Karamarko je neviđeno mudar i britak, fenomenalan vođa i vojskovođa. Ovi trapavci Bože Petrova motaju mu se pod nogama, no neka se pripaze. I taj se Orešković napuhao, stalno nešto mrlja po svome, kao on je glavni i njegova mora biti zadnja. Ali taj financijski moljac nije Karamarku ni do koljena. [Read more…]
Ilčić i Bogdanić su pljunuli i na humanizam
Tomislav Karamarko posljednjih je dana često bio pred novinarima i kamerama. A uz njega Ladislav Ilčić. Nakon pregovora s Mostom, uz Karamarka Ilčić. Nakon konzultacija s Predsjednicom, opet Ilčićeva glava iznad Karamarkova ramena. Činilo se kao da je upravo predsjednik Hrasta – Pokreta za uspješnu Hrvatsku, dobio zadatak da uljepšava svaki kadar u kojem nešto govori predsjednik HDZ-a i vođa Domoljubne koalicije. [Read more…]
Diviti se Orbanu ili hrabroj kancelarki Merkel?
U trenutku kada je veći dio svijeta opet uvučen u žestoku raspravu o ravnoteži sigurnosti i slobode, Kancelarka postavlja velike zahtjeve pred njemački narod, a preko njihovog primjera također i pred nas ostale. Da iskazujemo dobrodošlicu. Da se ne bojimo. Da vjerujemo kako velike civilizacije grade mostove, a ne zidove, i da se ratovi dobivaju i na bojištu i izvan njega. [Read more…]
Diviti se Orbanu ili hrabroj kancelarki Merkel?
U trenutku kada je veći dio svijeta opet uvučen u žestoku raspravu o ravnoteži sigurnosti i slobode, Kancelarka postavlja velike zahtjeve pred njemački narod, a preko njihovog primjera također i pred nas ostale. Da iskazujemo dobrodošlicu. Da se ne bojimo. Da vjerujemo kako velike civilizacije grade mostove, a ne zidove, i da se ratovi dobivaju i na bojištu i izvan njega. [Read more…]
Što to brine Ladislava Ilčića?
Veliki strah i uznemirenost zavlada u naših ljudi nađu li se u blizini kakvog tuđinca, da ne bi tuđi jezik i kultura, kao izuzetno opasan, infektivan materijal, skočio na nas i našu djecu i totalno nas promijenio, uništio ono osobeno, prepoznatljivo i jedinstveno, od davnina naše. [Read more…]
Macolom po drugačijima
Kako mi je Gordan Maras u srijedu navečer u Togonalovom “Otvorenom” riješio sve dvojbe rekavši da će premijer biti Zoran Milanović, mogu se opustiti, odmaknuti od političke sapunice o tripartitnoj Vladi koja je, dobrim dijelom i zbog scenarista, dodijala i Bogu i vragu. Već dva-tri tjedna imam dojam da se u ovoj našoj zemljici ne zbiva ništa izvan Smičiklasove 19, središnjeg ureda Mosta nezavisnih lista. [Read more…]
Prva violina hrvatskog hrastizma
Nasmijan je bio dok je u studiju N1 govorio o izbjeglicama iz Afrike i Azije od kojih se Hrvatska, na njegovu žalost, nije ogradila bodljikavom žicom. Dok je postavljao ”strateško pitanje” – želimo li mi u Hrvatskoj milijun muslimana? – i sugerirao strateški odgovor tvrdeći kako će oni, ako im se to dopusti, preplaviti Europu jer su biološki jači pa imaju više djece. [Read more…]
Propalica kreira politiku
Ustavotvorna i legislativna ambicija Željke Markić beskrajna je i neiscrpna. Stvar bi bila sasvim legitimna da je riječ o takmacu na političkom terenu na kojem se boj vodi kakvim-takvim idejama, programima, inicijativama i, ponajprije, ljudima pa kom’ opanci, kom’ obojci. Međutim, nakon neslavne propasti u politici Željka Markić svoju je političku aktivnost mimikrirala plaštom građanske udruge ”U ime obitelji” i kao nelojalna konkurencija političkim strankama na mala vrata, preko civilnog sektora pokušava postati respektabilan politički faktor.
Naime, gospođi se Markić, nakon što je – izazvavši antigay histeriju i uvalivši nam pastoralu sretne katoličke obitelji – uspješno organizirala referendum o braku na kojeg je država skršila 40-ak milijuna kuna, osladilo mijenjati Ustav pa je navalila na novu promjenu temeljnog akta države.
