Tjedan dana poslije obilježavanja Dana sjećanja na holokaust nas četrdesetak otišlo je u Spomen-područje Jasenovac i u kripti pod Kamenim cvijetom odalo počast žrtvama holokausta i genocida počinjenih tokom Drugog svjetskog rata u tom najvećem ustaškom konc-logoru. Potom smo, na poziv slavonskog episkopa Jovana Ćulibrka, posjetili episkopski dvor u Pakracu, gdje je održana rasprava ”Jasenovac i holokaust – nova saznanja”. Uvodničari u raspravu bili su Ivo Goldstein, Jovan Ćulibrk i Goran Hutinec. [Read more…]
Dosta je mržnje! Pozdravlja li HBK riganje Košićevo po SPC-u?
U četvrtak 7. veljače sam donio, kao osvrt dana, komentar na objavu (privatnog) pisma članova Hrvatske biskupske konferencije (HBK) patrijarhu srpskom, gospodinu Irineju, što je IKA učinila u srijedu 6. veljače (a u petak 8. veljače i na engleskom jeziku). Tu sam objavu nazvao ”diverzijom” i ”atentatom na ekumenizam”. [Read more…]
HBK prekomjerno granatira patrijarha Irineja i obezvređuje Papu
Nakon šoka koji je uslijedio kada je jučer, malo iza podneva, IKA objavila pismo članova Hrvatske biskupske konferencije patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Irineju (svi do jednoga su se potpisali, dakle i ”ekumenski nastrojeni biskup Požege Antun Škvorčević”), lako se nazrela laž, a onda i opaka namjera onoga koji je privatno pismo datirano 18. studenog 2018. odlučio učiniti javnim, pazite dobro, nakon što su predstavnici HBK (predvođeni njenim predsjednikom Želimirom Puljićem) [Read more…]
Bog nije Hrvat niti je simpatizer HVO-a
Veći dio ove kolumne sam objavio u prošlotjednom broju tjednika Nacional. Nešto dopunjenu donosim vam je ovdje jer smatram da bi šira publika koja godinama prati Autograf trebala moći imati uvid u moja razmatranja o tzv. molitvama za osuđene ratne zločince. [Read more…]
Košić i KGK su slika Crkve i države, a ta je slika vrlo ružna
Na ovu sam se kolumnu odlučio kada sam pročitao što je sisački biskup Vlado Košić odbrusio sisačkoj gradonačelnici Kristini Ikić Baniček. Slaveći misu zadušnicu za svećenika Antuna Grahovara (ubijenog nožem u župnom stanu u Sisku 9. studenog 1990.), Košić je povukao paralelu između Grahovara i Stepinca, krenuo zatim na omiljenu temu – komunistički režime i zločine – te je u tom kontekstu prozvao gradonačelnicu Siska, jer, kao, ona ne dopušta postavljanje spomenika Stepincu ispred sjedišta biskupije. [Read more…]
Počinje li progovarati Crkva? Ušutkani nemaju pravo na šutnju
Nedavno mi je privukao pozornost članak u Jutarnjem listu u kojemu asistent na katedri crkvene povijesti Teologije u Rijeci Marko Medved piše o nespojivosti kršćanstva s nacionalizmom. U nekom drugom, sretnijem kontekstu članak bi prošao ispod radara – jer je svakome tko ima imalo soli u glavi jasno da je kršćanstvo nespojivo s nacionalizmom.
U današnja vremena ovo, nažalost, predstavlja dašak svježeg vjetra – da jedan katolički mislilac jasno ustane protiv pozdrava ”Za dom spremni”. Onog istoga kojega bi umirovljeni pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić (i čovjek puno jačih intelektualnih kapaciteta nego što pokazuje u javnosti) i ridikulozni sisački biskup Vlado Košić htjeli opet vidjeti kao naš službeni pozdrav.
”Za dom, Vaša svetosti!” ”Spremni”, odgovorio bi veliki kritičar ”srpske Hrvatske” Košić.
Ali je jako pozitivno što se oglasio i profesor Medved, rekao praktički nešto poput 2 i 2 je 4. Nije tu trebalo neke velike pameti – premda je on pokazao i svoju stručnost – trebalo je prije svega petlje kako bi se ustalo protiv nečega što je već gotovo preraslo u dogmu Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
I dok sam ja čitao Vereša, Rebića, Fućaka, Šagi-Bunića – ekipa je, čini mi se, više gutala Milu Budaka, Antu Pavelića, Hrvatsko slovo i slične stvari (ako i za ovo imate želudac, vjerojatno ste besmrtni). A ako čitate takvu literaturu i cijenite ovu ”novu katoličku snagu”, onda se vjerojatno sada previjate od bolova čitajući moj članak. Svejedno, kako rekoh, ja bih po istini
I sad da odmah kažem, nešto što ne biste očekivali od ateista – ali moram to reći istine radi. U Katoličkoj Crkvi na ovim prostorima imate jednu zavidnu brojku vrlo pametnih i kvalitetnih mislilaca. To mi je bilo jasno još kad sam sredinom osamdesetih kao student filozofije čitao fra Tomislava Janka Šagi-Bunića, Adalberta Rebića i meni tada omiljenog Tomu Vereša.
Oni su tada bili prva linija crkvene misli, koji se nisu libili pozabaviti najdubljim filozofskim i teološkim pitanjima. Još kad tome dodate prerano preminulog bibličara fra Jerka Marijana Fućaka i nedavno umrlog mu suradnika fra Bonaventuru Dudu – čovjek bi se začudio kako to da nisam postao katolički teolog (budući da sam i rođenjem i krštenjem katolik). U međuvremenu je ta ekipa umrla.
I tko se u zatim sve pojavio?
Vlado Košić, Zlatko Sudac, Valentin Pozaić, Anđelko Kaćunko, John Vice Batarelo, Željka Markić, Ladislav Ilčić, Luka Popov. Imate želuca da nastavim? Onda vas stvarno nikakav otrov ne može ubiti.
I dok sam ja čitao Vereša, Rebića, Fućaka, Šagi-Bunića – ekipa je, čini mi se, više gutala Milu Budaka, Antu Pavelića, Hrvatsko slovo i slične stvari (ako i za ovo imate želudac, vjerojatno ste besmrtni). A ako čitate takvu literaturu i cijenite ovu ”novu katoličku snagu”, onda se vjerojatno sada previjate od bolova čitajući moj članak. Svejedno, kako rekoh, ja bih po istini.
Nisu pametni katolički mislioci nestali – oni su jednostavno bačeni u drugi ili peti plan. Imate i dalje punu kapu njih koji ulaze u duboku teološku i filozofsku problematiku i ne lupetaju gluposti.
Imam s vremena na vrijeme prilike upoznati mlade katoličke mislioce i povremena prepiska s njima mi je odmor za dušu. Ne, oni nisu popustljivi prema ateizmu, oni stoje na branicima svoje vjere – ali štogod ja mislio o toj vjeri i svim tim dogmama, dečki izazivaju respekt svojim širokim obrazovanjem i vrlo britkim uvidima u raznoliku problematiku
Marko Medved, koliko ja poznajem situaciju, samo je jedan od takvih koji puno teže dolaze do javnosti i zasad nemaju potporu crkvenog vrha. Crkva je odlučila napraviti jednu totalno blesavu selekciju svoje prve linije – i vjerujte mi da bi bila puno manja pogreška kada bi najpoznatiji hrvatski TV mehaničar namjesto Modrića u sastav ubacio Porobiju.
Imam s vremena na vrijeme prilike upoznati mlade katoličke mislioce i povremena prepiska s njima mi je odmor za dušu. Ne, oni nisu popustljivi prema ateizmu, oni stoje na branicima svoje vjere – ali štogod ja mislio o toj vjeri i svim tim dogmama, dečki izazivaju respekt svojim širokim obrazovanjem i vrlo britkim uvidima u raznoliku problematiku.
Mislim da sam u više navrata to rekao – a nije mi teško ponoviti – biti vjernik nipošto ne znači biti glup. Kad bih branio suprotno, pljunuo bih i na vlastitu vjerničku prošlost, ali, još gore, na mnoge jače intelektualce od sebe koji su, slijedom raznih okolnosti, vjernici.
Ja stojim iza tog stava isto onako gorljivo kao iza teze da biti ateist ne znači biti nemoralan.
I sad mi dopustite da dodam nešto na inače neupitne tvrdnje Marka Medveda. Kršćanstvo je, to je jasno iz aviona, nespojivo s nacionalizmom. To što mi živimo u kulturi u kojoj je ušato U spojeno s križem govori o kulturi, a ne o kršćanstvu. Ipak, cijenio bih i da je rečeno još nešto – kršćanstvo je spojivo, i to vrlo lako i očito, sa socijalizmom.
Osobno, ja sam liberal, a ne socijalist – čisto da me tko sada ne počne ganjati na osobnoj osnovi. Ipak, previše sam proučavao i Novi zavjet i povijest teologije da bih previdio ono očito – da su se ideje socijalne pravde duboko usjekle još u Starom zavjetu, a Isus iz Nazareta ih je ponovio vrlo jasno i upečatljivo unutar svoje vizije Kraljevstva Božjeg.
Mislim da sam u više navrata to rekao – a nije mi teško ponoviti – biti vjernik nipošto ne znači biti glup. Kad bih branio suprotno, pljunuo bih i na vlastitu vjerničku prošlost, ali, još gore, na mnoge jače intelektualce od sebe koji su, slijedom raznih okolnosti, vjernici
Kraljevstva kojega je on smatrao prije svega kraljevstvom pravde – socijalne pravde. A i prvi socijalistički mislioci, poput Thomasa Morea i Tommasa Campanelle, nastali su unutar Crkve.
Svojedobno sam i pitao jednog katoličkog stručnjaka za Novi zavjet zašto se Crkva ne opredijeli za ljevicu – bez, naravno, vezivanja za određenu stranku (čija je pripadnost ljevici donekle upitna).
Naravno, svi znamo odgovor – Crkva se desetljećima borila protiv ljevice i sada, nakon što je u sretnom braku s desnicom, nema namjeru tako promijeniti svoje političke vizije. Ja tu nemam što drugo reći nego ponoviti riječi prokatoličkog anglikanca Johna Milbanka koji, parafrazirano, kaže kako na svjetovnu verziju socijalizma Crkva nije trebala odgovoriti isto tako svjetovnim nacionalizmom, nego kršćanskom verzijom socijalizma.
Zamislite Hrvatsku u kojoj bi s oltara odjekivale propovijedi kojima bi se osudilo izbacivanje ljudi na ulicu, neplaćanje obaveza dobavljačima, preniske i prekasne plaće radnicima i sve ono što puno više tišti običnog čovjeka od pitanja je li pozdrav ”Za dom spremni” inspiriran opernom arijom.
Zamislite društvo u kojem Crkva više ne isisava državni proračun zahvaljujući duboko nemoralnim Vatikanskim ugovorima, nego ulaže svoj nemali novac u razvoj etičnog i socijalnog poduzetništva.
Ali Crkva, koja se hvasta svojim (inače ne lošim) socijalnim naukom, jednostavno zazire od tema socijalne pravednosti vjerojatno zato da se ne bi zamjerila bogatim sponzorima.
Osobno, ja sam liberal, a ne socijalist – čisto da me tko sada ne počne ganjati na osobnoj osnovi. Ipak, previše sam proučavao i Novi zavjet i povijest teologije da bih previdio ono očito – da su se ideje socijalne pravde duboko usjekle još u Starom zavjetu, a Isus iz Nazareta ih je ponovio vrlo jasno i upečatljivo unutar svoje vizije Kraljevstva Božjeg
Naravno, oni će bilo kakav pokušaj takve retorike jednostavno odbaciti kao komunizam, baš kao što je ne tako davno još živući Benedikt XVI. odbacio učenje (također još živućeg) teologa oslobođenja Leonarda Boffa kao previše marksističko.
Ne znam što bi Papa rekao npr. na Isusovo učenje da se svi dugovi trebaju brisati i ljudima vratiti sav imetak – bi li ga optužio za suradnju sa Živim zidom?
Ipak, na kraju, hoću vjerovati kako istup Marka Medveda nije tek usamljeni trzaj katoličke inteligencije koju je potisnula sama Katolička Crkva.
Znam katkad reći da se kao ateist iznimno ljutim na ono što u našim prostorima govori i radi Katolička Crkva u Hrvatskoj. Ali da sam kojim slučajem katolički teolog – ja bih urlao od bijesa.
Mislim da bi bilo vrijeme da se i taj urlik čuje. Ušutkani nemaju pravo na šutnju.
Užasno: svećenik se raduje nakon smrti Slavka Goldsteina
Don Mili Plenković iz Hvarsko-bračko-viške biskupije koji služi na Hvaru na Facebooku je napisao: ”Obradovala me vijest da je umro Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta.” Kada su ga neki novinari nazvali da provjere zašto je to napisao, rekao je: ”Hvala ti, Bože, što ga više nema. Ne vidim ništa loše u mojoj objavi. Po meni je on činio zlo, i to sistematski, a ima i puno tekstova koji to dokazuju.” [Read more…]
Oliver Frljić: ”HDZ je uspješno lobotomizirao Hrvate”
Ime Olivera Frljića trenutno je amblematsko, a jedno od prerijetkih, imena za bunt u hrvatskom kazalištu. Društveni bunt: protiv religijskih devijacija, svačijeg nacionalizma, Katoličke crkve (dobro je poznaje), kapitalizma, siromaštva koje kapitalizam proizvodi, zaslijepljenosti koju kapitalizam proizvodi, homofobije, posljedica kolonijalizma, protiv melankolije, domoljublja, sjećanja i small talka, a bori se još i protiv samoga sebe i vlastitog odrastanja. U Travniku. [Read more…]
Nisam napisao da ću se spaliti ispred HNK ako maknu Tita!
Prije nekoliko tjedana poslovodstvo The New York Timesa je odlučilo ukinuti ulogu ombudsmana toga uvaženog dnevnog lista. Mene je to jako zabrinulo.
U Hrvatskoj se borimo protiv užasne količine govora mržnje u komentarima čitatelja na portalima. Malo portala zaista moderira ili onemogućuje govor mržnje. Autograf.hr je u tomu pionir i drago nam je da smo motivirali i neke druge portale da spriječimo medijsku kanalizaciju, ali smo u manjini i u stalnoj defanzivi. [Read more…]
Bozanić potiskuje kršćanstvo u svijet mita i osjećaja
Iz propovijedi zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na misi na 15. obljetnicu smrti kardinala Franje Kuharića, slavljenoj u zagrebačkoj katedrali u subotu, 11. ožujka 2017., izdvajam sljedeće riječi: [Read more…]