Nezadovoljna rezultatom međunarodne arbitraže, hrvatska država namjerava od mađarskog MOL-a otkupiti udio Ine koji im je prije desetak godina sama prodala. [Read more…]
Rad nedjeljom i praznicima je štetan. A Crkva mudro šuti!
Došlo neko takvo vrijeme (napisao bi Igor Mandić) da se veliki trgovački lanci reklamiraju tako što svoje mušterije obavještavaju da ne rade blagdanom. [Read more…]
Krampus Vlada šiba siromašne
Porezna reforma donosi šibu najugroženijim skupinama stanovništva – mladima, kulturnjacima, znanstvenicima – poručio je njezinim tvorcima novoizabrani predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Davor Bernardić optuživši pritom ministra financija Zdravka Marića i njegovu, kako veli, Krampus reformu, da nezaposlenima, mladima i umirovljenicima – grupaciji na egzistencijalnome rubu – ne donosi ništa osim viših cijena. [Read more…]
Puno važnije pitanje jest što će SDP raditi
Socijaldemokratska partija Hrvatske će u subotu dobiti novog predsjednika. Bit će to ili Ranko Ostojić ili – što je znatno izvjesnije – Davor Bernardić. [Read more…]
Letvica je visoko: pravedno je Beri dati priliku da je preskoči
Ako se obistine vrlo realne prognoze, u subotu će Davor Bernardić, od prijatelja, a i neprijatelja, zvani Bero, postati treći predsjednik SDP-a. [Read more…]
Laku noć SDP
Da u SDP više ne vjeruju ni esdepeovci, pokazali su izbori za nasljednika Zorana Milanovića na koje svaki drugi vlasnik stranačke iskaznice, njih više od 18 tisuća, nije imao potrebu izaći! [Read more…]
Bernardić ni po čemu nije lošiji od Plenkovića
Prije nego što je Zoran Milanović izabran za predsjednika SDP-a, ta je stranka na samo jednim parlamentarnim izborima prešla 30 posto glasova. Bilo je to 2000., kad je koalicija SDP-a i HSLS-a dobila uvjerljivo najviše glasova. Na svim ostalim izborima na kojima je SDP vodio Ivica Račan, 1990., 1992., 1995. i 2003., ta je stranka ostala debelo ispod 30 posto glasova. [Read more…]
Zoran Milanović iza sebe ostavlja devastiranu stranku
U raspodjeli saborskih funkcija – vidjelo se – opozicija čvrsto stoji. Ali, efektivno, kad se počne raditi, hrvatski bi se parlament mogao naći u krajnje nezdravoj situaciji potpune dominacije vladajućeg HDZ-a, s oporbenim reliquiae reliquiarum. Andrej Plenković stvorio je moćan blok podržavatelja. [Read more…]
Nestali Arsena Bauka
Vozili ste se kojiput s uređajem za satelitsku navigaciju nekakvom cestom koja nije ucrtana u karte. Na malom ekranu pod šoferšajbom naslikani autić milio je kroz bjelinu, a snimljeni ženski glas izgubljeno, beznadno ponavljao istu neupotrebljivu budalaštinu:
Kentauri…
“Preračunavam, za sto pedeset metara zaustavite se sa strane i pucajte sebi u glavu.” I premda su vam krajolik i cesta bili poznati, oćutili ste se na trenutak kao istraživač novog svijeta, kao Roald Amundsen koji saonicama sa psećom zapregom juri nepreglednom snježnom arktičkom pustoši, i ispunila vas je iracionalna zebnja od bijelog nebitka i ništavila i došao vam je onda pjesnik, učili ste ga u višim razredima osmoljetke:
Bože mili, kud sam zašo!
