Palestina je ušla u drugu polovicu stoljeća okupacije, jer se u subotu navršilo 50 godina otkako je u šestodnevnom lipanjskom ratu (5-10/VI/1967) Izrael hametice potukao Egipat, Siriju, Jordaniju i Irak, zaposjevši sav teritorij nekadašnjega Mandatnog Područja Palestine, sav Sinaj, Golanske visoravni, te dio Egipta zapadno od Sueskog kanala. [Read more…]
Amos Oz: Gdje su nasljednici Shimona Peresa?
Veličanstveni ispraćaj Shimona Peresa je bio djelomice pogreb a djelomice mirovna konferencija. Veliki skup svjetskih lidera koji nadilazi sve ljudske granice, poput ispraćaja Nelsona Mandele i pape Ivana Pavla II., privukao je najznačajnije političke lidere i diplomate iz cijeloga svijeta. [Read more…]
Krv, krv i samo krv
Izraelski tinejdžeri Eyal Yifrah (19), Gilad Sha’er (16) i Naftali Frankel (16, također građanin SAD-a) oteta su na području Zapadne Obale u zoni Gush Etzionu u četvrtak, 12. lipnja 2014. Mladići, učenici ješive, posljednji su put viđeni u četvrtak navečer. Rachel Frenkel, majka jednog od otetih izraelskih tinejdžera, u svom obraćanju Savjetu za ljudska prava UN-a zamolila je 24. lipnja pomoć kako bi se dječaci vratili kući. Pronađeni su mrtvi 1. srpnja ispod hrpe kamenja blizu palestinskog sela Halhul, sjeverozapadno od Hebrona, blizu mjesta gdje su nestali.
Nakon što su u ponedjeljak pronađena tijela trojice izraelskih tinejdžera na Zapadnoj obali Izrael je obećao da će kazniti Hamas, palestinsku skupinu koju optužuje za otmicu i ubojstvo mladića.
“Otele su ih i hladnokrvno ubile zvijeri”, rekao je u priopćenju nakon što je vojska otkrila tijela mladića nestalih 12. lipnja izraelski premijer Benjamin Netanyahu. “Za njihovu smrt odgovoran je Hamas i za to će i platiti”, upozorio je.
Izraelski tinejdžeri Eyal Yifrah (19), Gilad Sha’er (16) i Naftali Frankel (16, također građanin SAD-a) oteta su na području Zapadne obale. “Otele su ih i hladnokrvno ubile zvijeri”, rekao je u priopćenju nakon što je vojska otkrila tijela mladića nestalih 12. lipnja izraelski premijer Benjamin Netanyahu. “Za njihovu smrt odgovoran je Hamas i za to će i platiti”, upozorio je
Netanyahu je sazvao sjednicu sigurnosnog kabineta na kojoj bi mogla biti donesena odluka o odlučnijim vojnim potezima protiv islamističke grupe koja nije potvrdila, ali ni zanijekala izraelske optužbe.
Na trgu u Tel Avivu na kojemu je 1995. ubijen izraelski premijer Yitzhak Rabin brojni su Izraelci zapalili svijeće u spomen na ubijene tinejdžere. “U ime izraelskog naroda obiteljima stradalih mladića želim poručiti da nam se srca stežu i da cijela nacija tuguje zajedno s vama”, stoji u Netanyahuovu priopćenju.
Tijela tinejdžera, učenika židovske vjerske škole, pronađena su u blizini Hebrona, uporišta ekstremista i doma dvojice članova Hamasa koje Izraelci smatraju otmičarima, no još uvijek su na slobodi, rekli su sigurnosni dužnosnici.
“Tijela otetih mladića pronađena su pod hrpom kamenja na jednoj poljani”, rekao je vojni glasnogovornik, pukovnik Peter Lerner.
I palestinski predsjednik Mahmoud Abbas u ponedjeljak navečer je nakon informacija o pronalasku tijela nestalih mladića sazvao hitnu sjednicu palestinske uprave, izvijestio je njegov glasnogovornik Nabil Abu Rudeina.
Uslijedila je odmazda koja je odnijela nekoliko života Palestinaca, izraelske su snage čak i rušile kuće osoba koje su se našle na meti akcije, uhićeno je najmanje 420 osoba i sve pod pretpostavkom, do sada nedokazanom, a koju je lansirao izraelski premijer benjamin Netanyahu, da iza kidnapiranje i surovih ubojstava mladića stoji Hamas, što je ponovio i u američkom veleposlanstvu 3. srpnja u povodu prijema organiziranog u čast Dana nezavisnosti SAD-a (4. srpnja, koji je pao na petak).
Sahrana izraelskih mladića bila je povod ekstremno desnim grupacijama u Izraelu da zazovu opću osvetu nad Palestinom. Neki su najavili, a neki i uzeli ”pravdu u vlastite ruke”. U šumi nedaleko od Jeruzalema je pronađeno mrtvo tijelo 16-godišnjeg Abu Khdaira za kojeg je autopsija pokazala da je spaljen živ
Na društvenim su mrežama zaredali pozivi na osvetu. Izrael je za ubojstvo trojice mladića okrivio islamistički pokret Hamas, no ta je skupina zanijekala svaku umiješanost i odgovornost za zločin.
Ali su se mnogi rugali, pa su vrlo neukusne karikature osvanule na mnogim mjestima, pa tako i na web stranici Al Fataha, stranke predsjednika Mahmouda Abbasa.
Sahrana izraelskih mladića bila je povod ekstremno desnim grupacijama u Izraelu da zazovu opću osvetu nad Palestinom. Neki su najavili, a neki i uzeli ”pravdu u vlastite ruke”. U šumi nedaleko od Jeruzalema je pronađeno mrtvo tijelo 16-godišnjeg Abu Khdaira za kojeg je autopsija pokazala da je spaljen živ.
Netanyahu je ubojstvo 16-godišnjeg Palestinca, koji je otet ispred svoje kuće i umoren, nazvao “podlim”. Palestinci tvrde da su tinejdžera usmrtili radikalni židovski doseljenici kao odmazdu za još uvijek nerazjašnjenu smrt trojice izraelskih tinejdžera na Zapadnoj obali. Izraelske vlasti za njihovu smrt krive Hamas.
“Izrael je pravna država, država zakona i svi se po zakonu moraju ponašati”, rekao je Netanyahu, pozvavši obje strane da ne uzimaju pravdu u svoje ruke. Snagama za provedbu zakona dao je naredbu da što prije pronađu odgovorne za ubojstvo mladog Palestinca.
Gradonačelnik Jeruzalema Nir Barkat osudio je ubojstvo kao “barbarsko” i pozvao sve da se smire.
Ovo je naša poruka: brutalnost ubojstava tih mladića, Izraelaca i Palestinca, varijacija su permanentne mržnje između ekstremista na izraelskoj i na palestinskoj strani. Tražiti mir, kako su to učinili papa Franjo, predsjednik Shimon Peres i predsjednik Mahmoud Abbas u Vatikanu, čini se uzaludan posao, ali je to je jedini racionalni postupak u nemogućoj situaciji koja prijeti velikim ratom ukoliko se nasilje nametne kao opcija
Ministar sigurnosti Yitzhak Aharonovitch rekao je novinarima da policija istražuje navode da su židovski doseljenici ubili mladića. “Mi, policija, učinit ćemo sve da riješimo slučaj”, rekao je.
Izraelska policija je uhitila šestoricu židovskih ekstremista a lokalni mediji izvještavaju da je barem jedan od njih priznao autorstvo zločina nad mladim Palestincem u istočnom Jeruzalemu.
U petak su trajali cjelodnevni prosvjedi u Istočnom Jeruzalemu i Ramallahu zbog tog ubojstva koje Palestinci pripisuju ekstremno desnim Židovima.
Rakete su padale na izraelska sela, a izbacivane su iz Gaze, izraelsko zrakoplovstvo je bombardiralo položaje terorista i poslalo tenkove na granice, Egipat se uključilo u posredovanje da se spriječi eskalacija i još jedan gadan rat.
U trenutku objave ovoga osvrta u arapskim selima opet vrije. Na sjeveru Izraela došlo je u noći na subotu do sukoba izraelske policije i palestinskih prosvjednika nakon što je u petak nekoliko tisuća gnjevnih Palestinaca posljednji put ispratilo ubijenog Abu Khdaira.
Iz Pojasa Gaze se nastavljaju minobacački i raketni napadi, a izraelska vojska odgovara zračnim napadima na tu priobalnu enklavu. Izraelski radio javio je o napadima na židovske vozače u sjevernom Izraelu, u blizini arapskih sela, dok su na Zapadnoj obali židovski naseljenici napali Palestince, nastavljajući novi krug osvetničkog nasilja. Kako se doznaje, u sukobima ima ozlijeđenih, a bilo je i uhićenja.
U nasilju su stradala mnoga javna dobra i nanesena je materijalna šteta koja se broji milijunima dolara. Palestinci su izraelsku policiju napali kamenjem i Molotovljevim koktelima, a druga je strana odgovorila suzavcima, šok granatama i gumenim mecima.
No, ovo je naša poruka: brutalnost ubojstava tih mladića, Izraelaca i Palestinca, varijacija su permanentne mržnje između ekstremista na izraelskoj i na palestinskoj strani. Tražiti mir, kako su to učinili papa Franjo, predsjednik Shimon Peres i predsjednik Mahmoud Abbas u Vatikanu, čini se uzaludan posao, ali je to jedini racionalni postupak u nemogućoj situaciji koja prijeti velikim ratom ukoliko se nasilje nametne kao opcija.
Krv, krv i samo krv nisu budućnost Izraelaca i Palestinaca. Ali, joj, opet se ide u proljevanju krvi. Islamistički pokret Hamas, koji sigurnosno kontrolira Pojas Gaze, u ponedjeljak je ispalio više od 130 projektila na Izrael, koji je odgovorio opsežnom operacijom zračnih napada na tu palestinsku enklavu. Izraelska vojska ne isključuje mogućnost kopnene invazije. Naime, odobreno je aktiviranje 40.000 rezervista u očekivanju mogućega kopnenog napada na Pojas Gaze, izvijestili su u utorak izraelski mediji.
Da, krv, krv i samo krv: Izrael svakih pet minuta nastavlja u srijedu bombardirati Pojas Gaze iz zraka, a militanti uzvraćaju raketama po izraelskom teritoriju intenzivirajući sukobe u kojima je prema palestinskim dužnosnicima ubijeno najmanje 38 ljudi u palestinskoj enklavi koju kontrolira islamistički pokret Hamas. Proturaketni sustav “Čelična kupola” drugi dan zaredom presreće rakete ispaljene iz Gaze na Tel Aviv, trgovački centar Izraela.
Ovoga puta, izgleda, nema natrag. Glasnogovornik Benjamina Netanyahua Mark Regev za BBC je rekao da je cilj Izraela razmontirati Hamasov ratni stroj. ”Ne želimo nikakvo privremeno rješenje, nikakvo primirje pa da tjedan dana nakon toga ponovno rakete počnu padati na izraelske građane.” S druge strane, Hamas zasad ne daje nikakve naznake da je spreman na prekid vatre. BBC piše da je organizacija objavila upozorenje kako su joj od sada svi Izraelci potencijalne mete.
Stotinu ubijenih Palestinaca u četiri dana te 210 izraelskih zračnih napada na pojas Gaze i 194 palestinske rakete ispaljene na Izrael u posljednja 24 sata, ali i najava izraelske kopnene ofenzive ovoga petka 11. srpnja, pokazuju da sukob eskalira prema otvorenom ratu, unatoč pozivima na mir koji stižu iz međunarodne zajednice.
Izrael je u subotu rasporedio još osam proturaketnih sustava protiv jake raketne vatre iz Pojasa Gaze, dok vojska peti dan zaredom bombardira tu palestinsku enklavu pri čemu je poginulo petoro ljudi, objavili su medicinski izvori.
Izrael ostavlja mogućnost kopnene ofenzive na gusto naseljeno područje unatoč međunarodnom pritisku da otvori pregovare o prekidu sukoba u kojem je od utorka poginuo 121 stanovnik enklave pod upravom islamističkog pokreta Hamas. Palestinci prenose da je sa zemljom sravnjena džamija u središtu Pojasa Gaze za koju izraelska vojska tvrdi da je bila skladište oružja.
Još osam džamija oštećeno je, a 537 kuća oštećeno ili uništeno, izvijestila je palestinska organizacija za ljudska prava Al-Mezan. Do subote nijedan Izraelac nije poginuo u raketnim napadima iz Gaze, zahvaljujući izraelskom proturaketnom sustavu “Željezna kupola” koji djelomično financira SAD.
Hoće li oni ikada shvatiti?
U proteklih desetak dana registrirali smo nekoliko događaja koji bi se mogli podvesti pod zajednički nazivnik, formuliran u obliku pitanja: hoće li oni ikada shvatiti?
Hoće li shvatiti da se svijet oko njih promijenio?
Hoće li shvatiti da su oni bespovratni zarobljenici prošlosti, i to onoga mračnoga dijela prošlosti?
Hoće li shvatiti da se budućnost ne može graditi na podjelama, isključivosti, predrasudama i mržnji, nego samo i jedino na otvorenosti prema drugima, pa i drugačijima, na spremnosti na dijalog sa svima, pa i dojučerašnjim neprijateljima, na sposobnosti da se stvari promišljaju i u povijesnom kontekstu i u kontekstu današnjice?
Da, hoće li shvatiti?
Ikada?
Pred očima svjetskih državnika (zašto tu nije bilo nikoga iz Hrvatske, posebno je pitanje) pojavila se tako fotografija skupine partizana s potpisom “Yugoslavie” i veliki portret Josipa Broza Tita, jedinoga vođe pokreta otpora u okupiranoj Evropi koji je na taj način izdvojen. Hoće li oni ikada shvatiti zašto je to učinjeno i kakva je poruka time poslana?
Poglavar rimokatoličke crkve, papa Franjo, održao je u vatikanskim vrtovima molitvu za mir na Bliskome istoku. Inicijativa za molitvu bila je njegova i on je bio taj koji je pozvao izraelskog predsjednika Shimona Peresa i palestinskog predsjednika Mahmuta Abasa da joj prisustvuju, pa i više od toga da u njoj sudjeluju i da nakon završetka simbolički posade drvo masline – drvo mira.
No, nije stao na tome. Pozvao je i patrijarha carigradskog, Bartolomeja I., figuru koja simbolizira pravoslavni svijet nakon crkvenog raskola u srednjemu vijeku, a pozvao je i židovske i islamske svećenike.
Patrijarh je, doduše, sjedio sa strane, ali na podiju iste visine kao što je bio onaj na kojemu su postavljene fotelje za Papu i dvojicu predsjednika, te u fotelju jednakome onome u kojemu je sjedio Papa.
Prvi puta, svjetski mediji nisu se uzdržavali od epiteta “povijesni” i “jedinstveni”, u jednom su događaju, s istom svrhom bili okupljeni predstavnici triju velikih monoteističkih religija – kršćanstva, židovstva i islama. I molili su za mir – salam, shalom.
Već je i to trebalo biti dovoljno da privuče pozornost zemlje koja sama sebi uporno, a isključivo na temelju statističkog izjašnjavanja građana, dodjeljuje titulu “katolička”.
No, katoličku Hrvatsku to nije osobito zanimalo, pa se – za razliku od pretežno protestantske Njemačke – nije našla ni jedna televizija koja bi zaključila kako je to događaj što ga vrijedi približiti javnosti izravnim prijenosom.
Sadašnji Papa Franjo “njima” se nimalo ne sviđa. To je Papa koji, vjeran imenu što ga je uzeo od svetoga Franje Asiškog, uporno nastoji osuvremeniti Katoličku crkvu, učiniti je slugom, a ne gospodarom čovjeka današnjice i približavajući je tome čovjeku. To je Papa koji suzbija luksuz u Vatikanu, demonstrirajući to svojim stanovanjem u hostelu, ishranom u zajedničkom restoranu, vožnjom u sasvim običnom omanjem automobilu i već legendarnim križem od željeza oko vrata
Mi, odnosno “oni”, i dalje će uživati u uspomeni na “političkog papu”, Ivana Pavla II., uporno zaboravljajući čak i njegove riječi izrečene u Zagrebu, one o rijekama koje se slijevaju u jedan veliki zajednički tok (a što je, tako se priča, nagnalo jednog uglednog HDZ-ovca na tribini na hipodromu da opsuje i ogorčeno zaključi kako je to “komunistički papa”).
No, taj je Papa tri puta pohodio Hrvatsku i sada je proglašen svecem.
O njegovoj ulozi u rušenju globalnog socijalističkog sistema, svoje će tek reći povijest, a da je ulogu u tome imao, to je nesporno. I to je ono što “im” se sviđa.
Za razliku od toga, sadašnji Papa Franjo “njima” se nimalo ne sviđa.
To je Papa koji, vjeran imenu što ga je uzeo od svetoga Franje Asiškog, uporno nastoji osuvremeniti Katoličku crkvu, učiniti je slugom, a ne gospodarom čovjeka današnjice i približavajući je tome čovjeku. To je Papa koji suzbija luksuz u Vatikanu, demonstrirajući to svojim stanovanjem u hostelu, ishranom u zajedničkom restoranu, vožnjom u sasvim običnom omanjem automobilu i već legendarnim križem od željeza oko vrata.
Taj križ, to je i jedino što je “Crkva u Hrvata” od njega bila spremna preuzeti.
U svemu ostalome, za razliku od Pape zagledanoga u budućnost, Crkva je u Hrvatskoj čvrsto ukopana u prošlost, ona je barjaktar bojovnog nacionalizma, pri čemu agresivno zadire u politiku. Ona je i stjegonoša militantne isključivosti prema drugima i drugačijima (priča o zdravstvenom odgoju u školama) i zagovornik svih koji zatvaraju oči pred istinom o prošlosti.
Crkva je u Hrvatskoj čvrsto ukopana u prošlost, ona je barjaktar bojovnog nacionalizma, pri čemu agresivno zadire u politiku. Ona je i stjegonoša militantne isključivosti prema drugima i drugačijima (priča o zdravstvenom odgoju u školama) i zagovornik svih koji zatvaraju oči pred istinom o prošlosti
Treba li boljega dokaza za tu tvrdnju od prisutnosti biskupa Vlade Košića, predsjednika Komisije Hrvatske biskupske konferencije ”Justitia et Pax”, te predsjednika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, na svečanom (a upravo zbog toga sramotnom) dočeku osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića u Zagrebu?
Oni koji podupiru slavljenje čovjeka pravomoćno osuđenoga zbog ubojstva 116 (!) nevinih civila, među kojima je bilo i dvadesetero djece, nemaju sigurno sluha za Papine riječi izrečene u molitvi za mir na Bliskome istoku: potrebna je hrabrost za postizanje mira, a mir nije moguće ostvariti bez žrtava i spremnosti na kompromis.
Još jednom: hrabrost za mir i spremnost na žrtve i kompromise.
Hoće li to ikada shvatiti oni koji slave Kordića (i još neke), oni koji su nedavno tvrdili kako se Srbija želi obraniti od poplava, ispuštajući vodu prema Slavoniji, oni koji uporno (uz blagonaklonu šutnju “strpljive” države) razbijaju ploče s natpisima na latinici i ćirilici, oni koji odvojeno školovanje hrvatske i srpske djece smatraju vrhuncem demokratskog ustroja, ali i zaštite nacionalnog identiteta manjina, ili pak oni koje šalju (“oni”, svojim glasovima) u Evropski parlament s parolom da je Hrvatska država Hrvata, a svi ostali u njoj su tek gosti?
Hoće li, mogu li shvatiti?
A mogu li shvatiti da je u Drugome svjetskom ratu kojega očito neće smatrati završenim ako ne uspiju u naumu da mlade generacije zatruju lažima o prošlosti, ona manjinska, “ustaška Hrvatska”, bila na pogrešnoj strani, dok je ona Hrvatska koja je sudjelovala u Narodno-oslobodilačkoj borbi, ili je pomagala – bila na pravoj strani?
Oni koji podupiru slavljenje čovjeka pravomoćno osuđenoga zbog ubojstva 116 (!) nevinih civila, među kojima je bilo i dvadesetero djece, nemaju sigurno sluha za Papine riječi izrečene u molitvi za mir na Bliskome istoku: potrebna je hrabrost za postizanje mira, a mir nije moguće ostvariti bez žrtava i spremnosti na kompromis
Svijet, ma koliko nesavršen bio, i ma kako podložan demoniziranju komunizma, pri čemu se – negdje više, a negdje manje – demonizira i antifašizam, taj svijet ipak pamti tko je u Drugome svjetskom ratu bio gdje i koja je bila prava strana, a koja pogrešna.
Dokaz za to bila je središnja proslava u sklopu obilježavanja 70. obljetnice Savezničke invazije u Normandiji. Nakon govora francuskog predsjednika Hollandea, koji je odao priznanje Crvenoj armiji, jasno rekavši kako su najveće žrtve podnijeli narodi Sovjetskog Saveza, na plažama Normandije upriličen je umjetnički performans koji je evocirao vrijeme Velikoga rata.
Uz pirotehničke efekte i veliki broj sudionika, na golemim video-zidovima prikazivani su dokumentarni snimci iz vremena rata. Među njima i dva koja – naravno – nitko u Hrvatskoj nije registrirao, jer “njima” to ne bi odgovaralo.
Pred očima svjetskih državnika (zašto tu nije bilo nikoga iz Hrvatske, posebno je pitanje) pojavila se tako fotografija skupine partizana s potpisom “Yugoslavie” i veliki portret Josipa Broza Tita, jedinoga vođe pokreta otpora u okupiranoj Evropi koji je na taj način izdvojen.
Hoće li oni ikada shvatiti zašto je to učinjeno i kakva je poruka time poslana?
Hoće li shvatiti da se mir ne može graditi na mržnji, hoće li shvatiti da budućnost može biti samo zajednički život, u Hrvatskoj, u regiji i u Evropi?
I hoće li ikada shvatiti da se to ne može graditi na laži i na poricanju istine?
Da – hoće li? Ikada? Makar se čini da su “oni” ti koji vuku konce, “mi” ćemo i dalje pitati. To (još) možemo.
(Prenosimos portala forum.tm).