Kad je 2005. uhvaćen Ante Gotovina, na Trgu bana Jelačića skupilo se bitno više građana nego na skuputu potpore Zlatku Hasanbegoviću. Uvečer 7. prosinca prije 11 godina stradala su i neka stakla na obližnjim Banskim dvorima. [Read more…]
Plenković ima mandat zaustaviti konzervativnu revoluciju. Može li?
Želi li uspjeti, budući šef Vlade morat će se dokazati kao progresivni državnik koji je spreman premostiti društvene antagonizme, a radikalne strukture držati pod kontrolom.
Čim formira Vladu, Andrej Plenković će morati povući jasan politički potez kojim će se potvrditi kao vođa umjerene, pristojne i tolerantne desnice. [Read more…]
Ivkošićeva veleizdaja i Milanovićevi darovi proustaškoj desnici
Veleizdala ga pamet!
Iz broja u broj Večernjaka Milan Ivkošić prokazuje i lovi veleizdajnike. Njegov vreli, lovački dah stalno je za mojim ovratnikom. [Read more…]
Zastupnik Pero Ćorić, osuđeni krivotvoritelj i klevetnik
Legendarni britanski premijer Winston Churchill jednom je rekao da je najbolji argument protiv demokracije petominutni razgovor s prosječnim biračem. U Hrvatskoj pak, da bi se razumnom čovjeku zgadila demokracija, dovoljan je samo Pero Ćorić. [Read more…]
Nikola Bajto: ”Ja pjevam o haubici i domoljubni sam pjesnik”
Povodom žestokih reakcija izazvanih objavom pjesme ”Lijepa naša haubico” u tjedniku Novosti razgovarali smo s njenim autorom novinarom Nikolom Bajtom.
”Ne radi se o satiri”, izjavila je Ingrid Antičević Marinović, zastupnica SDP-a, na vaše stihove, ”jer se ne izražavaju ruglu i podsmijehu neki ljudi ili neke skupine, nego u cjelini svi i na štetu drugih”. ”Nezakonito je”, kaže ona, ”rugati se hrvatskoj himni”, spominjati u pjesmi stih ”dok mu Srbe grobak krije”, a s druge strane Hrvate prikazivati kao ”ljuto topništvo”. ”Pročitao sam šaljivu pjesmicu koju su objavile ‘Novosti’, ne sviđa mi se to, to je jedan oblik bezveznog ruganja”, kazao je premijer Zoran Milanović u Saboru. Kome se i zašto vi to (bezvezno) rugate? Što vas je najviše iznenadilo u komentarima nakon objave? Što vam to govori o stupnju demokracije u Hrvatskoj?
Najviše me je razočarao Milanović kada je u Saboru kazao da će si dati odrezati nokat da su autori pjesme Hrvati, time nas tobože opravdavajući. To znači da premijeru ove zemlje nije ni na kraj pameti da bi hrvatski Srbi, kao punopravni i lojalni hrvatski građani, mogli iskreno slaviti hrvatsko topništvo i ”Oluju”. Volio bih zbilja da mi premijer objasni zašto misli da hrvatski Srbi ne bi mogli zajedno s njime slaviti ”Oluju” onako kako je on slavi, tim više što su oni, za razliku od njega, u toj operaciji sudjelovali, a stotine ih je, od Grubora i Gošića nadalje, dalo i svoje živote
Ne radi se o ruganju i ne rugam se nikome. To su zlonamjerne političke interpretacije mojeg pjesničkog djela i drago mi je što ste uz ovaj intervju odlučili objaviti i pjesmu jer se vaši čitatelji tako mogu izravno uvjeriti da ona nije nikakva rugalica već, upravo suprotno, oda hrvatskom oružju. ”Lijepa naša haubico” nadahnuta je domoljubna pjesma koja slavi svu ljepotu, taktičku sposobnost uporabe i razornu moć modernog hrvatskog topničkog naoružanja.
Ona veliča samohodnu haubicu PzH 2000 koju smo specijalno za potrebe vojne parade dopremili iz Njemačke, a to isto činili su i svi drugi u hrvatskim medijima koji su o njoj pisali kao o ”glavnoj zvijezdi” i ”najvećoj atrakciji” parade. Jedina je razlika što sam ja to uradio s malo više talenta.
Dio pjesme slavi i sam veličanstveni vojni mimohod koji je premijer Zoran Milanović organizirao u Zagrebu, kao i obnovu militantnog duha koju u hrvatskom društvu promiče predsjednica republike Kolinda Grabar-Kitarović.
