Kardinal Josip Bozanić Bogu zahvaljuje što potres nije odnio ljudske živote. Za njega nesretno dijete, petnaestogodišnja djevojčica, mala Anamarija nije čovjek? [Read more…]
U habit maškaran
Sjećate li se kako je, ima tome pet-šest godina, kardinal Josip Bozanić zatražio od Državnoga odvjetništva da provede istragu protiv Ivana Fumića koji je u Jasenovcu govorio o povezanosti Katoličke crkve u Hrvata s ustaštvom. Crkva, kazao je Fumić, “posljednji je bastion ustaštva”.
Izjava je izazvala snažne reakcije u javnosti – gotovo da nije bilo medija koji nisu nagađali kako će ovaj ostarjeli antifašist biti stavljen iza rešetaka zbog verbalnog delikta. Hoće li mu suditi za širenje lažnih i uznemirujućih glasina ili za kazneno djelo širenja mržnje, rasne i vjerske netrpeljivosti.
Fumićev radikalizam osudio je i tadašnji premijer, a sadašnji uznik Ivo Sanader okarakteriziravši ga apsolutno pretjeranim i neprimjerenim Spomen području Jasenovac. I za njega je bio u toj mjeri skandalozan da je našao za shodno pozvati institucije da odrade posao ako to kardinal zatraži…
Kad se već drznuo da s oltara određuje mjeru po kojoj bi građani trebali birati vlast, količinu domoljublja i privrženosti Hrvatskoj onih koji će ju voditi i predstavljati, trebao je, brate, ići hrabro do kraja i dati nam imena, prezimena, biografije očeva i djedova
Na godišnjem susretu novinara i glavnih urednika, što tradicionalno biva upriličen na Kaptolu za Dan medija, Josip Bozanić je, odgovarajući na pitanje nekog od kolega, kazao da u govoru Ivana Fumića ima dovoljno elemenata za kazneni progon.
I tko zna što bi bilo, bi li DORH potegao prijavu, da Fumić nije mrvu reterirao kazavši kako mu je jedina namjera bila dovesti vrh Katoličke crkve u Jasenovac. I, bogami, uspio je.
Nedugo iza tog nemilog incidenta kardinal Bozanić predvodio je hodočašće četiri stotine svećenika u Novu Gradišku, Jasenovac i Petrinju. U propovijedi u jasenovačkoj crkvi govorio je o logoru, ali i odbacio svaku krivicu Katoličke crkve za strašne zločine što su se u njemu zbili jasno kazavši da se ne dolazi pravdati i ispričavati, premda prepoznaje grijeh onih koji su nedostojno nosili katoličko ime. Usprkos jasnoj osudi ustaškoga režima nije ipak odolio izjednačavanju krivnje, pa je i tom prigodom potpuno nepotrebno spomenuo žrtve i nepravdu Bleiburga i Brozova sustava. Njegov posjet Jasenovcu za mnoge je bio veliko razočarenje.
Naravno da se kardinal Bozanić, rođen iza Drugog svjetskog rata daleko od Jasenovca i Gradiške Stare, ne osjeća i ne treba osjećati krivim za zločine što ih je dio katoličkih vjernika i klera bliskog Paveliću za NDH činio. Nitko to od njega nije ni očekivao. Od njega se očekivala dosljednost. Ono što od kardinala i danas očekuju vjernici, ali i svi drugi građani Hrvatske, jest minimum te dosljednosti.
Kao što je za ishitrenu i u Fumićevu govoru ničim argumentiranu etiketu “bastiona ustaštva” zatražio reakciju Državnoga odvjetništva, trebao se valjda slično ponijeti ili barem reagirati na istup sisačkoga biskupa Vlade Košića. On je, predvodeći misno slavlje za domovinu, opetovano prizivao lustraciju.
