U vremenima letnjih oluja prođe nam još jedna ”Oluja”. Nacionalni praznik kada se, posebno od strane onih koji u Domovinskom ratu nisu učestvovali, vrši prava utrka ko će da u recikliranom govoru više puta pomene Titovog generala i prvog nam predsednika Domovine, odnosno našu hrišćansku veru, Miloševića (ne Borisa) i pobunjene Srbe. [Read more…]
Beseda na Dan sećanja na stradale i prognane Srbe u ”Oluji”
(Opaska uredništva: Patrijarh srpski g. Porfirije služio je 4. avgusta 2023. godine u Prijedoru pomen postradalim Srbima u vojnoj akciji ”Oluja”. Na početku centralne ceremonije obeležavanja Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u oružanoj akciji Oluja, koja se prvi put održala u Republici Srpskoj, u Prijedoru, posle pomena, Patrijarh je održao prigodnu besedu koji donosimo u cjelosti). [Read more…]
Bez Tuđmanove ”Oluje” ne bi bilo Republike Srpske
Oluja oko ”Oluje” se stišala. Sjećanja na tu značajnu vojnu akciju su bila preplavljena, s jedne strane slavljeničkom euforijom i napadnim nadmetanjem za prestiž, s druge strane gubitničkim ogorčenjem pomiješanim s komemorativnim patetikama. Niti jedan globalni sudionik ”Oluje” nije uspio odvojiti se i izdići iznad toga. [Read more…]
Život s trakom oko ruke
Ma da ti kažem: nisam ja nikakav veliki Bošnjak. Al’ bi’ću – kad opet dođe vrijeme logora – kaže nam jučer domaćin, mimoilazi golemi plakat ”Pivo Jelen – ponos Srbije”, pa skreće prema hotelu Prijedor u Ulici Srpskih velikana broj 14. [Read more…]
40 godina zatvora za Radovana Karadžića
Nakon petogodišnjeg suđenja i osamnaestomjesečnog razmatranja dokaza i vijećanja o krivici ili nevinosti optuženog, Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je izreklo osuđujuću prvostupanjsku presudu ratnom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću. [Read more…]
Prijedor ne smije biti zaboravljen
Pažljivo, s marom i posebnim poštovanjem prema posmrtnim ostatcima žrtava koji se godinama nalaze u masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora istražitelji već više od dva mjeseca izvlače na površinu jedno po jedno tijelo, polažu ih u forenzične crne vreće, označuju brojevima i prevoze na mjesto gdje će ih se poslije pokušati identificirati.
Pokušat će im usporedbom DNK-a s DNK-om preživjelih rođaka vratiti ime i prezime koje su nekada imali kako bi ih obitelji i prijatelji mogli dostojno pokopati u samo njihov grob. Ondje gdje su dosad počivali, bili su hrpa naslaganih tjelesa dovezenih nakon brutalne likvidacije u kamionima i ubačenih u baš za tu prigodu iskopani jarak na koji je potom nanesen i do deset metara debeo sloj zemlje.
Dosad su istražitelji pronašli 333 tijela, od kojih je 210 bilo u cjelovitom stanju, a od 123 žrtve pronađeni su samo dijelovi posmrtnih ostataka. Prema procjenama istražitelja, u toj masovnoj grobnici, koja se prostire na 3000 četvornih metara, moglo bi biti oko 700 tijela. Nekada ih je ondje bilo oko 1000, ali je, po svemu sudeći, njih nekoliko stotina iskopano i prevezeno na drugu lokaciju radi prikrivanja zločina.
I dosad se znalo da se u Prijedoru na samom početku rata dogodio strašan zločin. Još se sjećamo onih televizijskih snimaka iz 1992. iz logora Omarska, ograđenoga bodljikavom žicom kroz koju su provirivali izgladnjeli skeleti nesretnih zatočenika. To je zgrozilo međunarodnu javnost jer su prizori podsjećali na slične koncentracijske logore iz Drugoga svjetskog rata.
Prijedor je ogledni primjer potpunog uklanjanja drugih naroda s područja gdje nije bilo oružanih sukoba. Neki to zovu etničkim čišćenjem iako u onome što se ondje događalo ima i podosta elemenata genocida
Međutim, tek iskapanje ove masovne grobnice, ali i one otkrivene nešto prije u mjestu Jakarina Kosa, gdje je pronađeno oko tri stotine tijela, otkriva nam sveobuhvatnost zločina, postojanje prave industrije smrti, koju su srpske vlasti u Prijedoru u ljeto 1992. planirale, organizirale i provele u djelo.
Prijedor je ogledni primjer potpunog uklanjanja drugih naroda s područja gdje nije bilo oružanih sukoba. Neki to zovu etničkim čišćenjem iako u onome što se ondje događalo ima i podosta elemenata genocida. Iz te općine protjerano je oko 50 tisuća ljudi, ubijeno ih je oko 5000, a još ih je 1200 na popisu nestalih.
Sve je počelo kada je tijekom 1991. u taj grad došla teško naoružana brigada JNA iz Pančeva s rezervistima koji su išli u ratni pohod protiv Hrvatske ili se vraćali iz njega. Krajem travnja 1992. srpski vijećnici preuzeli su općinsku vlast, sljedeći potez bio je izbacivanje nesrpskog stanovništva, Bošnjaka i Hrvata, iz državnih službi te s drugih radnih mjesta. Nakon toga podijeljeno je oružje srpskim pouzdanicima.
Potom su slijedila masovna ubojstva kao oblik zastrašivanja stanovništva. Ljudi su ubijani na kućnim pragovima, po njivama, na ulicama. Jednako su likvidirani muškarci, žene i djeca. Njihova mrtva tijela potom su ubacivana u kamione i dovožena u pripremljene grobnice. Bio je to masakr tijekom kojega je ubijeno nekoliko tisuća ljudi.
Oni pak koji su ostali i nakon prvoga vala nasilja, morali su na svojim kućama izvjesiti bijelu zastavu kao znak lojalnosti tamošnjim srpskim vlastima. Kad bi se kretali po putu ili ulici, trebali su nositi bijelu vrpcu oko rukava. Sve su džamije i katoličke crkve spaljene. Tako su se htjeli zatrti tragovi njihova postojanja.
Prijedorčani su likvidirani i na drugim lokacijama. Više od 200 pogubljeno ih je na Korićanskim stijenama kod planine Vlašić. Srpski policajci izvukli su ih iz prognaničkoga konvoja, postrojili uz rub litice i postrijeljali. Znatan ih je broj stradao u koncentracijskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz koje su prošle tisuće ljudi.
Prijedor je drugo najveće stratište u BiH, odmah iza Srebrenice, gdje je u srpnju 1995. ubijeno oko 8000 Bošnjaka. Za zločine u Prijedoru Haški je sud čelnike te općine osudio na ukupno 230 godina zatvora. Za te zločine trebali bi odgovarati i njihovi vođe, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Međutim, godinama je ono što se događalo u Prijedoru bilo potisnuto. Iako se znalo se za tamošnje strahote, o njima se nije mnogo govorilo u javnosti. Ekshumacija iz masovne grobnice Tomašica, o čemu su izvijestili najugledniji svjetski mediji, ponovno je podsjetila na razmjere tog odista surovog zločina, jednoga od najvećih u BiH.
Masovna grobnica Tomašica među najvećima u BiH
Već dva mjeseca traje ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice Tomašice kod Prijedora. Dosad je otkriveno oko 200 tijela te dijelovi posmrtnih ostataka još 68 žrtava.
Pretpostavlja se da je riječ o žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koje su pripadnici paravojnih postrojbi bosanskih Srba pobili tijekom ljeta 1992. godine.
Lokaciju grobnice otkrio je insajder iz vojske Republike Srpske.
Nakon provjere i početnih iskapanja, na dubini od deset metara pronađeni su posmrtni ostaci žrtava. Grobnica je primarna, što znači da nije bilo premještanja posmrtnih ostataka. Istražitelji pretpostavljaju da su u nju dovožena tijela nakon likvidacije na drugim lokacijama.
Na grobnicu su bagerima naneseni veliki slojevi zemlje. Iskapanja se provode na tri mikrolokacije, a u pripremi su istražni radovi na još dva mjesta. Vjeruje se da bi ova masovna grobnica mogla biti najveća na području Bosanske krajine.
Uz posmrtne ostatke žrtava istražitelji su pronašli satove i dijelove novčanica. Zbog nepropusna, glinasta tla sačuvan je i dio tkiva na nekim tijelima. Pronađeni posmrtni ostaci bit će preneseni u Centar za identifikaciju u Sanskom Mostu, gdje će se pokušati obaviti identifikacija.
Na lokaciji Jakarina kosa kod Prijedora već je otkrivena sekundarna grobnica s više od 300 posmrtnih ostataka. Pretpostavlja se da su tijela tamo dopremljena s Tomašice nakon što su iskopana bagerima i pritom zdrobljena.
S prijedorskoga područja je i više od 200 bošnjačkih i hrvatskih žrtava masakra na Korićanskim stijenama kod planine Vlašić u srednjoj Bosni. Njih su 21. kolovoza 1992. srpski policajci izvukli iz prognaničkoga konvoja, poredali ih uz rub stotinu metara duboke provalije i pucali im u leđa. Potom su na njih bacali bombe i opet pucali kako nitko ne bi preživio. Svi su bili civili. Nekoliko ih je ipak preživjelo i poslije svjedočilo o tome.
Prijedor je jedno od najvećih stratišta u BiH nakon Srebrenice. S područja te općine protjerano je oko 50 tisuća stanovnika nesrpske nacionalnosti, ubijeno je oko 5 tisuća ljudi, a na popisu nestalih još je 1200 osoba. U blizini Prijedora bila su tri koncentracijska logora – Omarska, Trnopolje i Keraterm, gdje je bilo više tisuća zatočenih u neljudskim uvjetima. Kada je BBC 1992. otkrio te logore, opisao ih je kao ”šokantne i nečovječne”.
Obitelji nestalih vjeruju kako bi se veći dio njihovih posmrtnih ostataka mogao nalaziti u grobnici Tomašici. Iako je ta masovna grobnica u blizini naseljenoga mjesta, trebalo je čekati dulje od dva desetljeća da bi se otkrilo mjesto gdje su njihovi posmrtni ostaci.