Birati potkraj godine najvažniji kulturni događaj, ili najvažnije knjige, možda (više) nema nikakva smisla. Ne zato što se za božićne dane neočekivana južina spojila s očekivanim fijaskom Vladine više kukurikave, a mnogo manje učinkovite politike. Tko je uspješan i do čega se u ovoj zemlji jedino drži, zorno pokazuje blagdanski broj Novog lista. S naslovne stranice riječkog, a nekad Supilova dnevnika smješkaju se friško dizajnirani Zoran Milanović, nadbiskup Ivan Devčić i Damir Mišković. Prvi je aktualni premijer, drugi riječki metropolit, treći predsjednik Nogometnog kluba Rijeka. [Read more…]
Obračun na obali
Milan Nikolić (Osijek, 1924. – Virovitica, 1970.) osebujna je ličnost svog vremena. Kontraobavještajac sa službom u Zoni B nakon Drugoga svjetskoga rata, nakon što se sredinom 50-ih trajno nastanio u Virovitici, posvetio se novinarstvu i književnosti. Osim što je pisao krimiće i špijunske romane za izdavače iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane, za lokalni Virovitički list pisao je kazališne, glazbene i likovne kritike, a istaknuo se i kao filmski scenarist.
Drugi naslov u biblioteci “Izabrana djela Milana Nikolića”, pionira i doajena kriminalističkog žanra u korpusu hrvatske i drugih književnosti s ovih prostora, pisca kojem je u razdoblju od svega desetak godina (1957. – 1967.) tiskano tridesetak knjiga, koje su kod tadašnjih čitatelja stekle kultni status, te su postizavale visoke naklade.
“Obračun na obali” (prvotno je objavljen 1958. godine u sarajevskoj “Džepnoj knjizi”) uzbudljiva je kriminalistička priča koja se zbiva na dubrovačkoj rivijeri, čiju ljetnu dokolicu prekidaju zagonetna, naizgled nepovezana ubojstva lokalnog električara i imućnog Francuza. Nikolićevu junaku, zagrebačkom novinaru Mikiju, u istrazi se priključuje inspektor Megre (lik nastao u mašti slavnoga francuskog pisca Georgesa Simenona), koji je ondje provodio odmor sa suprugom…
Autor: Milan Nikolić
Naslov: Obračun na obali
Književnost
Broj stranica: 206
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: studeni 2013.
ISBN 9789536838981
Izdavač: Vedis
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Kovačev testament
Mirko Kovač umro je 19. avgusta ove godine, a četiri dana kasnije sahranjen je u Rovinju.
Do poslednjeg dana, dok je imao snage, radio je na svojoj, kako je sam nazvao ”testamentarnoj knjizi” s naslovom ”Vrijeme koje se udaljava”.
Pisao je s namerom da ovim delom zaokruži svoj književni opus, sa posvetom vremenu u kojem je sazrevao kao pisac i posvetama onim ličnostima koje su obeležile njegovu mladost, postale nezaobilazni deo njegove biografije. Mirko je umeo, kao malo ko, da iz različitih susreta s različitim ljudima otkrije i karakteristike vremena, da oživi jednu epohu, uzbudljivu, dinamičnu, neponovljivu. Privlačili su ga ljudi neobičnih sudbina, različitih profesija, od umetnika, do profesora, ljudi koji su bili u samom središtu kulturnog i javnog života pa do onih sa periferije tog istog života.
Pisao je o drugima, ali i o sebi. Preko različitih ljudskih sudbina ostavio je svedočanstvo o vremenu koje već pokriva patina zaborava, o prijateljima, različitim poznanstvima i susretima, o onome što je postalo nezaobilazni deo njegove biografije. Prilazili su mu na ulici da ispričaju svoju životnu priču, slali mu pisma, uvereni da su predodređeni da uđu u stranice njegove proze. Ne jednom bio sam prisutan takvim susretima. Ali jednako kao što su se njemu javljali, on je i sam za takvim pričama uspešno tragao. Imao je izuzetnu sposobnost da u pričama iz kojih bi neko drugi izvukao samo bizarne detalje pronalazi ono što je istinska ljudska patnja tragedija ili farsa. U tome mu niko nije bio ravan.
