Iz prvih redova u Imotskome, onih netom iza ljudi u karakterističnim plavim šuškavcima, policija je nedavno uklonila s predizbornog skupa kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović čovjeka koji je držao transparent krajnje benignog sadržaja. Pisalo je ”Dobro došli u Provansu!”. Tony Rebić, ako sudimo po njegovom Facebook zidu nije nikakav zadrti ljevičar. Nije ni terorist, pa ipak su ga policajci odveli sa skupa.
Obrazložili su kako je bio preblizu (i on i transparent pa ga je valjda mogla pročitati), štićenoj osobi. Transparent je predsjednicu samo podsjećao na jedno od njezinih brojnih, a neispunjenih obećanja – pretvaranja Imotske krajine, za mandata njezinih u francusku Provansu… Ništa od toga. Bijela kuga se nastavlja.
Svjedoči o tome i spomenuti Tony Rebić iz Donjih Vinjana koji je na imotskome autobusnome kolodvoru podigao svojevrsni ”zid plača” na koji uredno već dvije godine ispisuje imena onih koji trbuhom za kruhom odlaze iz Imotskog u inozemstvo, moguće i u spomenutu Provansu. Već ih je oko dvjesta koliko je i branitelja poginulih za Hrvatsku u Domovinskome ratu.
Tony Rebić, ako sudimo po njegovom Facebook zidu nije nikakav zadrti ljevičar. Nije ni terorist, pa ipak su ga policajci odveli sa skupa. Obrazložili su kako je bio preblizu (i on i transparent, pa ga je valjda mogla pročitati), štićenoj osobi. Transparent je predsjednicu samo podsjećao na jedno od njezinih brojnih, a neispunjenih obećanja – pretvaranja Imotske krajine, za mandata njezinih, u francusku Provansu
Eto, zašto je Tony Rebić opasan. Ljude u plavim šuškavcima oboljele od Alzheimera vraća u realnost, a takvi ni slučajno ne smiju biti preblizu štićenoj osobi.
No ruku na srce, nije ni pametno biti preblizu štićenoj kandidatkinji. Pogotovo ako je štićena osoba u onome zastrašujuće crnom autobusu na kojemu piše ”Predsjednica za bolju Hrvatsku”. Ta crna, kotrljajuća Hrvatska koja udara druge vozače, automobile s majkama i djecom, onako usput bez zaustavljanja, nimalo ne ulijeva povjerenje, čak i kad se nekoliko dana nakon udesa predsjednica osobno ispriča.
Kandidatkinja stranke koja zna, može i mora, u pravilu ništa ne zna o onome što joj ne ide u prilog. Ne zna čak ni gdje joj je suprug. Jakov očito sve teže izdržava njezine skupove, pa eskivira na utakmice.
Dok ona potencijalnim biračima tvrdi kako suprug brine o obitelji, sinu i kćeri pristigloj pred blagdane iz Amerike, Jakova kamere hvataju kako navija za Hrvatsku na hokejaškoj utakmici. Kad novinari razotkriju laž, ona sutradan tvita: ”Ne dirajte mi Jakova!” Pobrkala ga s ravnicom?
Ajme nama, predsjednici nije dobro.
O.K. sad ozbiljno, razumijemo važnost udaranja paka između Hrvatske i Srbije, ali stvarno je trebao biti uz ženu u Osijeku koji ”nikad neće biti Ocek”, tek toliko da ju kao Tony Rebić Imoćane u plavom, vrati u realnost. On valjda smije blizu štićene osobe.
Ruku na srce nije ni pametno biti preblizu štićenoj kandidatkinji. Pogotovo ako je štićena osoba u onome zastrašujuće crnom autobusu na kojemu piše ”Predsjednica za bolju Hrvatsku”. Ta crna, kotrljajuća Hrvatska koja udara druge vozače, automobile s majkama i djecom, onako usput bez zaustavljanja, nimalo ne ulijeva povjerenje, čak i kad se nekoliko dana nakon udesa predsjednica osobno ispriča
Jedno je ljudi predizborno pretjerivanje, a nešto sasvim drugo poremećaj doživljaja stvarnosti oko sebe! Više nije komično. Smijali smo se ”školskoj zadaći” umjesto životopisa, kartonskome Disneylandu na Pantovčaku, jednojogurtnome sustavu, otimanju mikrofona klapi na kninskoj tvrđavi, infantilnoj plavoj torti s državnim znamenjem i glumljenjem Merlinke za Mikijev rođendan, no ovo u Osijeku nadmašilo je i zabrinulo sve.