Posljednji stihovi veličaju činjenicu da Haški sud nije nikoga osudio zbog upotrebe hrvatskog topništva protivno međunarodnom humanitarnom pravu ili zbog ubojstava stotina srpskih civila, uglavnom staraca, tokom i nakon legalne i legitimne vojno-redarstvene operacije ”Oluja” koja je, kao što kaže naš državni vrh, bila čista kao suza.
Dakle, očigledno je da se radi o jednoj domoljubnoj pjesmi čiji stihovi, štoviše, izražavaju temeljne stavove državne politike i zastupaju službeni nacionalni mit o čistoći Domovinskog rata.
A ako netko misli da takva državna politika i takva mitska slika Domovinskog rata predstavljaju ruganje hrvatskoj državi, njenim simbolima i hrvatskom narodu, onda, molim lijepo, nemam ništa protiv, ali neka taj najprije prijavi Državnom odvjetništvu premijera i predsjednicu republike. Nisam valjda ja organizirao mimohod na kojem su Hrvati prikazani kao ”ljuto topništvo”, za što me optužuje Ingrid Antičević Marinović. Organizirala ga je njena, SDP-ova vlada, a ja sam o tome samo nadahnuto pjevao.
Glede vašeg pitanja o stupnju demokracije u Hrvatskoj, bojim se, i to je najgore u cijeloj ovoj priči, da je nesporazum zapravo nastao samo zato što je pjesma koja slavi hrvatsko topništvo i čistoću ”Oluje” objavljena u tjedniku ”Novosti” srpske nacionalne manjine, a ne recimo u ”Hrvatskom tjedniku” ili ”Hrvatskom slovu”.
Dio pjesme slavi i sam veličanstveni vojni mimohod koji je premijer Zoran Milanović organizirao u Zagrebu, kao i obnovu militantnog duha koju u hrvatskom društvu promiče predsjednica republike Kolinda Grabar-Kitarović. Posljednji stihovi veličaju činjenicu da Haški sud nije nikoga osudio zbog upotrebe hrvatskog topništva protivno međunarodnom humanitarnom pravu ili zbog ubojstava stotina srpskih civila, uglavnom staraca, tokom i nakon legalne i legitimne vojno-redarstvene operacije ”Oluja” koja je, kao što kaže naš državni vrh, bila čista kao suza
Uistinu šokira to što Antičević Marinović, Milanović i drugi misle da je zbog toga automatski riječ o nekakvoj sprdnji i ruganju, a ne o autentičnom izrazu domoljublja.
Najviše me je razočarao Milanović kada je u Saboru kazao da će si dati odrezati nokat da su autori pjesme Hrvati, time nas tobože opravdavajući. To znači da premijeru ove zemlje nije ni na kraj pameti da bi hrvatski Srbi, kao punopravni i lojalni hrvatski građani, mogli iskreno slaviti hrvatsko topništvo i ”Oluju”. Volio bih zbilja da mi premijer objasni zašto misli da hrvatski Srbi ne bi mogli zajedno s njime slaviti ”Oluju” onako kako je on slavi, tim više što su oni, za razliku od njega, u toj operaciji sudjelovali, a stotine ih je, od Grubora i Gošića nadalje, dalo i svoje živote.
Što se tiče ukupnih reakcija i recepcije pjesme, moram priznati da me ogroman interes publike i kritike ugodno iznenadio. To je prva pjesma koju sam objavio i te reakcije su mi veliki poticaj da na isti način nastavim dalje s pisanjem domoljubne poezije.
Daniel Srb u ime HSP-a podnio je kaznenu prijavu protiv vas, pozivajući se na članak 349. Kaznenog zakona: Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu zastavu, grb ili himnu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Srb usto kaže i da ”djelovanje portala Novosti za posljedicu ima i učestalo paljenje zastava na istoku Hrvatske, pa tako svjedočimo o paljenju zastava u Vukovaru, Pačetinu i Vinkovcima”. Kako je završila kaznena prijava Daniela Srba protiv vas? Je li vam to prvo suočavanje s kaznenom prijavom? Smatrate li se odgovornim za paljenje zastava?