Prilazili su mu na ulici da ispričaju svoju životnu priču, slali mu pisma, uvereni da su predodređeni da uđu u stranice njegove proze. Ne jednom bio sam prisutan takvim susretima. Ali jednako kao što su se njemu javljali, on je i sam za takvim pričama uspešno tragao. Imao je izuzetnu sposobnost da u pričama iz kojih bi neko drugi izvukao samo bizarne detalje pronalazi ono što je istinska ljudska patnja, tragedija ili farsa
Kovač je majstor književnih portreta. Divio se Elijasu Kanetiju i načinu kako je taj nobelovac opisivao ljude s kojima se sretao, u detinjstvu, mladosti i kasnije. Kovač, inače sjajan pripovedač, scenarista, esejista, romansijer, postigao je visoko majstorstvo i u oblasti ”književnih portreta”. U nekoliko svojih knjiga, kao što su ”Evropska trulež”, ”Pisanje i nostalgija”, ”Elita gora od rulje”, ”Cvetanje mase” potvrdio je to majstorstvo, taj svoj neprocenjivi književni dar. Dosegavši kanetijevsku ekspresivnost, autentičnost i stilsku besprekornost, Kovač je istovremeno nenadmašan i suveren u detalju, stilski briljantan, autentičan, duhovit. Niko u novijoj književnosti pisanoj na ovim našim bliskim jezicima ni u jednom od ovih književnih elemenata ne može da se meri ili poredi sa Mirkom Kovačem.
U ”Vremenu koje se udaljava” Kovač piše o ličnostima koje su obeležile njegovo odrastanje i sazrevanje. Ali, nije želeo, kako sam zaključuje, da piše samo o ”vlastitom životopisu”, ”jer je isto tako bitno i sve ono drugo što se vrtjelo oko mene, sve te sudbine i događaji, ta povijest i epoha sa svojim ranama i proturječnostima”.
Većina ličnosti opisana je pod pravim imenima i ”prepoznatljivim inicijalima”. Poneke situacije i događaji, biografije ličnosti su nadograđeni, dodato je i ono što se nije dogodilo, ali se moglo dogoditi. Takav je, recimo, Kovačev susret s Tinom. Opisan je detaljno kao da je do susreta došlo. ”Stvarnost je blaža i podnošljivija od fotografske slike, ona je prolazna, kao i prošlost koja se uvijek može opisati onakvom kakva nije bila, dočim je fotografija izvadak iz vremena i ne može se mijenjati”.
Dopunjujući prošlost, on je na neki način ispravlja, čini potpunijom, ubacuje ponešto od snova i mašte, od memoara stvara roman, ili još preciznije, spaja ta dva žanra.
I ne samo ta dva žanra. ”Vrijeme koje se udaljava” neobično je delo i po tome što objedinjuje različite žanrove uspelo spojene: memoare, autobiografiju, roman, književne portrete. Sve to na magičan način kako samo vrhunski pisci znaju i umeju. A Mirko Kovač jeste uspešan, u svemu čega se poduhvatio. Njegov dar je moćan i zadivljujući.
Odlazak iz Beograda pod dramatičnim okolnostima predstavljao je dubok i traumatični raskid sa sredinom i ljudima među kojima je proveo važan deo svoga života, gde je napisao i objavio neka od svojih najznačajnijih dela.”Vrijeme koje se udaljava” ipak nije nedovršena knjiga. Svako poglavlje je ostvarena celina, a čitava knjiga je još jedno svedočanstvo Kovačeva spisateljskog majstorstva
Ne ulaze u njegov izbor sve zanimljive ličnosti s kojima je bio u dodiru nego samo one koje se uklapaju u njegov pripovedački stil.
One kojima je određeno naročito mesto u intimnom albumu slika prošlosti.