Nakon neslavne propasti u politici Željka Markić svoju je političku aktivnost mimikrirala plaštom građanske udruge ”U ime obitelji” i kao nelojalna konkurencija političkim strankama na mala vrata, preko civilnog sektora pokušava postati respektabilan politički faktor
Ovoga puta bacila je oko na izbornu legislativu pod zavodljivom egidom ”Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. Nakon što smo prošloga prosinca bacili desetke milijuna kuna na riječ ”brak” u režiji Markić&co., nije zabilježeno da je bilo tko zbog toga postao sretniji niti mu je u životu krenulo nabolje. Bilo je to pokazivanje mišića svemu mislećemu u ovoj žalosnoj zemljici.
Izbornim referendumom, pak, obiteljaši se nadaju da će napokon postati oni koje se pita kada je o politici riječ.
Kada vidimo našu jalovu političku scenu nije teško složiti se sa zahtjevima da se na parlamentarnim izborima uvede preferencijalno glasanje i da se zabrane predizborne koalicije tako da i dobijemo onoga za koga smo glasali, a ne one koje nam u konačnici isporuče stranačke mašinerije i koalicijski inženjerinzi.
No, zahtjevom da se izborni prag s pet smanji na tri posto, obiteljaši su razotkrili da iza svega ipak stoji njihov sitni interes, a ne briga za dobro građana i države. Jednako kao što su tvrdili da referendum o braku nema nikakve veze s njihovim ekstremnim fobijama od LGBT osoba, da bi sada histerično tražili da se medijima zabrani korištenje sintagme ”gay brak”.
Zahtjevom da se izborni prag s pet smanji na tri posto, obiteljaši su razotkrili da iza svega ipak stoji njihov sitni interes, a ne briga za dobro građana i države. Jednako kao što su tvrdili da referendum o braku nema nikakve veze s njihovim ekstremnim fobijama od LGBT osoba, da bi sada histerično tražili da se medijima zabrani korištenje sintagme ”gay brak”
Elem, gospođa Markić prvo je lice udruge ”U ime obitelji”, iako nije i njena predsjednica, no, istodobno, prema Registru političkih stranaka, Željka Markić još uvijek je predsjednica političke stranke Hrvatski rast. Stranka je u registar upisana 12. siječnja 2011. godine pod registarskim brojem 218, a službeno je predstavlja i zastupa Markić.
Izbio je i skandal u kojem su Markić i njezina stranka morali platiti 50 tisuća kuna kazne jer 2012. godine nisu predali izvješće o financiranju izborne promidžbe na parlamentarnim izborima u prosincu 2011. godine. Markić je potom tvrdila kako o kazni ne zna ništa te da je Hrvatski rast, sukladno zakonskim obvezama, dostavio sva potrebna izvješća državnim tijelima, pa tako i izvješće o financiranju izborne promidžbe. Uz to, tvrdi i kako ne zastupa stranku Hrvatski rast, jer je ostavku na mjesto predsjednice stranke podnijela još u ožujku 2013. godine, o čemu je obavijestila nadležna tijela. Službeni dokumenti, međutim, govore suprotno.
E, ta stranka kojoj Markić je/nije na čelu na prošlim je parlamentarnim izborima osvojila jedva 30-ak tisuća glasova od 2,38 milijuna izašlih birača. Ili, gledano po izbornim jedinicama, od najboljeg rezultata u prvoj izbornoj jedinici – 2,41 posto do najlošijeg – 0,59 posto u petoj.
I tu je kvaka 22 zbog čega sva ta fertutma oko izbornog zakonodavstva. Kontaju valjda obiteljaši, hrastovci, grozdovci i ostali iz političko-civilnog botaničkog vrta: ako su prošli puta mogli dobaciti do 2,38 posto, sada će, na krilima referendumskog uspjeha, općeg nezadovoljstva aktualnim političarima, potrage za novim licima i uz svesrdnu pomoć mantijaša prebaciti i preko tri posto, pogotovo ako se zabrane predizborne koalicije.
Izbio je i skandal u kojem su Markić i njezina stranka morali platiti 50 tisuća kuna kazne jer 2012. godine nisu predali izvješće o financiranju izborne promidžbe na parlamentarnim izborima u prosincu 2011. godine. Markić je potom tvrdila kako o kazni ne zna ništa te da je Hrvatski rast, sukladno zakonskim obvezama, dostavio sva potrebna izvješća državnim tijelima, pa tako i izvješće o financiranju izborne promidžbe. Uz to, tvrdi i kako ne zastupa stranku Hrvatski rast, jer je ostavku na mjesto predsjednice stranke podnijela još u ožujku 2013. godine, o čemu je obavijestila nadležna tijela. Službeni dokumenti, međutim, govore suprotno
Prohibitivna klauzula od tri posto posebno je opasna za ovaj fragilni sustav kojega volimo nekritički nazivati demokracijom. S tim bi pragom u Sabor, iako se sada čini da je to potpuno nemoguće i da smo ih sve već vidjeli, upalo još više redikula i lunatika pa bi se lako moglo dogoditi da nakon idućih izbora plačemo za mizerijom od sadašnjeg sastava.
Sve da Markić i dalje nastavi demantirati liderstvo u stranci Hrvatski rast, tu je bratski Hrast – Pokret za uspješnu Hrvatsku Ladislava Ilčića (upisan u Registar 30. siječnja 2013. godine), koji je ionako neizostavni dio obiteljaške klike, kao i dopredsjednik Krešimir Miletić, i svi će, neovisno o razmiricama iz zajedničke stranačke prošlosti, dijeliti politički kolač uspiju li progurati i ovu referendumsku inicijativu.
Svoju frišku referendumsku ideju Markić je objasnila argumentima da treba ”omogućiti da svaki glas jednako vrijedi i da nema diskriminiranih, a ova promjena izbornoga sustava, ako tako odluče hrvatski birači, omogućiti da u Hrvatski sabor ulaze ljudi koji imaju sposobnosti, a ne podobnosti”, uz zaključak kako će tako izabrani biti ”ljudi koji će biti odgovorni biračima i znati zastupati interese svih nas, a ne interese nekih odabranih skupina”.
Kako je to točno Markić mislila da nema diskriminiranih? Onako kako ona ne diskriminira gay populaciju? Protiv koje to podobnosti se ona bori? One po kojoj je većinu hrvatskih medija u referendumskoj noći označila nepoćudnima i, zabranivši im dolazak u svoj stožer, onemogućila im da rade svoj posao?
Ili kada zahtijeva poništenje natječaja za neprofitne medije Ministarstva kulture jer njezina udruga na njemu nije prošla, iako diskrecijskim odlukama političkih moćnika, mimo natječaja, dobiva i javni prostor i javni novac?
I je li gospođa zastupala interese svih nas ili nekih odabranih skupina kada je pokrenula referendum o braku? Očito ovih drugih, čim uporno odbija reći tko joj je isfinancirao referendumsku kampanju i prikupljanje potpisa, vadeći se na volonterski rad, premda je jasno da tako ozbiljnog posla bez velikih novaca nema. Samo što mi nismo, niti ćemo ikada saznati čiji su. Kao ni za predstojeće prikupljanje potpisa za referendum.
Kvaka 22 zbog čega je sva ta fertutma oko izbornog zakonodavstva je da kontaju valjda obiteljaši, hrastovci, grozdovci i ostali iz političko-civilnog botaničkog vrta: ako su prošli puta mogli dobaciti do 2,38 posto, sada će, na krilima referendumskog uspjeha, općeg nezadovoljstva aktualnim političarima, potrage za novim licima i uz svesrdnu pomoć mantijaša prebaciti i preko tri posto, pogotovo ako se zabrane predizborne koalicije
Koliko su mutne vode po kojima Markić i klika brode pokazuje i udruga U ime obitelji. Javno dostupnog statuta udruge iz kojeg bi se u potpunosti vidjelo polje njezina djelovanja, naravno, nema.
U Registru udruga Republike Hrvatske kao svoju djelatnost su naveli: “Preko svojih predstavnika djelovati ili aktivno promicati zaštitu naravnog braka, obitelji kod državnih, regionalnih, lokalnih te međunarodnih tijela i ustanova; zaštita prava na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku, a sukladno posebnom propisu; zaštita kolektivnih interesa rođene i nerođene djece, mladih, trudnica, roditelja, obitelji, pripadnika svih vjerskih zajednica, nezaposlenih, osoba s invaliditetom, siromašnih i socijalno ranjivih skupina; organizirati edukacijske kampanje i inicijative prijateljske prema braku i obitelji te ostale socijalne djelatnosti.”
I kako je odjednom benigna, nevina građanska udruga “prijateljska prema braku i obitelji”, daleko izvan djelatnosti koje je službeno navela, postaje i nakladnik općeinformativnog portala, a da izdavačka djelatnost pred službenim državnim tijelom nije deklarirana?
Otkud se iz skuta civilne udruge bez, gluho bilo, skrivenih namjera ispiliše čak dva organizacijska odbora za referendume ustavotvornih intencija? Za inspekcijski nadzor bilo bi tu i hrpe prekovremenih radnih sati.
A zapravo je sve vrlo jednostavno. Nakon što je u politici prošla kao bosa po trnju, Željka Markić pronašla je by-pass koji joj daje privid da je neka faca u politici i društvu. A da jest faca, dala bi se na političko tržište s konkretnom pričom umjesto što se razbacuje najjeftinijim populizmom i podiže najniže strasti. Krajnji su joj domet prodavanje – sačuvaj nas Bože i zakloni ‘vake prostake – muda pod bubrege. I nešto unosnijih kontracepcijskih pilula.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Pazi desno, tigar!
Osam bonsai stranaka desnijih od desnog ”novog HDZ-a” Tomislava Karamarka, na koji su nabrušene i više nego na SDP, udružile se u Savez za Hrvatsku. Pod posuđenim sloganom tradicionalne novinarske sindikalne akcije ”5 prije 12”. Čelnici – od kojih za dvije trećine građani jedva da su čuli – slavodobitno su si stisnuli ruke i zajedništvo visoko podigli u zrak. Potpisali su dokument Polazišta Saveza za Hrvatsku.
Hrvatska je dobila 5. veljače, kazali su utemeljitelji novinarima, desnu koaliciju koja će napokon raskinuti desetljetne okove političke bipolarnosti i povesti ”hrvatski narod” putovima časti, tradicije i blagostanja. Od te srijede, dodali su, ”u Hrvatskoj više ništa neće biti isto”.
Najprije će provesti lustraciju koju je, ratom zauzeti Franjo Tuđman, nesmotreno preskočio ranih 1990-ih. Osnažit će i tužbu svjetskim arbitrima protiv Srbije za genocid nad Hrvatima. I još će štošta otetog i zaboravljenog vratiti ”hrvatskom narodu”.
Treća politička sila u bipolarnoj državi ili samo još jedna epizoda u ironičnoj povijesti hrvatskog desničarenja nabijenog taštinama, idealizmom bez osnove, izmišljenim mitovima i ambicijama s tragičnim krajem? Povremeno jako krvavim
Treća politička sila ili samo tigar od papira na zastarjeli daljinski upravljač iz mostarske Ćelovine? Još jedna epizoda u ironičnoj povijesti hrvatskog desničarenja nabijenog taštinama, idealizmom bez osnove, izmišljenim mitovima i ambicijama s tragičnim krajem? Povremeno jako krvavim.
U kolu državotvornih hrvatskih muževa (po zdravoj katoličkoj dogmi, vrag odnio ženu!?) sljubili se u koaliciju Akcija za bolju Hrvatsku (Željko Cvrtila), Autohtona – Hrvatska seljačka stranka (Branko Borković Mladi Jastreb), HDSSB (Vladimir Šišljagić), HSP (Daniel Srb), HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku (Ladislav Ilčić), Hrvatska zora (Milan Kujundžić), Obiteljska stranka (Mate Knezović) i Zavjet za Hrvatsku (Davor Domazet-Lošo). Sve katolički muževi od riječi iz stranaka od respekta.
Zaslužili zato, a ne Karamarkov ”novi HDZ”, kaptolski blagoslov i Željku Markić kao aduta iz rukava čim kucne stani – pani! Dva dana uoči skupa već potres iz Splita: čelnik Hrvatskog demokratskog slobodarskog sabora Dalmacije (HDSSD) Hrvoje Tomasović ljutito baca stranačku iskaznicu u more! Ne želi bez HDZ-a u Savez za Hrvatsku, smišljen u zatvorima u Tuzli i Mostaru po političkim vizijama osuđenika za ratni zločin protiv srpskih civila.
