“Što se mog životnog puta i uspjeha tiče, nisam morao završiti ni dva razreda osnovne škole“, iskreno je novinarima objasnio HDZ-ov saborski zastupnik Ante Jerolimov, i teško da se u manje riječi može reći više o Republici Hrvatskoj, društvu znanja i zemlji neslućenih mogućnosti.
Anti Jerolimovu, naime, Mandatno-imunitetno povjerenstvo je na zahtjev zadarskog Državnog odvjetništva ukinulo zastupnički imunitet, kako bi protiv njega bio pokrenut kazneni postupak zbog krivotvorenja diplome.
Za ovu priču nije važno ni to što bi tanka pretpostavka da je Jerolimov zaista 1999. upisao izvanredni studij na Višoj školi, a 2006. zaista završio, značila da je ukupno dvije godine više ekonomske škole studirao punih i impresivnih sedam godina, dobivši diplomu negdje pred četrdeseti rođendan
Prema optužnici, Jerolimov je prije godinu i pol dana mobitelom nazvao susjedu zaposlenu u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, zatraživši da mu se u radnu knjižicu upiše zvanje VŠS ekonomista stečeno na višoj školi zagrebačkog Ekonomskog fakulteta između 1999. i 2006., iako je provjerom utvrđeno da on tog fakulteta nikad nije vidio.
Jerolimov u tome, jasno, vidi široku zavjeru u koju su uključeni dušmani iz vlasti, pravosuđe, policija, novinari i komunistička klika iz referade Ekonomskog fakulteta. „Da sam htio krivotvoriti diplomu, valjda bih krivotvorio onu fakultetsku od četiri godine, a ne ovu više škole od dvije godine!
Ta diploma, uostalom, nikad mi nije zatrebala niti sam se njome koristio“, efektno je odbacio optužbe, dodavši na kraju sad već slavnu rečenicu: „Radio sam kao uspješni privatnik i što se moga životnog puta i uspjeha tiče, nisam morao završiti ni dva razreda osnovne škole.“
Je li dakle Ante Jerolimov zaista završio višu školu na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, i da li je uopće ikad upisao, za ovu je priču, međutim, najmanje važno. Davno je bilo kad su u Hrvatskoj – državi čiji je sam utemeljitelj i prepisao doktorat – plagijati, krivotvorine i lažne diplome prestale biti skandal, i u ovom trenutku to zanima još samo dokone istražitelje Državnog odvjetništva.
Najzad, fakultet se ovdje i inače završava tako da se, kao u nedavno razotkrivenoj aferi na osječkom Ekonomskom fakultetu, indeks ubaci u kesu s kulenom. Ili, kako vidimo, da se telefonom nazove susjeda koja radi u HZMO-u: Ante Jerolimov, recimo, Državnom je odvjetništvu kao dokaz o završenoj višoj školi vjerojatno predočio ispis odlaznih poziva sa svog mobitela.
Za ovu priču nije važno ni to što bi tanka pretpostavka da je Jerolimov zaista 1999. upisao izvanredni studij na Višoj školi, a 2006. zaista završio, značila da je ukupno dvije godine više ekonomske škole studirao punih i impresivnih sedam godina, dobivši diplomu negdje pred četrdeseti rođendan.
Svatko tko je studirao u Hrvatskoj zna, uostalom, koliko je ekonomija težak fakultet, samo pet-šest hiljada izabranih godišnje uspije završiti taj iznimno zahtjevan studij: zato je, najzad – zato što VŠS ekonomisti iz zakonodavne vlasti dva razreda više ekonomske škole završavaju za rekordnih sedam godina – Hrvatska danas zemlja blagostanja.
Je li dakle Ante Jerolimov zaista završio višu školu na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, i da li je uopće ikad upisao, za ovu je priču, međutim, najmanje važno. Davno je bilo kad su u Hrvatskoj – državi čiji je sam utemeljitelj i prepisao doktorat – plagijati, krivotvorine i lažne diplome prestale biti skandal, i u ovom trenutku to zanima još samo dokone istražitelje Državnog odvjetništva
A zato što je zemlja blagostanja, saborskim zastupnicima u Hrvatskoj danas nikakva diploma, a kamoli diploma više ekonomske škole, „ne treba, niti se njom koriste“. Što se njihova „životnog puta i uspjeha tiče“, valja ponoviti, nisu morali završiti „ni dva razreda osnovne škole“.
I zaista, što će Anti Jerolimovu fakultetska diploma? U ovom času, u Hrvatskoj postoji samo jedan posao s plaćom iz državnog budžeta, za koji ne treba nikakva školska sprema – „ni dva razreda osnovne škole“ – a to je posao načelnika općine, gradonačelnika, župana, ministra, premijera, predsjednika Republike ili zastupnika u parlamentu, ukratko – radno mjesto političara u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Već za pomoćnika referenta u općini traži se svih osam razreda osnovne, četiri srednje škole, dva fakulteta i najmanje jedan doktorat po izboru, dok za posao ministra ili saborskog zastupnika – za posao dakle na kojemu se odlučuje o životu i smrti cijele države – ne trebaju, eto, ni dva razreda osnovne škole.
Već treći razred za zastupnika u parlamentu bio bi zapravo samo hendikep, u svijetu Ante Jerolimova ljude s tri razreda osmoljetke zovu intelektualcima: u trećem razredu uči se, na primjer, čitanje s razumijevanjem, a čitanje s razumijevanjem smrtni je neprijatelj hrvatskog zakonodavstva i hrvatske države kao takve.
Za ispunjenje hrvatskog sna stoga – poručuje nam Ante Jerolimov u svom kratkom priručniku za „životni put i uspjeh“ u Republici Hrvatskoj – „ne trebaju ni dva razreda osnovne škole“.
I nitko to ne zna bolje od njega: nije mu ovo prvi put da su mu se na „životnom putu i uspjehu“ ispriječili Državno odvjetništvo i Mandatno-imunitetno povjerenstvo.
Prije godinu dana imunitet mu je tako ukinut zbog optužbe da je kao načelnik općine Preko za potrebe tuđeg privatnog biznisa bespravno nasuo i unakazio petstotinjak četvornih metara zaštićene obale u Sutomišćici na otoku Ugljanu.
Već treći razred za zastupnika u parlamentu bio bi zapravo samo hendikep, u svijetu Ante Jerolimova ljude s tri razreda osmoljetke zovu intelektualcima: u trećem razredu uči se, na primjer, čitanje s razumijevanjem, a čitanje s razumijevanjem smrtni je neprijatelj hrvatskog zakonodavstva i hrvatske države kao takve
Za kipanje stotinjak kamiona građevinske šute u more, naime, baš kao i za dizanje ruke u hrvatskom Saboru, zaista ne trebaju više od dva razreda osnovne škole. A upravo tu se – u građevinarstvu i politici, ne u trećem razredu osnovne škole – kriju novac i uspjeh.
Zato, eto, osnovano sumnjam da je riječ o nesporazumu. Nesretni je saborski zastupnik susjedu koja radi u HZMO-u zamolio da mu u radnu knjižicu upiše oba razreda osnovne škole, koje je uspješno završio između 1999. i 2006., a intelektualci iz Državnog odvjetništva sve krivo shvatili.
Da je, uostalom, htio krivotvoriti svoju diplomu, tražio bi valjda da mu upišu svih osam razreda.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Slučaj građanina Andreja P.
- Suza je pogonsko gorivo diktature
- Zombiji s Kustošije
- Ne daj se, Marko
- Mangupi u našim redovima
- Maratonci trče još jedan krug
- Srbija Riloudid
- Struka struku mije
- O slobodi
- Kratka istorija srpskog postrealizma
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.