Budući je čovjek u godinama i prijeti opasnost da mu zahrđa ruka, predlažem Miloradu Vučeliću, velikom prijatelju vladike novosadskog i bačkog dr. Irineja Bulovića, da još jednom priredi huškački tekst protiv mene na naslovnici beogradskih Večernjih novosti, što je učinio, na izuzetno idiotskom ali i kriminalnom načinu, dana 20. septembra 2023. [Read more…]
Search Results for: Milorad Vučelić
Sinod SPC-a ”kanonizira” Milorada Vučelića
Sedmoga listopada 2021. (četvrtak), u obraćanju na uručenju Ordena Svetog Save drugog stupnja Miloradu Vučeliću, glavnom i odgovornom uredniku beogradskoga dnevnika Večernje novosti, srpski patrijarh Porfirije Perić rekao je da je Vučelić u suradnji prije svega s (na svečanosti u Patrijaršiji nazočnim) bačkim episkopom Irinejem (Bulovićem) organizirao ”serijal koji se zvao ‘Bukvar pravoslavlja’ i koji je zaista to i u praksi, kasnije se pokazalo, i bio”, te koji nimalo nije izgubio na snazi i aktuelnosti. [Read more…]
Javna isprika Aleksandru Stankoviću (i čitateljima)
Kao odgovor na moju prošlotjednu kolumnu glavni i odgovorni urednik beogradskog dnevnog lista Večernje novosti, Milorad Vučelić, je dobio ili si dao zadatak da me pred ekstremno desnom javnošću koja ga prati (pretpostavljam da će Vučelić nastaviti kampanju i u listu Pečat i drugdje) prikaže kao najvećeg neprijatelja Srba – nadnaslov članka: ”DEDA ZATIRAO SRBE, UNUK ZATIRE ISTINU”, naslov: ”Propagandista Drago Pilsel prljavom kampanjom pokušava da opere zločine genocidne NDH” (Večernje novosti, Beograd, 20. rujna/septembra 2023., naslovna strana i strana 6.). [Read more…]
Nevjerojatne podvale predsjednika i potpredsjednika HND-a!
Dana 26. srpnja 2022. u 16:33 mi je stigla e-poruka iz tajništva Hrvatskog novinarskog društva u kojoj je i priopćenje koje u ime našeg Društva potpisuju predsjednik Hrvoje Zovko i potpredsjednik Branko Mijić. Priopćenje se već prenosi pa sam dužan, da ne bi došlo do sablazni naših čitatelja i suradnika, pravovremeno reagirati. [Read more…]
Nedodirljivi
Istraga o uticaju medija na “podsticanje zločina“ započela je u Srbiji pod pritiskom Haškog tribunala tek 2012., a do dana današnjeg, sada je kraj februara 2014., nema nikakvih rezultata istrage. Ovaj podatak zauzima istaknuto mesto u istoriji naših apsurda, nedoslednosti i dvoličnosti. Posebno ako se ima u vidu nepobitna činjenica da su mediji odigrali ključnu ulogu u organizovanju etničke mržnje i širenju ratne propagande i da su svojim delovanjem itekako odgovorni za zločinačko lice ratnih sukoba prilikom raspada Jugoslavije.
Kada se Radio televizija Srbije početkom devedesetih uključila u otvorenu ratnu propagandu, jedan broj novinara, urednika i tehničkog osoblja usprotivio se takvoj uređivačkoj politici. Osnovali su prvi nezavisni sindikat u Srbiji sa glavnim zahtevom da se poštuje profesionalni kodeks, protiv zloupotrebe medija u partijske i nacionalističke svrhe, zalažući se za profesionalno, istinito i objektivno izveštavanje.
Odgovor partijske države bio je poltička “čistka“ na radiju i televiziji. Istaknuti članovi Nezavisnog sindikata uklonjeni su sa svojih radnih mesta, a članovima Izvršnog odbora, uz oružanu pretnju, oduzete su službene propusnice i zabranjen ulazak u zgrade radija i televizije.