Noć me je stigla u tuđini
Nigdje puta, nigdje staze…
Pretpostavljam da bi se jednako trebale osjećati tisuće i tisuće onih koji do 29. prosinca moraju promijeniti osobne dokumente s nevažećim adresama, bez kućnog broja. Za državu oni ne postoje, oni žive, ako uopće žive, u bijeloj praznini koju GPS uređaj Ministarstva uprave ne prepoznaje i više ne mogu registrirati automobil, dobiti putovnicu, napraviti vozačku dozvolu, prometnu ili knjižicu vozila, ili bilo kakvu drugu ispravu ili uslugu za koju se traže podaci o prebivalištu.
Arsen Bauk ga je, kao u “Zvjezdanim stazama”, dezintegrirao. Kšššš! I ćao, đaci! Vidjet ćete, za koji mjesec imat ćemo udrugu udovica i siročadi nestalih građana bez valjanog prebivališta. Prosvjedovat će ispred Ministarstva uprave RH s transparentima “Vratite nam naše najmilije”
Oni su nitko i nigdje. Možda ih je tkogod čak izmislio. Ministru Arsenu Bauku njihova je egzistencija sumnjivija od egzistencije jednoroga ili kentaura.
Nitko ne zna što će se dogoditi s njima nakon što istekne rok za promjenu dokumenata. Pesimistična je prognoza da bi mogli i nestati. Probudit će se takav jedan Gregor Samsa ujutro 30. prosinca i zapanjeno gledati kako njegova ruka blijedi i iščezava u zraku.
“Haaa! Di mi je ruka?! Nema mi desne ruke!” zavrištat će čovjek prestravljeno.
“E, tako ti i triba!” doviknut će na to njegova gospođa. “Lipo su, i u novinama i na televiziji, rekli da napravimo nove lične karte, ali ne, gospodinu je lino otić u policiju. On je pametniji od drugih. Njega niko neće zajebavat. Pa, eto ti sad, kretenu…”, mljet će ona svadljivo, ni ne primjećujući da joj muža više nema, da je s druge postelje od njega ostala samo prugasta flanelska pidžama, zubni most i zlatni lančić s grbom voljenog kluba.
Arsen Bauk ga je, kao u “Zvjezdanim stazama”, dezintegrirao. Kšššš! I ćao, đaci! Vidjet ćete, za koji mjesec imat ćemo udrugu udovica i siročadi nestalih građana bez valjanog prebivališta. Prosvjedovat će ispred Ministarstva uprave RH s transparentima “Vratite nam naše najmilije”.
Dobro, ovaj se sumorni scenarij vjerojatno ipak neće ostvariti, građani s nevažećom adresom nastavit će postojati u našem trodimenzionalnom prostoru, jest će, piti, spavati, piškiti, kakiti, lijegati s tuđim ženama i muževima i kladiti se na Manchester City protiv Evertona, sve kao i drugi ljudi, ali će njihov život biti bijedan.
Dobro, ovaj se sumorni scenarij vjerojatno ipak neće ostvariti, građani s nevažećom adresom nastavit će postojati u našem trodimenzionalnom prostoru, jest će, piti, spavati, piškiti, kakiti, lijegati s tuđim ženama i muževima i kladiti se na Manchester City protiv Evertona, sve kao i drugi ljudi, ali će njihov život biti bijedan
Bojažljivo će izlaziti iz kuća i kradom hodati bez dokumenata sporednim, sjenovitim ulicama. Bez ispravnog građanskog identiteta prestat će upravljati motornim vozilima da ih policija ne bi zaustavila. Mnogi će se ostaviti rakije i duhana od bezumnog straha da blagajnici u samoposluživanju slučajno ne padne na pamet provjeriti jesu li stariji od osamnaest i upita ih ličnu kartu.
Poželjet će možda napraviti organizaciju kako već čine ugrožene skupine, koje se sastaju četvrtkom na radničkom sveučilištu da bi jedni s drugima podijelili svoju muku, ali i to će im biti onemogućeno jer se organizacija ne može registrirati bez valjanih papira.
Ustraju li na svojim bb adresama, njima naprosto ne preostaje ništa drugo nego da se daju u odmetnike, šmugnu u planinu i nezakonito kupljenim oružjem bore protiv države koja ih ne priznaje. To je zaista jedino što mogu učiniti.
