane čarke definitivno preobrazile u teški, odvratni rat. [Read more…]
Ustaše i četnici: zašto ne odobravam govor Ivice Dačića
Polemika koju su Beograd i Zagreb, Dačić u govoru u UN-u i hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova vodili povodom sjećanja na holokaust, nastavak je ”rata drugim sredstvima” Srbije i Hrvatske. [Read more…]
Sa svima u svađi
Slovenske su kazne, baš kao što je i najavljeno, stigle u Savudriju. Slovenija je realizirala svoju prijetnju da će kažnjavati hrvatske ribare koje zatekne u ”slovenskom moru”. Savudrijskim ribarima nedavno je u Zagrebu rečeno da i dalje ribare kao što su ribarili dosad, na istim mjestima kao i prije. U Zagrebu su im obećali da će ih zaštititi od slovenske policije i ribarske inspekcije. [Read more…]
Dogovoreni rat Beograda i Zagreba
Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine Hrvatska je članica Europske unije, kojoj se Srbija želi priključiti. Kao članica, Hrvatska odlučuje o svakom koraku što ga Srbija napravi u svojim pregovorima s EU-om.
Bez suglasnosti Hrvatske Srbija tako ne može otvoriti ni zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje. Zbog čega onda Hrvatska, kao članica EU-a i NATO saveza, svoj nesumnjivo superiorni položaj ne uspijeva artikulirati u odnosima sa Srbijom?
Hrvatska je članica Europske unije, kojoj se Srbija želi priključiti. Kao članica, Hrvatska odlučuje o svakom koraku što ga Srbija napravi u svojim pregovorima s EU-om
Srpski čelnici posljednjih dana najtežom verbalnom kanonadom tuku po Hrvatskoj i njezinim čelnicima, čemu uglavnom neuspješno i nemušto pokušava parirati uglavnom samo šef diplomacije Miro Kovač koji se time, međutim, pokušava profilirati u neumornog zaštitnika hrvatskih nacionalnih interesa.
Upravo u tome i jest stvar. Nije, naime, bitno što Kovač govori i koliko je uspješan u tome što radi, nije važno što već mjesecima, naravno neuspješno, pokušava uvjeriti Europu da Srbija mora ukinuti svoj zakon koji joj omogućava progon ratnih zločinaca, nije važno je li Kovač kao ministar vanjskih poslova doista učinio sve što je mogao i trebao kako bi spriječio zloupotrebe srpskog zakona o tzv. univerzalnoj jurisdikciji, bitno je jedino da je za prosječnog desnog birača upravo Kovač onaj koji se hrabro i neumorno svađa sa Srbima, čime postaje neustrašivi borac za ”našu stvar”, a to je vrlina koja je osobito na cijeni u ovom trenutku, samo nekoliko tjedana prije još jednog izlaska na birališta.
Bez suglasnosti Hrvatske Srbija tako ne može otvoriti ni zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje. Zbog čega onda Hrvatska, kao članica EU-a i NATO saveza, svoj nesumnjivo superiorni položaj ne uspijeva artikulirati u odnosima sa Srbijom?
Možda nikad nećemo doznati sve okolnosti pod kojima je izbio, ali ako najnoviji val hrvatsko-srpskog zaoštravanja stavimo u konkretan političko-regionalni kontekst, onda se jasno nameće zaključak kome će taj rat koristiti i tko bi od njega mogao najviše politički profitirati.
Ponajprije upravo Kovačevom HDZ-u, koji će se, ako ne dođe do bitnih pomaka, najviše okoristiti umjetno stvorenom antisrpskom histerijom u Hrvatskoj, baš kao što je i stranka Aleksandra Vučića prije nekoliko mjeseci politički najviše profitirala kada je uoči izvanrednih izbora u Srbiji iz Hrvatske stigla najava hrvatske blokade srpskih pregovora s EU-om, što je, recipročno, tada dovelo do stvaranja antihrvatske histerije u Srbiji.
Najnovija makljaža na relaciji Zagreb – Beograd sigurno predstavlja vjetar u leđa HDZ-u, bratskoj stranci Vučićevih naprednjaka, kao što će zasigurno koristiti i Kovačevom beogradskom kolegi Ivici Dačiću, srpskom šefu diplomacije, koji je u prvim redovima novog hrvatsko-srpskog fronta – ili srpsko-hrvatskog, svejedno – započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore u Srbiji sljedeće godine.
Možda nikad nećemo doznati sve okolnosti pod kojima je izbio, ali ako najnoviji val hrvatsko-srpskog zaoštravanja stavimo u konkretan političko-regionalni kontekst, onda se jasno nameće zaključak kome će taj rat koristiti i tko bi od njega mogao najviše politički profitirati
Na tim će izborima Dačić biti predsjednički kandidat socijalista, nekoć stranke Slobodana Miloševića, čiju je rehabilitaciju, u istom kontekstu, Dačić upravo inicirao, a protiv čega Kovač, zanimljivo, nije prosvjedovao.
Riječ je, dakle, o umjetnom, a vrlo vjerojatno i dogovorenom i pomno koordiniranom sukobu, koji se vodi po dobro poznatom obrascu, kojeg smo na ovim prostorima već iskusili, primjerice u prvoj polovici prošlog desetljeća, kada se zbog unutarnjopolitičkih potreba Zagreba i Ljubljane također razbuktao fingirani ribarski rat u Piranskom zaljevu.
A to što je tadašnji rat s Ljubljanom ipak bio drukčiji od sadašnjeg rata s Beogradom, bez aktualnih hrvatsko-srpskih verbalnih brutalnosti, valja, dakako, pripisati tadašnjim političkim standardima i drukčijim povijesnim odnosima, a ne suštinskim razlikama.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Rat d.o.o.
Rat u bivšoj Jugoslaviji je bio biznis. Krvavi unosan biznis.
Sirotinja je verovala slepo svojim liderima, ubijala jedna drugu u zanosu nacionalne mržnje dok su lideri Srba, Hrvata i Bošnjaka gomilali svoje lično bogatstvo.
Karikaturalno jednostavna istina. [Read more…]
Zoran Milanović: ”Josipovićevu stranku zasad ne bih komentirao”
Premijer Zoran Milanović već jako, jako dugo nije dao veliki intervju novinama ili portalima. Od njegovih zadnjih opsežnijih javnih istupa i previše se toga promijenilo: SDP-u ponovno raste rejting, pa se gotovo izjednačuje s HDZ-om, a rejting raste i Vladi, prvi put nakon više od dvije godine. Što je najvažnije, uporno rastu i podaci o hrvatskim gospodarskim performansama. [Read more…]