Morat ćemo čekati da kardinal Bozanić od DORH-a zatraži kazneni progon svog biskupa zbog govora mržnje, pa da iz Odvjetništva u medije iscuri na koga je Košić ciljao i da lijepo znamo što nam je na sljedećim izborima činiti. Koga zaokružiti , a da nas vrag ne odnese zbog krivog odabira. Ovako mi je to mlaćenje prazne slame – nigdje ni zrna konkretne, za carstvo nebesko korisne informacije
Košić je, između ostalih desničarskih tlapnji o petoj koloni, rekao i kako sinovi udbaša, najgorih zločinaca i nadalje vladaju zemljom… Ja već danima razmišljam tko su sinovi? Na koga se tako žestoko okomio? Zašto ovaj Varaždinec domovine sin (na službi u Sisku) ne imenuje djecu zločinaca?
Dok on tako uronjen u Boga snagom propovijedi otima naše politički zabludjele duše vragu, misli li možda na, meni benignog, saborskog zastupnika Miroslava Tuđmana. Ovaj profa je bio na čelu tajnih službi. Njemu je otac bio politički komesar Zagorskoga partizanskog odreda, pa potom i divizije, član Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije. Tata Tuđman bio najmlađi poslijeratni general, sa samo 37 godina, a to se, znamo, ne postaje podrivanje sustava (Košić bi, pretpostavljam, rekao režima). Bio je i predsjednik “Partizana”. Obojica su, i tata i sin, bili članovi biskupima omražene Komunističke partije Jugoslavije. Nevjernici dakle…
Drugi mi nitko ne pada napamet!
Kad se već drznuo da s oltara određuje mjeru po kojoj bi građani trebali birati vlast, količinu domoljublja i privrženosti Hrvatskoj onih koji će ju voditi i predstavljati, trebao je, brate, ići hrabro do kraja – dati nam imena, prezimena, biografije očeva i djedova.
Morat ćemo čekati da kardinal Bozanić od DORH-a zatraži kazneni progon svog biskupa zbog govora mržnje, pa da iz Odvjetništva u medije iscuri na koga je Košić ciljao i da lijepo znamo što nam je na sljedećim izborima činiti. Koga zaokružiti, a da nas vrag ne odnese zbog krivih odabira. Ovako mu je to mlaćenje prazne slame – nigdje ni zrna konkretne, za carstvo nebesko korisne informacije.
Teatralno je zapitao: “Je li primjereno da svi isto misle, je li primjereno da svi u toj državi moraju isto trubiti? Jel’ se smije drugačije misliti i reći, je li tu vlada demokracija ili jednoumlje koje se nameće svima kao obrazac mišljenja!” Opet me je Košić zabrinuo i doveo u nedoumicu. Brine me tko mu to ne da drugačije misliti. Ne znam tko mu brani govoriti i istupati. Crkva i crkvene dogme? Aktualna vlast? Zar ga netko hapsi, proganja, prijeti mu. Tko? Rim, Kaptol, netko s Markova trga?
Šalu na stranu, mada ovaj istup biskupa nije drugo do burleska, vragolija u habit kostimiranog desničara koji se ne može odlučiti bi li propovijedao ili bi se bavio politikom i istupima pomogao “svojima”. Jedan je dan naš Varaždinec domovine sin svećenik zadužen za ekumenu i dijalog, a drugi dan umjesto lemozine prikuplja jeftine političke poene loveći utvare prošlosti tako zdušno da bi mu i politički neinventivni Karamarko pozavidio. Dok tako zaogrnut patriotizmom i mantijom riga mržnju i razdor u ionako podijeljenoj zemljici, ni svjestan nije koliko kao svećenik negira sam sebe. Istupa krajnje neodgovorno.
Ako ga je na svečanoj misi za domovinu, što bi rekao predsjednik HDZ-a ponijela atmosfera i Vukovarci u “publici”, čemu infantilno inzistiranje i nekoliko dana poslije? Svojim egocentričnim ponašanjem zbilja šteti.
Bacio je sjenu na inače dobru i aktualnu izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax” o Vladinim reformama. Biskupi su, naime, poručili da strukturne reforme pogoduju bogatima, a štete radništvu, ali je kod mnogih nelagodu i nepovjerenje izazvalo upravo Košićevo uporno inzistiranje na prošlotjednoj difamaciji vlasti. Ovaj puta žrtva nije domovina – u srijedu je žrtvu radio od sebe. Teatralno je zapitao: “Je li primjereno da svi isto misle, je li primjereno da svi u toj državi moraju isto trubiti? Jel’ se smije drugačije misliti i reći, je li tu vlada demokracija ili jednoumlje koje se nameće svima kao obrazac mišljenja!”