Jer, gledajte, oni bez ispravnih dokumenata ne mogu ni sudjelovati u izboru svojih parlamentarnih predstavnika. Džaba im je dolaziti na biračko mjesto, njih nema u Baukovim sitničavim evidencijama.
Uskraćeno im je da svoj glas daju Ruži Tomašić, ili Branku Grčiću, ili Davoru Bernardiću, ili Ivi Baldasaru, ili Vladimiru Šišljagiću, ili Kolindi Grabar Kitarović, ili Milijanu Brkiću…
Istina, zbog gubitka ovoga prava još će se najmanje uzrujati.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Milanovićevi krvavi zubi
Zlatko Komadina prvi se javno odlučio prestati pretvarati da ne vidi ogromnog ružičastog slona nasred sobe. Nakon dugog niza piškit-ću-kakit-ću godina vječnom “kandidatu za kandidata”, kako je sam sebe opisivao nakon svake špekulacije da će u predsjedničku utrku ovu ili onu, napokon je puknuo film i poslije sjednice Predsjedništva SDP-a na kojoj je predloženo izbacivanje Slavka Linića iz stranke, objavio svoju kandidaturu za čelnika socijaldemokrata.
Odbio se izjasniti znači li to da će s istomišljenicima pokušati izazvati izvanredne izbore za predsjednika SDP-a ili će pričekati redovite izbore koji u njih dolaze nakon svakih parlamentarnih, ali znakovito je najavio kako je “subota novi dan”. U subotu, naime, zasjeda Glavni odbor SDP-a koji bi trebao potvrditi ili odbiti odluku Predsjedništva o torpediranju Linića iz stranačkih redova.
Neovisno o ishodu sjednice Glavnog odbora već je prilično izvjesno da je subota prijelomni dan za SDP, kao rijetko koji do sada u povijesti stranke, a da su Zoranu Milanoviću dani odbrojani i u stranci i u Vladi, bez obzira na to hoće li trajati još mjesec-dva ili će na silu izdržati do kraja mandata
Neovisno o ishodu sjednice Glavnog odbora već je prilično izvjesno da je subota prijelomni dan za SDP, kao rijetko koji do sada u povijesti stranke, a da su Zoranu Milanoviću dani odbrojani i u stranci i u Vladi bez obzira na to hoće li trajati još mjesec-dva ili će na silu izdržati do kraja mandata. Sve u svemu, inventura njegova promašena predsjednikovanja u obje fotelje pokazat će da je Milanović lako kvarljiva roba s vrlo ograničenim rokom trajanja, u za njega najboljem slučaju – najduže do kraja 2015. godine.
Ružičastog slona razbaškarenog u njihovoj fotelji konačno su, doduše unutar četiri SDP-ova zida, ugledali i Rajko Ostojić, Mirando Mrsić i Davor Bernardić. Na Milanovićev kratki uvod na Predsjedništvu po kojemu “Linića treba izbaciti jer to zaslužuje” ostali junaci mukom zamukoše i za dvadesetak minuta tema je bila apsolvirana.
Šutljivi članovi prijekog suda Partije nisu se čak usudili ni izaći pred novinare, nego su pobjegli na stražnji izlaz, štono bi se reklo, za služinčad. Što, uostalom, očekivati od kojekakvih zmajlovića, borzanica, hajdaša, grčića, marasa, opačićki i ostale sitne boranije koja izravno ovisi o volji šefa? Imamo li od takvih uopće pravo očekivati bilo kakav ljudski integritet? Jedino o čemu brinu je da nakon Linića oni ne budu sljedeći na udaru iracionalnog gazde, čije odluke i ponašanje sada već poprimaju karakteristike nenavođenog projektila.
O stanju svijesti čovjeka koji nam vodi državu vrlo zorno govore njegove riječi koje su procurile s Predsjedništva: “Netko je negdje nazvao Slavka Linića patrijarhom SDP-a. Patrijarh je samo jedan, a ja to nisam. Ako nisam ja, onda nije nitko”.
