U zadnje vrijeme pažnju javnosti uspijeva privući mlada Šveđanka Greta Thunberg kojoj je pošlo za rukom, na čemu joj zavide mnogi jer im to nije uspjelo, izmamiti na ulice u raznim dijelovima svijeta stotine svojih vršnjaka. [Read more…]
Prihvatimo ljude, odbacimo strah i mržnju!
Svjesni da se složeno pitanje izbjeglica mora rješavati na razini države te da hrvatska vlada nije sama koja će o tomu donositi odluke, kao građani, vjernici, kršćani i ljudi dobre volje prizovimo vlastitu savjest. [Read more…]
Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti
I ove će godine volonteri udruge RAND obilježiti Međunarodni dan nenasilja, 2. listopada. Stajat će sat vremena, od 12 do 13 sati u krugu šutnje pred zagrebačkom katedralom s porukom: ”Ne postoji izbjeglička kriza, nego ispit ljudskosti”. [Read more…]
Ispuniti naše težnje za pravednosti i mirom
Poruka pape Franje konferenciji o nenasilju i pravednom miru, 11.-13. travanj 2016.
(Radio Vatikan) Papa Franjo je poslao poruku sudionicima velike konferencije koju organiziraju međunarodna organizacija Pax Christi, katolička mreža izgradnje mira i Papinsko vijeće za pravdu i mir na kojoj se razmatra tema: ”Nenasilje i pravedan mir: doprinosi katoličkom razumijevanju i opredjeljenju za nenasilje“. [Read more…]
Daoud Nassar: ”Religije imaju zadaću biti mostovi”
Piše: Thomas Seiterich
Prema prosudbi uglednog časopisa Publik – forum, glasila kritičnih kršćana, nakon napada na sinagogu u Jeruzalemu, 18. studenoga 2014., treba se pribojavati novih oblika terorizma. Thomas Seiterich, novinar tog časopisa koji dugo godina prati sukob na Bliskom istoku, smatra da postoji stvarna opasnost od pretvaranja političkog sukoba između Izraelaca i Palestinaca u religijski rat ispunjen mržnjom između židova i muslimana.
Donosimo prijevod njegovog razgovora s mirovnim aktivistom iz Mirovnog centra ”Šator naroda” u kojem Daoud Nassar ističe čime se treba voditi mirovna strategija izlaska iz trenutno naizgled nerješivog sukoba u Izraelu / Palestini. Daoud Nassar se bori kao Palestinac i kršćanin za mir i toleranciju. Rođen je 1970. u Beit Jala, luteranski je kršćanin i mirovni aktivist. Vodi Mirovni centar ”Šator naroda“ (www.tentofnations.org).
Ljudi iz različitih naroda i religija moraju se okupiti da bi jedni druge razumjeli i zajedno stvarali bolju budućnost u kojoj se poštuje pravo svakoga na život u miru i pravednosti
Predstoji li Svetoj zemlji vjerski rat?
Nedavni zli događaji bole. Jako mi je teško, teško je i mojim prijateljima u pokretu za mir, ekumenizam i pravdu kojem pripadaju kršćani, muslimani i židovi. Jer mi smo čvrsto uvjereni da nasilje vodi samo u novo nasilje, agresija pokreće samo protuagresiju, mržnja rađa novu mržnju. Nikada se neće nasiljem postići rješenje za sukobe između Izraela i Palestine.
A gdje je rješenje?
Rješenje se neće postići atentatima fanatika s obje strane, kao što je bio onaj u sinagogi u Jeruzalemu. Jedina šansa za rješenje postoji ako se napusti začarani krug nasilja i frustracija, te se krene nenasilnim putem i gradi pravedan mir.
Čak i ako trenutno, nakon atentata u sinagogi i obilaska radikalnih židova u području koje pripada muslimanima, to što govorim zvuči kao utopija, ljudi iz različitih naroda i religija moraju se okupiti da bi jedni druge razumjeli i zajedno stvarali bolju budućnost u kojoj se poštuje pravo svakoga na život u miru i pravednosti.
U svibnju je izraelska vojska sravnila sa zemljom naše plantaže voća. S volonterima svih triju religija pripremam tlo. Trenutno sadimo voćke. To je smislen rad koji nas tješi
Što osjećaju obični građani?
Mnogima je trenutno jako teško jer bi najradije krenuli nenasilnim putem. Sada su postali cilj napada unutar vlastitog nacionalnog korpusa. Nakon eskalacije nasilja koje je u medijima dobilo mnogo prostora vrijedi zakon akcije i reakcije. Pojedincu je teško i treba imati građanske hrabrosti ne sudjelovati u tome i suprotstaviti se općem raspoloženju odmazde razumnim mirovnim djelovanjem.
Vodite u Palestini, na uzvisini koja je okružena židovskim naseljima, Mirovni centar ”Šator naroda”. Protive li se nasilju ljudi iz vašeg kruga i djeluju li protiv religijskog nasilnog stava u vlastitim redovima?
Da. Jer religija se kod nas i naširoko na Bliskom istoku zloupotrebljava da bi se nahuškalo vjernike protiv onih koji od njih drugačije vjeruju. Strašno je i grozno da se u ime religije napadaju i ubijaju drugi ljudi.
Koju bi ulogu trebale imati religije?
Religije moraju povezivati ljude. Jer svaka religija stvara zajedništvo. Religije moraju iz sve snage sačuvati ljude od mržnje. Religije imaju zadaću biti mostovi time što nude smjer, mudrost, gaje strpljenje i veliku izdržljivost.
Što trenutno radite kao mirovni aktivist?
U svibnju je izraelska vojska sravnila sa zemljom naše plantaže voća. S volonterima svih triju religija pripremam tlo. Trenutno sadimo voćke. To je smislen rad koji nas tješi.
(Izvor: Publik – Forum, br. 25 od 5. prosinca 2014., str. 22. Prijevod: RAND)
Izraelske i palestinske majke
Bushra Awad i Robi Damelin dvije su majke, Palestinka i Izraelka, koje su izgubile dijete. Članice su Kruga roditelja – Foruma obitelji.
Smrt četvorice mladića u lipnju 2014. pokrenula je lavinu nasilnih odmazdi u Izraelu. Ipak, usprkos osveti, postoje arapske i židovske obitelji koje se druže.
Yishai Fraenken, ujak šesnaestogodišnjeg Naftalija, jednog od trojice mladih Izraelaca otetih na Zapadnoj obali, čije je tijelo pronađeno 30. lipnja, nije postavljao nikakva pitanja kada mu je Nir Barkat, jeruzalemski gradonačelnik, koji je došao izraziti sućut obitelji, pružio telefon. Na liniji je bio Hussein, otac Mohameda Abou Khedira, 16-godišnjeg Palestinaca iz Istočnog Jeruzalema koji je isto ubijen, nekoliko dana kasnije, bez sumnje kao žrtva slijepe osvete.
”Gradonačelnik me pitao da li bih želio s njim pričati”, izjavio je za časopis La Vie (Život), ovaj generalni direktor u tvrtki Intel iz Jeruzalema. ”Rekao sam – naravno”.
Yishai Fraenken, ujak šesnaestogodišnjeg Naftalija, jednog od trojice mladih Izraelaca otetih na Zapadnoj obali, čije je tijelo pronađeno 30. lipnja, nije postavljao nikakva pitanja kada mu je Nir Barkat, jeruzalemski gradonačelnik, koji je došao izraziti sućut obitelji, pružio telefon. Na liniji je bio Hussein, otac Mohameda Abou Khedira, 16-godišnjeg Palestinaca iz Istočnog Jeruzalema koji je isto ubijen, nekoliko dana kasnije, bez sumnje kao žrtva slijepe osvete
Svi smo bili šokirani onim što je zadesilo njegovog sina. Ubojstvo je ubojstvo. Razgovor je trajao nekoliko minuta, na hebrejskom, jeziku koji je Hussein Abu Khedir naučio u školi. ”Izrazio sam našu sućut i on je izrazio njihovu. Ne vjerujem da je bio iznenađen tim razgovorom. Znate, to su sasvim jednostavne riječi koje izmjenjuju ljudska bića u ovakvim okolnostima. Činjenica da je izgubio Naftalija u ovakvim uvjetima čini da se mi identificiramo s tom obitelji. Znamo što osjećaju danas.”
Ovo je priča koja djeluje gotovo nerealno budući da su dvije strane danas usred eskalacije sukoba. Od smrti mladića međusobni sukobi slijede jedan drugog.
Neredi su zahvatili ulice Jeruzalema i Zapadne obale prošli vikend, što povećava strah od treće intifade. Video na kojem je bratić Mohameda Abou Khedira, Tarik, koga žestoko tuku izraelski policajci, pali društvene mreže koje vrve zahtjevima za osvetom s obje strane. U vrijeme kada se povlačimo, u utorak 8. srpnja, Izrael je spreman ”naplatiti masnu cijenu” Hamasu. Pokrenuo je zračni napad na Pojas Gaze, a onda i kopnenu invaziju. Ipak, poput spomenutog telefonskog razgovora između ožalošćenih roditelja djeluje iza kulisa udruga Krug roditelja – Forum obitelji, kako bi spojila one koji se smatraju nepomirljivima: rodbinu žrtava s obje strane.
Sve je započelo 1994. kada je mladog izraelskog vojnika Arika Frankenthala ubila skupina koja pripada Hamasu. Njegov otac Yitzhak, poduzetnik, kojemu je bila muka gledati da njegovu bol iskorištava ekstremna desnica koja želi uništiti mirovni proces, odlučio je nešto poduzeti. Kontaktirao je obitelji pogođene palestinskim napadima i s njima osnovao Krug roditelja – Forum obitelji. Godine 1998. je organiziran prvi susret s palestinskim obiteljima s područja Gaze koje su također izgubile najmilije. Zatim, dvije godine poslije, uspostavljaju se veze s obiteljima sa Zapadne obale.
Radi se o procesu koji omogućuje svakoj od strana prepoznati bol drugoga, prihvatiti neke odgovornosti; novi način gledanja na sukob koji se ne sastoji od jednostavnih pojmova agresor i žrtva, nego ga obilježava puno veća kompleksnost u kojoj svaka strana prepoznaje da je u određenoj mjeri odgovorna za stanje. Baš takav zajednički osjećaj ranjivosti udruga želi otkriti u nadi da će omogućiti empatiju, promjenu i uvjerenje da je kraj sukoba neophodan i moguć
Danas se mobilizira organizacija koja broji 600 kućanstava u Izraelu, u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali kako bi prestalo ludilo osvete. Palestinski i izraelski članovi te organizacije su otišli posjetiti obitelji četiri mladića. “Pismo ucviljenim majkama” će biti objavljeno u izraelskom tisku. U sljedećim danima mješovita grupa Izraelaca i Palestinaca iz Izraela posjetit će većinu obitelji te udruge. ”Početne povratne informacije naših članova su jednoglasne: svi govorimo jednim glasom i pozivamo na smirenost”, svjedoči Robi Damelin, glasnogovornik udruge čijeg je sina Davida ubio snajperist na Zapadnoj obali 2002, kada je patrolirao.
Teško je reći da li to odbacivanje osvete, ideja da je dijalog moguć napreduje u oba tabora. Stvarnost, čini se, nažalost, pokazuje suprotno. Ipak, Robi Damelin kaže: ”Nekoliko riječi koje su razmijenjene između Yishai Fraenkena i Husseina Abou Khaedira ipak su neki dokaz. Predstavljaju kap zdravog razuma u moru ludila…i zaslužuju postojati.”
Tu je i mukotrpan rad udruge koja održava mnoge susrete, pogotovo sa studentima. Sveukupno 25.000 osoba je dosada sudjelovalo u tim susretima u kojima ponekad sudionici organiziraju igru uloga: svatko pokušava sebe staviti na mjesto drugoga kako bi se pobudila empatija za druge.
Začudo, iz zajedničke tuge moguće je graditi dijalog. ”Kada sam otišao na prvi seminar udruge, na okupljanje palestinskih i izraelskih obitelji, nisam uopće bio siguran u sebe”, pripovijeda Robi Damelin. ”Nisam bio odmah uvjeren u taj poduhvat. Trebalo mi je vremena kako bih se oslobodio svojih predrasuda, kako bih shvatio ove Palestince. Moj sin David je bio puno tolerantnija osoba od mene. Bol zbog njegovog gubitka je stvorila prazninu u meni koja me učinila manje egocentričnim, što me potiče da prvo tražim ono što bi moglo biti najbolje za sve.”
Razumijemo da je bol majke koja je izgubila svoje dijete jednaka, bez obzira na njezino podrijetlo, boju kože ili vjeroispovijest. Suze koje padaju na njen jastuk iste su boje. Ne možemo prihvatiti da se nasilje nastavlja. Dignimo svoj glas svi zajedno kako bi se ubojstva prekinula (…) Zaustavimo tu užasnu retoriku. Nitko nema pravo koristiti naše voljene kao pijune u bitci koja ne može biti dobivena. Naše razlike nisu važne, znamo da možemo prekinuti to ludilo samo gledajući čovječnost u drugome i samo u tom trenutku
Izraelac Doubi Schwartz i Palestinac Mazen Faraj, oba suvoditelji udruge, sljedećim riječima opisuju ovaj intiman proces u članku objavljenom u dnevniku Libération, 31. ožujka: ”Radi se o procesu koji omogućuje svakoj od strana prepoznati bol drugoga, prihvatiti neke odgovornosti; novi način gledanja na sukob koji se ne sastoji od jednostavnih pojmova agresor i žrtva, nego ga obilježava puno veća kompleksnost u kojoj svaka strana prepoznaje da je u određenoj mjeri odgovorna za stanje. Baš takav zajednički osjećaj ranjivosti udruga želi otkriti u nadi da će omogućiti empatiju, promjenu i uvjerenje da je kraj sukoba neophodan i moguć.”
Ako su oni koji su platili visoku cijenu, gubitak voljene osobe, sposobni razgovarati s uplakanima iz suprotnog tabora, a da ne traže osvetu, onda se sve čini mogućim…
I Krug roditelja – Forum obitelji će uskoro otići u Sderot kako bi podržao članove udruge koji trpe raketne napade na Pojas Gaze. ”Zajedno telefoniramo obiteljima ožalošćenih iz Gaze.”
Samo poziv. Nekoliko riječi razmijenjenih među ljudskim bićima.
Pismo ucviljenim majkama
“Svim majkama koje se upravo pridružuju strašnom klubu ucviljenih majki, bilo da ste Izraelka ili Palestinka, mi u Klubu roditelja – Forum obitelji pružamo ruku podrške. I mi smo isto tako jednoć čuli nekoga da kuca na naša vrata noseći nam novost koja nam je zauvijek promijenila živote. Razumijemo da je bol majke koja je izgubila svoje dijete jednaka bez obzira na njezino podrijetlo, boju kože, ili vjeroispovijest. Suze koje padaju na njen jastuk iste su boje. Ne možemo prihvatiti da se nasilje nastavlja. Dignimo svoj glas svi zajedno kako bi se ubojstva prekinula (…) Zaustavimo tu užasnu retoriku. Nitko nema pravo koristiti naše voljene kao pijune u bitci koja ne može biti dobivena. Naše razlike nisu važne, znamo da možemo prekinuti to ludilo samo gledajući čovječnost u drugome i samo u tom trenutku (…)”
(Objavio Krug roditelja – Forum obitelji u izraelskim novinama i na portalu La Vie – la site chretien d’actualites).
S francuskog preveli: RAND, srpanj 2014.