Dubrovački biskup Mate Uzinić dospio je na naslovne stranice svojim otvorenim kritičkim riječima o zlu klerikalizima. Zasluženo. Jer u Hrvatskoj je, naime, potpuno izvanredan događaj koji graniči s čudom kada katolički biskup ponovi, propovijeda i zastupa ono što vrhovni poglavar svih katolika, papa Franjo, već godinama govori i ponavlja u Rimu i po čitavom svijetu. [Read more…]
Bolesno svećeničko zafrkavanje sa žrtvama pedofilije
Jeste li ikad, baveći se komunizmom, osjetili poriv da seksualno napadnete dijete? Jeste li ikad gledajući u znak mira osjetili želju da seksualno zlostavljate dijete? Jeste li ikad, čitajući tarot karte, shvatili da vas djeca seksualno uzbuđuju? Da?
To nije zdravo, ali to nije bitno. Bitno je da znate da vas svaki nasrtaj na dijete vodi u zatvor.
Sigurno ne na dovoljno vremena koliko bi odgovaralo takvom zločinu, ali ipak.
Pedofilija nije bolest, to je zločin kojim se žrtva, ljudsko biće ošteti toliko teško da cijeli život provede u traumi, strahu i psihičkoj boli. I ne može se oporaviti. Nikada. Možete to vidjeti u filmovima, pročitati u knjigama, ponekad u novinama.
Nemojte se zafrkavati s time, nije to dosjetka.
Botinečki svećenik Ivica Berdik svoju je dosjetku na račun pedofilije objavio na pet jumbo plakata. Poigravši se simbolima, crvenom zvijezdom, znakom mira, tarota i drugih stvari objasnio je kako nastaje pedofilija. Svećenik koji se bavio i egzorcizmom, dao je alibi svim pedofilima.
Botinečki svećenik Ivica Berdik svoju je dosjetku na račun pedofilije objavio na pet jumbo plakata. Poigravši se simbolima, crvenom zvijezdom, znakom mira, tarota i drugih stvari objasnio je kako nastaje pedofilija. Svećenik koji se bavio i egzorcizmom, dao je alibi svim pedofilima
Optužio je komuniste, zagovornike mira u svijetu, one koji se zabavljaju tarotom – da su pedofili. Naravno da je to glupo. Usputno je branio svog prethodnika na mjestu župnika u Župi svetog Stjepana Prvomučenika, Mladena Kožinu.
Taj nije bio komunist, nije se bavio tarotom, nije bio dio pokreta za mir u svijetu, dakle, nije pedofil. Suptilno, zar ne?
To je cijela poanta objave plakata koji prosipa glupost o ozbiljnoj temi.
Čak nije ni jeftini štos, nego bolesna, podmukla fora kojom se, rugajući se svima koje je optužio da su pedofili, u stvari, banalizira sustav i presudu kojom je osuđen njegov prethodnik za oltarom.
Prethodnik, Mladen Kožina, osuđen je na godinu dana zatvora. Na njegovom je kompjutoru pronađeno više od tri tisuće fotografija djece skinute sa stranica na kojima ih je pronalazio. Neke od fotografija na tim serverima prikazuju seksualno iskorištenu djecu.
Takav je ljude poučavao Božjoj riječi, dijelio im savjete o životu, tješio ih kad im je bilo teško, pomagao im u životu, procjenjivao tuđe grijehe, dijelio odrješenja i radio sve ono što bi svećenici trebalo raditi.
A onda su ga otkrili kao pedofila. I sada se njegov nasljednik odlučio sprdati na račun pedofilije, zafrkavati oko toga je li komunizam kriv za to što je netko pedofil.
Mogu se ja sada rugati Bogu zbog načina na koji ga predstavlja velečasni, mogu se rugati načinu na koji bi on komunicirao misleći pritom na to kako se on želi vidjeti s novinarima, a ne razgovarati telefonom, što je obično maltretiranje nesigurnih tipova koje novinari moraju intervjuirati, ali postoji nešto što bi i takvom čovjeku, tom svećeniku, trebalo biti sveto. Žrtve pedofila. S njima, njihovim ozljedama se ne bi trebalo zafrkavati. To stvarno nije duhovito, nego svirepo
Naravno, komunizam je dobra fora, idealan upaljač da svi skoče na njega. Kao i na glupost vezanu uz one koji su za mir u svijetu. Ili one što vjeruju u tarot. A još, kada ga novinari pitaju što mu je, jer to je pozadina svih pitanja koja u ovom slučaju glase: zašto ste stavili ove simbole na plakat, zašto mislite da sve ovo uzrokuje pedofiliju i slične stvari koje moramo pitati jer je potrebno protumačiti drugima nečiju ludost, svećenik Ivica Berdik se pozvao na Boga i njega uvalio u svoje izopačeno shvaćanje svijeta.
”Drago mi je da se poruke koje dolaze od Duha Svetoga šire među ljudima. Biblija je zapravo tisućama godina prije nego što su ovi simboli postali svakodnevica govorila o njima jer je Bog unaprijed znao kako će se povijest odvijati. Bog ima povijest u svojim rukama, to je snaga Božje riječi, ljudi baš ne vole čuti istinu”, poručio nam je velečasni kako on vidi Boga i Bibliju.
Mogu se ja sada rugati Bogu zbog načina na koji ga predstavlja velečasni, mogu se rugati načinu na koji bi on komunicirao misleći pritom na to kako se on želi vidjeti s novinarima, a ne razgovarati telefonom, što je obično maltretiranje nesigurnih tipova koje novinari moraju intervjuirati, ali postoji nešto što bi i takvom čovjeku, tom svećeniku, trebalo biti sveto.
Žrtve pedofila.
S njima, njihovim ozljedama se ne bi trebalo zafrkavati. To stvarno nije duhovito, nego svirepo.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).
I mene je pipao jedan don
Iako se zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić pokušao oprati kerozinom i višestruko ispričao žrtvama i skandaliziranoj javnosti, osobno izrazivši kako je i on ”žgrožen” i šokiran, izostala je isprika za sramotno ponašanje msgr. Puljića kada je slučaj pedofilska ponašanja nekadašnjeg župnika u Bibinju don Nedjeljka Ivanova. [Read more…]
Popovi i vojnici
Jedna nedavno sprovedena anketa pokazuje da su među mladima u Srbiji najpopularnije i najcenjenije institucije crkva i vojska. To nije nikakvo iznenađenje jer su i ranija istraživanja potvrđivala da su ove dve institucije od većine stanovništva isticane po popularnosti, i za vreme Miloševića, a i posle njega. Pravo pitanje, međuim, jeste kako je to moguće kada je poznato da su crkva i vojska bili upletene u mnoge događaje koji su po lošem obeležili protekle godine.
Savremenicima su još sveže slike popova koji blagosiljaju neke od najvećih zločinaca pre nego što će krenuti na bojišta i u pljačkaške pohode, a u novijim vremenima spominju se pedofilska afera vladike Pahomija, raspusnost i raskalašnost vladika Kačavende i Filareta. Istovremeno, vojska i njeno delovanje predstavljaju mračnu epizodu u raspadu Jugoslavije.
Otkud onda takva uvek prisutna popularnost?
To se ponajpre može objasniti opštenarodnim verovanjem u dva mita, posebno osnaženim medijskom i političkom propagandom o srpskoj religioznosti i srpskoj vojničkoj tradiciji kao nepobitnim istinama na kojima se zasnivaju srpska istorija, duhovnost i tradicija. Posebno su ovi mitovi bili aktivirani u takozvanom ‘‘događanju naroda“ i masovnim mitinzima početkom devedesetih i klerikalizaciji društva koja traje sve do današnjih dana.
Jedna nedavno sprovedena anketa pokazuje da su među mladima u Srbiji najpopularnije i najcenjenije institucije crkva i vojska. To nije nikakvo iznenađenje jer su i ranija istraživanja potvrđivala da su ove dve institucije od većine stanovništva isticane po popularnosti, i za vreme Miloševića, a i posle njega. Pravo pitanje, međuim, jeste kako je to moguće kada je poznato da su crkva i vojska bili upleteni u mnoge događaje koji su po lošem obeležili protekle godine
Konzervatizam Srpske pravoslavne crkve uveliko je obeležio i srpsku političku scenu. Gotovo da nema političke partije u Srbiji koja ne održava bliske veze sa crkvom, a najviše državne ličnosti krupne političke odluke donose u konsultaciji sa crkvenim velikodostojnicima čije se mišljenje uvažava kao merodavno.
Crkva je, međutim, u važnim istorijskim periodima činila pogrešne procene koje nikada nisu bile preispitivane, niti izlagane kritici. I kada je grešila, crkva je bila nedodirljiva.
Glavni ideolog crkve nesumnjivo je episkop Nikolaj Velimirović koji je maja 2003. kanonizovan za svetitelja. U biografiji Nikolaja Velimirovića, kao i u njegovim delima nalazimo više problematičnih i kompromitujućih detalja.
Godine 1935. u predavanju održanom u Beogradu ‘‘Nacionlizam svetog Save“ Nikolaj je odao priznanje Adolfu Hitleru ‘‘koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u dvadesetom veku on je došao na ideju Svetog Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju“.
Samo dve godine kasnije, 1937., kako izveštava Glasnik srpske pravoslavne patrijaršije, patrijarh Varnava izjavljuje, idući tragom Nikolaja Velimirovića, sa simpatijama prati borbu Firera i državnog kancelara. ‘‘Firer velikog nemačkog naroda vodi borbu koja služi na korist čitavom čovečanstvu…Opravdana borba nemačkog naroda za ravnopravnost zaslužuje poštovanje svih naroda.“
Nikolaj Velimirović se dovodi u vezu i sa osnivanjem fašističkog ‘‘Zbora“ Dimitrija Ljotića čiji je bio bliski prijatelj i kojem je na sahrani izgovorio opelo.
Iz mnoštva različitih anticivilizacijskih, antikulturnih i rasističkih stavova izdvajamo, primera radi, nekoliko citata iz knjige ‘‘Kroz tamnički prozor“ objavljene posle Drugog svetskog rata i koja se uz Velimirovićeva ostala dela može kupiti u svakoj boljoj beogradskoj knjižari. Piše Nikolaj Velimirović:
‘‘Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista razapeli: i demokratiju i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam i sveopštu revoluciju, i kapitalizam i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihovog đavola. I to je sve u nameri da Hrista ponize, da Hrista ponište, i da na presto Hristov stave svog jevrejskog mesiju, ne znajući ni dan danas da je to sam Satana, koji je otac njihov i koji ih je zauzdao svojom uzdom i bičevao ih svojim bičem…“
‘‘Evropski narodi su pod prokletstvom božijim jer oni nisu više narodi nego jazavci…dvonogi majmuni…zverovi a ne ljudi..Evropa je jeres. Evropski intelektuizirani čovek napravio je ugovor sa đavolom. A ti, Srbijo, kuda si pošla za Evropom: Ti nikada nisi išla njenim putem i nikada za njom…“ Kultura je: ‘‘Nula ispod jedinice…dim, prah,blato, mutljag…glupačka ništarija“. O higijeni: ‘‘Revnost za čistoćom, postala je manija za čistoćom. No nažalost i ovde je Čivutin umešan… Vodovod, vodovod, vodovod. Kupatila, kupatila, kupatila! Čistoće, čistoće, čistoće. I svi klonuše od umora perući se i čisteći spolja…“ Nikolajevi savremenici svedoče da se Nikolaj godinama nije okupao.
“Jevreji i njihov otac đavo uspeli su laganim dugotrajnim trovanjem duha i srca evropskog čovečanstva da ovo odvrate od pravog bogopoštovanja i privuku na poklonjenje idolu kulture.“
‘‘Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista razapeli: i demokratiju i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam i sveopštu revoluciju, i kapitalizam i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihovog đavola. I to je sve u nameri da Hrista ponize, da Hrista ponište, i da na presto Hristov stave svog jevrejskog mesiju, ne znajući ni dan danas da je to sam Satana, koji je otac njihov i koji ih je zauzdao svojom uzdom i bičeva ih svojim bičem…“
Ovo su samo neki citati iz bogougodnog dela svetog Nikolaja. Dela Nikolaja Velimirovića spadaju među najčitanija, posebno omiljena među raznim pronacističkim grupama, ali i među brojnim vernicima, podržana i preporučena od strane najuglednijih ličnosti crkve kao spisi velike mudrosti i istine. Prema njemu se odnose kao prema vrhunskom autoritetu i nesumnjivom ideologu Crkve.
Njegov uticaj je veliki i to niko ne poriče.
Crkva je sve prisutnija u mnogim delovima društva. Prisutna je u školama, političkim partijama, sportskim klubovima, u vojsci. Kakvo se to društvo želi i stvara, ako se prihvataju poruke koje u svojim delima tako obilato šalje svome rodu sveti Nikolaj Velimirović?