U top-five zoranizama svih vremena svakako ulazi objašnjenje zašto je Tonina Piculu, apsolutnog pobjednika na euroizborima, ove godine ponizio tek petim mjestom na listi: “Tonino je bio naš najljeniji zastupnik u Saboru, a ja sam ga prošli puta stavio na prvo mjesto. I dobio je jedva 50 posto glasova”. Milanović nekome spočitava da je lijen? I to još u Saboru?
Bilo je i prijetnji: “Ako je netko spreman za bitku u subotu, ja sam fit. U zubima mogu nositi tri puta težeg protivnika”. Za svaki slučaj ucijenio je i glavnoodbornike prije subote: “Ako Linić ne ode, to će značiti prijevremene izbore”, pa nek’ si cure i dečki misle kako će glasati na sjednici o Liniću i ide li im se u opoziciju, jer ne postoji ta alkemija kojom bi s njim uspjeli dobiti parlamentarne izbore.
U top-five zoranizama svih vremena svakako ulazi objašnjenje zašto je Tonina Piculu, apsolutnog pobjednika na euroizborima, ove godine ponizio tek petim mjestom na listi: “Tonino je bio naš najljeniji zastupnik u Saboru, a ja sam ga prošli puta stavio na prvo mjesto. I dobio je jedva 50 posto glasova”. Milanović nekome spočitava da je lijen? I to još u Saboru?
U subotu će Glavni odbor glasati o izbacivanju Linića iz stranke i izvještaju nakon izbora za Europski parlament, a zapravo će glasati o povjerenju Milanoviću. Trenutačno se u političkim kuloarima razvija niz scenarija i nitko uistinu nema pojma što će se na sjednici dogoditi; jedino je sigurno da je baš svaki ishod nepovoljan po Milanovića, čak i ako uspije zadržati glavu iznad vode.
Na sjednici će, najavili su, govoriti Linić, Nada Čavlović Smiljanec i Tonino Picula. Past će kiša teških riječi.
Važan indikator bit će hoće li odbornici izglasati tajno izjašnjavanje o Liniću i hoće li uopće itko zatražiti tajnost glasanja. Značit će to da su u strahu od Milanovića, ali da baš zato traže svoje pravo na stav. Spominje se i mogućnost bojkotiranja kvoruma, da jednostavno ne dođe dovoljan broj članova tog tijela i da se sjednica ne može održati.
Bilo je i prijetnji: “Ako je netko spreman za bitku u subotu ja sam fit. U zubima mogu nositi tri puta težeg protivnika”. Za svaki slučaj ucijenio je i glavnoodbornike prije subote: “Ako Linić ne ode, to će značiti prijevremene izbore”, pa nek’ si cure i dečki misle kako će glasati na sjednici o Liniću i ide li im se u opoziciju, jer ne postoji ta alkemija kojom bi s njim uspjeli dobiti parlamentarne izbore
S obzirom na poznate prijašnje Milanovićeve navade nitko ne bi bio iznenađen viješću da je Milanović ponaosob nazvao svakog člana Glavnog odbora i, da upotrijebimo eufemizam, sugerirao mu koje odluke treba poduprijeti. Ne bi mu bilo prvi put.
Glavni odbor odluku o Linićevu brisanju iz stranke donosi običnom većinom. Što ako ne prođe? Hoće li patrijarh koji to nije abdicirati? Što ako prođe s tijesnom razlikom? Hoće li Milanović preuzeti odgovornost jer je raskolio stranku?
Što ako se na Glavnom odboru skupi dvije trećine glasova za raspisivanje izvanrednih izbora za predsjednika? Ako se i ne skupi dovoljno, što ako se pokaže da polovica stranke želi novog predsjednika? Za Milanovića u subotu neće biti dobrog rješenja. Pogotovo ako se pokaže da je Komadina uspio organizirati dovoljan broj istomišljenika.
