autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

80-godišnjica proglašenja NDH: Teško je prihvatiti činjenice

Autor: Anna Maria Grünfelder / 18.04.2021. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderKoliko mogu procijeniti, 80. godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske prošla je kao svaki drugi dan. Ljudima u mojoj ulici očigledno ni na kraj pameti nije bila pomisao o tom povijesnom danu. Vjerujem da ni drugdje građani nisu bili zaokupljeni ovom obljetnicom. Kako i bi?

Generacije rođene poslije Drugog svjetskog rata, živjele su i žive u ”blaženom” neznanju ili u dvoumici o tome, što i kakva je Nezavisna Država Hrvatska bila.

Ne može im se zamjeriti, jer nisu ni imale mogućnosti upoznati se s historijski provjerenim informacijama, a nisu se ni željele opterećivati s problematičnom baštinom ratnog razdoblja. Htjele su zaboraviti i živjeti, izaći iz oskudice i nadoknaditi zabave i užitke koje su im četiri godine rata uskraćivale.

Hrvatska nije osamljeni primjer indiferentnosti prema mračnim stranama vlastite povijesti i prema preživjelim natruhama ustaštva.

Upravo zato što je komunistički režim krvavom osvetom nastojao ”preodgojiti” ljude i izbrisati sjećanja, damnatio memoriae polučila je suprotni efekt i održavala na životu ustašku nostalgiju, u najmanju ruku ”uljepšavano” sjećanje na ustaštvo.

Upravo zato što je komunistički režim krvavom osvetom nastojao ”preodgojiti” ljude i izbrisati sjećanja, damnatio memoriae polučila je suprotni efekt i održavala na životu ustašku nostalgiju, u najmanju ruku ”uljepšavano” sjećanje na ustaštvo

Podsjetimo se na ono o čemu se malo zna: komunistička vlast bila je kontinuitetu povezana s ustaštvom, jer su se u njezine redove sjatili ustaše koji su bili nešto bistriji i lukaviji, pa su u pravo vrijeme promijenili stranu. Memorijalna literatura hrvatskih autora, ali i arhivski dokumenti rječito govori o tome, koliko su takvi karijeristi i oportunisti ideale Narodnooslobodilačke borbe izvitoperili.

I sama politika doprinosila je tome da je deustašizacija neslavno završila, podjednako neslavno kao i saveznički projekt ”denacifikacije”.

Poznato je kako su se brojni sudionici u zločinima, izvršitelji, zapovjednici… sklonili u ”sigurne” zemlje, uglavnom preko oceana ili su se u svojim rodnim zemljama sasvim spretno uklopili u novu vlast i uspjeli dovinuti se do prestižnih položaja.

Neke su nove, demokratske vlasti na Zapadu, ali i socijalističke zemlje budućeg Varšavskog pakta čak i vrbovale pojedince kao, primjerice, sovjetska okupacijska zona, buduća Njemačka Demokratska Republika, generala Friedricha Paulusa, koji je kapitulirao pred Staljingradom.

I Jugoslavija nije sve zarobljene visoke nacističke ”velikane” smaknula, nego se koristila njihovom stručnošću, poglavito nacističke kontraobavještajce (za svaki slučaj zbog u to vrijeme izgledne konfrontacije Beograda i Moskve).

Jamačno je poznato da su u Sjedinjene Američke Države otišli istaknuti nacistički tehničari i drugi znanstvenici (primjerice, Wernher von Braun), da bi se uključili u američke svemirske programe.

S protekom godina težina zločina se smanjivala, svijest za krivicu i odgovornost se relativizirala.

Da tragači za nacističkim zločincima nisu ustrajavali, neki bi visokorangirani ratni zločinci izmakli sudovima. Najspektakularniji slučaj je Mossadova otmica Adolfa Eichmann, Hitlerove ”desne ruke” u provedbi istrebljenja europskih Židova.

Suđenje Eichmannu u Jeruzalemu započelo je 1961. godine. Dakle, još jedna značajna obljetnica, šezdeseta, koja se poklapa s 80. godišnjicom osnivanja jednog nacističkog satelita.

Značajna je i zato, što je Eichmannovo suđenje, za razliku od onog u Nürnbergu, bilo fokusiranu na perspektivu žrtava. Dimenzija zločina postala je očiglednom zbog toga što je svjetska javnost prvi put vidjela žrtve kao osobe.