Ozbiljna bolest omela je Mirka Kovača da napiše završno poglavlje. Na osnovu naših svakodnevnih razgovora mogu pretpostaviti da je u tom završnom poglavlju želeo da opiše onaj sumorni zimski dan kada je sa suprugom Bobom bio primoran da napusti Beograd. Taj završni memento sadržao bi opis fantazmagoričnog putovanja u neizvesnost, put od Beograda preko Mađarske do Rovinja, dok su doboši rata najavljivali mračna vremena mržnje i zločina.
U tom bizarnom putovanju o kojem su sačuvani neki Kovačevi zapisi sadržana je građa za jedan pravi avanturistički roman s kafkijanskim obrtima. Ovo završno poglavlje trebalo je da zatvori beogradski period Kovačeva života. Odlazak iz Beograda pod dramatičnim okolnostima predstavljao je dubok i traumatični raskid sa sredinom i ljudima među kojima je proveo važan deo svoga života gde je napisao i objavio neka od svojih najznačajnijih dela.
”Vrijeme koje se udaljava” ipak nije nedovršena knjiga. Svako poglavlje je ostvarena celina, a čitava knjiga je još jedno svedočanstvo Kovačeva spisateljskog majstorstva.
Čitajući još u rukopisu ”Vrijeme koje se udaljava” osetio sam onu istu vrstu uzbuđenja koje sam osetio čitajući Kovačevu prvu knjigu ”Gubilište” i svaku sledeću knjigu. Kovač je u svom celokupnom delu održao visok književni domet, jedan od najviših u književnosti u ovom delu Evrope.
Zahvaljujući Mirku Kovaču vreme koje se udaljava postalo je vreme koje nije izgubljeno u maglama i tami prošlosti, postalo je vreme koje nam je blisko, vreme koje se vraća. Mirko Kovač, pisac sa harizmom, pisac velikog dara, izvornog talenta, nastavlja da živi u svojoj literaturi, zajedno sa svojim čudesnim i fascinantnim likovima, na zadovoljstvo brojnih prijatelja i čitalaca.
Mala povijest jeze
Komu svakodnevica ovih sumornih dana nije dovoljno stravična ili mu je, pak, do bijega od stvarnosti, a da ga taj bijeg, ma što mi pod njime podrazumijevali, ujedno ne amnestira od mentalnih aktivnosti svojstvenih čitanju istinski dobre literature, tomu neka budu preporučena “Rujanska svjetla” Carlosa Ruiza Zafóna (Fraktura, Zaprešić, 2013.). Iako smo katalonskog autora, u međuvremenu trajno nastanjenog u Los Angelesu, već imali prilike upoznati kroz prijevode njegovih “zrelih” barcelonskih romana, kao što su “Sjena vjetra” ili “Anđelova igra”, [Read more…]
Kemija suza
Australac Peter Carey dvostruki je dobitnik prestižne književne nagrade Booker – prvi je put nagrađen za roman o jednoj neobičnoj vezi, putujućoj staklenoj crkvi i australskoj povijesti u ”Oscaru i Lucindi“, a drugi put, nekoliko godina poslije, za roman o najslavnijem australskom banditu u ”Istinitoj povijesti Kellyjeve bande“. Carey je autor koji pišući o raznolikim ljubavima i ekscentričnim opsesijama svojih likova, ne piše samo o životu, niti samo o životu u Australiji, već i o povijesti, kulturi i prirodi. A katkad i o književnosti.
Careyjev najnoviji roman ”Kemija suza” priča je o Catherine, zaposlenoj u jednom londonskom muzeju, koja je luda od boli nakon nagle smrti svojega oženjenog ljubavnika. Jer je prisiljena skrivati svoju vezu s pokojnikom i potiskivati bol. Na sreću, njezin je šef ipak znao za tu vezu i, nadajući se kako će joj rad pomoći da se oporavi, daje joj novi projekt.