Velika je većina SDP-ovaca svjesna da na iduće izbore ne mogu predvođeni Milanovićem, čovjekom koji je u godinu dana izgubio troje izbore zaredom. Bez njega se možda i ukaže kakva šansa da se provuku i u nekakvoj čudnovatoj koaliciji zadrže vlast. Njegove čudotvorne moći da sve što napadne pretvori u čisto zlato, a sve čime se bavi završi u mulju i žabokrečini na izborima im neće biti od osobite koristi. Oblak koruptivnih i nepotističkih afera koji se nad njim nadvio ovom ćemo prilikom zanemariti.
Onaj koji “u zubima može nositi tri puta težeg protivnika” ni na sekundu se nije zamislio nad činjenicom da su mu od četvorice oponenata na Predsjedništvu čak dvojica potpredsjednika, dvojica ministara i dvojica šefova najjačih stranačkih organizacija. Jer on je “fit”.
Premijer Zemlje Dembelije zadobivene rane već će za nekoliko dana vidati u Brazilu na otvorenju Mundijala. Jer, da ga citiramo, njega to ide, to mu pripada. To što je uništio stranku, kadrovski je opustošio, potpuno dotukao socijaldemokraciju, snobovsko-elitističkim navadama poništio ljevicu, štetočinskim djelovanjem dramatično srozao rejting SDP-a, što građani nisu nikada živjeli gore, a Vlada koju vodi panično vapi za bilo kakvim rezultatom njemu nije razlog ni da podigne obrvu. Sve dok se može vozikati pod rotirkama i iščitavati vinske karte u skupim restoranima
Kolika je to ljuta muka nasjela na SDP govori i informacija da su se dva žestoka unutarstranačka suparnika, Rajko Ostojić i Mirando Mrsić, našli na istoj strani. U potrazi za novim stranačkim predsjednikom. Na tom je projektu, navode stranačke indiskrecije, jako angažiran i predsjednik države Ivo Josipović. On ga, navodno, rado više ne bi gledao ni na mjestu predsjednika Vlade, ali Komadina je izričito naglasio da ga izvršna vlast ne zanima. To bi značilo povratak na Linićevu ideju od prije nekoliko godina da se razdvoje funkcije predsjednika stranke i Vlade, od kada se i našao Milanoviću na zubu.
Spominju stranački kuloari i promjenu premijera, ali bez izbora, nego samo pronalaskom novog mandatara kojemu bi osigurali parlamentarnu većinu; neki navodno na tome mjestu vide direktora Podravke Zvonimira Mršića, ali su za tu akviziciju šanse trenutačno vrlo slabe.
U subotu se, dakle, na Iblerovu trgu ide do “istrage vaše ili naše”. Premijer Zemlje Dembelije zadobivene rane već će za nekoliko dana vidati u Brazilu na otvorenju Mundijala. Jer, da ga citiramo, njega to ide, to mu pripada. To što je uništio stranku, kadrovski je opustošio, potpuno dotukao socijaldemokraciju, snobovsko-elitističkim navadama poništio ljevicu, štetočinskim djelovanjem dramatično srozao rejting SDP-a, što građani nisu nikada živjeli gore, a Vlada koju vodi panično vapi za bilo kakvim rezultatom njemu nije razlog ni da podigne obrvu. Sve dok se može vozikati pod rotirkama i iščitavati vinske karte u skupim restoranima.
Nastavi li ustrajavati na svom ostanku na tronu idućih godinu i pol dana, znači da ćemo se svi baviti isključivo stanjem u SDP-u, a sve drugo, ako se uopće i kreće, stat će, što je za državu koja je već sada u punom kolapsu potpuno izgubljeno vrijeme.
Nakon toga kopanje po kontejnerima kojemu sada sve više svjedočimo moglo bi se činiti kao čista pastorala; mogli bi to biti dani za kojima će sjetno čeznuti oni koji uspiju preživjeti.
(Prenosimo s portala forum.tm).