Što se tiče prijava, njih je bilo jako puno, od strane većeg broja pojedinaca i organizacija, prekršajnih i kaznenih, na osnovu dva zakona – po Zakonu o grbu, zastavi i himni i po Kaznenom zakonu. Sredinom rujna odazvao sam se pozivu na obavijesni razgovor u Sektoru kriminalističke policije u Heinzelovoj, o čemu ne smijem detaljnije govoriti, a sada je na Državnom odvjetništvu da donese odluku o odbacivanju prijava ili podizanju optužnice. Budem li krivično gonjen i u konačnici osuđen, kao prvi koji je u Hrvatskoj nakon navodnog sloma jugokomunizma strpan u zatvor zbog pjevanja domoljubnih hrvatskih pjesama, neće mi biti teško nositi križ za Hrvatsku, koliko god kukast bio
Hrvatska himna je, kao i moja pjesma, samo jedna od brojnih prerada lijepe domoljubne budnice ”Horvatska domovina” preporodnog pjesnika Antuna Mihanovića. Usput rečeno, kolegi Mihanoviću su sva autorska prava prema važećem hrvatskom Zakonu o autorskim i srodnim pravima istekla 70 godina nakon smrti, znači, još 1931. godine.
Država je uzela jednu verziju njegove pjesme, koja je potpuno posvećena slavljenju ljepote zemlje i ne sadrži u sebi ništa agresivno ili militantno, kao svoj simbol, što osobno smatram donekle neprimjerenim današnjem političkom ozračju u društvu. Mislim da bi našu državnu politiku bolje reprezentirala neka militantnija himna, dakle prije borbena davorija nego patetična budnica. Time ne želim reći da ovim putem preporučujem svoju pjesmu za državnu himnu, ali ako bi buduća vlada Tomislava Karamarka za to pokazala interes spreman sam se bez naknade odreći autorskih prava u korist Republike Hrvatske.
Što se tiče prijava, njih je bilo jako puno, od strane većeg broja pojedinaca i organizacija, prekršajnih i kaznenih, na osnovu dva zakona – po Zakonu o grbu, zastavi i himni i po Kaznenom zakonu. Sredinom rujna odazvao sam se pozivu na obavijesni razgovor u Sektoru kriminalističke policije u Heinzelovoj, o čemu ne smijem detaljnije govoriti, a sada je na Državnom odvjetništvu da donese odluku o odbacivanju prijava ili podizanju optužnice.
Budem li krivično gonjen i u konačnici osuđen, kao prvi koji je u Hrvatskoj nakon navodnog sloma jugokomunizma strpan u zatvor zbog pjevanja domoljubnih hrvatskih pjesama, neće mi biti teško nositi križ za Hrvatsku, koliko god kukast bio.
O izjavama Daniela Srba o djelovanju Novosti mogu samo reći da su podle laži. One su u pravnom smislu najobičnije klevete, a u političkom smislu to su svjesno opasne huškačke tvrdnje protiv našeg lista, njegovih novinara i hrvatskih građana srpske nacionalnosti.
Novosti dosljedno negativno pišu o svakom, pa tako i o srpskom nacionalizmu, i svojim tekstovima sigurno nisu poticale nikoga na protuhrvatske ispade. Uvjeren sam da nitko od naših čitatelja nije palio hrvatske zastave, dapače, neki od onih koji nas redovito prate dosad su bili skloni isključivo protusrpskim ispadima. Vidite, mi možemo preuzeti odgovornost za svoje tekstove, ali naravno da ne možemo biti odgovorni za pogrešno čitanje i za povremene sumanute reakcije pojedinih naših čitatelja. Unatoč tome, volio bih da nas Ingrid Antičević Marinović, Zoran Milanović i Daniel Srb i dalje nastave čitati.
Koje su vam trenutno tematske preokupacije? Koliku slobodu imate u Novostima? Za koje teme držite da su podzastupljene u hrvatskom medijskom prostoru i zašto? Nedostaje li vam Feral? Postoje li ideje o njegovom uskrsnuću?
Da, do istine se u demokratskom društvu stiže jedino putem razmjene argumenata u otvorenoj i slobodnoj raspravi slobodnih i jednakih građana. Međutim, kaznena prijava koju je Daniel Srb podnio protiv mene, mojih urednika i izdavača, tražeći da nas se zbog našeg pisanja strpa u zatvor i da se naša novina zabrani, nije nikakvo sučeljavanje mišljenja nego gušenje slobode mišljenja, a u mojem slučaju i slobode umjetničkog izražavanja. To je najobičniji progon i pokušaj represivnog ušutkavanja neistomišljenika
Trenutne tematske preokupacije su mi hrvatsko domoljublje, istina o Domovinskom ratu, hrvatski nacionalni interes, stabilnost države, sigurnost hrvatskih građana te obrana hrvatske države od arapske invazije. U Novostima uživam potpunu autorsku slobodu, a držim da su u hrvatskom medijskom prostoru podzastupljene teme o licemjerju Zorana Milanovića. Feral mi nedostaje, a ideje o njegovom uskrsnuću postoje.
