Iz djetinjstva pamtimo bajke o prinčevima, dvorcima okruženim bajnim vrtovima u dalekim tajnovitim zemljama i velikim ljubavima. Pri spomen na mladog princa iz daleke zemlje Saudijske Arabije ovih se dana veže kontekst nestanka, kasnije, potvrdit će zvanični izvori, i smrti, poznatog saudijskog novinara, disidenta Jamala K., koji je u konzulat te zemlje u Istanbulu 2.10. došao zatražiti papire kako bi se vjenčao sa svojom dragom. [Read more…]
Školski primjer kako treba funkcionirati roman koji želi biti čitan
Ivica Ivanišević, ”Primavera”, Hena-com, Zagreb, 2016.
Još malo nedostaje da se ova rubrika preimenuje u – “O Ivici Ivaniševiću i ostalima”! Šalu na stranu, intenzitet kojim on u posljednje vrijeme “izbacuje” svoje nove knjige doista je ne samo impresivan, već trenutno o njemu možemo govoriti kao najproduktivnijem piscu. [Read more…]
Velik i nježan roman o ne tako nježnim vremenima
Goran Vojnović, ”Smokva”, Fraktura, Zaprešić, 09/2016.
Svaki novi roman Gorana Vojnovića izaziva omanji “potres” na kompletnoj regionalnoj književnoj sceni. Odavno su kvaliteta, važnost i recepcija njegovih romana nadišle granice matične, slovenske književnosti i danas o Vojnoviću doista možemo govoriti kao jednom od rijetkih pisaca koji “pokriva” čitavu regiju, a i šire. [Read more…]
O Alešu Debeljaku s ljubavlju: Kako postati čovjek
Petak 29. siječnja osvanuo je sunčan, neuobičajeno topao siječanj bližio se kraju. Iza mene je bio tjedan koji nije bio lijep poput toga jutra, tjedan u kojem se nova Vlada dva puna dana nije mogla odlučiti hoće li ili neće smijeniti čovjeka koji je prijetio registrima izdajnika, koji je sam priznao da namjenski kredit troši nenamjenski i da ne nabrajam dalje, tjedan u kojem su središtem Zagreba, nedaleko od paviljona nekadašnjeg Zagrebačkog zbora, koračali ljudi koji su huškali na nasilje, koji su uzvikivali ustaške pozdrave zazivajući vremena u kojima se ljude obilježavalo. [Read more…]
Atmosfera koja se razvija od benigne do potencijalno opasne
U romanu koji se uglavnom zbiva na stubištu i iza poluspuštenih roleta, čitatelj je uvučen u fabulu koja je istovremeno napeta, tragična, ali i nevjerojatno duhovita
Lijepo je kad se za jednu spisateljicu može bez ikakvih dvojbi reći kako je godina na izmaku bila – njezina godina. Ne događa se često ono što se proteklih mjeseci dogodilo Marini Vujčić, pobjednici V.B.Z.-ovog natječaja za neobjavljeni roman. [Read more…]
Atmosfera koja se razvija od benigne do potencijalno opasne
U romanu koji se uglavnom zbiva na stubištu i iza poluspuštenih roleta, čitatelj je uvučen u fabulu koja je istovremeno napeta, tragična, ali i nevjerojatno duhovita
Lijepo je kad se za jednu spisateljicu može bez ikakvih dvojbi reći kako je godina na izmaku bila – njezina godina. Ne događa se često ono što se proteklih mjeseci dogodilo Marini Vujčić, pobjednici V.B.Z.-ovog natječaja za neobjavljeni roman. [Read more…]
Najkompleksniji i najbolji Šnajderov roman
Slobodan Šnajder, ”Doba mjedi”, TIM press, Zagreb, 2015.
Vjerojatno dosta pisaca u nekom trenutku pomisli kako bi valjalo napisati vlastiti “Familienroman”, neki to uostalom i čine, no rijetko se kad dogodi da za to postoji doista utemeljen, literarni i izvanliterarni, razlog. [Read more…]
Stari, mračni Ferić, opako svoj i ekscesan
Zoran Ferić, “Na osami blizu mora”, VBZ, Zagreb, 2015.