Catherine se potpuno predaje čitanju bilježnica Henryja Brandlinga, bogatog Engleza koji je pošao u Njemačku kako bi naručio izum za koji se nada da bi mogao pomoći njegovu bolesnom sinu.
Probijajući se kroz dijelove Henryjeve tajnovite priče, Catherine uspijeva rekonstruirati i Sumperovo mehaničko čudo, a kroz tu rekonstrukciju Peter Carey čitatelja potiče da promisli i preispita vlastite stvaralačke, ali i razorne snage.
Autor: Peter Carey
Naslov: Kemija suza
Prijevod: Saša Stančin
Književnost
Broj stranica: 226
Uvez: meki
Godina izdanja: studeni, 2013.
ISBN 9789533132679
Izdavač: Profil
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Kako se kalio Majstor: Rana proza Mihaila Bulgakova
Mihail Bulgakov pripadao je kategoriji književnika-umjetnika koji umiru nemoćni u borbi sa zbiljom svojega vremena i estetskim normama književnog razdoblja, pa tek nakon smrti doživljavaju priznanja i uvode se u književne panteone nacionalnih književnosti. Velik dio njegova stvaranja otkriven je nakon njegove smrti, a tek u pedesetim i šezdesetim godinama njegova djela doživjela su priznanje u vlastitoj domovini, kada su se mnoga od njih prvi put prikazala čitateljskoj publici.
Bulgakov je hrvatskome čitateljstvu poznat ponajprije kao autor ”Majstora i Margarite“ – romana koji se kalio dvanaest godina (1928. – 1940.) i koji je nedavno proglašen jednim od najčitanijih ruskih romana svih vremena, no on je tek logičan nastavak autorovih književnih veduta iz 1920-ih godina.
U bilješci koju potpisuje Ivana Peruško ističe se kako je ovo prva hrvatska antologija Bulgakovljeve rane proze (1919. – 1929.), u kojoj će se naći i relativno nepoznati Bulgakovljevi feljtonski počeci s Kavkaza, dio njegove rane proze zastupljene u ovoj antologiji posvećen je postoktobarskim ratnim prilikama, a tu su i Bulgakovljeve autobiografsko-liječničke priče iz zbirke ”Zapisi mladoga liječnika“.
Bulgakova kao izrazito moskvocentrična autora čitatelji će upoznati u ”Psećem srcu“, kao i u živopisnim moskovskim feljtonima i kratkim pričama, dok je u posljednjoj proznoj cjelini ove antologije Bulgakovljeve rane proze, naslovljenoj ”Crni mag“, do izražaja došao njegov zajedljivo-groteskni humor kojim opisuje i sjaj i apsurd sovjetskoga modusa vivendi.
Autor: Mihail Bulgakov
Naslov: Kako se kalio Majstor: Rana proza Mihaila Bulgakova
Prijevod: Ivana Peruško
Književnost
Broj stranica: 415
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: prosinac, 2013.
ISBN 9789533036366
Izdavač: Naklada Ljevak
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Osijek slavi knjigom Drage Hedla “Donjogradska obala”
Subotnjim predstavljanjem knjige Drage Hedla “Donjogradska obala” u Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku počela je proslava Dana grada Osijeka.
Hedlova je knjiga nedavno predstavljena u Zagrebu, a sada je, uz velike pohvale, predstavljena i osječkoj publici.
Donjograđanin Hedl u svojoj je knjizi, među ostalim, oslikao društvene i političke okvire totalitarnoga režima, posebno sjećanja na “olovna vremena” 50-ih godina prošloga stoljeća, kada nije lako bilo nositi breme njemačkog porijekla.
Predstavljajući knjigu, književnica Julijana Matanović istaknula je kako je mislila da o Osijeku zna gotovo sve, ali je u Hedlovoj knjizi otkrila, kako je rekla, dio života koji nosi pečat teškoga, tragičnoga, ali unatoč svemu, i sretnog odrastanja, “gdje su male, obične stvari predstavljale duševne vrijednosti i ljepotu”.