Izvesno je da postoji popriličan broj “nedodirljivih“ koji opstaju u svakom režimu zahvaljujući svojim političkim vezama i uslugama što ih čine političkom establišmentu. Spremni su da rade za svakoga ko im obezbedi ugodan život i značajnu materijalnu korist. Kada vlada najveća beda, stiču enormna bogatstva. Među Vučelićevim moćnim zaštitnicima nalazile su se različite ličnosti od Miloševića do Đinđića, od Dobrice Ćosića do ljudi iz vrha tajnih službi
Takva odluka Direkcije RTV-a i generalnog direktora Milorada Vučelića bila je u svakom pogledu potpuno nezakonita i samovoljna. Kažnjeni i diskriminisani radnici RTV-a pokrenuli su sudski spor koji je po postojećim zakonskim propisima morao da se rešava hitno i u skraćenom postupku. Taj ‘‘hitni postupak“ odužio se na čitavih sedam godina. Sudije koje su proces privodile kraju sa očevidnom namerom da donesu presudu protiv RTV-a smenjivane su po kratkom postupku, pa je proces više puta vraćan na sam početak, pretvorivši se u sudsku farsu diktiranu od političkih moćnika.
Vreme Milorada Vučelića na čelu RTV-a pamti se kao vreme najžešće ratne propagande, kao vreme širenja netolerancije i otvorenih poziva na etničku mržnju. O tome postoje mnoga dokumenata, sačuvani su i snimci Vučelićevih zapaljivih televizijskih komentara u televizijskom Dnevniku, najuticajnoj i najgledanoj informativnoj emisiji.
Milorad Vučelić je van svake sumnje najodgovornija ličnost za gebelsovski oblik propagande po kojem je RTV postala naširoko poznata. U doba njegove vladavine državni radio i televizija pretvoreni su u ogoljenu propagandu mašineriju, a preostali novinari i urednici u puke izvršitelje jedne agresivne i naopake politike. Posledice su poznate.
Milorad Vučelić, jedan od najbližih saradnika predsednika Miloševića, bio je vrlo blisko povezan sa rukovodećim ličnostima obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi – od koji su neki završili na optuženičkoj klupi u Hagu. Upravni odbor Radio televizije Srbije tek je nedavno uputio izvinjenje gledaocima televizije i slušaocima radija zbog zloupotreba medija u vreme Miloševica.
Ali nikakvo izvinjenje još uvek nije upućeno urednicima, novinarima i svima drugima koji su nasilno udaljeni sa svojih radnih mesta samo zato što su se suprotstavili uređivačkoj politici koja je narušavala sva pravila profesionalne etike.
U takvoj situaciji osobe poput Milorada Vučelića umesto da odgovaraju za ono što su učinili ostaju nedodirljivi prkoseći elementarnoj pravdi, čuvajući svoj status tobožnjih patriota. Vučelić i njemu slični koji su izgradili svoje karijere na opštoj nesreći simptomi su dugotrajne, ozbiljne bolesti čitavog društva. Teško je poverovati da će oni koji su stvarali gubitničku, izolacionističku i zločinačku politiku devedesetih sada u novim ulogama dovesti do podizanja iz pepela svih onih vrednosti u čijem su zatiranju tako iskreno i svim svojim snagama učestvovali
Osnovno pitanje jeste kako je moguće da su osobe poput Milorada Vučelića izbegle svaku vrstu odgovornosti za sve ono što su činili u vremenu koje je ostalo zabeleženo kao vreme velikih medijskih zloupotreba i manipulacija.
Politički i statusno Milorad Vučelić je bio nadređen brojnoj vojsci novinara i urednika, usmerenih na proizvodnju mržnje. Ne samo po ‘‘komandnoj odgovornosti“ nego i po ličnom učešću u prljavoj kampanji raspirivanja ratnog požara Milorad Vučelić je svakako najistaknutija ličnost ratnog miloševićevskog novinarstva. Međutim, ne samo da nije odgovarao za širenje medijskog mraka, Vučelić i dalje u medijima deli lekcije. Direktor je i glavni urednik jednog “nacionalno osvešćenog“ i ‘‘patriotski“ orijentisanog nedeljnika.
