S vremena na vrijeme se ovom novinaru događa da, ni sam svjestan kako se do toga dolazi, naleti na veliku temu. A moguća razmišljanja umirućeg Miroslava Krleže o Bogu i, prije toga, činjenica da je Krleža bio fasciniran, gotovo pa opsjednut likom i djelom Jurja Križanića (o kojem je počeo pisati još 1915.!), čovjeka čije je srce bilo ispunjeno najvećom ljubavlju prema Božanstvu, jer ni koraka, ni retka, ni trenutka nije prošlo u njegovom životu bez Boga i misli na Njega, svakako su velika tema! [Read more…]
Ivan Golub i Miroslav Krleža
U okviru projekta ”Sjećanja Krležinih suvremenika” svoja je sjećanja u Memorijalnom prostoru Bele i Miroslava Krleže u Zagrebu u utorak 12. rujna sa slušateljima podijelio teolog, povjesničar, pjesnik, profesor emeritus akademik Ivan Golub. Razgovor je vodio autor projekta Goran Matović. [Read more…]
”Moj” sveti brat i otac Bonaventura Duda
Kad umre kakva poznata i važna osoba, danima poslije njezine smrti susrećemo u medijima tekstove i priloge o njezinu životu i djelovanju. Premda, istodobno, obično biva da nekrolozi, zapravo, više odaju o svojim autorima, nego o osobi o kojoj je u njima riječi. Naravno, pritom, kako i priliči, govoreći o njoj u superlativima. Mi kroz vrline pokojnika, afirmiramo vlastite: ili stvarne ili željkovane. [Read more…]
Smjerodavni i mjerodavni duhovnik, sveti Bonaventura Duda
Ovih dana Hrvatska ispraća svog najomiljenijeg franjevca, već za života svetog, karizmatičnog navjestitelja Evanđelja Bonaventuru Dudu. [Read more…]
Kardinal Bozanić ne vidi katedralu hrvatske kulture – Bibliju
Na zagrebačkom Kaptolu, ispred franjevačkog samostana, prije šest godina podignut je jedan mali spomenik. Povod je bila dijamantna obljetnica svećeničkog ređenja fra Bonaventure Dude. Taj veliki čovjek, znanstvenik i redovnik, kao vjeran sin svetog Franje Asiškog u vjeri, pjesništvu i skromnosti, sigurno ne bi dao da mu se živom, pred vlastitim samostanom podigne spomenik. [Read more…]
Običan čovjek
Autobiografija je autoportret. Što je kod slikara, kipara autoportret, to je kod književnika autobiografija. Ovaj moj životopis moja je slika. U obliku mozaika. Sastavljen od malih cjelina, naslova kao kockica. A i od širih površina/ploha. Donosim, primjereno ovoj vrsti pisanja, ne samo sažet ishod onih mojih istraživanja koja predstavljaju izvornu novost, nego, makar najkraće, i hod do ishoda.
Književniku i učenjaku, uopće piscu vlastita je knjiga kao vlastito dijete. U tom smislu u ovom životopisu u svoj jednostavnosti prikazujem pojedinačno knjige nastale tijekom mojega dosadašnjeg života. Moja su istraživanja o povijesnim osobama suputništvo, suživot s istraživanima unatoč razdaljini od više godina, odnosno stoljeća. Pisanje vlastitoga života nalaže uvažavanje te činjenice. I zato pišući svoj životopis pišem, dakako, ukratko životopis povijesnih osoba koje sam istraživao i koje još proučavam. Donosim događaje i ugođaje.
Da bi se ukratko opisala ova knjiga, autorovim riječima gotovo da i ne treba mnogo toga dodati jer već i površno poznavanje biografije Ivana Goluba, svećenika i teologa, znanstvenika i književnika, povjesničara kulture, vrhunskoga intelektualca kojega podjednako uvažavaju crkveni i svjetovni krugovi u domovini i diljem svijeta, daje naslutiti da je možda jedna knjiga i premalo te da je mnogo toga u njoj moralo biti izostavljeno. Jer, uza svoj pastoralni i profesorski teološki rad, članstvo u mnogim domaćim i stranim akademijama i udrugama, česta gostovanja na uglednim crkvenim i svjetovnim institucijama i fakultetima – Ivan Golub je erudit koji pisanu riječ svjedoči na materinskome kajkavskom, kao i na čakavskome, štokavskome, latinskome i grčkome jeziku – velik je poznavatelj rada i djelovanja Jurja Križanića i Julija Klovića… Golub je napisao više od sedamdesetak knjiga, mnoštvo eseja, rasprava i članaka tiskanih na svim jezicima.
Knjiga ”Običan čovjek” opsežno je djelo (864 str.), ali i kao takvo afirmira jednostavnost i neposrednost, vrline na koje Golub i inače često podsjeća, a djelatno i potvrđuje. Ovo nije samo autobiografija nego i vrijedan faktografski portret pisca, u knjizi je moguće pronaći portrete mnogih ljudi – od onih ”običnih” pa do profesora, književnika, pjesnika i znanstvenika… i naravno crkvenih velikodostojnika. Jer Ivan Golub ne govori samo o sebi nego imenom i prezimenom spominje ljude koje susreće, s kojima razgovara…, a osim ljudi spominje se npr. i gradova (od Rima i Carigrada do Moskve i Zagreba) koje je tijekom života upoznao, krajeva kroz koje je prolazio… i može se reći da kao kontrast samome naslovu knjige stoji jedan sve samo ne ”običan put”.
Poseban dodatak knjizi čini kazalo imena, mjesta i važnih institucija te brojni likovni prilozi kao svjedočanstvo jednoga vremena.
Zapravo, sam pjesnik Ivan Golub cijelu je knjigu možda najtočnije opisao u stihu: Običan sam čovjek /a smatraju me /neobičnim čovjekom /Svi žele biti neobični /I zato običan čovjek /toliko je rijedak /da je neobičan.
(Pratite nas i na Moderna vremena Info)
Autor: Ivan Golub
Naslov: Običan čovjek
Publicistika
Broj stranica: 864
Uvez: tvrdi uvez
Godina izdanja: srpanj 2013.
ISBN: 978-953-303-414-0
Izdavač: Naklada Ljevak