Kada smo vas kontaktirali, rekli ste da nećete dati intervju ako to bude za/protiv temat, rekli ste da ne vjerujete u novinarstvo koje ne zauzima stranu. Što ste pod time mislili? Ne vjerujete u sučeljavanje mišljenja?
Da preciziram, iznijeli ste mi ideju da uz intervju sa mnom napravite i paralelni intervju s Danielom Srbom, kako biste imali tzv. ”dvije strane”, a ja sam svoje sudjelovanje u nečemu takvom odbacio s krajnjim gnušanjem.
Da, do istine se u demokratskom društvu stiže jedino putem razmjene argumenata u otvorenoj i slobodnoj raspravi slobodnih i jednakih građana. Međutim, kaznena prijava koju je Daniel Srb podnio protiv mene, mojih urednika i izdavača, tražeći da nas se zbog našeg pisanja strpa u zatvor i da se naša novina zabrani, nije nikakvo sučeljavanje mišljenja nego gušenje slobode mišljenja, a u mojem slučaju i slobode umjetničkog izražavanja. To je najobičniji progon i pokušaj represivnog ušutkavanja neistomišljenika.
Vaša je stvar hoćete li u svojoj novini štampati upražnjeno mišljenje Daniela Srba ili bilo kojeg fašista o bilo čemu, ali je moj izbor da u takvom perverznom shvaćanju slobode govora ne figuriram kao tzv. ”druga strana”. I da, doista ne vjerujem u novinarstvo koje nije u stanju zauzeti stranu slobode govora.
Lijepa naša haubico (Tjednik Novosti, 7.8.2015.)
Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila!
Mila, kanonado slavna,
Sila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila si neselektivna!
Držićevom, Savskom teci,
Vukovarskom asfalt dubi,
Pred Lisinskim svijetu reci,
Da topništvo Hrvat ljubi.
Dok mu Meron suce sije,
Dok mu ni Haag prijetnja nije,
Dok mu Srbe grobak krije,
Haubica nek’ sve bije!
(Prenosimo s portala HRCIN.hr).
Mogu li Holy i Josipović pomrsiti račune Milanoviću?
Hoće li SDP i njegova nova stara koalicija na predstojećim parlamentarnim izborima izgubiti ključne mandate koje će im samostalnim izbornim nastupom oduzeti ORaH Mirele Holy i koalicija Uspješna Hrvatska Ive Josipovića i Radimira Čačića? [Read more…]
Dan ustanka naroda Hrvatske
U nedjelju 26. srpnja je u Srbu, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH), obilježen Dan ustanka naroda Hrvatske.
Kako je podsjetio Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH, u Srbu se 27. srpnja 1941. dogodio masovni narodni ustanak koji nije bio potaknut prvenstveno ideološkim razlozima, već strašnim zločinima koje su ustaše Maksa Luburića počinile nad stotinama ljudi iz ličkog kraja, uglavnom nad ženama, djecom, i starcima. [Read more…]
Dobro plaćeno domoljublje
Marko Perković, poznatiji kao Thompson, rođen u Čavoglavama 27. listopada 1966., hrvatski je glazbenik i izvođač pjesama s domoljubnom, ljubavnom i religijskom tematikom. Tako bar piše na Wikipediji, uz prilično detaljno objašnjenje kako je ”učestalo optuživan za fašizam, nacizam i ustaštvo”. Jedan je od razloga to što neki njegovi obožavatelji nose ustaška obilježja na koncertima, što Thompson smatra propustom policije, a ne organizatora. Thompson se nije ogradio od ustaštva, ali je osudio ustaške simbole na svojim koncertima. Od fašizma se nekoliko puta javno ogradio.
Na dušu mu se najviše stavljao argument da je publiku na svojim koncertima pozdravljao uzvikom ”Za dom!”, koji je najpoznatiji po tome što su se njime kao službenim pozdravom koristili ustaše. Doduše, valja podsjetiti i kako su prije ustaša taj pozdrav prvi upotrebljivali hrvatski domoljubi iz 19. stoljeća. No već na sam spomen tog usklika asocijacija su upravo Pavelićevi ustaše, ma kako tko tumačio ovu činjenicu.