Opet me je Košić zabrinuo i doveo u nedoumicu. Brine me tko mu to ne da drugačije misliti. Ne znam tko mu brani govoriti i istupati. Crkva i crkvene dogme? Aktualna vlast? Zar ga netko hapsi, proganja, prijeti mu. Tko? Rim, Kaptol, netko s Markova trga?
Možda ga je preplašio zahtjev Đure Njavre upućen Vladi da se prestane s izazivanjem ideoloških i svjetonazorskih sporova – možda se prepoznao?
No maškare su prošle. Možda bi se i sisački biskup trebao odmaknuti od karnevalskog ludila, skinuti masku desničara i barem u ove korizmene dane biti tek svećenik, čovjek koji će svoju biskupiju pokušati pretvoriti u “bastion ekumenizma i dijaloga s različitima”… Koja pokora, a?
Bozanić prešućuje Papu
Kao što se i moglo očekivati, Božićna poruka zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića čvrsto je utemeljena u nekim recentnim spisima poglavara Katoličke crkve, a ove godine to je papa Frane. Kardinal Bozanić je unutar Papinih gledišta pažljivo birao ona s kojima neće riskirati ”neprikladne” interpretacije u Hrvatskoj, naime one koje bi mogle odudarati od konzervativnoga i antimanjinskog stava hrvatskoga katoličkog episkopata.
Kardinalu Bozaniću već se jednom omaknuo takav gaf: iz dokumenta tadašnjeg pape bl. Ivana Pavla II prepisao je formulaciju o ”grijehu struktura”, vjerojatno ne predviđajući da će tada, potkraj devedesetih, u Hrvatskoj to biti ”dešifrirano” kao kritika endemskog lopovluka vladajuće Hrvatske demokratske zajednice. Godine su prošle pune muka, dok se zagrebački kardinal nije uspio donekle oprati od potvore da je tada pokušao uskočiti na pobjednička kola koalicije Račan-Budiša, u Galbraithovoj režiji.
Sada kardinal Bozanić, i kada prepisuje, dodaje ogradu od eliptičnih formulacija koje Crkva rabi kada želi reći, ali pazi da je ne bi, po Vragu, citirali liberali, kamoli ”crveni”.
Zagrebački kardinal je logično prešutio Franino obećanje ”obraćenja papinstva”. Ali uzalud bismo tražili ikakvo obraćenje biskupstva u Bozanića. Ako papa sebi nije savršen, to je njegova stvar. Na zagrebačkoj katedri još je na snazi parola ”nemam si što predbaciti”, ”moja je savjest čista”
Uostalom, Papina poruka za Svjetski dan mira, koja insistira na bratstvu (svih ljudi) i jedinstvu (kršćana), nije ni prevedena na hrvatski, IKA ju je na svojim stranicama donijela tek u agencijskom sažetku, a i božićnu poruku kardinala Bozanića je dala tek u izvodima, dok je kao cjelovit dokument objavila božićnu poruku nadbiskupa Puljića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, da se netko ne bi zabunio i pomislio da kardinal Bozanić diktira liniju.
Zagrebački nadbiskup konfiniran je u tom pogledu u svoju arhidijecezu, a mnogi bi se obradovali – pa to stalno uzalud najavljuju – kada bi bio promaknut na neku vatikansku dužnost, u velikoj časti i podalje od konkretne vlasti. Jer ni otvaranje vrata Katedrale potpisnicima referenduma protiv ćirilice (a još više protiv talijanskoga, češkoga i drugih jezika manjina, koji ni u jednoj općini ne dosižu do 50 posto) nije još opralo Bozanića od sumnje: a što ako je ipak shvatio kako će se protumačiti njegovo pronošenja Papine kritike grijeha struktura?
