Prije petnaest godina snimao sam film u Izraelu. Bio je to film po romanu ”Love Life” (”Ljubavni život”) poznate izraelske književnice Zeruye Shalev. Snimali smo u Tel Avivu, Jeruzalemu i nekim dijelovima Gaze. Bilo je to vrijeme najvećega primirja između Izraela i Palestine. Mislio sam da svijet kreće prema boljim danima i da će se mnogi nesporazumi prevladati. [Read more…]
Mala božićna priča o našem mačku Marku
Rijetko viđam Dragu Mlinarca, ali kad god ga sretnem ushiti me svojom čudesnom karizmom. Za njega je vrijeme stalo u pet poslije podne prije 30 godina i on, osunčan tim magičnim popodnevnim svjetlom, provodi vrijeme kroz svoje sklopljene vjeđe i igra se svojim notnim crno-bijelim tipkama kao sjenama dana i noći… [Read more…]
Stalna na tom svijetu samo mijena jest
Draga moja Jagodo!
Kad god bih dolazio k tebi, ove tvoje zadnje bolne godine, pružala si mi ruke i govorila:
– Ne daj me, drži me za ruke. [Read more…]
Hamlet mašina – jedna stara proširena pjesma
Moja majka je prala veš na ruke.
Kad se oženim kupit ću svojoj ženi mašinu za veš,
govorio sam pred ocem samo da ga nerviram.
Oženio sam se s dvadeset tri.
Prerano, sine, govorio je otac samo da me nervira.
Svadba bješe ko svadba i šta da se priča
I moja balerina u bijelom. [Read more…]
Kultura sjećanja i njezini zatočenici
(…)
Onaj koji stvara, mora biti i onaj koji će spasiti, onaj koji će sve otkupiti ono što je stvorio.
Učiniti nije dovoljno, učinjeno valja spasiti.
Na kraju Hamleta, izlazi Fortinbras.
Ali, on je dječak, golobradi dječak koji nosi naramak olovnih vojnika.
(…)
[Read more…]
Ja sam sa suzama u očima mahnuo rukom i otišao sa scene
Još jedno ljeto prođe na ovome čarobnome brijunskome otoku, na kome smo davne 2001. godine, razvili jarbole našega ”Ulysses” broda i plovimo ovim morem, kao neki začarani Odiseji, vraćajući se svome domu i odlazeći od njega.
Ta naša avantura koju smo započeli sa Shakespeareovim ”Kraljem Learom” koji se tako elegantno smjestio na malome Brijunu i na toj čudesnoj austro-ugarskoj vojnoj utvrdi Minor, traje i dalje, na našu sreću i na radost razdragane publike koja svake godine hrli da vidi te naše vratolomije koje izvodimo s tim predivnim Shakespeareovim stihovima. [Read more…]
Zlatko Bourek: Kipar koji se zaljubio u pokret
(Opaska uredništva: Prenosimo In memoriam kojeg je kolegica Beroš objavila u tjedniku Novosti zbog spriječenosti autorice).
Prva slika na koju pomišljam na vijest o smrti Zlatka Boureka jest slika ugaslog vulkana. Jer upravo je taj umjetnik eksplozivne kreativnosti, koja se razlijevala i naplavila mnoga umjetnička polja – slikarstvo, kiparstvo, film, animirani film, kazalište, lutkarstvo, ilustraciju, karikaturu – bez imalo pretjerivanja zaslužio usporedbu s vulkanskom erupcijom. [Read more…]
In memoriam akademik Zlatko Bourek
Odlazi nam veliko ime naše likovne, kazališne i filmske umjetnosti, zaslužni stvaralac suvremenog lutkarstva, jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma, dobitnik nagrade “Nazor” za životno djelo, član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost – najveći Slavonac koji od 1950. godine živi u Zagrebu. [Read more…]
Noževi na oštrenju: ne okrećite leđa
Shakespeare je vječit i univerzalan. On bolje od filozofskih traktata pokazuje pravu ljudsku prirodu. Najbolje su njegove tragedije o vladarima. Hamlet, Henrik IV., Richard III., pa Julije Cesar, Kralj Lear, Timon Atenjanin ili, meni najdraži komad, Macbeth. [Read more…]
Što kažemo o sebi dok govorimo o Šerbedžiji
Jutro u kvartovskom kafiću. Otvaram kompjutor, svijetlom se jabučicom predstavljam svijetu, i zvjernem na okolne stolove, tek da znam s kime sam tu. Za okruglim stolićem pet žena, od trideset i pet do pedeset i pet godina, sitnograđanskih pojava, u jeftinoj konfekciji, brzo sređenih frizura i fizionomija. [Read more…]