Nadalje, Thompsonu se stalno nošenje crne odjeće spočitavalo također u kontekstu ustaštva jer, navodno, aludira na crne odore nekih ustaških postrojbi. Tako je svojedobno nakon koncerta na Dinamovu stadionu u Maksimiru iz Centra Simona Wiesenthala stiglo priopćenje Vladi RH u kojemu se izražava zgražanje nad ustaškim znakovljem što se isticalo na koncertu, a i nad pozdravom “Za dom spremni!”.
No taj je isti, nekoć bezubi kosati Thompson seoski lukavo naučio kako naplatiti svojim Hrvatima domoljublje, kako se iz straćare preseliti u velebnu vilu na prestižnoj zagrebačkoj adresi, ali ovaj put sa svim zubima i uredno podšišanom kosom. Pa je tako svojedobno HSP-u pjevao za velik novac, a potom ga je, plativši mu oko 500 000 eura samo da – ne pjeva, preuzeo HDZ
Optuživali su ga i da je sudjelovao u izvođenju pjesme “Jasenovac i Gradiška Stara”, što on nikada nije priznao, ali je snimku, kojoj autentičnost nije potvrđena, a na kojoj navodno Thompson pjeva tu ustašku pjesmu u kojoj se slavi ubijanje Srba i ostali ustaški zločini, objavio jedan internetski portal. Čak mu je i u Nizozemskoj 2003. zabranjeno izvođenje koncerta u Amsterdamu, uz obrazloženje da je fašistički pjevač, a dan poslije dopušteno je izvođenje koncerta njegovoj grupi u Rotterdamu, ali bez njega.
Mišljenja su o ovom kontroverznom pjevaču godinama podijeljena: dok jedni smatraju da je Thompson klasičan hrvatski domoljub koji u svojim pjesmama veliča tradicionalne vrijednosti, primjerice vjeru u Boga i ljubav prema obitelji i domovini, drugi ga smatraju ekstremnim nacionalistom, a neki su čak uvjereni kako on doista potiče mržnju prema svima koji nisu Hrvati.
No zašto uopće pišemo o Thompsonu, tome mračnom liku hrvatske estrade? Pa baš zato što je taj isti Marko, kojega smo prvi put vidjeli na televiziji 1991. godine u spotu jeftine proizvodnje krezuboga, dugokosoga, zarasloga, u vojnoj odori, u tom trenutku simbolizirao borbu protiv velikosrpske agresije. Bio je simpatičan čak i onima koji se inače zgražaju nad takvom vrstom pjesama, ali i ljudi. Kao da je ujedinio sve nas, u tom trenutku napadnute, potlačene i u strahu.
Ali taj je isti, nekoć bezubi kosati Thompson seoski lukavo naučio kako naplatiti svojim Hrvatima domoljublje, kako se iz straćare preseliti u velebnu vilu na prestižnoj zagrebačkoj adresi, ovaj put sa svim zubima i uredno podšišanom kosom. Pa je tako svojedobno HSP-u pjevao za velik novac, a potom ga je, plativši mu oko 500 000 eura samo da – ne pjeva, preuzeo HDZ. Ne zato što ga hadezeovci nisu voljeli, već stoga što su bili svjesni da Marko donosi bodove pravašima, a njih je valjalo eutanazirati. Ostavimo, međutim, te međupolitičke borbe po strani.
Thompson je naučio lekciju koju su savladali svi Hrvati koji su, s rukom na srcu, kunući se u Hrvatsku, ostavili ”spaljenu zemlju”. Pa je tako sada već notorni nekadašnji HDZ-ov rizničar Mladen Barišić prije nekoliko dana na suđenju u slučaju Fimi medije, govoreći o novcu kojim je ta stranka potkupljivala vodeće pjevače u državi, posebno izdvojio Thompsona, koji je, tvrdi, prvo pristao na 150 000 do 200 000 pa potom tražio 515 000 eura kako ne bi pjevao. “Pristali smo, no slijedio je poziv”, kazao je Barišić. “Sutra me nazvao gospodin Litre i rekao da u tom iznosu od 515 000 eura nedostaje 8000 eura. To sam isplatio. Znam da sam se ponašao kako nisam smio, a sve sam odlučio priznati kako bih si olakšao savjest”, rekao je na kraju svoje obrane Barišić.
Lijepo od njega, no građani su Hrvatske u najmanju ruku čudni; možda ne svi, ali neki sigurno. Unatoč tomu što ga je kupio HDZ i što nije platio porez državi koju toliko voli, mase i dalje hrle na njegove koncerte, na kojima vrište protiv navodnih ljevičara i Jugoslavena. Baš zgodno, posebice kada najžešći Hrvati toliko vole svoju domovinu da jednostavno zaborave platiti cijenu života u njoj.