Pakao je danas najspominjanija riječ u zemlji. Tko je kome obećao pakao, tko je živio četiri godine u paklu, tko se igrao Boga ili barem vidovitog Milana i političkome konkurentu obećao siguran odlazak u pakao nakon napuštanja ovozemaljskoga svijeta – opće je poznato. [Read more…]
Njihove se domovine zovu INA i MOL
Moja mjera tuge zbog zloupotreba crkvenih oltara u političke svrhe odavno je prepunjena do ravnodušnosti. Uostalom, neka se za evanđeosku čistoću i svetost crkvenih prostora i liturgijskih obreda bore oni pravi, iskreni i praktični vjernici koji u crkve još odlaze. Ne znamo koliko ih ima i jesu li tiha manjina ili većina. Ali, ovih smo dana dobili još jedan vrlo uvjerljiv dokaz da postoje. Ispisale su ga tri žene. [Read more…]
HDZ opet boluje od sindroma Fimi media
Ne kažem da tu postoji kaznena odgovornost, Karamarko je trebao dati ostavku, a kako to nije učinio, mi ćemo pokrenuti postupak njegova opoziva u Saboru. Treba razdvojiti privatno od javnoga, a očito je da se ta priča ponavlja u HDZ-u s koljena na koljeno. Vidjet ćemo što o tome misli stranka s kojom je HDZ na vlasti. [Read more…]
Protiv slobode medija radi podmićivanja
Nakon ismijavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović zbog njezine izjave da (će) se zalagati za slobodu medija, pokazalo se da (većina) javnosti uopće nije upoznata sa činjenicom da se medijske slobode i neovisno novinarstvo u Hrvatskoj ograničavaju radi sprečavanja informiranja javnosti o podmićivanju i “rastrajbavanju“ javnog novca, a ne kao što se nastoji prikazati zbog ideoloških podjela. [Read more…]
Stjepan Mesić: ”A gdje je Orešković bio ’91?”
Vladina odluka o ukidanju ureda bivšeg predsjednika počevši od 1. svibnja malo je zapela u Saboru. Danas je 2. svibnja, još ste tu?
Mislim da će to u Saboru proći, jer je to dio plana. Naravno da to nije nikakva ušteda, jer za jednu državu nekoliko stotina tisuća kuna ne znači ništa, pogotovo ako se uzme u obzir koliko svojim aktivnostima doprinesem hrvatskom gospodarstvu. [Read more…]
Ustašluk kao nestašluk krinka za lopovluk
Čelnik Mosta, drugi čovjek do premijera, Božo Petrov nedavno je “hrabro” izjavio kako interesne skupine žele destabilizirati Vladu. Nije ih imenovao, ali je uvjeren kako se mnogo toga vrti upravo oko Ine, pa je stoga javno, u mikrofon, obećao da će zakočiti rasprodaju nacionalnih interesa. [Read more…]
I tudi i tukaj
Brzopotezne ostavke sa slovenske strane nakon objavljivanja obavještajno snimljenih telefonskih razgovora o tijeku arbitražnog postupka između Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaljeva iliti Savudrijske vale, trebale bi, umjesto euforije i isforsiranog otkazivanja arbitražnog sporazuma, u službenom Zagrebu biti poziv na oprez. [Read more…]
Strahovanja u Ini
Javilo se nekoliko čitatelja zaposlenika Ine (podaci poznati redakciji s obzirom na to da se u toj tvrtki stalno sastavljaju nove liste otkaza, premda je dosad već otpušteno više od 4000 ”inaša”).
Čitatelji su zabrinuti jer su, kako kažu, u dnevnom tisku izašli novinski članci o tome da Ina ubrzano (ras)prodaje svoje nekretnine (hotele, stanove, skladišta, zemljišta, itd). [Read more…]
Modrić za Ujevića i gol!
Svjetska je nogometna federacija na internetu (www.fifa.com) objavila intervju s hrvatskim reprezentativcem rođenim u Brazilu i posebno istaknula ove njegove riječi: “Moja krv je brazilska, ali moje srce je sada hrvatsko.” Ako se u São Paulu dogodi čudo pa Eduardo da Silva zabije Brazilu gol i donese pobjedu Hrvatskoj, njegove će riječi postati važnije i od onih Teslinih o dvostrukom podrijetlu.
Neću biti licemjer pa zdvajati nad zaokupljenošću svijeta nogometom jer i sam ću tog dana biti pred televizorom u navijačkom raspoloženju. Ipak, unaprijed mi ide na živce iracionalno zatezanje jedne sportske igre i s njom povezanog uzbuđenja na guslama nacionalnih zanosa. Takvi guslari već dulje vrijeme gude i po imenu Luke Modrića stavljajući u njegove vješte noge i na ne baš jaka pleća teret nerazumnih očekivanja: njegova bi savršena dodavanja Hrvate trebala nadahnuti da nadiđu sami sebe i da se ujedine u ponosu i prkosu pred velikim, nama vječno nesklonim svijetom.
Svjetska je nogometna federacija na internetu (www.fifa.com) objavila intervju s hrvatskim reprezentativcem rođenim u Brazilu i posebno istaknula ove njegove riječi: “Moja krv je brazilska, ali moje srce je sada hrvatsko.” Ako se u São Paulu dogodi čudo pa Eduardo da Silva zabije Brazilu gol i donese pobjedu Hrvatskoj, njegove će riječi postati važnije i od onih Teslinih o dvostrukom podrijetlu
Nacionalisti će reći da usprotiviti se takvim euforijama znači biti loš Hrvat ili, nešto još mnogo gore, u svakom slučaju neka vrsta neprijatelja za kojeg je hrvatsko veselje otrov. Ostavimo takve po strani, oni ionako sve znaju. Nama ostalima neće škoditi malo razmišljanja o tome što je to sport, a što kultura te što jedno, a što drugo donosi i znači pojedincima i narodima.
Zamislite da neka država poželi da Luka Modrić postane njezin reprezentativac onako kako je Eduardo da Silva postao hrvatski. Za razliku od mladog Brazilca, koji je u Hrvatsku stigao kao ekonomski useljenik da bi tek ovdje razvio svoje nogometne talente, Luki Modriću takvo što ne treba. On je svoje nogometne snove imao sreću ostvariti ne mijenjajući kontinente i državljanstvo. Bilo mu je dovoljno da velikom svjetskom klubu iznajmi samo svoje noge. Tako nepodijeljenog srca i krvi on se u trenutku najvećeg profesionalnog trijumfa u dresu Reala zato može ogrnuti hrvatskom zastavom.
Ali, ostaje činjenica da se vrijednost njegova umijeća na nogometnom tržištu vrlo egzaktno može izraziti novcem. Također, sve kad bi i odlučio odabrati neko drugo državljanstvo, to bi ostala njegova privatna stvar, baš kao što i brazilsko-hrvatski transfer mladog Da Silve nije bio međudržavno pitanje, nego njegova osobna odluka i posao u kojem mu je, usput rečeno, život godinama zagorčavao ropski ugovor s menadžerom kojeg se morao oslobađati na sudu. Sve to ima svoju cijenu u novcu, bez obzira na sve nenaplative emocije nogometnih i nacionalnih navijača.
Takva bi se hipotetska cijena mogla odrediti i za nezamislivi Modrićev transfer u dres neke druge reprezentacije. Postoji neki astronomski iznos koji bi mogao biti opravdanje čak i takve “izdaje”, fantastična brojka za čije bi prihvaćanje i najzagriženiji navijač imao razumijevanja, pogotovo ako bi se dio tog novca na bilo koji način, recimo kroz milijunsku pomoć poplavljenima, vratio Hrvatskoj.
Recimo da im za oko zapnu stihovi Tina Ujevića i da u njima prepoznaju nešto što baš nedostaje kineskoj poeziji 20. stoljeća, pa Hrvatskoj ponude otplatu pozamašnog postotka nacionalnog duga u zamjenu za odricanje od velikog pjesnika. Za koliko bismo novca bili spremni izbrisati iz hrvatskih čitanki Igračku vjetrova, Visoke jablane i Pobratimstvo lica u svemiru i prodati Kinezima pravo da Tina od sada zovu svojim?
Međutim, meni se po glavi vrti jedan još fantastičniji scenarij. Pročitali ste možda prije dva-tri mjeseca da se Kinezi spremaju na kineski prevesti i tiskati jednu antologiju suvremene hrvatske poezije. Premda mi o njima ne znamo ništa, ima Kina i svojih pjesnika.
Ali, recimo da im za oko zapnu stihovi Tina Ujevića i da u njima prepoznaju nešto što baš nedostaje kineskoj poeziji 20. stoljeća, pa Hrvatskoj ponude otplatu pozamašnog postotka nacionalnog duga u zamjenu za odricanje od velikog pjesnika. Za koliko bismo novca bili spremni izbrisati iz hrvatskih čitanki Igračku vjetrova, Visoke jablane i Pobratimstvo lica u svemiru i prodati Kinezima pravo da Tina od sada zovu svojim?
Malo je Tinovih pjesama koje bi bile same po sebi razumljive samo Hrvatima, barem onoj manjini koja ih čita i pamti i nakon što napusti školske klupe. U njegovim su stihovima velike svevremenske, sveljudske poruke, razgovori sa svijetom i svemirom koji veliki hrvatski pjesnik zove i vasionom.
Ili, za koliko bismo Litvi prodali Krležin Banket u Blitvi? A što da nam Mađari ponude sav udio MOL-a u Ini u zamjenu za Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski čiji bi se junak vrlo lako uklopio i u mađarski libreto pod imenom Miklos Zrinyi pod kojim ga sjeverni susjedi ionako slave kao svojeg? Ova bi posljednja ideja zapravo bila ekonomski vrlo primamljiva da cijena Zajčeve opere nije u posljednje vrijeme porasla do Marsa zbog u njoj sadržanog novootkrivenog starog hrvatskog pozdrava.
Naravno, u pravu ste, ove su fantazije i usporedbe potpuno blesave. Evo i zašto. Materijalnim se umjetničkim djelima, slikama, kipovima pa i povećim spomenicima, koji i na današnjem tržištu imaju cijenu u novcu, kroz povijest trgovalo. Još češće ih se u ratnim pohodima otimalo i otpravljalo u muzeje i na trgove osvajača. Ali, ona djela satkana od slova i nota, utkana u duhovne i kulturne identitete naroda i čovječanstva, jednostavno nemaju cijenu i izmiču u potpunosti danas prevladavajućem mentalitetu i zakonu tržišnog profita.
S nogama na travi, ali s glavom u visini, u krošnjama Tinovih jablana, “povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde, samo vile lete, ili bure jezde; samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!” Jednako sjajne, zabio Eduardo taj gol Brazilu ili ne
Hrvatski bi nacionalni ponos preživio i nekim drugim brzim i vještim nogama nadomjestio gubitak jednog Modrića ili Mandžukića. Ali, naše bi oči i duše ostale nenadoknadivo uskraćene bez Šimića, Kranjčevića i Ujevića, bez njihovih opominjućih i nadahnjujućih stihova, bez njihovih poruka koje još uvijek dopiru i do novih naraštaja koji odrastaju u hrvatskom jeziku.
Spomenuti su, naravno, samo simbolični predstavnici mnogo veće reprezentacije naših velikana duha, prošlih i današnjih. Pritom ih možemo, premda to rijetko radimo, beskonačno dijeliti i među sobom i s drugim narodima a da ih nikada ne potrošimo. Naprotiv, vrijednost im na taj način samo raste, ali u nama, ne u novcu.
Ono što će hrvatski nogometaši učiniti na brazilskim travnatim poljima bit će i ostati igra. Ali, kada neki naš orkestar zaigra na Sunčanim poljima Blagoja Berse, i kada to djelo skoro čitavo stoljeće nakon nastanka doživi prvo ozbiljno tiskano izdanje kakvo je ovih dana objavio Hrvatski glazbeni zavod, e onda smo učinili nešto uistinu ozbiljno, vrijedno i trajno za hrvatski kulturni i duhovni identitet, samosvijest i ponos koji nije u suprotnosti s ljudskom skromnošću i razboritošću.
Uživajte u nogometu. Obucite dresove, mašite zastavama i popijte u zdravlju i veselju to navijačko pivo. Ono je najbolji podsjetnik da taj luckasti zanos oko jedne igre ima precizno izračunatu marketinšku i tržišnu cijenu u kojoj je sadržana i sva njegova ispraznost i prolaznost.
S nogama na travi, ali s glavom u visini, u krošnjama Tinovih jablana, “povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde, samo vile lete, ili bure jezde; samo vile lete, ili bure jezde; a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!” Jednako sjajne, zabio Eduardo taj gol Brazilu ili ne.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista).
Deset godina od prodaje borba za nacionalni interes u Ini
”Vlasnička struktura Ine mora biti takva da se osigura nacionalni interes”, rekao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović jučer u Zadru. ”Ina je prevažna kompanija za Hrvatsku. Očito postoje razmimoilaženja između Vlade i MOL-a, no Vlada je na dobrom putu jer mora se uspostaviti zakonit način upravljanja Inom, koji je na korist kompanije, dioničara, ali i Hrvatske”, rekao je Josipović odgovarajući na pitanje novinara o jučerašnjoj MOL-ovoj najavi da se počinje pripremati za prodaju svog udjela u Ini. Dodao je da se Inu mora postaviti ”čvrsto na noge” i uspostaviti jasna pravila te da Ina mora biti organizirana sukladno zakonima RH.
MOL je u petak navečer objavio kako je ovlastio Odbor izvršnih direktora da počne pripreme za prodaju udjela u Ini ako se s hrvatskom Vladom ne postigne dogovor, i to samo nekoliko sati nakon završetka drugoga kruga pregovora s Vladom o međusobnim odnosima u Ini. Na to je Vlada poručila da MOL-ovom odlukom postaje izvjesna promjena pregovaračkih okvira koje je ona prihvatila u kolovozu te da će poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite interesa RH.
Već neko vrijeme traju napetosti između MOL-a, koji drži 49,1 posto Ininih dionica, i Vlade, koja ima udjel od 44,84 posto i želi veći utjecaj u upravljanju kompanijom. Vlada preispituje ugovore i optužuje MOL da ne ulaže dovoljno u Inu. Iz MOL-a odgovaraju da Hrvatska nije održala obećanje o preuzimanju plinskog biznisa koji Ini nanosi gubitke te upozoravaju da bi mogli tužiti Hrvatsku i tražiti najmanje 2 milijarde kuna odštete jer ga Hrvatska nije preuzela ili uvela tržišne cijene plina prema dogovoru iz 2009.
Mađarska vlada najavila je mogućnost prodaje dionica pošto je mađarska policija primila zahtjev za uhićenje MOL-ova direktora Zsolta Hernadija, kojega Hrvatska sumnjiči da je podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera kako bi mađarskoj kompaniji prepustio upravljačka prava u Ini.
Inače, od prodaje Inina udjela MOL-u do najave mađarske kompanije da priprema prodaju udjela u hrvatskoj kompaniji prošlo je točno deset godina.
U srpnju 2003. Vlada je 25 posto plus jednu dionicu Ine prodala MOL-u za 505 milijuna dolara. U studenome 2006. više od 44 000 hrvatskih građana u javnoj ponudi kupilo je Inine dionice po cijeni od 1690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica. U prodaji Ininih dionica vlastitim zaposlenicima godinu poslije oko 28 000 radnika s popustom je kupilo otprilike 628 000 dionica.
Krajem 2008. MOL je otkupio 22,15 posto dionica, po cijeni od 2800 kuna, pa je stekao ukupno 47,15 posto udjela u Ini. Time je MOL postao najveći Inin dioničar te je na temelju izmijenjenog Ugovora o međusobnim odnosima dioničara dobio većinu u Nadzornom odboru. Vlada i MOL potpisali su i Ugovor o plinskom poslovanju, kojim se razrađuje prodaja skladišta plina u Okolima državi te odvajanje tvrtke za trgovanje plinom u zasebnu tvrtku i poslije njezinu prodaju Vladi. U prosincu 2009. potpisan je dodatak ugovora kojim je Vladina obveza da otkupi plinski biznis odgođena do 1. prosinca 2010.
U lipnju 2011. Uskok je potvrdio kako je protiv bivšeg premijera Ive Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od predsjednika MOL-ove uprave Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Hrvatski sud utvrdio je da je Sanader primio 5 milijuna eura od MOL-ova čelnika te ostavio otvorenim potrebu da se o tome ispita i Hernadi, što mađarska strana odbija.
Nezadovoljna upravljanjem u Ini, Vlada u kolovozu ove godine imenuje pregovarački tim na čelu s ministrom gospodarstva Ivanom Vrdoljakom i članom Mladenom Pejnovićem, ravnateljem Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). Posebno zabrinjavajućim Vlada ocjenjuje prošlogodišnje rezultate poslovanja: 62 posto manju ukupnu dobit, 17 posto nižu realizaciju kapitalnih investicija, 35 posto nižu proizvodnju nafte i plina, 30 posto veći uvoz sirovina/naftnih derivata i 29 posto veći uvoz prirodnog plina. U rujnu su počeli pregovori te je dogovoren mjesečni ritam sastanaka, a u listopadu je protiv predsjednika MOL-ove uprave Zsolta Hernadija raspisana crvena Interpolova međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog.
Hina
- « Previous Page
- 1
- …
- 4
- 5
- 6