Nekoliko je dana hrvatska javnost iščekivala hoće li se čelni čovjek Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić oglasiti o potpisu dvojice biskupa pod opskurnu inicijativu da se u službenu upotrebu uvede ustaški pozdrav “Za dom – spremni”. I oglasio se. [Read more…]
Tko je negativac, Pavelić ili Stepinac?
Šaljivdžije s portala News Bar kažu da je papa Franjo zbunjen: ”Nije mi jasno (kaže po njima Papa), traže da proglasim Alojzija Stepinca svetim jer je između ostalog spašavao srpsku, židovsku i romsku djecu. Ali, od koga ih je spašavao? Od Marsijanaca? Pa od ustaša! A u isto vrijeme slave, rehabilitiraju i podržavaju ustaške pozdrave, retoriku i ideologiju.” [Read more…]
Kukavičluk hrvatske Predsjednice
Početkom tjedna se raširila vijest o ”inicijativi” na temelju ideje do koje je došao mučitelj konja, ražalovani političar i momak s puškom koji je izvukao glavu na sigurno iz vukovarskog pakla ostavivši iza sebe nedužne civile na milost i nemilost agresora, dakle toga Branka Borkovića; hrabar neki čovjek koji je predložio izmjene zakona kako bi se u službenu vojnu uporabu uveo pozdrav ”Za dom – spremni”. [Read more…]
Apel za toleranciju
Tolerancija nije formalno zalaganje za neke apstraktne pojmove, već praktična primjena vrijednosti za koje smo se kao društvo opredijelili, a koja se pokazuje i riječima i djelima. Istodobno, ona ne znači ignoriranje i pasivno promatranje kršenja prava drugih. Ugrožavanje prava drugih uvijek nas se mora ticati.
Tolerancija je stoga aktivno zauzimanje za poštovanje jednakih prava za sve, neovisno o tome jesu li žene ili muškarci, samohrani roditelji, osobe s invaliditetom, izvanbračni ili bračni parovi, hetero ili homoseksualne orijentacije, ove ili one nacije, vjere, ovog ili onog uvjerenja ili statusa. Ne zaboravimo da smo svi mi različiti od drugih u nekom aspektu i da svatko od nas po nečemu pripada nekoj manjini. Stoga svatko od nas može postati žrtvom predrasuda i stereotipa.
Događanja u 2013. pokazuju nam da je razina tolerancije za koju smo dosadašnjih godina mislili da je postignuta ozbiljno dovedena u pitanje. Nasilje povodom dvojezičnih natpisa u Vukovaru, javni govor o pripadnicima LGBT manjine, starijim osobama, migrantima i strancima svjedoče o sve većoj nesnošljivosti u Hrvatskoj. Jednako tako, fizički napadi na simbole i bogomolje manjina ili pak na aktiviste građanskih inicijativa očit su dokaz da institucije i pojedinci u hrvatskome društvu nisu dovoljno učinili kako bi razvili načela tolerancije.
Nesnošljivost među djecom zbog nacionalnih, regionalnih, ekonomskih, svjetonazorskih razlika, neprihvaćanje i izoliranje romske djece, djece s teškoćama u razvoju, siromašne djece, napadi na mlade pripadnike seksualnih manjina – sve su to odrazi ponašanja odraslih
Prihvaćanje različitih sposobnosti osoba s invaliditetom i puno poštovanje njihovih ljudskih prava u praksi znači obavezu društva da ukloni prepreke i osigura podršku, i u tome smislu hrvatsko društvo treba prijeći s riječi na djela. Kao i drugim manjinama, ljudima koji na različit način obavljaju aktivnosti zbog toga jer su slijepe, gluhe, gluhoslijepe, imaju teškoća u kretanju, imaju intelektualne ili psihosocijalne teškoće važno je da ih drugi ponajprije dožive i prihvate kao osobu, neovisno o njihovoj teškoći.
Nekad se smatralo kako su teškoće koje osoba ima prirodno ograničenje njezinih ljudskih prava, no danas znamo da ta prava ograničava upravo društvo zbog svoje neprilagođenosti različitim potrebama.
Netolerancija u ponašanju odraslih i prihvaćanje agresivne komunikacije kao uobičajene u privatnom i javnom prostoru, na internetu i drugdje neizbježno utječu na djecu pa se ista nesnošljivost i neprihvaćanje različitosti odražava i kao nasilje među vršnjacima. No, dok se agresivni ispadi odraslih toleriraju, svjedoci smo izrazito netolerantnog odnosa odraslih prema djeci s problemima u ponašanju, uz zahtjeve za oštrijim kaznama.
Nesnošljivost među djecom zbog nacionalnih, regionalnih, ekonomskih, svjetonazorskih razlika, neprihvaćanje i izoliranje romske djece, djece s teškoćama u razvoju, siromašne djece, napadi na mlade pripadnike seksualnih manjina – sve su to odrazi ponašanja odraslih i zabrinjavajući simptomi dugogodišnje nebrige društva i države za djecu i mlade.
Tolerancija je nužan preduvjet ostvarivanja ljudskih prava, što znači da kao pojedinci i pojedinke, ali i kao društvo: NE toleriramo diskriminaciju, NE toleriramo govor mržnje i zločine iz mržnje, NE toleriramo homofobiju, NE toleriramo ksenofobiju, NE toleriramo ni jednu inicijativu i zahtjev da se nekome uskrate prava na slobodu, jednakost, ljubav i obitelj
Pravno uobličena načela tolerancije koja prihvaćamo kroz međunarodne dokumente o ljudskim pravima ne predstavljaju konačan civilizacijski doseg, već nešto na čemu se neprestano mora raditi i o čemu građane treba kontinuirano i sustavno poučavati. Stoga je potrebno da konačno zaživi građanski odgoj u obrazovnom sustavu, u punini i na svim obrazovnim razinama, kako bi djeca od rane dobi stjecala znanja i vještine koje će im pomoći da se razviju u tolerantne članove društva koji poštuju različitosti, a ti sadržaji trebali bi biti i sastavnim dijelom obrazovanja odraslih.
U stvaranju tolerantnog okružja posebno je važna uloga javnih osoba – političara, istaknutih aktivista, sportaša, slavnih osoba – jer oni utječu na oblikovanje javnog mnijenja, pa je njihova odgovornost za javni govor koji potiče nesnošljivost ili mržnju u društvu znatno veća.
U razvoju svijesti građana sve veću ulogu imaju mediji koji nas mogu učiti i navikavati na različitosti, ali isto tako i poticati stereotipe i predrasude. Osnovna funkcija medija jest objektivno praćenje zbivanja te slobodno, kritičko preispitivanje društvenih pojava. No, nedvojbeno postoji specifična odgovornost novinara kada govore o temama vezanim za pojedine manjinske i ranjive skupine.
Tolerancija je nužan preduvjet ostvarivanja ljudskih prava, što znači da kao pojedinci i pojedinke, ali i kao društvo: NE toleriramo diskriminaciju, NE toleriramo govor mržnje i zločine iz mržnje, NE toleriramo homofobiju, NE toleriramo ksenofobiju, NE toleriramo ni jednu inicijativu i zahtjev da se nekome uskrate prava na slobodu, jednakost, ljubav i obitelj.
Lora Vidović, pučka pravobraniteljica
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom
Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu