Jedina politički i moralno-logična odluka koju je moglo donijeti Europsko vijeće na svom zasjedanju od 23. lipnja 2022. bila je da dodijeli Ukrajini status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Svima je jasno da je to politička, što znači oportunistička odluka, a ne odluka u skladu s načelima na kojima je Europska unija izgrađena. [Read more…]
U najsiromašnijoj zemlji Europe
Bivša sovjetska republika, sada neovisna država Moldavija, je najsiromašnija zemlja Europe. Stisnuta između Ukrajine na istoku i Rumunjske na zapadu duboko je podijeljena između proruskih i proeuropskih snaga. [Read more…]
Drakula: Epistolarna priča
Dragi Jonathane,
Srce mi leti za tobom dok boraviš u toj dalekoj zemlji Transilvaniji. Tražila sam je na karti i čini se da uz Vlašku, ali ne više i Moldaviju, ona tvori današnju Rumunjsku, članicu ove EU. Jedva čekam vidjeti taj novi film o njezinom najslavnijem junaku Vladu, navodno zvanom Nabijač.
Ne bi bilo damski od mene da tražim pojašnjenje dotičnog nadimka, a budući da ti ovo pišem nalivperom, za koje još nisu izmislili tipku Delete, zaboravi da sam išta spomenula. Crvenim.
Vječno i jedino tvoja,
Mina
Draga Mina,
NSA je, na svoje veliko čuđenje, među tonama robe, računa i kataloga za telemarketing koji kolaju europskim poštama, ovih dana otkrio i nekoliko pisama. Riječ je o sumnjivoj tehnologiji iz minulih vremena, kojom su ljudi tintom na papiru prenosili vijesti jedni drugima. Snowdenov nasljednik omogućio je da sadržaj tih pisama procuri u javnost. Donosimo glavne izvatke
Srce ti je, nažalost, odletjelo u potpuno pogrešnom smjeru. Priča o Vladu III. Țepeșu, što na rumunjskom znači Nabijač, zbivala se odista u Rumunjskoj, ali premda ta zemlja, kao i mnoge okolne, ima razvijenu koprodukcijsku industriju, producenti su odlučili snimati film u Sjevernoj Irskoj. Vjerojatno zato što se tu snima ”Igra prijestolja”. Uzeli su i nekoliko glumaca iz te serije, jer se tako danas radi. Imamo i Barda iz ”Hobita” u ulozi Vlada!
No ne daj da te njegov nadimak navede na krivi trag, mila, kao što te već navela njegova adresa. Da nisi luče moje tankoćutno, savjetovao bih ti da pročitaš roman ”The Bridge on the Drina” jednog pisca iz Transilvaniji bliskih krajeva, gdje se potanko opisuje dotično nabijanje. Riječ je o nimalo ugodnom postupku.
Užurbano tvoj,
Jonathan
Dragi Jonathane,
Sva sreća da nisu izmislili Instant Messaging za naša pisma! Pri čekanju na dolazak tvoje iduće poruke dohvatila sam roman koji si mi preporučio, pročitala ga od korica do korica, pače višekratno – i mogu ti reći da uistinu nisam očekivala to što sam ondje zatekla. Uistinu, ženska mašta kadikad zabludi. Ipak, pričaj mi još malo o dotičnom Vladu. Nije li se on borio protiv tih Turaka koji su nabijali ljude na kolac? Zašto je onda nazvan po nabijanju na kolac? Također, ima li on kakve veze s fenomenom zvanim vampirizam? Noćima ne spavam pri pomisli na to. Na svu sreću, Lucy Westenra je tu da mi besane noći toplije prođu.
Uvijek umilno tvoja,
Mina
Draga Mina,
Zanimljivo je to što pisma nose marke (također sumnjivu tehnologiju iz minulih vremena) iz viktorijanske Engleske. Za divno čudo, zbog nikad ukinutih zakona o valjanosti poštanskih vrijednosnica, pošte su te marke prihvatile
Ne mogu ti reći koliko mi je žao što još nisu izmislili Instant Photo Messaging kad pomislim na tebe i ljupku Lucy zajedno u postelji! Ipak, snimanje je dovoljno naporno da svake noći zaspim bez imalo nespokoja. Znaš, ovaj Vlad stvarno nema ništa naročito slično s onim Drakulom iz romana Brama Stokera, onim koji je sijao strah i trepet Engleskom kao nositelj pošasti iz tamnih vilajeta brdovitog Balkana. (Ne, taj Drakula je danas babaroga UKIP-a i cijele Farrageove bratije s glogovim kolcima.)