Zoran Ferić uz mnoge druge “titule” svakako zaslužuje i onu autora najiščekivanijih naslova domaće proze. Razlog nije samo u činjenici da je riječ o jednom od najtalentiranijih i najcjenjenijih pripovjedača, već i u rasponu njegovih tematskih interesa koji uvijek idu daleko od mainstreama srednje generacije pisaca, i to prema prostorima bizarnog i grotesknog, pa i ekscesnog.
Više nema potrebe uz njegove knjige spominjati pojmove kao što su hipohondrija, pedofilija, prostitucija, crni humor i sl. jer su to već toliko opća ferićevska mjesta da ih se, vjerujem, i sam autor zasitio. Uglavnom, svaka nova knjiga razlog je za znatiželjno uzbuđenje, jer je posve sigurno kako ona neće biti nešto obično ili nedajbože dosadno.
“Na osami blizu mora” proza je u kojoj Ferić iskazuje svoj raskošni talent u idejnom i formalnom smislu i razvija (ali ne i reciklira!), glavne tematske i stilske osobitosti svoga prepoznatljivog rukopisa
“Na osami blizu mora” knjiga je oko koje možemo eventualno raspravljati radi li se o romanu ili zbirci ulančanih pripovijesti koje se spajaju u “labavi roman” povezan likovima, atmosferom i inteligentno rasutim motivima koji se stapaju u cjelinu.
No ništa drugo u toj knjizi nije upitno, iako će se možda nekome, na prvi i površan pogled, učiniti kako je riječ o ponešto umirenijem i manje ekscesnom Feriću, pa će to povezivati sa “zrelošću” koja navodno odbacuje određene slojeve ludila i provokacije, no kako rekoh taj je pogled samo površan. Jer premda “utišan”’ naizgled idiličnom otočkom, ljetnom atmosferom i sentimentalnim uvođenjem motiva “galebarenje” koji nije tu samo kako bi otvorio prostor scenama slobodnog seksa, nego i prizvao izgubljeno vrijeme povezano s mladošću i drukčijom vizurom promatranja svijeta, Ferić je i ovdje opako svoj, pa ako to doista tako shvaćate i – ekscesan.
U savršeno ispripovijedanim, doziranim, jezično diferenciranim i napetim pričama/poglavljima sublimirana je ključna sintagma ove knjige, koja se nimalo slučajno pojavljuje u prvoj i posljednjoj priči – “sloboda koja je pomalo i smrt”. Nova Ferićeva proza, smještena pod zajedničkim kišobranom ležernog i popističnog naslova, sva je nastala u tom beskrajno tužnom procjepu između galebarenja kao metafore užitka, mladosti i slobode te tuge i smrti koje vrebaju u prikrajcima svakog bezazlenog ljetnog dana koji miriše na ležernost, opuštanje i seks.
Zoran Ferić uz mnoge druge “titule” svakako zaslužuje i onu autora najiščekivanijih naslova domaće proze. Razlog nije samo u činjenici da je riječ o jednom od najtalentiranijih i najcjenjenijih pripovjedača, već i u rasponu njegovih tematskih interesa koji uvijek idu daleko od mainstreama srednje generacije pisaca, i to prema prostorima bizarnog i grotesknog, pa i ekscesnog
Od prve priče smještene na početak ljeta koji je povezan s dolaskom na otok, do zadnje u kojoj je to ljeto (ali i životi Ferićevih likova!) još samo “bablje” i može ga se završiti isključivo grotesknim sprovodom jednog od likova, pravog otočkog galeba, ovu sam prozu čitala kao beskrajno melankoličnu priču o tome kako nas život vodi nevjerojatnim putevima s mnoštvom zavoja na kojima čekaju iznenađenja, tragični preokreti, maleni trenuci zadovoljstva, neočekivani susreti, ali je cilj toga puta samo jedan – baš to “bablje ljeto”, nakon kojeg će ionako sve prekriti vlažna zemlja i sivilo.