I jugoslavenski su mediji o tom suđenju intenzivno izvještavali, jer je veći broj jugoslavenskih građana, potomaka žrtava, svjedočio protiv Eichmanna. Neke su obitelji tek iz dokumentacije saznale za sudbinu svojih stradalih članova (Solveg Sasson: ”Čovjek u svijetlom odijelu”. U Jasminka Domaš: ”Ako tebe zaboravim”. Prilog istraživanju povijesti židovskih obitelji).

Eichmannovo suđenje obilježilo je stanovit zaokret barem toliki da su zamukli glasovi o krivotvorenim brojkama žrtava, i da su i javno propitkivane neke Eichmannove teze (poput stavova i drugih optuženih nacista), primjerice, ona o bezuvjetnoj vojnikovoj spremnosti na izvršavanje bilo kakve zapovijedi.

Koliko mogu procijeniti, 80. godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske prošla je kao svaki drugi dan. Ljudima u mojoj ulici očigledno ni na kraj pameti nije bila pomisao o tom povijesnom danu. Vjerujem da ni drugdje građani nisu bili zaokupljeni ovom obljetnicom. Kako i bi?

Opravdavanje počinitelja i prebacivanje krivice za zločine na same Židove, Cigane i na saveznike, nisu više bile općeprihvaćene istine.

No s time problem ophođenja s poviješću nije bio riješen i postoji i danas. Neizravno sudjelovanje najširih krugova stanovništva u održavanju zločinačkih režima, odnosno indirektna suradnja stanovništva, prepoznato je kao problem u bojažljivim raspravama na Zapadu.

I jugoslavenske su se komunističke vlasti suočavale s njime, jer su građani pod okupacijom obavljali svoje svakodnevne obaveze.

Tada važeće međunarodno pravo o ponašanju stanovništva pod okupacijom ”oslobađalo” je civile od krivice ”kolaboracije s neprijateljima”. Jugoslavenski su se sudovi držali toga selektivno, stvorivši, hotimično ili nehotimično, mit o tome da je stanovništvo samo ”nevina žrtva”, da su stanovnici također samo izvršavali svoje obaveze.

Generacije nakon rata odbijale su sjećanje na njihovo nijemo služenje okupatorima iz straha od mogućih pravnih posljedica, a zacijelo i zbog straha da bi ih činjenice mogle preplaviti i izbaciti iz ravnoteže.

Tabui unutar obitelji onemogućavali su sučeljavanje s prošlošću, dok je u javnosti brojnih europskih zemalja neposredno poslije kraja rata harao osvetnički ”furor”.

Većina onih koji su preživjeli nacističke i fašističke, te ustaške i četničke zločine, kao i obitelji žrtava, vidjevši da o njihovim patnjama nitko ne želi ni čuti ni pričati, ”zakopali” su svoja sjećanja duboko u sebi i tako su ostali sami sa svojim traumama, a neki su ih sa sobom ponijeli u grob.

Jugoslavenska politika se prema preživjelim žrtvama progona odnosila sa sumnjičavošću, čak i s prezirom, zato što su preživjeli.

Samo mrtva žrtva bila je ”dobra” žrtva, dok je preživjeli bivši logoraš svoje preživljavanje možda ”kupio”, izdavši svoje logorske drugove. Osim toga, povratak već ”otpisanih” žrtava progona, mogao je otvoriti pitanje tko se dočepao njihove imovine i povlačiti za sobom zahtjeve za povratom.

Između povratnika iz logora i egzila s jedne strane, i onih koji su se nekako provlačili kroz okupaciju i rat, zjapio je dubok jaz, i svijest za to prenosio se na sljedeće generacije, a da im nije bilo suvislo rasvijetljena obiteljska tajna, koju su generacije djece i unučadi slutile i opterećivale se njome, iako ih žrtve nisu htjele time zamarati.

Tako su poslijeratne generacije stekle tek rudimentarno znanje o holokaustu, što je utvrdila zagrebačka sociologinja Lea Šiljak, i sama po majci Židovka, u istraživanjima triju generacija hrvatskih Židova (Lea Šiljak, Jewish Identities in Croatia, Zagreb, 2003. na: www.https://hrcak.srce.hr/7848).

Kršćanske su crkve također muku mučile sa svojom spoznajom da su zbog šutnje iznevjerile svoje poslanje u presudnim situacijama. Katolička Crkva u Hrvatskoj nije šutjela na zločine partizana. Njih je oštro osuđivala, oštrije nego što je u protekle četiri godine ikada istupala protiv ustaškog režima. Zajednička im je obrambena strategija, zadana od pape Pija XII., 2. lipnja 1945. godine, glasila: ”Pojedini su katolici zagrezli u teške zločine, ali sama Katolička Crkva izašla je iz rata neokaljanog obraza”.

I papa Ivan Pavao II., koji je na blagdan Pepelnice 2000. godine, prigodom jubilarne Svete godine, izrekao molbu Crkve za oprost grijeha u povijesti Crkve, izmolio je oprost za grijehe ”sinova i kćeri Katoličke Crkve”, ali ne i za promašaje institucije Crkve.

Većina onih koji su preživjeli nacističke i fašističke, te ustaške i četničke zločine, kao i obitelji žrtava, vidjevši da o njihovim patnjama nitko ne želi ni čuti ni pričati, ”zakopali” su svoja sjećanja duboko u sebi i tako su ostali sami sa svojim traumama, a neki su ih sa sobom ponijeli u grob

Zahvaljujući dokumentaciji Njemačkog povjerenstva za suvremenu povijest Crkve (Deutsche Kommission für kirchliche Zeitgeschichte) izdalo je zbornik Kirchen im Krieg in Europa 1939-1945 (”Europske crkve u ratu 1939-1945”, Paderborn, 2007.), znamo da je Katolička Crkva bila, s jedne strane ”remetilački čimbenik”, a s druge strane ipak i ”potporni stup”.

Po tome se mjesne crkve u zemljama Osovine i one na okupiranim područjima bitno ne razlikuju (NDH nije obuhvaćen spomenutom dokumentacijom), ali se karakteristika podudara i s držanjem Katoličke Crkve u NDH.

Kad je na Međunarodni dan sjećanja na holokaust 2019. godine, kardinal Bozanić u posebnoj komemoraciji spomenuo najprije holokaust (onaj koji se dogodio daleko na Istoku), a zatim čak i Jasenovac, bilo je to već znatno više nego što se do tada čulo od njega. Ali, čekalo se na jednu rečenicu: Koliko (ne)jasno i kada se Crkva (čitaj: nadbiskup Stepinac) javno očitovao o Jasenovcu?

Ovo ključno pitanje i dan danas nije dobilo odgovor (iako ga znamo). Crkvena ”realpolitika” imunizira Crkvu. Teško joj je prihvatiti činjenice. Crkvi kao i pojedincima i institucijama. Otprilike kao pro domo sua.

Relativno često se suočavam s potrebom sugovornika i FB prijatelja, da me podsjete da ”potječem iz Hitlerove domovine”. Kao svoj skromni doprinos denacifikaciji i deustašizaciji, nikada nikoga ne podsjećam da se rodio/la u ”Pavelićevoj zemlji”.

Hrvatska je za mene: Zrinski, Frankopan, biskup Strossmayer, ban Jelačić, Slava Raškaj, Dora Pejaković, Gundulić, Marulić… itd.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Ukrajina ipak ostavljena i osamljena: Tko uči iz povijesti?
  • Dvoumice zbog autokritike jednog pape na pragu smrti
  • Seksualna zloporaba djece od strane crkvenih službenika
  • Iskrivljena menadžerska etika i bijeg iz fotelje u fotelju
  • Dileme oko dopuštanja potpomognutog samoubojstva
  • Yes, We care
  • Kako glasači padaju na ”karizmatike”
  • Trajno zabraniti skup u Bleiburgu jer Austrija neće fašizam
  • Pandemija hara bez obzira na protivnike – antivaksere
  • Gospodo biskupi, pušete u isti rog s antivakserima!

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Adolf Eichmann, Advocata diaboli, Anna Maria Grünfelder, Ban Jelačić, biskup Strossmayer, činjenice, Dora Pejaković, Frankopan, Gundulić, Hitler, Hrvatska, Jasminka Domaš, Marulić, NDH, Slava Raškaj, ustaštvo, Zrinski

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT