Vjerujemo da smo na putu prema pobjedi – izjavio je na kraju duge izborne noći predsjednički kandidat demokrata, bivši potpredsjednik Joe Biden. “Nećemo ljevičarima i lažljivim medijima dopustiti da nam otmu pobjedu”, glasio je potom tvit iz Bijele kuće, da bi neka dva sata kasnije njegov pošiljatelj, aktualni predsjednik Donald Trump, pred kamerama razradio, bez ikakvog uporišta, teoriju o izbornoj krađi. [Read more…]
Lekcija iz Hallea: opasnost od desnog ekstremizma
Jedna od konstanti njemačke političke scene, kako tzv. Zapadne Njemačke tako i današnje ujedinjene Njemačke, bilo je prokazivanje lijevog i desnog ekstremizma kao opasnosti za demokratski razvoj zemlje, s time da je lijevi ekstremizam uvijek, ama baš uvijek, bio naveden na prvome mjestu. [Read more…]
Igre redistribucije
Olimpijsko finale na 100 metara samo što nije počelo. Na pucanj startnog pištolja publika skače na noge. Sprinteri su potrčali. Ali posle 30 metara trkač na čelu usporava, kao da se solidariše sa trkačima koje je ostavio iza sebe. Mada se sprinterima to nije dopalo, uvedena su nova pravila kojima se ograničava najveća dozvoljena distanca između pobednika i trkača na začelju.
To je analogija koju konzervativni protivnici redistribucije bogatstva imaju na umu dok lamentiraju nad “politikama zavisti”. Bogataše zamišljaju kao sprintere koje nezadovoljnici pokušavaju da uspore zakonima i previsokim porezima.
Ali život nije sportsko takmičenje i rezultati ne zavise samo od talenta i treninga.
Život više liči na arenu u starom Rimu u kojoj oklopljeni gladijatori kasape nenaoružane žrtve, koje u ovom slučaju nisu gubitnici zbog nedovoljnog ulaganja truda, već zbog asimetrične raspodele oružja na početku.
Pedesetih i šezdesetih godina 20. veka rad i inovativnost su vas mogli podići iz siromaštva i otvoriti vam put do bolje pozicije na društvenoj lestvici.
Ali to je bilo moguće samo zato što je super-bogatima, naročito bankarima, društvo nametalo određena ograničenja u pogledu načina na koje mogu koristiti svoje bogatstvo.
Sa ukidanjem postavljenih ograničenja, nakon rušenja sistema iz Breton Vudsa i opšte finansijalizacije ekonomije koja je usledila, našli smo se u svetu u kom rad i kreativnost ne garantuju adekvatnu nagradu.
Problem sa kojim se većina ljudi danas suočava, naročito mladih, nije to što im izmiču investicione superzvezde poput Warrena Buffetta.
Umjesto gubljenja vremena na rasprave o neefikasnim porezima, treba novac iz centralnih banaka usmjeriti u javne investicije i razbiti velike korporacije koje imaju monopol na manje tvrtke te dio njihovih dionica deponirati u fond socijalnog kapitala iz kojeg će se financirati univerzalna osnovna dividenda, piše bivši grčki ministar Janis Varufakis
Problem je u tome što su u svojim pokušajima sputani stagnirajućim investicijama i platama, a to je posledica činjenice da se bogati danas bogate i dok spavaju, na načine koji nemaju nikakve veze sa uloženim trudom, preduzimljivošću ili štedljivošću.
Deo problema su i veliki inovatori. Jeff Bezos je bio dalekovid, revolucionisao je sistem maloprodaje i obogatio se.
Ali koji deo njegovog bogatstva od 200 milijardi dolara je nagrada za dobru poslovnu ideju i pokazani preduzetnički duh?
A koji deo je proistekao sam od sebe iz prethodno akumuliranog bogatstva?
Na takva pitanja nije moguće precizno odgovoriti, ali činjenica je da najveći deo svetskog bogatstva više ne stiže do inovatora i ljudi koji obavljaju poslove važne za funkcionisanje društva.
Dok se bogatstvo koncentriše u veoma malom krugu, ostatak ekonomije se pretvara u pustinju.
To nije ništa novo. Odavno znamo da velika tržišna moć uvećava bogatstvo, koje onda dodatno uvećava tržišnu moć. To je suština problema: za produktivnost i zapošljavanje ništa nije pogubnije od prevelike koncentracije tržišne moći.
Da upotrebimo onu analogiju konzervativaca, najbrži trkači ne mogu pobediti ako su najbogatiji prethodno pretvorili stazu u živo blato za sve ostale.
Zato se najteže siromaštvo i najveći broj “smrti iz očaja” registruje tamo gde je koncentracija bogatstva najveća.
Šta bi trebalo preduzeti tim povodom? Kako redistribuirati bogatstvo na pošten i efikasan način?
Često se govori o porezima na imovinu. Ali porezi na imovinu koji su zakonski i politički ostvarivi ne bi značajnije umanjili razorni nivo nejednakosti koji smo dostigli.
Štaviše, to bi konzervativcima omogućilo da dovedu u pitanje čitav projekat redistribucije bogatstva postavljanjem pitanja koja nisu neumesna: Treba li država da izbaci siromašnu naslednicu iz kuće zato što više nije u stanju da plaća porez?
I kako ćemo uopšte utvrditi vrednost neke imovine, na primer, kolekcije poštanskih maraka, ako je prethodno ne iznesemo na tržište?
Dobra vest je da postoje proverene metode redistribucije bogatstva, bez narušavanja bilo čijih prava i kršenja etičkih načela. Theodore Roosevelt je 1906. rasparčao Standard Oil i druge kartele, uprkos brojnim kritičarima koji su ga napadali zbog ugrožavanja duha preduzetništva i inovativnosti.
Posle sloma Vol strita 1929, drugi Roosevelt, Franklin Delano, slušao je iste takve napade dok je pokušavao da zlog duha finansija vrati nazad u bocu. Theodore i Franklin Roosevelt su u dva poteza ostvarili redistribuciju bogatstva kakva inače ne bi bila moguća bez revolucije.
Naravno, moćni pronalaze načine da se oslobode nametnutih stega. Posle rušenja sistema iz Breton Vudsa 1971, karteli i Vol strit su brzo povratili moć. Tri megakompanije, BlackRock, Vanguard i State Street, poseduju bar 40 odsto svih američkih javnih kompanija i gotovo 90 odsto onih koje su kotirane na Njujorškoj berzi.
Dogovaranje i nameštanje cena je van kontrole, jer svaki direktor zna da je megakorporacija kojoj njegova firma pripada u kontaktu sa direktorima rivalskih firmi koje joj takođe pripadaju.
Život više liči na arenu u starom Rimu u kojoj oklopljeni gladijatori kasape nenaoružane žrtve, koje u ovom slučaju nisu gubitnici zbog nedovoljnog ulaganja truda, već zbog asimetrične raspodele oružja na početku
Rezultat su više cene, usporavanje inovacija, opadanje investicija i plata.
Moć je dodatno koncentrisana posle implozije Vol strita 2008, kada su banke počele da pumpaju reke novca u finansijski sistem.
Koristeći novac iz centralnih banaka, džinovski karteli su izmišljali nove složene oblike zaduživanja i kupovali sopstvene akcije, što je njihove cene podiglo u stratosferu, uskraćujući tako svetu investicije u kvalitetna radna mesta i zelenu infrastrukturu.
Megakompanije imaju i druge hobije, kao što su uzurpiranje tržišta i kupovina političara i regulatornih agencija, čime uništavaju liberalnu demokratiju.
Kada je stigla pandemija i gurnula realnu ekonomiju u još dublju depresiju, svet finansija se potpuno odvojio od realne ekonomije i pretvorio kapitalizam u neku vrstu tehno-feudalizma.
Da bismo demontirali ovaj režim, moramo primeniti unapređene verzije intervencija koje su izveli Theodore i Franklin Roosevelt. Umesto gubljenja vremena na rasprave o neefikasnim porezima na imovinu, progresivne snage treba da se koncentrišu na strategiju koja uključuje tri elementa.
Prvo, novac iz centralnih banaka treba usmeriti isključivo na podršku javnim investicijama u zelenu infrastrukturu i druga javna dobra. Drugo, korporacije koje monopolizuju velika tržišta koja su same stvorile – kao Amazon i Facebook, na primer – treba rasparčati.
Najzad, deo akcija velikih korporacija (da kažemo, 10 odsto) treba deponovati u fond socijalnog kapitala iz kog će se finansirati univerzalna osnovna dividenda.
Takva kombinacija politika inspirisanih zakonima protiv trustova i Nju dilom iz prošlih vremena mogla bi da oživi našu ekonomiju, revitalizuje demokratiju i sačuva planetu.
Da je politička ekonomija sportska arena, bilo bi jasno ko je favorit za zlatnu medalju.
(Prenosimo s portala Novosti. Prijevod teksta objavljen je izvorno na portalu PEŠČANIK).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Dekompozicija opozicije u Srbiji
Čekajući da Europska komisija objavi novi izvještaj o napretku Srbije u pristupnim pregovorima s Unijom srpski i ini medijski prognozeri najavljuju da će ocjene uglavnom biti srednje žalosne, ali i da će biti vraćanja na popravne ispite. [Read more…]
Bahatost bez zadrške
Na prvi pogled na političkoj sceni, svjetskoj i domaćoj, ništa novoga. Kao da je sve već viđeno. Je li zaista? [Read more…]
Era neodgovornosti
Nakon višegodišnjeg najavljivanja britanski je parlament objavio rezultate ”neovisnog” istraživanja o utjecaju Rusije na politička zbivanja u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ključni se zaključak svodi na sljedeće: ”To što su nam do sada govorili (a riječ je o britanskoj vladi i obavještajnim službama) kako nema dokaza da se Rusija miješala u naše izbore, nikako ne znači da tih dokaza nema. To samo znači da oni koji su to trebali učiniti, te dokaze nisu ni tražili.” [Read more…]
Predatorski kapitalizam u svojem najogoljenijem obliku
U poplavi vijesti o pandemiji, o tome kako se ona širi posvuda, dok su vlade iz različitih razloga – od političkih kalkulacija sračunatih na održavanje izbora i opstanak na vlasti pa do populističkog podilaženja javnosti – popuštale, pa čak i ukidale mjere usmjerene na sprječavanje njezina širenja, jedna je informacija prošla, kako se to voli reći, ispod radara. Nezasluženo. Jer upravo ona upućuje na ključnu opasnost s kojom je suočen današnji svijet. A to nije virus! [Read more…]
Milanovićeva šarada oko parade
Velika vojna parada u povodu obilježavanja jedinstvenog jubileja, 75. obljetnice pobjede nad fašizmom, održana je u Moskvi 24. lipnja. Zbog pandemije koja je u svijetu promijenila apsolutno sve, nije je bilo moguće održati na sam Dan pobjede, 9. svibnja. No uz maksimalne mjere opreza (jer pandemija još traje) jubilej je proslavljen upravo na onaj dan na koji su prije sedam i pol desetljeća moskovskim Crvenim trgom defilirale jedinice pobjedonosne Crvene armije, bacajući pred Lenjinov mauzolej, kao zadnje smeće, ratne zastave poražene armade Trećega Reicha. [Read more…]
Oči širom zatvorene
George Floyd nije prvi Afroamerikanac (kako se u skladu s licemjernom političkom korektnošću sada nazivaju američki građani tamne boje kože, nekada – crnci) kojega je ubila američka policija. Nije prvi ni ove godine, tek je jedan u dugome nizu što se proteže godinama, a koji – kada bismo htjeli biti posve objektivni – seže još u doba Ku Klux Klanovih ritualnih linčovanja. [Read more…]
Neslavni kraj hrvatskog predsjedanja EU-om
Bez obzira na to što će se dogoditi do kraja hrvatskog predsjedanja Evropskom unijom, ono će ostati ne samo zapamćeno, nego i označeno – kao žigom sramote – izjavom premijera na sjednici vlade, u četvrtak, 14. svibnja. Toga je dana, naime, predsjednik hrvatske vlade kao na pladnju ponudio krunski argument bilo onima koji priželjkuju da se Hrvatska totalno diskvalificira kao “punokrvna” članica Evropske unije, bilo onima koji se toga boje. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- 2
- 3
- 4
- 5
- …
- 15
- Next Page »