Vele da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo oči što je sultanov lični ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum – uvijek bi se umiješao rečeni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir – te bi iste bile ukinute. [Read more…]
Jevrejski pop i Nikola Tesla
Ortodoksna konzerva
Dok su se Aškenazi tokom devetnaestog vijeka uspješno i poprilično definitivno podijelili na reformne (podvrgnimo Toru modernističkoj reviziji), ortodoksne (odlučno odbacimo modernu) i konzervativne (prihvatimo modernu koliko god možemo i sačuvajmo Toru bar isto toliko); dotle su se orijentalni Jevreji sve do nastanka države Izrael dijelili na tri kategorije propustljivih granica, koje bi se najlakše mogle opisati kao: 1. vjerujući i praktikujući, 2. vjerujući i ako Bog da praktikujući i 3. ako Bog da vjerujući i praktikujući. [Read more…]
Filip David: Otrov sjećanja
Filip David, “Kuća sećanja i zaborava”, Laguna, Beograd 2014. – Fraktura, Zaprešić, 2015.
Ruben Rubenovič stajao je na željezničkoj stanici u Semlinu, između dvojice agenata specijalne policije, pa kada bi nekoga prepoznao, samo bi pokazao prstom i taj bi se našao na putu za Auschwitz. Bilo je to u ljeto i jesen 1942, nakon što je već likvidiran Judenlager Semlin, i u njemu neutvrdiv broj Židova i Roma. [Read more…]
Jovan Ćulibrk: ”Papa Franjo nam je predložio da raspravljamo o Stepincu”
(Opaska uredništva Autografa 1: Ponavljamo i ove subote intervju s episkopom Ćulibrkom zbog velikog zanimanja naših čitatelja).
(Opaska uredništva Autografa 2: Od četvrtka 27. kolovoza se na kioscima Srbije može kupiti novi broj tjednika Nedjeljnik koji na naslovnoj stranici donosi intervju s episkopom slavonskim, gospodinom Jovanom Ćulibrkom. Episkog pakračko-slavonski Jovan smatra da je opremom izamnipulirana njegova poruka i da naslov koji je uredništvo rečena tjednika dalo razgovoru: “Srbi, dobro vagajte svaku reč o Stepincu”, ne odgovara niti duhu intervjua niti njegovoj poruci. Zamolili smo gospodina Jovana da nam pošalje intervju onakav kako ga je autorizirao za objavu u Beogradu. Ocijenili smo da se radi o prvoklasnom razmišljanju iskrenog i Bogu posvećenog čovjeka koje treba biti poznato široj hrvatskoj javnosti, pa smo zamolili gospodina Jovana da dozvoli da ga prenesemo u cijelosti. Oprema i naslov intervjua kakav se donosi na našem portalu je dogovoren s gospodinom Jovanom. Tekst u potpunosti odgovara onomu što je gospodin Jovan kazao novinaru Nedjeljnika.) [Read more…]
Jovan Ćulibrk: ”Papa Franjo nam je predložio da raspravljamo o Stepincu”
(Opaska uredništva Autografa: Od četvrtka 27. kolovoza se na kioscima Srbije može kupiti novi broj tjednika Nedjeljnik koji na naslovnoj stranici donosi intervju s episkopom slavonskim, gospodinom Jovanom Ćulibrkom. Episkog pakračko-slavonski Jovan smatra da je opremom izamnipulirana njegova poruka i da naslov koji je uredništvo rečena tjednika dalo razgovoru: “Srbi, dobro vagajte svaku reč o Stepincu”, ne odgovara niti duhu intervjua niti njegovoj poruci. Zamolili smo gospodina Jovana da nam pošalje intervju onakav kako ga je autorizirao za objavu u Beogradu. Ocijenili smo da se radi o prvoklasnom razmišljanju iskrenog i Bogu posvećenog čovjeka koje treba biti poznato široj hrvatskoj javnosti, pa smo zamolili gospodina Jovana da dozvoli da ga prenesemo u cijelosti. Oprema i naslov intervjua kakav se donosi na našem portalu je dogovoren s gospodinom Jovanom. Tekst u potpunosti odgovara onomu što je gospodin Jovan kazao novinaru Nedjeljnika.) [Read more…]
Pismo Papi Franji
Dragi Papa Franjo, duboko smo ohrabreni Vašom skorašnjom posjetom našoj državi. U njenoj najavi je naznačeno da dolazite da potaknete njegovanje dobra i pomognete konsolidaciji bratstva i mira, i zbog toga smo bili slobodni da Vam se obratimo. [Read more…]
Sarajevska menora
Bilo je to 1966 godine, kada je grad Sarajevo slavilo 450-godišnjicu dolaska svojih prvih građana Jevreja, zbog kojih će, parsto godina kasnije, biti prozvano i Malim Jerusalimom (Čiku Jerušalajim).
Bilo kako bilo, tom je prilikom, ustaškim zločinima gotovo potpuno satrvena Jevrejska opština, poklonila gradu Kal grandi, odnosno Veliki hram (koji je tad postao Radnički i univerzitetski centar Đuro Đaković, a potom i Bosanski kulturni centar); koji, ionako, poslije njegove devastacije, 1941. godine, nikada nije uspjela renovirati – a Grad je, sa svoje, strane u dvorište istog tog Templa (tako su stare Sarajlije zvale Veliki hram, prije nego što su ga neke druge Sarajlije devastirale) postavio spomenik 450-godišnjici dolaska Jevreja.
Noć prije centralne manifestacije stigla je u Predsjedništvo sarajevske Jevrejske opštine i slika spomenika koji bi sutra trebao biti svečano otkriven – no, gle čuda, na kemenoj menori bilo je 6, a ne 7 krakova, koliko bi ih trebalo biti na svakoj menori
Elem, noć prije centralne manifestacije stigla je u Predsjedništvo sarajevske Jevrejske opštine i slika spomenika koji bi sutra trebao biti svečano otkriven – no, gle čuda, na kemenoj menori bilo je 6, a ne 7 krakova, koliko bi ih trebalo biti na svakoj menori. Iziritirani predsjednik opštine počeo je da galami: Opstrukcija, sabotaža, antisemitizam… ovo je namjerna sabotaža.
Ne znajući šta da rade, Jevreji, kao i uvijek u takvim prilikama, sjetiše se da opština ima i rabina – te se iz onih stopa uputiše Ham Ribi Menahemu Romanu, alav ašalom, sinu čuvenog Ham Merkada. Haham (koji se protivio poklanjanju Hrama, pa je stoga bio potisnut u svim projektima vezanim za manifestaciju) je sišao u predsjedništvo u šlafroku koji je, nabrzaka, ogrnuo preko spavaće haljine, sa sve spavaćom kapom na glavi.
Predsjednik krenu da mu pokazuje slike spomenika, drhtavim rukama, govoreći: Pogledaj, šest krakova… menora… molim te, lijepo… Haham mu na to odgovori: A vi, k’o da ste naumili jerusalimski Hram pravit’ ovde, pa vam treba prava menora.
Predsjednik će, ali ovo nije vidjelo menore. Ham Menhem zaškilji i zagleda se u menoru, pa će rabinsko-šeretski: Meni, vala, ne liči ni na krst. Onda ponovo zaškilji, pa preletivši još jednom pogledom preko menore, kaza: A ne liči mi ni na polumjesec
Znam, predsjednik će, ali ovo nije vidjelo menore. Ham Menhem zaškilji i zagleda se u menoru, pa će rabinsko-šeretski: Meni, vala, ne liči ni na krst. Onda ponovo zaškilji, pa preletivši još jednom pogledom preko menore, kaza: A ne liči mi ni na polumjesec.
Tu se rabin diže i izađe, ostavivši cijeli upravni odbor za sobom. Predsjednik još stiže da mu dobaci: Znam, ali nije ni menora, na šta mu rabin odgovori, odmahujući rukom:, Ih… sarajevska menora…
Prošle su otad mnoge godine i došao je i raspad SFRJ, a samim tim i Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Jevrejska zajednica BiH počinjala je da djeluje kao nezavisan igrač na bosanskoj i međunarodnoj sceni – i bio joj je potreban i novi logo.
Nekako se sama po sebi nametnuo model one menore koju je Grad postavio u dvorište poklonjenog hrama – i tako šestokraka, ne zvijezda – nego menora, postade simbol Jevrejske Opštine Sarajevo i Jevrejske Zajednice u BiH. Time su prvaci sarajevskog Jevrejstva iz vremena posljednjeg rata, i ne htijući, bolje rečeno i ne znajući, ispunili šeretsko proročanstvo pokojnog Ribi Menahema o Sarajevskoj menori.