Ako me godinama pratite i donekle poznajete, ovaj će vam tekst djelovati kontradiktorno. Ponovit ću: uza sve naše belaje, ratove i mržnje, Hrvatska je raj za Argentinu. Ipak, žudim za životom u Patagoniji. [Read more…]
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu
Premijer je, podnoseći izvješće o stanju nacije, omogućio toj naciji da vidi u kakvom je stanju, ali ne zahvaljujući sadržaju toga izvješća, nego prvenstveno zahvaljujući mjestu, okolnostima i načinu njegovog podnošenja. [Read more…]
Razmišljanje o nestalom bratu: Kako se to voli domovina?
U ponedjeljak 23. listopada neću biti, kako je bilo planirano, na mjestu nestanka mojega brata Andrésa Branka Pilsela (zapravo na obali ribarskog mjesta Doli, gdje imamo spomenik), a koji je nastradao kao pripadnik IV. gardijske brigade tadašnjeg Zbora narodne garde, a kasnije Hrvatske vojske. [Read more…]
Politika i moral u Hrvatskoj
(Opaska uredništva: Ponovo objavljujemo, zbog spriječenosti autora zbog bolesti, jedan vrlo važan govor koji je na temu ”Politika i moral u tranzicijskoj Hrvatskoj”, o odnosu morala i politike, Ivo Jospović održao kao predsjednik Republike Hrvatske u Vatikanu 10. listopada 2013.).
[Read more…]
Čarobna riječ euro
Otkako u Hrvatskoj imamo ”uveden” euro kao platežnu valutu, možemo konačno odahnuti – uistinu smo, crno na bijelo, Europa, a ne kakav smrdljivi, narogušeni, ratoborni Balkan.
Toj misli nepobitno i pravocrtno (očito poput nekih amplituda) – ide sve u prilog – nevjerojatan prosperitet što ga odnedavno bilježimo u naših, takozvanih ”običnih” građana, dakako, i cjelokupne države, koji se sada još i stubokom povećava (stanje našeg zdravstva, respekt i položaj koje ono uživa u Europi, možda je najočitiji dokaz tome). [Read more…]
Logoraško ”rješenje” pitanja migracija?
Već danima političari – lokalni i nacionalni – ponovo na alarmantan način govore o ”novom udaru” migranata na Hrvatsku, a mediji pronose ”senzacionalne” priče o strahovima stanovništva pred ljudima u pokretu. Pravi problemi, međutim leže u sljedećemu:
1. Centar za migrante ne rješava migracijsku situaciju i ne jamči zaštitu ljudskih prava
Vlada planira otvoriti centar za migrante u Dugom Dolu (blizu granice općina Krnjak i Barilović), koji, ako je vjerovati izjavama ministra Davora Božinovića, neće služiti samo za registraciju i predaju zahtjeva za azil, te migrantima nuditi i smještaj, nego će biti centar zatvorenog tipa, koji će ograničavati njihovo kretanje.
S obzirom na dosadašnja iskustva, teško je vjerovati da će im biti pružena primjerena neovisna pomoć u ostvarivanju njihovih prava, pa ni da će uopće imati pristup sredstvima zaštite prava. [Read more…]
Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu
Nedavni slučaj izjave o Srbima kao bubama koje treba istrijebiti podsjetio me je na to kako sam negdje devedesetih godina prošlog stoljeća razmišljala o ljudima koje sam znala ili su bili javne ličnosti, a koji su me nakon uspostave samostalnosti RH začudili naglom promjenom u izražavanju svojih političkih stavova. Kažu i da je autorica spomenute izjave jedna od tih.
Imali su već u svemu dosta staža u Jugoslaviji, nekakve pozicije, možda i neki ugled… Od devedesetih nadalje kao da su zaboravili tko su i što su do tada bili (ili su se takvima prikazivali). Naglo i barem naoko nekako glatko, mnogi su osvanuli kao veliki domoljubi, progonjeni vjernici, žrtve prethodnog sistema…
Nisam im se mogla dovoljno načuditi, nekad razočarana, nekad žalosna, ljuta, a ponekad pokušavajući shvatiti koji su to psihološki mehanizmi, osjećaji, okolnosti iza takvih promjena u kojima se netko odriče sebe ranijeg.
Mnogi drugi su, međutim, zadržali svoja prijašnja uvjerenja: shvativši da se događa veliki društveni preokret u kakvome nisu spremni sudjelovati – utihnuli su, povukli se, ili su bili brzo marginalizirani.
U to doba radila sam u socijalnoj službi. S poštovanjem se sjećam imena osoba koje su odgovorno i profesionalno obavljale svoj posao, zaslužnih za razvoj tadašnje socijalne zaštite.
Istovremeno, mnogi koji su bili kritični prema ranijem sistemu, izražavali svoj osjećaj nacionalne pripadnosti, bivali vjernici koji to ne skrivaju – podjednako su to i ostali: nisu imali potrebu to naglašavati. Nisam sigurna da su i oni, u novim okolnostima baš imali šanse biti pozvani djelovati u skladu sa svojim iskustvom, sposobnostima i kvalitetama…
Da na malo drukčiji način ilustriram to doba, navodim sljedeću crticu iz ranih devedesetih. Prijateljica (energična Dalmatinka – otočanka, Hrvatica, vjernica), ljutita, probijajući se kroz masu vjernika komentira u pola glasa u crkvi: ”Ne možeš se progurati do oltara od ovih komunista što su napunili prve redove”.
