“Mi gradimo prugu, pruga gradi nas”, izvikivali su omladinci radeći na trasi Omladinske radne akcije Šamac – Sarajevo… Hadezeovci, ti neumorni akcijaši na trasi konzervativizma, mogu slobodno tu parolu preinačiti u: “Mi gradimo stranku, stranka gradi nas” – a jednom izgrađeni ostaju joj privrženi do kraja, u dobru i zlu, odani do dirljivosti… [Read more…]
Kolinda podijelila Sarajevo
Dražesna Kolinda Grabar Kitarović zabljesnula je uskim baščarsijskim ulicama Sarajeva. Osjetilo se da sokacima lepršala dama što ne dolazi sa Balkana. Stigla je iz predziđa civilizirane Europe donijevši jednom, sve mračnijem, gradu svjetlost i sjaj sanjanog Zapada i EU.
Prije toga je, kao i svi lukavi političari, posjetila i džamiju i katedralu, pravoslavnu crku i sinagogu. Iskazujući, iskreno ili ne, poštovanje prema multireligiji što milenijima stanuje u olimpijskom gradu.
S lica joj nisu silazili osmijeh i radost. Da li je i to bila gluma, kojoj bi pozavidjele i akterice sapunica, ili iskreno oduševljenje što su njena državnička putovanja napokon započela. Poslije Sarajeva, u koje se nestrpljivo zaputila, zamislite, automobilom i tako uzbunila na stotine pripadnika raznih službi sigurnosti Hrvatske i BiH, praveći nepotrebne troškove, u New York je odletjela pticom. Zorno pokazujući da Amerika i nadalje nije tako bliska kao ”prijestolnica susjedna države entiteta”
S lica joj nisu silazili osmijeh i radost. Da li je i to bila gluma, kojoj bi pozavidjele i akterice sapunica, ili iskreno oduševljenje što su njena državnička putovanja napokon započela. Poslije Sarajeva, u koje se nestrpljivo zaputila, zamislite, automobilom i tako uzbunila na stotine pripadnika raznih službi sigurnosti Hrvatske i BiH, praveći nepotrebne troškove, u New York je odletjela pticom. Zorno pokazujući da Amerika i nadalje nije tako bliska kao ”prijestolnica susjedna države entiteta”.
I dok se zvjezdana prašina premijernog Kolindinog međudržavnog posjeta lagano sliježe, kovitlac smutnje i podijela je sve jači. Uvažena i najljepša dosadašnja hrvatska predsjednica uzdrmala je Šeher više nego dva nedavna potresa. Zbog nje ponovo ne govori komšija s komšijom, dijele se prijtelji, familije, obitelji. Gore je nego u nezaboravnim scenama ”Top liste nadrealista” pred sami rat.
Rane grada, koji se ponovo razvrstava i prebrojava, još su bolnije kada se spomene najveći domaći izdajnik koji je pomogao gospođi KGK u političkom gafu i potezu što već donosi nesagledive posljedice.
U rastućem širenju nepovjerenja i rascjepa nadležne društveno-političke strukture, tajne agencije i službe se, začudo, još drže postrani, umjesto da su s prvim signalima pučkog nezadovoljstva silovito jurnuli u akciju. Ovako stanje se usložnjava što opasno prijeti i u ugledu Hrvatske kao kohezionom elementu u regionu.
Prije dubljih istražnih radnji sada je već lako zaključiti da prva Dama Lijepe naše ima ili loše savjetnike ili slabu službu protokola. Kao zanesenu šiparicu uvukli su je u igru koja je, zapravo, trebala osvojiti narode i narodnosti Sarajeva i BiH. Bez mnogo razmišljanja nasmijana predsjednica je pristala prekoračiti jedan prag ponesena, možda, raznim miomirisima koji otvaraju apetit i lome volju i najjačim karakterima na dijeti. Tim potezom Kolinda Grabar Kitarović ugrozila je i svoju i hrvatsku predsjedničku crtu, liniju.
Pitanje je da li bi došla u kušnju, da li bi popustila ljudskim manama i vrlinama da je na to nisu naveli saradnici i meštri ceremonije posjeta?!
Dilema se širi i na razmišljanje nije li ovo bila planirana urota, novi sarajevski atentat na poboljšanje odnosa izmedju zemalja, koje se u posljednje vrijeme optužuju za međusobna miješanja u unutrašnje stvari i predstojeće izborne utrke.
