Nakon što mi je glavni i odgovorni urednik Slobodne Dalmacije, u funkciji automatske sekretarice člana Uprave Joška Popovca, telefonom otkazao suradnju u tom listu – obrazloživši odluku odštetom koju izdavač mora platiti zbog mog teksta u čuvenom ”slučaju gnjide“ – a nakon razgovora u kojemu ste mi pokušali objasniti pozadinu cijelog slučaja i sanirati nastalu štetu, [Read more…]
Protiv otkaza Dežuloviću
Otkaz suradnje Borisu Dežuloviću u Slobodnoj Dalmaciji nastavak je opasnog trenda nakladničkog odricanja od vlastitih novinara.
Hrvatsko novinarsko društvo izražava vrlo ozbiljnu zabrinutost činjenicom da je novinar Boris Dežulović telefonom obaviješten kako mu se odlukom Uprave Slobodna Dalmacija d.d. otkazuje suradnja u dnevnom listu Slobodna Dalmacija. [Read more…]
Kao hodač po žici u cirkusu
Ako se susretnete sa starim prijateljima a niste se videli desetak godina ili nešto duže, eto prilike da obnovite sećanja na godine koje su vam bile zajedničke. S protokom vremena pamćenje postaje nepouzdanije, optimizam sećanja slaže deliće nekadašnjih zbivanja i nostalgija postaje najsigurnije pribežište. [Read more…]
Važan i velik Hedlov krimi roman
Drago Hedl, ”Ispovjedna tajna”, Ljevak, Zagreb, 2015.
Prošli, prije godinu dana objavljeni roman “Izborna šutnja” Drage Hedla ukazao je na nekoliko činjenica koje nije naodmet rezimirati jer su sada, nakon objavljivanja njegova nastavka, više nego potvrđene. Hedl je, naime, trenutno jedan od najintrigantnijih i najkvalitetnijih autora kriminalističkih romana u nas (što prije nekoliko godina možda i ne bi bilo teško, ali danas, kada je krimić jedan od najpropulzivnijih romanesknih žanrova, svakako puno znači), koji jako dobro zna da pisati žanrovski roman ne znači samo voziti zadanom rutom i ništa više od toga. [Read more…]
Hrvat, kršćanin i antifašist
Ma, pusti Pilsela, korisna je budala! To sam o sebi čuo nekoliko puta. Naime, da sam ili: a) osoba nesređenoga i/ili nejasnoga identiteta koji luta od svjetonazora do svjetonazora, pa se, kao i neki (pre)obraćenici (Zdravko Tomac je dobar primjer takvoga ponašanja), fanatički distancira od prijašnjega ponašanja da bi pak fanatički branio novoprigrljene stavove; [Read more…]
Otkazi su odmazda
Poštovane kolegice i kolege, poštovana javnosti!
Ogranak Hrvatskog novinarskog društva na HRT-u i Podružnica Sindikata novinara Hrvatske na HRT-u oštro osuđuju pokretanje postupka za otkazivanje ugovora o radu na HRT-u kolegicama Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić. [Read more…]
Šutnja o nasilju
Neovisno o motivu, provala u zagrebačko dopisništvo Novog lista, počinjena u noći s ponedjeljka na utorak, napad je na slobodu pisanja. Napad neuspio, a opet – ne podcjenjujmo takve izgrede, ma koliko sitni i nevažni mogli izgledati. [Read more…]
Nova TV pjevuši fašistima
Informativni program Nove TV, odnosno, njegova perjanica Andrija Jarak u subotu je još jednom pokazao da ne razumije razliku između objektivnosti i neutralnosti.
Naime, objektivno izvještavanje podrazumijeva hladno i činjenično novinarstvo, u kojem se informacije donose i predstavljaju čitatelju ili gledatelju bez komentara i/ili slobodne interpretacije.
Svoje izjednačavanje antifašista i fašista Jarak je ”začinio” populističkom opaskom o utrošku novca poreznih obveznika na ”nepotreban cirkus u centru Zagreba”, kao da je pružanje otpora fašističkim pokretima u društvu nešto čime se nitko ne bi trebao baviti
Neutralnost je, pak, nešto drugačija ideja. Pod neutralnim izvještavanjem podrazumijeva se davanje (jednake) platforme svim zainteresiranim stranama u pojedinoj priči te stvaranje dojma nepristranosti, odnosno, jednakog odnosa prema svim stranama, pa čak i kad stvaranje takvog dojma ide na štetu objektivnosti.
Konkretno, Andrija Jarak je tako, izvještavajući za Dnevnik Nove TV u subotu o postrojavanju ”stranačke vojske” Autohtone hrvatske stranke prava, odnosno, antifašističkom prosvjedu na Jelačić placu, u komentatorskom stilu osuo paljbu po antifašistima koji su se okupili na glavnom zagrebačkom trgu jer, zamislite užasa, nisu prijavili svoj prosvjed i, što je još gore u Jarkovim očima, trošili su novac poreznih obveznika jer je skup morala osiguravati policija.
Svoje izjednačavanje antifašista i fašista Jarak je ”začinio” populističkom opaskom o utrošku novca poreznih obveznika na ”nepotreban cirkus u centru Zagreba”, kao da je pružanje otpora fašističkim pokretima u društvu nešto čime se nitko ne bi trebao baviti.
Jarak je pritom zanemario ”sitnicu” da je subotnji prosvjed na Jelačić placu nastao kao spontana reakcija antifašistički raspoloženog dijela javnosti na najavljeno postrojavanje ”stranačke vojske” ekstremno desnog A-HSP-a.
U kojem smjeru ide postrojavanje uniformiranih ”stranačkih vojski”, mogli smo vidjeti u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Španjolskoj i mnogim drugim zemljama. Fašizam i ksenofobija koje zagovaraju ‘stranačke vojske’ u crnome su, i teorijski i praktično, neprijatelji civilizacije.
Neopisiva lakoća kojom Jarak i Nova TV trpaju fašiste u isti koš s antifašistima, možda će se svidjeti svima onima koji naivno misle da se radi o dvama ekstremnim, podjednako opasnim segmentima društva. Oni koji su svjesni toga što fašizam jest i zašto mu se treba aktivno odupirati, vjerojatno već odavno ne prate Dnevnik Nove TV
Kako to izgleda kad postanu dominantne političke snage, u Europi smo već imali priliku doživjeti.
Jarkovo zdvajanje nad trošenjem novca na osiguranje antifašističkog skupa podsjeća na one koji svoje protivljenje LGBT povorkama ponosa argumentiraju na isti način, zaboravljajući pritom da policija osigurava takve skupove ne iz straha od nasilnih prosvjednika, nego zbog onih od kojih je realno očekivati da će nasiljem reagirati prema prosvjednicima.
Neopisiva lakoća kojom Jarak i Nova TV trpaju fašiste u isti koš s antifašistima, možda će se svidjeti svima onima koji naivno misle da se radi o dvama ekstremnim, podjednako opasnim segmentima društva.
Oni koji su svjesni toga što fašizam jest i zašto mu se treba aktivno odupirati, vjerojatno već odavno ne prate Dnevnik Nove TV.
(Prenosimo s tportala).
Uvod u Feral Tribune (3)
Slijedeći univerzalna, kozmopolitska načela na kojima se zasniva novinarstvo u slobodnom svijetu, pisci ”Ferala” djelovali su kao mnogo iskreniji rodoljubi od niza onih kojima su puna usta patriotskih fraza. Tako je žiri nagrade tjednika ”Danas” u veljači 1992. objasnio dodjelu priznanja ”Feralu” za 1991. godinu. [Read more…]
Jadnoibijedno.hr
Osim s lijepim brojem news portala, Hrvatska raspolaže još i ljepšim brojem takozvanih gnews (da ne bude zabune, valja čitati: gnjus) portala. Oni se uređuju s jednakom suptilnošću kojom se pišu postovi ispod tuđih članaka na internetu.
Kao što zapjenjeni komentatori zaklonjeni nickovima ne žale truda da bi glavne junake tih tekstova ili njihove autore namazali katranom i posuli perjem, tako su i korifeji elektroničkih gnewsoba bez zadrške predani zadaći odstrela onih koji im se nađu na putu.
Kao što zapjenjeni komentatori zaklonjeni nickovima ne žale truda da bi glavne junake tih tekstova ili njihove autore namazali katranom i posuli perjem, tako su i korifeji elektroničkih gnewsoba bez zadrške predani zadaći odstrela onih koji im se nađu na putu
Samo rijetki čija su imena iz ovih ili onih razloga u javnom optjecaju, uspjeli su uteći milosti da ih urednici takvih portala barem jednom ne zavaljaju po prašini. Hvala na pitanju, u bezbroj prilika počašćen sam laskavim pogrdama sa sličnih adresa, pri čemu sam u više navrata ostao zapanjen lakoćom kojom bi me dotična gospoda prvo ispljuvala, pa onda nakitila etiketama koje se uzajamno potiru.
U istoj rečenici znao sam biti i četnik i autonomaš, i dijete vojnog lica i militantni koljenaš, i komunjara i mason…
Ako ste dovoljno dugo izloženi takvoj kampanji i ako baš niste mimoza, naučite se živjeti sa stigmom “svoga” velikosrpstva, boljševizma, slobodnog zidarstva, čega sve ne.
Uostalom, lako se utješiti zaključkom: ako me tuku “samo” pridjevima, pa pišu da sam ‘vaki i ‘naki, nema veze, baš me briga, sve dotle dok mi ne počnu krivotvoriti biografiju i izmišljati događaje u kojima sam tobože sudjelovao.
Još jednom hvala na pitanju, ni toj milosti nisam utekao. No, ni bogato osobno iskustvo s našim ljupkim gnews portalima nije me uspjelo valjano pripremiti za gadariju u koju sam prije kojidan do grkljana utopljen na nekoliko elektroničkih adresa.
Stvar je utoliko jadnija što moja malenkost nije bila izravnom metom gnewsoba, nego neka vrsta kolateralne žrtve. Pravi cilj napada bio je Zoran Erceg, Splićanin s braniteljskim stažem, koji se drznuo kazati kako ne dijeli pučističku ognjicu šatoraškog zdruga iz Savske ulice.
U jednom od pogromaških tekstova kojim se htjelo razmrviti njegov lik i djelo, citiran je i stanoviti umirovljeni časnik Hrvatske vojske Ivan Tomić koji je Ercegu uputio sedam uznemirujućih retoričkih pitanja.
Uostalom, lako se utješiti zaključkom: ako me tuku “samo” pridjevima, pa pišu da sam ‘vaki i ‘naki, nema veze, baš me briga, sve dotle dok mi ne počnu krivotvoriti biografiju i izmišljati događaje u kojima sam tobože sudjelovao
Peto po redu glasi ovako: “Je li o vama pisao Ivica Ivanišević prije par godina u Slobodnoj Dalmaciji, kad je otkrio tko ste vi, gospodine Erceg?” Naravno, pitanje implicira da sam istraživačkim marom prokazao prozvanog kao moralno suspektnu kukavelj.
Beščasnik Ivan Tomić (ako takav uopće postoji) na tome ne staje, nego od Ercega traži očitovanje je li imao veze s novcima Ferala od kojih su se “kupovali stanovi”, dodaje tome opasku kako je dotični tjednik “Ivaniševiću ostao dužan 20-30 tisuća dolara”, pa zaključuje tiradu upravo potresnim pitanjem: “Gdje je njegov (naime, moj – op. a.) zarađeni novac?”
Skrušeno priznajem, tašta sam osoba, komplimente mi je drago čuti i rado ih primam, no u ovom slučaju, ma koliko nevoljko, moram odbiti svečanu zahvalnost gospodina Tomića za moj tobožnji investigativni trud.
Rado bih raskrinkao svakoga negativca, ako treba, očepio bih i Zorana Ercega da sam kojim slučajem imao operativnih saznanja o njegovim grijesima. Nevolja je, međutim, u tome što do prije desetak dana nisam znao da on uopće postoji.
Nadalje, s velikim veseljem i još većim ponosom svakome ću priznati da sam kojih šest ili sedam godina bio novinar Feral Tribunea.
Moje veselje i ponos bili bi kudikamo manji da mi je dotični poslodavac ostao dužan “20-30 tisuća dolara”. Jebiga, nije: ni jednu jedincatu lipu, a kamoli tek šuštavo brdašce zelenih novčanica s mrtvim predsjednicima na aversu.
Da i ne spominjem činjenicu kako dolare nikada nisam bio u prilici vidjeti na Šetalištu Bačvice, jerbo smo plaće primali u manje glamuroznoj, naime, hrvatskoj valuti.
Što vam poslije svega preostaje? Ustati tužbama protiv pravnih osoba zaklonjenih iza internetskih domena tipa jadnoibijedno.hr.? Da je život malo dulji, to bi možda i vrijedilo truda
Pretpostavljam da možete shvatiti moju muku. Razmjerno je neugodno čitati uratke gnews piskarala koji vas otpisuju kao izdajničko smeće. No, i od toga postoji nešto neusporedivo gore: kada vas takvi počnu hvaliti, pa još u vaše ime krenu utjerivati i nepostojeći, astronomski dug, valjda zabrinuti za egzistenciju vaše obitelji.
Što vam poslije svega preostaje? Ustati tužbama protiv pravnih osoba zaklonjenih iza internetskih domena tipa jadnoibijedno.hr.? Da je život malo dulji, to bi možda i vrijedilo truda.
Ovako, možemo se tek jalovo nadati da će institucije pravnog poretka konačno uspjeti razabrati očigledno: da je medijski prostor ove zemlje temeljito zagađen, da su zagađivači svima poznati i da bi im konačno netko trebao ispostaviti račun za de jure novinarska, a de facto kaznena djela.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).