O knjizi je govorio i osječki gradonačelnik Ivica Vrkić. “Kad misliš da znaš sve ili barem sve o nekome, otkriješ koliko toga na primjećujemo, premda smo Hedl i ja živjeli u doba 50-ih u neposrednoj blizini”, rekao je. “Taj dio odrastanja i života pod bremenom straha njemačkoga stanovništva nisam tada osjetio, a poslije, 70-ih godina, mnogo je toga postalo jasnije”, rekao je Vrkić.
Drago Hedl rekao je da se, “što autobiografski, što s dozom književne slobode”, prisjetio života obitelji iz Donjogradske obale broj 11, gdje je živio. Te kuće više nema, ali sjećanje na to vrijeme ostalo je, kazao je.
Na predstavljanju knjige bili su brojni Osječani, među njima je dakako bilo najviše Donjograđana, pa u razgovoru o knjizi nije izostalo sjećanje na Dravu, koja je u Donjem gradu bila kultno mjesto života brojnih radničkih obitelji, i na legendarnog Kolenca, “dravskog” čovjeka koji je spasio mnoge male i velike Osječane od utapanja.
Dan grada Osijeka slavi se 2. prosinca jer je na taj dan prije 223 godine kraljica Marija Terezija ujedinila tri gradske cjeline – Donji grad, Tvrđu i Gornji grad – u jednu.
HINA
Roman majstora krimića Thomasa Engera
Norveški autor kriminalističkih bestselera Thomas Enger, kojega mediji predstavljaju kao novog Joa Nesboa i ”norveškim odgovorom na Stiega Larssona”, predstavio je ovih dana u Zagrebu svoj roman ”Opečen”, objavljen u izdanju Fokus komunikacija.
Thomas Enger bivši je novinar, čiji su romani prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika, a uz pisanje bavi se i glazbom. Roman ”Opečen” prvi je u serijalu o spretnome novinaru crne kronike Juulu Henningu, a odlikuje ga napetost i fin humor te neki autobiografski elementi.
”Iako nisam oduvijek znao da želim biti pisac, znao sam da želim pisati, imao sam potrebu za tim. Zato sam i studirao novinarstvo”, izjavio je Enger na predstavljanju knjige u Knjižnici Tina Ujevića, koje je organizirala njegova hrvatska nakladnička kuća i Hrvatsko-norveško društvo prijateljstva.
”Kad sam s dvadesetak godina prošao kroz težak prekid s djevojkom, trebao mi je razlog za ustajanje iz kreveta ujutro i zato sam počeo pisati, shvatio sam da je to ono što želim raditi u životu”, objasnio je Enger početak svoje književničke karijere.
Kako je rekao Davor Uskoković, urednik u Fokus komunikacijama, ideja je bila da se hrvatskoj publici predstavi još jedan zanimljiv skandinavski autor nakon Joa Nesboa, kultnog autora krimića koji je i u Hrvatskoj doživio veliku popularnost. Otkrio je da će serijal o novinaru Juulu Henningu imati pet nastavaka, a autor sada dovršava četvrtu knjigu. Također je izrazio nadu da će biblioteka Fokus predstaviti hrvatskoj publici sva djela tog autora.
U romanu ”Opečen” Juul Henning prati istragu o ubojstvu mlade žene čije je osakaćeno tijelo, napola zakopano, policija pronašla na osami u šatoru. No roman ne ostaje samo na razini crne kronike nego oslikava i suvremeno norveško društvo i osobnu tragediju glavnog junaka. Također, i okružje gdje živi, pa tako glavni junak voli nogomet i svirati klavir, a tu je negdje i njegova bivša supruga.
Kako je autor istaknuo na predstavljanju knjige, važan je element u romanu odnos norveškog društva prema useljenicima jer je žrtva ubijena po šerijatskom ritualu. Međutim, nije namjeravao politizirati, nego samo, kako je naglasio, informirati čitatelje.
S druge strane, Henninga progoni njegova vlastita prošlost. Naime, prije dvije godine u požaru je izgubio sina, što je na njemu ostavilo duboke emocionalne i fizičke ožiljke. Bez obzira na to, on se vraća na posao i počinje pratiti priču o monstruoznom zločinu, intuitivno naslućujući da situacija nije tako jednostavna kako se čini na prvi pogled.
Sajam knjiga u Puli
Na ovogodišnjemu, 19. sajmu Sa(n)jam knjige, koji se održava od 5. do 12. prosinca u Puli, 250 domaćih i stranih nakladnika izložit će više od 15 000 naslova, a prvi put obrađivat će se paralelno tri teme – ”Socijalizam na klupi”, ”Izlet u Rusiju” i ”Vojvodina – regija u regionu”, rečeno je u petak na konferenciji za novinare u Puli.
U sklopu teme ”Socijalizam na klupi” održat će se međunarodni skup ”Socijalizam na klupi: kulturološke i povijesne interpretacije jugoslavenskoga i postjugoslavenskih društava” na kojemu će sudjelovati gotovo 90-ak znanstvenika, povjesničara i teoretičara iz Hrvatske i bivših jugoslavenskih republika, od Damira Agičića i Lade Duraković do Igora Dude i Reane Senjković.
O socijalizmu raspravljat će se i na okruglom stolu ”Cenzura i autocenzura u socijalizmu i danas” te na tribini Trećega programa Hrvatskog radija ”Medijska spektakularizacija socijalizma”. Također, bit će predstavljena knjiga ”Socijalizam na klupi: jugoslavensko društvo očima nove postjugoslavenske humanistike”, koju su uredile Lada Duraković i Andrea Matošević.
U sklopu programa ”Izlet u Rusiju” predstavit će se suvremena ruska književna scena, a o društvenim, političkim i filozofskim pitanjima postsocijalističke Rusije govorit će pet važnih ruskih autora: Ljudmila Ulickaja, jedna od najprevođenijih i najnagrađivanijih ruskih prozaistica, Tatjana Tolstaja, najvažnija predstavnica ruske postmodernističke proze, Aleksandar Genis, poznati književni kritičar, esejist, filozof i pisac koji se afirmirao u Sjedinjenim Američkim Državama, Oleg Kašin, novinar i publicist, posebno osjetljiv na socijalnu zbilju današnje Rusije, i Sergej Birjukov, avangardni pjesnik i performer.
Treći program, ”Vojvodina – regija u regionu”, ugostit će najveće vojvođanske književnike: dobitnika NIN-ove nagrade, prozaista, pjesnika i ikonu novosadskog rock’n’rolla Slobodana Tišmu, europski poznatog pisca Lasla Vegela, koji je već bio gost pulskog sajma, te pisce mlađe generacije Lasla Blaškovića, Tomislava Žigmanova, Srđana Srdića, Srđana V. Tešina i Miću Vujičića. U Pulu dolaze i kultni filmski redatelj Želimir Žilnik i skladatelj, multiinstrumentalist i multimedijalni umjetnik Boris Kovač, a vrhunac vojvođanskog programa bit će predstavljanje tzv. bunkerskih pisaca i njihova časopisa ”Severni bunker” te okrugli stol pod nazivom ”Regija u regionu: Vojvodina – Istra”.
U Puli će se još održati međunarodna konferencija ”Nakladništvo – trendovi i konteksti”, na kojoj će se raspravljati o poziciji suvremenog nakladništva i knjige u skladu s trendovima ”e-stvarnosti”.
Prvi put na sajmu i prvi put u Hrvatskoj bit će i program za knjiške profesionalce ”Fellowship: Kumpanija od libra”, koji otvara nove mogućnosti poslovnih suradnji između organizatora poznatih književnih manifestacija, književnih agenata, prevoditelja, urednika i izdavača iz Hrvatske, Europe i svijeta.
Slojevitost sajamskog programa uz sadržaje posvećene središnjim temama čine i tri nova modela predstavljanja autora. ”Autor čita autora” program je u kojemu dva autora predstavljaju jedan drugoga (Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović, Milana Vlaović i Mirjana Dugandžija te Luko Paljetak i Tonko Maroević). ”Trenutak za prijatelja” program je organiziran u spomen na tri važna imena hrvatske kulturne i umjetničke scene (Mirko Kovač, Ćićo Senjanović i Predrag Spasojević). ”Sljedeća stanica Paradiso” neuobičajeno je predstavljanje knjiga i autora u underground-prostoru pulskoga kluba Monteparadiso u Rojcu (Marko Pogačar i Benjamin Perasović) uz koncert punk/rock-sastava Cherkezi United i DJ večer (DJ Bebetto i DJ Benjamin).
Literarni početak svakoga sajamskog dana povezan je s programom ”Doručak s autorom”. Na njemu će moderator Vojo Šiljak ugostiti ruske autore Tatjanu Tolstaju, Aleksandra Genisa i Ljudmilu Ulickaju, turskoga književnika Ahmeta Ümita, vojvođanske autore Slobodana Tišmu i Želimira Žilnika, talijanskoga književnika Flavija Sorigu, Ivana Lovrenovića i Ivu Štivičića, i na kraju ovogodišnjeg dobitnika ”Kiklopa” za životno djelo – Milivoja Solara.
Održat će se i humanitarna akcija ”Biblioteka snova”’, kojom Sa(n)jam knjige u Istri, Monte Librić i Viktorov Group doniraju biblioteku pomno odabranih naslova Dječjem domu ”Ruža Petrović”, Domu za odgoj djece i mladeži ”Pula” i Down syndrom centru ”Pula”.
Solaru ”Kiklop” za životno djelo
Milivoj Solar, jedan od najistaknutijih hrvatskih proučavatelja književnosti i autor dvadesetak knjiga, među kojima se najviše ističe gotovo kultna ”Teorija književnosti” s 20 izdanja, ovogodišnji je dobitnik nagrade ”Kiklop” u kategoriji ”Nagrada za životno djelo”, objavio je Bruno Kragić, predsjednik Upravnog odbora nagrade ”Kiklop” jučer na konferenciji za novinare na 36. Međunarodnom sajmu knjiga i učila Interliber. Nagradu dodjeljuje Sa(n)jam knjige u Istri deseti put, a ovogodišnjem laureatu, kojemu su prethodili Mirko Kovač, Predrag Matvejević, Slavko Goldstein i Aleksandar Flaker, dodijelit će se 15. prosinca, zadnjeg dana pulskog sajma knjiga.
Govoreći o važnosti životnog djela Milivoja Solara, Kragić je naglasio da je dugogodišnji sveučilišni profesor postao simbol studija komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ikona proučavanja književnosti u nas. ”Solar je svoju iznimnu poziciju potvrdio vrhunskim analizama pojedinačnih djela, kao što su ‘Krik i bijes’, ‘Majstor i Margarita’, ‘Srce tame’ i druga, preglednim raspravama o oblicima kao što su mit i roman, a bio je među prvima koji su se počeli sustavno baviti problemima postmoderne, trivijalne književnosti, vica, trača i ukusa”, zaključio je Kragić.
Objavljena su i imena nominiranih za nagradu ”Kiklop 2013.” u 11 kategorija. Jednoglasno je donesena odluka o ukidanju kategorije ”Leksikografsko djelo godine” s obrazloženjem ”da je riječ o složenom segmentu izdavaštva koji je posebno pogođen kretanjima u kulturi, ne samo krizom već i sve naglašenijim okretanjem leksikografije internetskoj prezentaciji”. Nominacije su izabrane nakon prvoga kruga glasovanja između gotovo 200 valjanih prijava 50 nakladnika, što je najviše prijava dosad. U drugi krug glasovanja, koji će se održati od 18. do 25. studenoga, ušla su 34 kandidata u 11 kategorija.