Ili, nisu li Zoran Milanović i Tomislav Karamarko svoje igre izvezli na tudji teren, pokazujući stoljetnu aspiraciju i sud susjeda da je zemlja Bosnica za takve rabote uvijek najpogodnija bila. Zato u njoj napetosti tako dugo i traju.
Možda su ga nazvali koji minut ranije i poručili mu – hitro na Čaršiju predsjednica te čeka! U trku, u žurbi nije ni razmišljao u kakvu zamku upada. Jer, kako nama ”pitarima” iskrenim navijačima blaženog FK Sarajevo objasniti da naš veliki Halid Bešlić, bog koševskih tribina, može uvaženu hrvatsku prvu političarku pozvati na porciju ćevapčića u ugostiteljsku radnju pod imenom ”Željo”?! Ma, ne bi to učinio ni u ludilu!
Više od nazočnosti KGK u cijeloj aferi Sarajevo uzbuđuje konačno skidanje maske s lica uglednika kojem su mase beskrajno vjerovale. To je slomilo srca i povrijedilo dušu stotinama hiljada kojima je on bio ikona, svetac blaženik. Vjerujem da je i njemu to sada jasno, ali na to je morao misliti prije prvog ugriza.
Ovako je i on skrenuo s linije, iako se posljednjih mjeseci zaklinjao da sa tog puta, koji ni slučajno nije Titov, nikada skrenuti neće. Hvaleći se kako je sve tanji, lakši. Da li se tako topila i njegova postojanost, uvjerljivost?
A, da je sve bilo čisto ne bi se razigrana Kolinda i on skrivali iza debelih, da li i neprobojnih stakala jednog od najpoznatijih izloga Sarajeva. Iznad njihovih glava, iznad niskog krova bez prestanka je izbijao bijeli dim donoseći prividnost tajnovitosti Vatikana i mirise Istambula. Potamnjeli dimnjak kao da je spajao Istok i Zapad, ali zato nepovratno dijelio Sarajevo, prijestolnicu Orijenta na Balkanu.
Danas kada su ideje i iluzije nepovratno razbijene i izgubljene pitam se kolika je to snaga u meni da za svakog posjeta Sarajevu imam moć odoliti povijesnoj izdaji. Da li je to beskrajna ljubav prema gordoj bordo boji kojoj je pripadao i zavjerenik u društvu prve im predsjednice?! Ako je popustio u ovim vremenima balkanskih i regionalnih primirja, koliki bi tek bio kolabracionista da nam puca oko glave kao prije dvadesetak godina.
Ili su i njega nesvjesno zaveli kao simpatičnu Kolindicu? Možda su ga nazvali koji minut ranije i poručili mu – hitro na Čaršiju predsjednica te čeka! U trku, u žurbi nije ni razmišljao u kakvu zamku upada.
Jer, kako nama ”pitarima” iskrenim navijačima blaženog FK Sarajevo objasniti da naš veliki Halid Bešlić, bog koševskih tribina, može uvaženu hrvatsku prvu političarku pozvati na porciju ćevapčića u ugostiteljsku radnju pod imenom ”Željo”?! Ma, ne bi to učinio ni u ludilu!
Navučen je opasnom smicalicom obavještajnog podzemlja koje i na ovaj način želi pogoršati odnose u glavnom gradu zemlje gdje mjesecima ne mogu podijeliti ministarske fotelje, a kamoli tek državu izvući iz gliba u kojem se naš gradski rival osjeća kao kuće. Niko kao FK ”Željezničar” ne zna s loptom po kaljuži njegovog stadiona na Grbavici, prigradskom sarajevskom naselju.
I dok se zvjezdana prašina premijernog Kolindinog međudržavnog posjeta lagano sliježe, kovitlac smutnje i podijela je sve jači. Uvažena i najljepša dosadašnja hrvatska predsjednica uzdrmala je Šeher više nego dva nedavna potresa. Zbog nje ponovo ne govori komšija s komšijom, dijele se prijtelji, familije, obitelji. Gore je nego u nezaboravnim scenama ”Top liste nadrealista” pred sami rat
Znam kažu ako u Rajvosa nisu kušao ćevape onda kao da i nisi bio u Sarajevu. OK, mogla je predsjednička blondina pokazati žensku kulinarsku ljubopitljivost testiranjem božanstvenih komadića rolovanog mješanog mesa sa roštilja i u drugim lokalima. Recimo kod Ferhatovića, genijalnih roštiljdžija iz obitelji nezaboravnog Asima Ferhatovića Haseta, legende stadiona ”Koševo” i FK Sarajevo. Kod njih ćevapčići još bolje mirišu. A tek somuni sa ćurokotom! Iz njih izbija sva ljepota ukusa Bosne.
A na Baščaršiji je bio i cijeli niz buregdžinica. Zašto tamo nije svratila draga Kolinda? Da osjeti što su pite i pitice i otkrije što Bosanac poludi kada čuje da neko za burek kaže burek s mesom. Jer on je uvijek i nedjeljivo s mesom, baš kao i što se Čaršija i Sarajevo ne mogu dijeliti.
Kada kreneš da ga obilaziš moraš u onom lukavom političarskom stilu s početka teksta. I u katedralu, džamiju, pravoslavnu crkvu i sinagogu. Tek tada znaš da je misija uspjela.
Na kraju, s rukom na srcu, recite po čemu će se najviše pamtiti prvi predsjednički posjete Kolinde Grabar Kitarović nekoj zemlji?
Po Halidu Bešliću i ćevapima!
(Prenosimo sa tportala. Tekst je izvorno objavljen u Oslobođenju).
Markov trg kao kaznionica
Tjednima smo pratili jeftinu meksičku sapunicu, klasični komad televizijske konfekcije o lijepoj, jednostavnoj ali plemenitoj djevojci sa sela koja odlazi potražiti sreću u bijelom svijetu, da bi se otamo – sve po kanonima žanra – trijumfalno vratila kao predsjednica države, i zločestoj sveučilišnoj profesorici, lukavoj i prepredenoj ministrici vanjskih poslova koja dvorskim spletkama spriječava svjetske vođe da uveličaju njenu predsjedničku inauguraciju.
Tolika je bila jagma za mjesto na Markovu trgu da je belgijska policija prošlog četvrtka uhapsila hrvatskog državljanina Z. M. (48), po zanimanju predsjednika vlade, trenutno nezaposlenog, koji je sudionicima sastanka šefova država i vlada Europske unije na uglu pred kompleksom Albert Hall u Bruxellesu na crno prodavao akreditacije za inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović
Nestrpljivo je tako, tjednima prije svečanog događaja, hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova zvao američki predsjednik, te hoće li inauguracija, te kad je točno inauguracija, te što da odjene za inauguraciju, jebala ga inauguracija, Putin je i potpisivanje primirja u Ukrajini namjestio da frau Merkel, monsieur Hollande i on stignu do nedjelje u Zagreb, a kineski predsjednik Xi Jinping u petak je panično zvao da mu ostave dvije-tri hiljade karata za prvi red.
Tolika je bila jagma za mjesto na Markovu trgu da je belgijska policija prošlog četvrtka uhapsila hrvatskog državljanina Z. M. (48), po zanimanju predsjednika vlade, trenutno nezaposlenog, koji je sudionicima sastanka šefova država i vlada Europske unije na uglu pred kompleksom Albert Hall u Bruxellesu na crno prodavao akreditacije za inauguraciju Kolinde Grabar-Kitarović.
Takav interes za neki javni događaj na ovim prostorima nije zabilježen još od sahrane Josipa Broza, pa ipak su na koncu zakletvi nove hrvatske predsjednice prisustvovali tek predsjednici bivših jugoslavenskih republika – osim, dakako, Srbije, koja je na inauguraciju poslala samo predsjednicu Kosova – pojačani za predsjednike Slovačke, Mađarske i Albanije.
Sva je sreća tako ispala da se Jugoslavija još dva puta raspala, pa da se Hrvatska ne crveni pred svijetom praznim stolicama na Markovu trgu, s papirima formata A4 i isprintanim imenima Baracka Obame, Vladimira Putina, Xi Jinpinga, kralja Salmana bin Abdulaziza Al Sauda, Njegove Svetosti Dalaj-lame i Svetog Oca Frane.
Dalje je bilo lako: trebalo je samo šefovima osiguranja Baracka Obame, Angele Merkel ili pape Frane poslati popis gostiju koji bi trebali sjediti u loži do njihove, pa sjesti i čekati diplomatsku poštu s ljubaznim otkazima, uz isprike zbog gripe, zubara ili rata u Ukrajini
Više šefova država okupi se, jebiga, na sjednici Predsjedništva BiH, nego što ih je bilo na svečanoj promociji nove hrvatske predsjednice, i zla ministrica vanjskih poslova zadovoljno je trljala ruke: plan je u potpunosti uspio. A bio je to genijalan plan. Samo demonski um mogao je smisliti tako nešto.
Samo demonskom umu moglo je, priznat ćete, pasti na pamet da na inauguraciju predsjednice Republike Hrvatske – u VIP-ložu preko puta visokih gostiju iz bijeloga svijeta – pozove takvo, hm, šareno društvo, da zbog skučenog prostora nabrojim samo neke.
Recimo, Tomislava Merčepa, kojemu se upravo sudi za ratne zločine u Pakracu i okolici, ili Đuru Glogoškog i Josipa Klemma, vođe veteranske pobune koji su samo par dana pred inauguraciju svečano dočekivali ratnog zločinca osuđenog zbog likvidacija Srba; recimo, Velimira Bujanca, opskurnog desničarskog pseudonovinara, ocvalog jugendašu pravomoćno osuđenog zbog plaćanja prostitutke kokainom, ili Tomislava Horvatinčića, beskrupuloznog tajkunskog fićfirića protiv kojega se vodi sudski proces zbog ubojstva dvoje talijanskih nautičara; recimo, Milana Bandića, bivšeg zagrebačkog diktatora kojemu se upravo sudi zbog korupcije, ili njegova drugara Zdravka Mamića, seoskog kabadahiju koji ni Očenaš ne zna izmoliti a da sedam puta nekoga ne pošalje u kurac; recimo, Marka Perkovića Thompsona, ikonu ustaške mladeži koja po Europi pjeva vesele deseterce o nacističkim logorima, ili njegova mentora Ivana Aralicu, Tuđmanovog privatnog arhitekta humanih preseljenja; recimo, Antu Đapića, slavonskog lolu što se svojedobno proslavio podignutom desnicom mjereći visinu kukuruza, ili Ljubu Ćesića Rojsa, još jednog heroja primordijalne Hrvatske osuđenog zbog pronevjere državnog novca.
Dalje je bilo lako: trebalo je samo šefovima osiguranja Baracka Obame, Angele Merkel ili pape Frane poslati popis gostiju koji bi trebali sjediti u loži do njihove, pa sjesti i čekati diplomatsku poštu s ljubaznim otkazima, uz isprike zbog gripe, zubara ili rata u Ukrajini.
Smješnijeg prizora svjetska politika nije vidjela još otkako tamo nema Silvija Berlusconija: danima pred inauguraciju Kolinde Grabar Kitarović tisuće su specijalaca češljale i pretraživale Gornji grad, vrhunski dresirani policijski psi zavlačili su njuške u svaki parkirani automobil i kantu za smeće, snajperisti s krovova držali su na nišanu sva sumnjiva lica u krugu od kilometra, majstori u pratnji interventne policije zavarili su sve šahte u širem središtu Zagreba, mrgudi u crnim odijelima sa sićušnim slušalicama u uhu pazili na bakice u špaliru, a pred nosom im – u samom srcu Markova trga, svega koji metar od visokih gostiju – VIP-loža puna ratnih zločinaca, ubojica, kriminalaca, lopova, kvartovskih siledžija, desničarskih fanatika i švercera kokainom!
Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je očekivao da mu svjetske sile pošalju svoje predsjednike!
Poubijali se od posla nesretnici u Ministarstvu unutarnjih poslova i obavještajnim službama, sedam puta provjeravajući svaki zahtjev za akreditaciju, a zapovjednik pakračkih eskadrona smrti svoju VIP-pozivnicu dobio na kućnu adresu!
Neupućenom nekom visokom gostu, da se slučajno i zatekao tamo, morao bi stoga Markov trg ove nedjelje izgledati poput dvorišta kaznionice u Lepoglavi za vrijeme podnevne šetnje. Kao odgovorni roditelj, ja tamo vlastito dijete ne bih pustio, a HDZ je očekivao da mu svjetske sile pošalju svoje predsjednike!
Tko god da je smislio takav genijalan plan za popravak poljuljanog ugleda Republike Hrvatske, valja mu skinuti kapu. Rekao bi jedan nesuđeni visoki gost iz susjedne države, znat ćete ga možda, Laki Topalović se zove čovek: “Al ga je opravio, svaka mu čast!”
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).