Ovaj naš Vlad je divan obiteljski čovjek s ljepoticom ženom (glumi je Sarah Gadon, Kanađanka s inače izvrsnim smislom za odabir uloga) i divnim sinčićem (Rickonom iz ”Igre prijestolja”, o čijem je liku GRRM prestao pisati, pa mali do daljnjega ima vremena). Vlad je, istini za volju, nekoć iz svojih razloga nabijao ljude na kolac (ne znam zašto podcrtavaš tu riječ, mila; ta zar se može nabiti drugačije nego na kolac?), ali sada je prava duša od čovjeka.
Marljivo tvoj,
Jonathan
Dragi Jonathane,
U privitku ti šaljem serigrafiju sebe i moje tople družice Lucy, djelo našeg znamenitog umjetnika Renfielda, uz kojeg noći zanimljivije prođu. Žao mi je što nam tehnologija ne omogućuje podatnije prikaze. Renfield priča tako zanimljive priče o Vladu III. Nabijaču! Navodno je jednom prilikom dao da se turskom poslanstvu, koje na audijenciji nije skinulo turbane, ti turbani čavlima zabiju u glave. Sad shvaćam, borio se protiv neprijatelja njegovim oružjem. Svejedno, još mi nije jasno kako je zbog toga postao vampir. Ta vampiri navodno žive od krvi koju piju! Lucy to drži izuzetno zanimljivim, Renfield je svesrdno potiče u tome, ali još uvijek ne znam kakvo bi zadovoljstvo ijedna žena mogla pronaći u oralnom uzimanju tjelesnih tekućina.
Predano i podano tvoja,
Mina
Draga Mina,
Prije svega, jedva čekam da po mom povratku s ovog posla stupimo u brak, kako bih ti mogao objasniti neke zanimljivosti o pticama i pčelama koje ti, ovako nevinoj, još nisu jasne. Ali ima za to još vremena. Pričajmo, stoga, o šišmišima! Iako se Gary Shore, Irac kojeg je studio angažirao kao redatelja (da ne mora i njemu plaćati kočiju), baš i ne snalazi ni u jednom svakodnevnom aspektu svoje struke – likovi su mu tanji od papira na kojem ovo pišemo, a tvrdi da je izgubio skriptu iz povijesti rumunjsko-turskih ratova, pa nikad nije siguran bori li se njegov Vlad za svoju obitelj ili za svoj narod, kao ni koja je točna razlika između ta dva pojma – ipak ima jednu odličnu ideju!
Vidiš, naš Vlad u ovoj priči popije krv starog rimskog cara Kaligule, toliko ogrezlog u krv da je i sâm postao vampir (mislim da su činjenicu da je riječ o Kaliguli izbacili iz filma, kao i još štošta što smo danima predano snimali – ali, hej, ipak ga glumi Charles Dance, jer vidjela si što je bilo s njegovim likom na kraju četvrte sezone ”GoT-a”). I onda stekne sposobnost da se pretvara u šišmiše! Po volji! I onda ti šišmiši čuda čine. Kao čvorci, samo ubojitiji.
Fascinirano tvoj,
Jonathan
Dragi Jonathane,
Iskreno rečeno, ubojiti čvorci mi ne zvuče fascinantno, ali hej, ako ti kažeš. Siroti Renfield cijelo vrijeme tvrdi meni i mojoj Lucy da je šteta što živimo u vrijeme prije kućnog videa, pa nam ne može pokazati ono što on naziva “kinematografskom poviješću Gospodara”. Meni stoga ovo što ti radiš zvuči kao loše šapirografirana kopija ”Gospodara prstenova”. Tamo su imali ubojite orlove, zar ne? I ubojito drveće? Što je sljedeće, najezda ubojitih hrušteva? Svejedno, Renfield se trudi dočarati nam dotične filmove u okruženju ložnice projiciranjem sjene svojih prstiju na zid. Usuđujem se reći da je njegovo umijeće baratanja prstima istinska umjetnost.
Željna širenja umjetničkih nazora,
Mina
Draga Mina,
Više nitko u ekipi ne gaji poštovanje prema ovom filmu. Studio Universal, koji stalno tupi da mu je Drakula zlatna koka već osamdesetak godina, neprestano nam se miješa u posao. Prošlog tjedna su iz filma izbacili Babu Jagu, sad su nas pak natjerali da potpuno promijenimo kraj ne bi li se uklopio u nešto što nazivaju “Universal Monsterverse”.
Shvaćaš, sve je to nadahnuto onime što rade Marvel i DC – snimiti niz filmova o pojedinačnim superjunacima, pa ih sve s vremenom spojiti u franšizu – ali Universalov Monstrumverzum trebao je započeti tek novom ”Mumijom”, a ovo nikad nije trebao biti dio te balade. K tomu, monstrumi nisu superjunaci. Nego, nije li se njihov prethodni pokušaj stvaranja franšize od ”Mumije” temeljio na ubojitim hruštevima?
Rezignirano tvoj,
Jonathan
Dragi Jonathane,
Adresirani pošiljatelji pisama, Jonathan H. i Wilhelmina M., zvana Mina, nisu uvedeni ni u jednu bazu podataka NSA, a ni Google ne posjeduje informacije o njihovim navikama kupnje, kretanja i intimnog odnošenja. Činjenica da je bar jedno od njih uspjelo dobiti posao na filmskoj produkciji kvalificiranoj za porezne olakšice Sjeverne Irske oglasila je zvono na uzbunu u hodnicima moći
Ne samo da sam izgubila želju za gledanjem tog tvog filma, nego ti mogu reći da sam u noćima provedenim uz Lucy i Renfielda izgubila želju za monogamnom vezom, a pogotovo onakvom kakvu sam kanila sklopiti s tobom, ti, kuhana nogo od muške karizme.
Nas troje se selimo u ustanovu doktora Sewarda i živjet ćemo od prodaje rukotvorina nadahnutih filmom ”Drakula Brama Stokera”, iako to nije film Brama Stokera, nego Francisa Forda Coppole. Sudeći prema onome što nam je Renfield pokazao prstima, taj film je u uvodnih pet minuta suvislije spojio povijesnu priču o Vladu s književnom pričom o Drakuli nego ovaj tvoj film u devedeset.
Nikad više tvoja,
Mina
Draga Mina,
Nadam se da će ti tvoj novi život u cijelosti dočarati puno značenje izraza “nabijem te”. Gary Shore je to već učinio sa svim potencijalom priče ovog filma. Barem u tome se slažemo. Ako ništa drugo, sada ti barem mogu priznati da sam cijelo ovo vrijeme oštrio kolce s povijesnim konzultantom filma, izvjesnim doktorom Van Helsingom. Nije da čovjek zna razliku između pravoslavlja i katoličanstva, kao ni bilo što drugo korisno što se povijesti tiče, na uštrb filma. Ali bar izgleda kao Hugh Jackman, do posljednje pločice na trbuhu. Izjedi se od jala.
Nikad više tvoj,
Jonathan
EU odbacio ruski veto na države bivšega SSSR-a
Završio je summit Europske unije i zemalja Istočnog partnerstva u litavskom glavnom gradu Vilniusu. Gruzija i Moldavija potpisale su sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU-u, dok je Ukrajina, čini se pod pritiskom Rusije, u posljednji trenutak odustala od potpisivanja tog sporazuma.
Zbog toga u Kijevu već danima prosvjeduju proeuropski aktivisti i traže od vlade da promijeni tu odluku i započne proces pridruživanja Ukrajine Europskoj uniji. Međutim, male su šanse da se to uskoro dogodi, iako ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič i takvo što smatra mogućim jednoga dana.
Rusija s velikim nepovjerenjem gleda na svaki korak približavanja zemalja bivšega Sovjetskog Saveza NATO-u ili Europskoj uniji (dakako, osim baltičkih republika, koje su otišle još 1991.). Te zemlje Rusija, naime, smatra “svojim prednjim dvorištem” pa se žestoko protivi svakom uplitanju neke treće strane.
Shvatio je to i predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso te je zadnjega dana summita poslao poruku Moskvi da Bruxelles ne prihvaća ruski veto kojim se blokiraju integracijske veze s bivših sovjetskim republikama. Barroso je kazao kako je “vrijeme ograničenog suvereniteta u Europi završilo” te da države imaju pravo same odlučivati o tome s kim će i na koji način surađivati.
Države ograničenoga suvereniteta jesu one države koje su formalno neovisne, ali za svaki korak u međunarodnoj politici moraju dobiti odobrenje “starijeg brata”, odnosno snažnije države. To pravilo vrijedilo je u nekadašnjem Varšavskom paktu, a sada ga primjenjuje ruski predsjednik Vladimir Putin, i to prema mnogim bivšim sovjetskim republikama.
Ta politika bila je ključni razlog što je Ukrajina odustala od procesa pridruživanja Europskoj uniji. Moskva, naime, na puno načina može naštetiti Ukrajini ako ona u taj proces odluči krenuti bez njezina dopuštenja – od cijene plina do manevara koje bi ruska flota izvela u Sevastopolju na ukrajinskomu Krimu, inače naseljenom Rusima. Budući da je ekonomski slaba, Ukrajina je primjer zemlje “ograničenog suvereniteta”.
No nije usamljena. Kirgistan je također u tom društvu, ondje su na vlasti proruski kadrovi. Kada je Putin to odlučio, tamošnje vlasti zatvorile su i američku vojnu bazu koja je bila u kirgistanskome glavnom gradu Biškeku. Ta baza bila je logističko središte za dopremanje ratnog materijala u Afganistan.
U boljoj poziciji nisu ni Uzbekistan, Turkmenistan i Kazahstan. Šefovi tih država vode opreznu politiku. Svi naftovodi i plinovodi s toga područja idu preko Rusije do Europe. Još nije napravljen ni jedan koji bi zaobilazio Rusiju, iako je Turkmenistan kanio sagraditi plinovod preko Kaspijskog jezera do Kavkaza. Slično je i s Kazahstanom, koji je Rusiji još važniji. Tamo živi mnogo Rusa, čine otprilike trećinu stanovništva, a u toj je zemlje i ruski svemirski centar Bajkonur.
Netko će reći da bivše sovjetske države mogu unatoč ruskom protivljenju graditi svoje međunarodne veze ako to doista žele i pritom će vjerojatno istaknuti kao primjer Gruziju i Moldaviju, koje su u Vilniusu potpisale sporazume o početku procesa pridruživanja EU-u. To je istina, ali te su zemlje to skupo platile, bilo da su izgubile dio svog teritorija ili na koji drugi, jednako bolan način. Gruzija je tijekom procesa osamostaljivanja izgubila dvije autonomne pokrajine, Abhaziju i Južnu Osetiju. Poslije ih je pokušala vratiti, ali je taj rat s Rusijom izgubila. Europa i SAD ne priznaju rusku okupaciju, ali Moskvu to puno ne zabrinjava.
Slična situacija je i s Moldavijom. I ta država je u sukobu sa snagama koje je podupirala Moskva izgubila dio svoga teritorija, Pridnjestrovlje (područje s lijeve strane rijeke Dnjestar).
Ukrajina je zasad izbjegla takav scenarij. Više je vjerovala Putinovim tajnim prijetnjama iz Moskve nego javnim obećanjima Europske unije. Barroso je bio i jasan i glasan, no u slučaju većih nesporazuma Bruxelles je predaleko od Kijeva da bi imao snage i moći pomoći Ukrajini dođe li u sukob s Rusijom. Doduše, sadašnja ekipa u Kijevu i došla je na vlast uz pomoć Moskve.
Janukovič je stari kadar sovjetske Partije. Bio je odabranik Leonida Kučme, bivšega ukrajinskog čelnika, zbacila ga je “Narančasta revolucija”, a na vlast opet vratila nesposobnost bivših čelnika Viktora Juščenka i Julije Timošenko da Ukrajinu povedu naprijed. Tada su na valu narodnog oduševljenja možda i mogli što napraviti, no sada je ruski veto previsoka prepreka da bi se tako lako mogla preskočiti.