Govoreći o 10. obljetnici pulskog sajma knjiga, direktorica Magdalena Vodopija prisjetila se početaka i svih važnijih suradnika te naglasila kako se nisu nadali da će doći do desete nagrade ”Kiklop”. ”Bilo je turbulentno i živahno, bilo je policijskih ispitivanja, sudskih ročišta, ‘Kiklop’ je bio uzdizan i bacan u blato, no ostao je jedna od najprestižnijih književnih nagrada u Hrvatskoj”, istaknula je Magdalena Vodopija.
U kategoriji ”Urednik godine” nominirani su Gordana Farkaš Sfeci iz Naklade OceanMore, inače urednica i izdavačica knjiga triju nobelovki – Elfriede Jelinek, Herte Müller i Alice Munro, Irena Lukšić iz Hrvatskoga filološkog društva i Disputa te Kristijan Vujičić iz Naklade Ljevak.
U kategoriji ”Prozno djelo godine” nominirana je ”Belladonna” Daše Drndić u Frakturinu izdanju, ”Božanska dječica” Tatjane Gromače, također u Frakturinu izdanju, ”Črna mati zemla” Kristiana Novaka u Algoritmovu izdanju i ”Nahrani me” Romana Simića Bodrožića (Profil knjiga).
Za najbolju pjesničku zbirku godine predložena je zbirka ”Plaši li te moja boja” Krešimira Bagića (MeandarMedia), ”Kapi za oči” Arsena Dedića (Profil knjiga) i ”Crna pokrajina” Marka Pogačara (Algoritam).
Za najbolju knjigu eseja nominirano je djelo ”Apsurd je zarazna bolest” Zorana Ferića (V.B.Z), ”Gradovi, sela, dvorci: (vodič za literarne putnike)” Irene Lukšić (Hrvatsko filološko društvo i Disput) i ”[email protected]: (pogovori II)” Julijane Matanović (V.B.Z.).
U kategoriji ”Publicistička i znanstveno-popularna knjiga godine” predložena su djela ”Trenuci katarze: prijelomni događaji XX. stoljeća” Tvrtka Jakovine (Fraktura), ”Uvod u hrvatsku kratku priču” Helene Sablić Tomić (Leykam international) i ”Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima” Milane Vuković Runjić (Vuković & Runjić).
Za najbolju knjigu godine inozemnog autora predloženi su ”Konstruiranje neprijatelja i drugi prigodni tekstovi” Umberta Eca (Mozaik knjiga), ”Previše sreće” Alice Munro (Naklada OceanMore) i ”Jugoslavija, moja domovina” Gorana Vojnovića (Fraktura).
U kategoriji ”Knjiga godine za djecu i mlade” predložene su knjige ”Mjesečeve sjene: o vješticama i pričama noćnih sati sjeverozapadnog dijela Medvednice i samoborskog kraja” Zdenka Bašića (Planetopija), ”Igrokazi za djecu” Mire Gavrana (Mozaik knjiga) i ”Vidimo se na fejsu” Sanje Pilić (Mozaik knjiga). Nagradi za najbolju slikovnicu godine mogu se nadati Ivana Guljašević (”Čovječuljak Snovuljak”, Igubuka), Sanja Pilić (”Maša i ljeto”, Mozaik knjiga) i Pika Vončina (”Emilijina vrlo neobična pustolovina”, Mala zvona).
Za prijevod godine nominirani su Xenia Detoni (”Paralelne pripovijesti” Petera Nadasa, Fraktura), Giga Gračan (”Kuća svile” Anthonyja Horowitza, Profil knjiga) i Truda Stamać (”Vrijeme srca” Ingeborg Bachmann i Paula Celana, Naklada OceanMore).
Za najbolju debitantsku knjigu godine nominirana su djela ”Srest ćemo se opet” Antonija Barišića (Naklada Jesenski i Turk), ”Duhovi” Ive Ušćumlić Gretić (EKOmobilis) i ”Esekerski capriccio” Željke Živković (Edicija Božičević).