U državnom aparatu ostali su mnogi Miloševićevi saradnici i poslušnici, a u problematično sprovedenoj privatizaciji neki od njih pokupovali su pod sumnjivim okolnostima ono što je ostalo neprodato u poharanoj i opljačkanoj državi.
Izvesno je da postoji popriličan broj “nedodirljivih“ koji opstaju u svakom režimu zahvaljujući svojim političkim vezama i uslugama što ih čine političkom establišmentu. Spremni su da rade za svakoga ko im obezbedi ugodan život i značajnu materijalnu korist. Kada vlada najveća beda, stiču enormna bogatstva. Među Vučelićevim moćnim zaštitnicima nalazile su se različite ličnosti od Miloševića do Đinđića, od Dobrice Ćosića do ljudi iz vrha tajnih službi. Do današnjeg dana održala se čvrsta veza srpske visoke politike, obaveštajnih službi, medija i kriminala.
U takvoj situaciji, osobe poput Milorada Vučelića umesto da odgovaraju za ono što su učinili ostaju nedodirljivi prkoseći elementarnoj pravdi, čuvajući svoj status tobožnjih patriota. Vučelić i njemu slični koji su izgradili svoje karijere na opštoj nesreći, simptomi su dugotrajne, ozbiljne bolesti čitavog društva.
Teško je poverovati da će oni koji su stvarali gubitničku, izolacionističku i zločinačku politiku devedesetih sada u novim ulogama dovesti do podizanja iz pepela svih onih vrednosti u čijem su zatiranju tako iskreno i svim svojim snagama učestvovali.
Šeik iz Abu Dabija
U novom američkom filmu sa desetostrukom nominacijom za Oskara ‘‘American Hustle“, kod nas nešto slobodnije prevedeno kao ‘‘Američka prevara“, glavni zaplet je u tome što prevaranti podmitljivom gradonačelniku i nekolicini senatora podmeću lažnog šeika iz Abu Dabia kao budućeg velikog investitora i zajmodavca. Svako ko je odgledao ovaj film morao je imati direktnu asocijaciju na srpsku situaciju gde se takođe očekuje i uveliko najavljuje dolazak šeika iz Abu Dabija koji će, kako nas uveravaju mediji i političari, spasti srpsku ekonomiju i poljoprivredu i dati više milijardi kredita. Ne daj Bože, da upoređujemo te dve situacije, ovu iz filma i ovu iz srpske stvarnosti. Ali sličnosti se nekako same nameću.
Famozni šeik navodno donosi gomile svežeg deviznog novca i nekim drugim državama bivše Jugoslavije koje tonu u dugovima, i u sve bezizlaznijoj ekonomskoj situaciji, pred pretnjom socijalnih nemira od armije nezadovoljnih, gladnih i nezaposlenih. Svako čeka svoga šeika. jer je očevidno da nas iz tako silnih, opipljivih i nerešivih problema i nevolja može izvući samo istinsko čudo, odnosno neki veliki dobrotvor i parajlija kome je stalo do naše sreće i blagostanja i koji ne zna šta bi drugo mogao da učini sa novcem koga ima na pretek.
No, da ne grešim dušu. Možda u ovom našem, stvarnom životu za razliku od filmske fikcije takav šeik dobročinitelj zaista postoji. Možda upravo kreće iz udaljenog Abu Dabija sa punom vrećom para za svoje osiromašene, nove i drage prijatelje. Iako izvesno nespokojstvo u ovu lepu priču unosi detalj da je i američka fikcija zasnovana na istinitoj priči. Ali, u šta ćemo verovati ako ne u bolju, lepšu i srećniju budućnost. U čudo. Koje dolazi sa šeikom iz Abu Dabija.
Šta je Legija tako dugo čekao da progovori? Kao i više puta ranije udovica Slavka Ćuruvije negira da optuženi za ubistvo odgovara opisu ubice. Nedoumice koje su postojale svih ovih godina ipak ostaju. Ono što je novo to je iskrena i po prvi put javna izjava prvog potpredsednika Vlade kako je ubistvo novinara Slavka Ćuruvije državno ubistvo. Ubistvo koje je država organizovala i izvršila. Ipak, na jedno važno pitanje još nema odgovora: ko je bio naručilac
Drugo čudo koje se ovih dana dogodilo u Srbiji jeste otkrivanje ubica novinara Slavka Ćuruvije posle četrnaest godina istrage. Mada, kada se malo detaljnije analizira, i nije baš neko čudo. Još 1992. godine dobroobavešteni političar sa jakim vezama u policijskim krugovima, sada haški zatočenik Vojislav Šešelj, već je tada otkrio ime ubice. Ovoga puta glavni svedok, gle podudarnosti, opet je jedan zatvorenik, čuveni Legija.
Šta je Legija tako dugo čekao da progovori? Kao i više puta ranije udovica Slavka Ćuruvije negira da optuženi za ubistvo odgovara opisu ubice. Nedoumice koje su postojale svih ovih godina ipak ostaju. Ono što je novo to je iskrena i po prvi put javna izjava prvog potpredsednika vlade kako je ubistvo novinara Slavka Ćuruvije državno ubistvo. Ubistvo koje je država organizovala i izvršila. Ipak, na jedno važno pitanje još nema odogvora: ko je bio naručilac.
Sve sumnje vode u jednom pravcu.
Ali ako država pokazuje rešenost da zatvori dosije o likvidacijama novinara, ostaje mnogo toga što ne sme ostati nedorečeno ili izgubljeno u magli devedesetih godina. Pitanje je koliko će se tu ići do kraja i ko od toga može imati koristi. Vreme u kojem je stradao Ćuruvija bilo je vreme represija nad medijima, otpuštanja nepodobnih iz Radio televizije Beograd, huškačke ratne retorike. Za to niko nije odgovarao. Na čelu Ministarstva informisanja bio je sadašnji potpredsednik Vlade.
Čini se da je svima oprošteno, pa i takvima ‘‘kapitalcima“ kao što je Milorad Vučelić, naredbodavac i izvršitelj u ključnim medijskim kampanjama koje su svoj pravi odjek dobijale na ‘‘poljima smrti“, koji je bio optuživan, ali nikada procesuiran, uz sve ostalo i za razne oblike šverca i milionske račune u stranim bankama. Možda je objašnjenje za tu vrstu neefikasnosti pravosuđa upravo u činjenici da su nekadašnji partijski drugovi spomenutog medijskog glodura i danas na vlasti, kao što su bili u ono vreme.
Zalud onda šeik iz Abu Dabija, stvarni ili onaj filmski, zalud probuđena nada u promene ako su one samo retorske i virtuelne. Dok se sami sa sobom ne razjasnimo, sa svojim najvećim i najstrašnijim zabludama, stajaćemo u mestu ili kliziti unazad, bez moći da se zaustavimo. Živećemo i dalje u laži, samobmanjivanju. Svakoj istinskoj, suštinskoj obnovi mora da prethodi moralna obnova
Sve u svemu, poruka je jasna: Dobrodošao je šeik iz Abu Dabija kao i svako drugi ko može u bilo čemu pomoći da se u ovoj zemlji krene sa mrtve tačke, da se pokrene ekonomija, da se bolje živi, da ima što više zaposlenih, da niko ne strepi kako će preživeti sledeći dan. Ali nijedan šeik ne može učiniti ono što moramo učiniti sami. A to je da se spozna popuna istinu o našim zabludama, o pojedinačnoj krivici svakog onog ko je podržavao lošu politiku i loše političare.
Da li je to moguće? Mnogi se u ovom dugogodišnjem mračnom igrokazu pojavljuju u ulozi dvostrukih ličnosti. Nekadašnji saučesnici a sadašnji pokajnici. Nedostaje potpuni diskontinuitet sa državom koja je bila sponzor i pokrovitelj zločina.
Tajne službe još uvek kriju svoje mračne tajne, njihove plaćene ubice još se ponegde nazivaju patriotama i rodoljubima. Još se razmeću svojim ‘‘podvizima“ na raznim, veoma gledanim televizijskim mrežama. A političari na čelu političkih partija koje su u nedavnoj lošoj prošlosti vodile zemlju i ponovo je vode, nekada protiv Evrope, a sada najevropljani, nisu temeljito okajali svoju krivicu, nisu sasvim i bez ostatka shvatili da njihovo odricanje od te prošlosti mora biti nedvosmisleno, potpuno i iskreno.
Ovako, sve je zastalo na pola puta, kao što se po običaju ovde, kod nas, nijedan posao ne obavi do kraja.
Zalud onda šeik iz Abu Dabija, stvarni ili onaj filmski, zalud probuđena nada u promene ako su one samo retorske i virtuelne. Dok se sami sa sobom ne razjasnimo, sa svojim najvećim i najstrašnijim zabludama, stajaćemo u mestu ili kliziti unazad, bez moći da se zaustavimo.
Živećemo i dalje u laži, samobmanjivanju. Svakoj istinskoj, suštinskoj obnovi mora da prethodi moralna obnova. A do nje se ne može doći bez preispitivanja sopstvene uloge i sopstvenog doprinosa u dubokom moralnom i civilizacijskom padu. To je težak i složen put na koji se još nije ozbiljno zakoračilo.
Srbi u muci
“Stekli smo prijatelje i pozivam ih kod nas… Oni se saosećaju sa nama i znaju kako nam je… Znamo da nismo sami, da zajedno možemo sve…”
Ovo je u letnjem kampu “Veli Jože” u Savudriji izjavio učenik srednje škole “Jovan Cvijić” iz Štrpca, srpske enklave sa Kosova tokom zajedničkog boravka i druženja sa vršnjacima iz zagrebačke Srpske pravoslavne gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković” koje je organizovao SNV. [Read more…]
Kirilo preuzeo upravljanje Eparhijom zagrebačko-ljubljanskom
Na Preobraženje Gospodnje, u subotu, 6/19. avgusta, proslavljena je slava Sabornog hrama u Zagrebu. Svetu Liturgiju u ispunjenom hramu služio je Patrijarh srpski Porfirije uz sasluživanje Episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila, koji je tom prilikom od Njegove Svetosti i preuzeo upravljanje Eparhijom zagrebačko-ljubljanskom, u skladu sa odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora održanog u maju ove godine. [Read more…]
Nekoliko opaski o novinarstvu kakav prakticiram
Dana 15. veljače 2023. redakciji tjednika Novosti poslao sam reagiranje naslovljeno: ”Nije istina da poričem odgovornost sustava za smrt Vladimira Matijanića”. Zašto? Zato jer je novinar toga tjednika, Igor Lasić, u rubrici Politika, u posljednjem pasusu članka ”Privatno, a za naše pare” (portal Novosti, 13. veljače 2023.), napisao i ovo: ”Od ostalih novosti iz sektora medicinskog, a usput i medijskog, nije zgoreg primijetiti da se infamnoj struji poricanja odgovornosti sustava za smrt našeg kolege Vladimira Matijanića prije nekoliko dana pridružio Drago Pilsel na portalu Autograf. [Read more…]
Ja sam, kao i Porfirije, velikosrbin
U tjedniku Novosti Srpskog narodnog vijeća nastavlja se, tako ispada, natječaj u hračkanju na patrijarha Porfirija. Lidersku poziciju Viktora Ivančića s već regionalno opjevanim ”Porfirije je odvratni licemjer” ugrožava njegov pulen iz čuvene novinarske škole ”Prvo pucaj, a onda pitaj tko ide” Igor Lasić koji Porfirija kiti ovako: ”krivotvoritelj je biografija (…) daje zlokobne pozive (…) veliča zlikovačku protuhu”. [Read more…]