”Neprihvatljivo mi je osnivanje bilo koje desne koalicije bez najveće hrvatske stranke HDZ-a, jer to dovodi do rasipanja desnih glasova i održavanja SDP-a na vlasti”, tvrdi Tomasović u priopćenju javnosti. U reagiranjima na osnivanje nove desne koalicije čulo se i to kako u HDSSB-u, osim uznika Branimira Glavaša, ima još istaknutih članova s pravomoćnim sudskim osudama (npr. Ivan Drmić) i kako to stranka ratnog zločinca može sanjati mjesto u Europskom parlamentu.
O žestini biračkih packi zbog očitih grijeha te koalicijske sposobnosti trgovanja ovisit će hoće li SDP ostati na vlasti ili će ga zamijeniti desni centar sa stožerom na Trgu žrtava fašizma
Jest da će domoljubna koalicija desnice preoteti nešto, ali ne previše, glasova ”novom HDZ-u” i da može, bude li marketinški učinkovita, a Crkva izdašnije ruke, pobrati nekoliko mjesta na parlamentarnim izborima za dvije godine. I to je sve.
Na predsjedničkim izborima koncem 2014. nema nikakvih izgleda ma koliko, zajedno s Kaptolom, svim desnim udrugama i njihovim medijima, gurala možebitnu kandidatkinju Željku Markić. Na europarlamentarnim izborima, već na Titov rođendan, Savez za Hrvatsku polagat će klasifikacijski ispit za upis u ozbiljnu politiku.
Osvoji li jedno ili, u najluđem snu, dva, dobro, mogu pjevati ”ima nade za nas”. Ako ne, sada zatajena sebična uvjerenja počet će izbijati na vidjelo kao imanentna greška u koalicijskom materijalu. Savez uopće neće naštetiti SDP-u i njegovim partnerima, jer je to sasvim drukčiji birački mentalni sklop. ”Novi HDZ” i SDP ostat će gospodari političke scene, a bipolarnost manje-više neokrnjena.
O žestini biračkih packi zbog očitih grijeha te koalicijske sposobnosti trgovanja ovisit će hoće li SDP ostati na vlasti ili će ga zamijeniti desni centar sa stožerom na Trgu žrtava fašizma. Savez za Hrvatsku, eventualno, može sudjelovati u vlasti uđe li u koaliciju s Karamarkom i njegovim partnerima, što Šišljagić a priori ne odbija. Ali ne može računati na važnija mjesta, jer nema političare takvog kapaciteta.
Savez za Hrvatsku će jamačno podijeliti sudbinu svojedobnih hip-hopova, sinova, croatoruma, domoljubnih, čistih i inih fantasta koje ”hrvatski narod” nije uzimao ozbiljno
Sva osmorica kolektivnih čelnika Saveza, zajedno sa svojim strankama, potpuni su politički autsajderi i najprije trebaju skočiti, a onda reći ”hop”.
Za izboriti respektabilnu poziciju nije dovoljno pričati bajke o domoljublju, poštenju, braniteljima, obitelji, vjeri i tradicijama. Bajke o gospodarskom blagostanju, pak, sudaraju se s prostoseljačkom činjenicom hrvatske zbilje: imaš 100 kuna u trezoru, trebaš 150 da građani imaju što jesti i platiti režije, a nisi Isus Krist! Za 30 dana opet moraš imati 150 kuna!
Hrvatskoj demokraciji treba kao kruh snažna i razborita desnica, ali neopterećena lažnim mitovima prošlosti i preoblikovanjem endehazijske tragične zablude u pobjedu ”hrvatskog naroda”. Ne treba to Hrvatskoj.
Dirigiran iz zatvora i sastavljen od marginalaca, siromašnog broja sljedbenika i neuvjerljivog programa Savez će jamačno podijeliti sudbinu svojedobnih hip-hopova, sinova, croatoruma, domoljubnih, čistih i inih fantasta koje ”hrvatski narod” nije uzimao ozbiljno. Ni kad ih je vodio Tuđman mlađi.
Zbog tih si je spoznaja bivši emigrant Zvonko Bušić lani prosvirao glavu u Rovanjskoj. ”Nisam više mogao živjeti u Platonovoj pećini”, napisao je u oproštajnom pismu. Povukao se iz politike 2011. jer nije uspio ujediniti suverenističke desne stranke. Pojasnio je novinarima: ”Shvatio sam da čelnici malih domoljubnih stranaka žive u svojim filmovima, a njihovu je sebičnost nemoguće iskorijeniti”.
Nešto se u međuvremenu promijenilo na desnici? Nije. I dalje je previše sebičnjaka ”koji žive u svojim filmovima”.