Svašta se događa s Ferićevim likovima (u centru pozornosti su četiri muška i dva ženska lika, od kojih jedan, uspješan pisac, koketira s autobiografskim aluzijama), toliko da je oko njih moguće isplesti napete fabule, a galebarenje i s njime povezan osjećaj pobjede koji ne donosi obaveze samo je jedan aspekt stvari.
U pričama, u kojima se kao i uvijek fino prožimaju eros i thanathos, u ljubavničkom se zagrljaju spajaju mladić i starija gospođa, bratić i sestrična, majka s dečkom svoje kćeri, prostitutka i mušterija, ali nad svima njima uvijek lebdi taj tipični Ferićev tamni anđeo, onaj iz ofsajda, koji ih podsjeća na mrtve sinove i muževe, invalide, živote provedene u laži, pa i pokoji pad aviona.
Sve je naizgled uobičajeno, do trenutka kad iznad sebe ne ugledaš taj oblak koji ima oblik “mongoloidnog vaserkopfa”. Ili kada shvatiš da te žena koju si volio izdala na svim mogućim razinama, ali bez nje si nemoćan jer ne možeš odrezati vlastite nokte na ruci.
Sve je naizgled uobičajeno, do trenutka kad iznad sebe ne ugledaš taj oblak koji ima oblik “mongoloidnog vaserkopfa”. Ili kada shvatiš da te žena koju si volio izdala na svim mogućim razinama, ali bez nje si nemoćan jer ne možeš odrezati vlastite nokte na ruci
Svaka je od ovih priča svojom dubinom mogla biti samostalan roman, no Ferić se odlučuje na pripovijedanje u kojem se ulančavaju najvažniji fragmenti, highlightovi života njegovih likova. Oni griješe, varaju, vole, ostavljaju, pate, putuju, pišu, ali zapravo čitavo vrijeme teže za tim da uhvate “dušu ljeta”, sublimaciju smisla i barem trenutne sreće, za koju se čini da je tu, odmah iza ugla, ali stalno nekamo izmiče.
“Na osami blizu mora” proza je u kojoj Ferić iskazuje svoj raskošni talent u idejnom i formalnom smislu i razvija (ali ne i reciklira!), glavne tematske i stilske osobitosti svoga prepoznatljivog rukopisa.
Spomenuta “zrelost” možda je u tome što više ne inzistira na hiperbolizaciji “kataloga užasa”, kako je to bilo u ranim radovima, a to rezultira sljedećim – prije smo njegovu prozu mogli čitati kao crni humor, a ova knjiga doista više ne izaziva nikakav smijeh, jer dijagnoza je sada konačna – život je klopka!
A ova je knjiga sjajan mamac koji vas uz neizmjeran čitateljski užitak neprimjetno vodi do nje. I puno dalje.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
Jedan posve netipičan krimić
Jurica Pavičić, ”Žena s drugog kata”, Profil, Zagreb, 2015.
“Svi su tu nešto planirali: narodi, carstva, generacije. Svima su se planovi narugali u lice. Svima, baš kao i njoj.” U kontekstu navedenog citata, sa samog kraja novog romana Jurice Pavičića, smjestila se sudbina glavne junakinje Brune, žene koja je mišomorom otrovala svoju bolesnu svekrvu o kojoj se brinula dok joj je suprug “navigavao” dalekim morima. [Read more…]
Važan i velik Hedlov krimi roman
Drago Hedl, ”Ispovjedna tajna”, Ljevak, Zagreb, 2015.
Prošli, prije godinu dana objavljeni roman “Izborna šutnja” Drage Hedla ukazao je na nekoliko činjenica koje nije naodmet rezimirati jer su sada, nakon objavljivanja njegova nastavka, više nego potvrđene. Hedl je, naime, trenutno jedan od najintrigantnijih i najkvalitetnijih autora kriminalističkih romana u nas (što prije nekoliko godina možda i ne bi bilo teško, ali danas, kada je krimić jedan od najpropulzivnijih romanesknih žanrova, svakako puno znači), koji jako dobro zna da pisati žanrovski roman ne znači samo voziti zadanom rutom i ništa više od toga. [Read more…]