Bozanić se ograničio na termin susreta s Bogom, koji je papa Frane stavio u početak svoga apostolskog nagovora, pače pobudnice, Evangelii gaudium. Dok Frane sav Božić vidi kao radost susreta s Bogom, o čemu je potanko govorio u intervjuu torinskoj Stampi, Bozanić kao ključno mjesto susreta vidi župu, ”istinsko susretište svih koji traže Boga”, i na nju usredotočuje (ili čak ograničuje) Franinu pouku: ”istinska vjera u utjelovljenog Božjeg Sina je neodvojiva od sebedarja, od pripadnosti zajednici, od služenja, od pomirenja s drugima”. Uostalom, i Papa ondje govori da i ”župe moraju biti bliže ljudima”, ali Bozanić ne ”lovi” tu nijansu, on poziva da ljudi budu bliži župi. A to nije posve isto.
Zagrebački kardinal je logično prešutio Franino obećanje ”obraćenja papinstva”. Ali uzalud bismo tražili ikakvo obraćenje biskupstva u Bozanića. Ako papa sebi nije savršen, to je njegova stvar. Na zagrebačkoj katedri još je na snazi parola ”nemam si što predbaciti”, ”moja je savjest čista”.
U poruci za Svjetski dan mira Bergoglio govori o bratstvu kao ”temelju mira i putu do mira”. Ne, Bozanić bratstvo nije ni natuknuo, čak ni ono imanentno kršćanstvu, u zajedničkom Ocu koji jest na nebesima. A ni jedinstvo, poglavito ekumensko, makar i bez ćirilice, makar i bez Ćirila
Papa ondje hoće Crkvu koja će izići iz kancelarija, bilo vatikanskih kurijalnih, bilo biskupskih, iz sjajnih palača, i koja će se kao misionar zaputiti na periferiju društva, među potrebite, one kojima treba i vode i kruha i utješne Božje riječi. Hoće Crkvu kao ”očinsku kuću, u kojoj ima mjesta za svakoga s njegovim napornim životom”, a poglavito ”za sirote i nemoćne, one koji su često prezreni i zaboravljeni”.
Ne i Bozanić, barem u ovoj poruci.
U pobudnici, na koju se poziva Bozanić, Papa se izrijekom okomio na ”gospodarstvo isključivanja i nejednakosti”, jer to je ”gospodarstvo koje ubija”. Okomio se na ”idolatriju novca”, na ”novac koji vlada umjesto da služi”, na ”nejednakost koja urađa nasiljem”.
Ne i Bozanić.
U tom dokumentu Papa opetuje da se ”Bog nikada ne umara opraštajući”. U Bozanića ni riječi o opraštanju, ni za Božić.
U poruci za Svjetski dan mira Bergoglio govori o bratstvu kao ”temelju mira i putu do mira”. Ne, Bozanić bratstvo nije ni natuknuo, čak ni ono imanentno kršćanstvu, u zajedničkom Ocu koji jest na nebesima. A ni jedinstvo, poglavito ekumensko, makar i bez ćirilice, makar i bez Ćirila.
Ako se iz Vatikana vidi sav svijet, a u njemu i nemoćni i potrebiti, počam od onih skutrenih uz njegove zidove, koje Papa postavlja i za svoj rođendanski stol kao sustolnike, s Kaptola se vide samo župe.
U Hrvatskoj, pod mitrom, ni ne naziru Franina Boga koji nas ”stalno ponovo tovari na svoja pleća”, koji nam ”omogućuje ponovo uzdignuti glavu i početi ispočetka, s nježnošću koja nas nikada ne razočarava i koja nam vazda može vratiti radost”, pa se kršćanin mora ”baciti u tu rijeku radosti”.
Ta radost Hrvatskom ne teče ni o Božiću.
(Prenosimo iz tiskanog izdanja Jutarnjeg lista s dozvolom autora).
Kardinal Bozanić Šagi Bunića proglasio je ”neznalicom”?!
U petak, 15. studenoga, u Kući ljudskih prava u Zagrebu, predstavljeno je pismo papi Franji koje su potpisale brojne udruge civilnog društva, (pismo smo toga dana prenijeli na našem portalu kao osvrt dana), u kojem se navodi da cijelom hrvatskom društvu, ne samo katolicima ili članovima episkopata, treba Papin poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjemu. U spomenutom su pismu izrijekom prozvani zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i sisački biskup Vlado Košić, čija javna protivljenja uvođenju ćirilice u Vukovaru ne pridonose miru i pomirenju. [Read more…]