Danas gledamo kako su, sada već sredovječni ljudi (muškarci i žene), potomci nekadašnje boljestojeće klase (dobro, nisu ni u besklasnom društvu baš bili svi jednaki), valjda zaboravili (svakako ne ističu) kako je njima bilo udobno i sigurno studirati (dok su roditelji to financirali, možda osigurali i stan, posao), a sada na važnim položajima revnosno promiču vrijednosti i narative suprotne onima na kojima su odrastali… i koji ne vode društvo naprijed.
Obraćenici. Konvertiti (provjeravam: u religijama, konvertit je osoba koja je prešla na drugu vjeru ili se odrekla ateizma. U širem značenju, onaj tko (iz uvjerenja???) prihvati filozofski, politički i sličan nauk koji je prije pobijao).
Naravno da ljudi s vremenom mijenjaju neke stavove i ponašanja, ali ovdje nije riječ o onima koji kroz procese iskustva, promišljanja, propitivanja i otvorenosti za nove činjenice, spoznaje (često mukotrpno), sagledavaju sebe i svijet na novi način, ne gubeći osjećaj vlastite koherentnosti.
Uvijek sam zazirala od onih koji naglo promijene retoriku, uvjerenja, ”otkriju” neke vrijednosti, neke nove istine, koje onda nameću drugima.
Nisam imala priliku kontaktirati s onima koji su se od devedesetih naglo osvijestili o pravim i jedinim vrijednostima. Ostalo je nejasno jesu li onda glumili ili to čine sada, koje mehanizme koriste da izbjegnu nelagodu.
Pa dobro, možda su nekada bili ustrašeni, poslušni konformisti, a sada su željeli doći na ”pravu stranu”… Bit će ipak da su naprosto pragmatični – ostati u povlaštenom sloju pod svaku cijenu bilo i jest neodoljivo! Ona psihološka cijena – slika o sebi, osjećaj kontinuiteta u svom identitetu ionako je nevažna u odnosu na moć, privilegije.
Uglavnom, nekako s vremenom smo došli do pojava i izjava koje su postale dio svakodnevnice, nešto što se ne propituje te tako postaje ”normalno” u smislu uobičajenog, a ne što bi to doista bilo normalno i dobro.
Ima toga puno, pa tako i nedavna izjava o jednom narodu – bubama za istrebljenje. Obzirom na to da je autorica izjave, kako se piše, postigla visoke akademske titule i pozicije u Matici hrvatskoj, pitam se: Ako je jedna od glavnih uloga Matice hrvatske od samog njezina osnutka (1842.), bila poticanje znanosti, hrvatske književnosti i naobrazbe hrvatske mladeži, a samim time očuvanje i promicanje hrvatskoga nacionalnog identiteta, kakav je to doprinos hrvatskom identitetu bio istup gospođe autorice spomenute izjave?
Što je to s institucijama uopće, ne samo u ovom slučaju?
Protekle sedmice susrela sam se s nekoliko grupa u kojima superviziram rad u psihološkim savjetovalištima (u civilnom sektoru, među kojima su i obiteljska savjetovališta vezana uz Katoličku Crkvu).
S poštovanjem pratim zahtjevan rad pružanja psihološke pomoći osobama u potrebi, u čemu je za suradnju i pomoć najvažnije postići povjerenje, pokazati poštovanje i prihvaćanje bez prosuđivanja. Svakako i uz potrebna znanja.
Profesionalci, ponegdje i volonteri ulažu svoje znanje, predanost, skromnost i osiguravaju povjerljivost. U tom pravcu izgrađuju i propituju svoj ljudski i profesionalni identitet. Ustrajavaju unatoč sve većim potrebama i sve slabijoj efikasnosti i povezanosti različitih sistema za zaštitu građana.
Čini mi se da se na tim bazičnim razinama može postići ljudsko povjerenje, poštovanje i solidarnost, osjećaj koherentnog identiteta.
Nailazim na rečenicu iz jednog teksta o političkoj kulturi: ”Nužan preduvjet za izgradnju složenih ljudskih organizacija je snažan osjećaj ljudskog povjerenja” i pitam se kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu?
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Zlostavljanje životinja je kazneno delo u Hrvatskoj
Prethodne nedelje (čitaj tjedna) raspolućenu naciju, ona koja je demografski u nestajanju, potresao je video u kojem se vidi (neki su vest čitali, ali batinjanje nisu želeli da gledaju) kako dva (ne)čoveka zlostavljaju domaću životinju – konja. Jedan životinju krvnički lema sa nekakvom letvom, drvenom gredom, dok drugi to ubijanje (ko zna šta bi bilo na kraju) snima i huška. [Read more…]
31. kolovoza 20… u Hrvatskoj
Ulomak iz “Herkula”
U nedjelju 31. kolovoza započeli su neredi, koje je nemoguće naknadno dokumentirati, jer ne postoje vjerodostojni izvještaji. Zapravo, više ne postoje bilo kakvi izvještaji, premda je virtualni prostor bio zagušen vijestima, i premda se tokom dana javilo desetak novih informativnih portala, koji su izvještavali na hrvatskom, engleskom i njemačkom, uglavnom s provladinih i hrvatskih nacionalističkih gledišta. [Read more…]
Budućnost nas ne zanima, nas zanima revizija prošlosti
Hrvatska je, u političkom smislu, država bez budućnosti, naprosto zbog toga što o budućnosti gotovo nitko i ne razmišlja. Budućnost nije predmet našeg interesa, nas zanima revizija prošlosti. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- …
- 170
- Next Page »