Gestikulacija, grimase, naglasci kojih nema ni u jednom hrvatskome narječju, pa onda obećanje plaće od 8.000 eura dogovoreno s ”nekim državama”… Prestrašno.
Kako zdravorazumski objasniti skakanje s đakovačkih lipicanera na dogovor o zapošljavanju na internetu, pa na Jakova koji brine za obitelj…
Vrhunac je ipak Lukica. Lukica koji joj je poput sina, kojeg je valjda maloljetna rodila. Hej Lukica? Deminutiv za Modrića? Za čovjeka od 34 godine? Pretpostavljam da joj ni sin više ne dozvoljava da mu tako u javnosti tepa.
Sva ta blamaža je tužna, da tužnija ne može biti. Povremeno mi se, prateći njezine istupe, čini kako nitko ni obitelj, ni prijatelji, ni stranačke kolege, a ni dobro plaćeni savjetnici nisu za njezin ponovni izbor…
Mora da negdje u dubini duše podržavaju Miroslava Škoru. U protivnome bi netko s njom i njezinom ekipom obavio ozbiljan razgovor.
Zamolio ju da od kandidature i stranke ne radi skupu lakrdiju. Putujući, humoristički reality, koji istina beskrajno uveseljava protivnike, gotovo jednako kao predizborni performanski lažnog Milana Bandića koji se zalaže za korupciju, ali njoj ruši i ono malo digniteta što joj je preostao.
Kandidatkinja stranke koja zna, može i mora, u pravilu ništa ne zna o onome što joj ne ide u prilog. Ne zna čak ni gdje joj je suprug. Jakov očito sve teže izdržava njezine skupove, pa eskivira na utakmice. Dok ona potencijalnim biračima tvrdi kako suprug brine o obitelji, sinu i kćeri pristigloj pred blagdane iz Amerike, Jakova kamere hvataju kako navija za Hrvatsku na hokejaškoj utakmici. Kad novinari razotkriju laž, ona sutradan tvita: ”Ne dirajte mi Jakova!” Pobrkala ga s ravnicom?
Gore od Lukice, Dalića kao točke okupljanja i zajedništva, dogovora s ”nekim zemljama” da mlade Hrvate plate više od predsjednika bilo mi je spominjanje problema depopulacije. Misli, pa onda i asocijativni niz, odletjeli su joj nekim čudom na đakovačku ergelu i lipicanere…
Poželjela je sirota, da Slavonci ponovo hodaju graciozno kao ovi plemeniti konji. Kao lipicaneri… Ajme nama, predsjednica zbilja nije dobro.
Imoćanima, makar i nerealno, želi Provansu, a Slavoncima priželjkuje dugogodišnje discipliniranje, najbolje po autrijskim (više nisu carske), konjušnicama da uvježbaju dresurni korak? Valjda da nitko ne bi iskoračio poput Rebića u Imotskome i zaokružio nedajbože kakvog drugog kandidata.
Nema straha! Dresura njezinih nije možda rafinirana poput bečke škole jahanja, španjolske dresure lipicanera ali je sistematična i uporna kad je Slavonija u pitanju.
Trenutno se sanira šteta učinjena u Osijeku. Premijer zasad odbija komentirati i najavljuje presicu, a Gordan Jandroković baja o nekakvim velikim rezultatima kandidatkinje u međunarodnome predstavljanju zemlje i dogovorima s iseljeništvom da skupo plaća rad mladih Hrvata na internetu. Bit’ će ni njemu nije dobro!
Možda Lukica i Dalić smisle kakvo efektno rješenje za drugi krug.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Mozgovi okovani žilet žicom
- Dobrodošlica ispisana kundakom
- Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
- ”Antivakser revolucija” miloševićevskoga tipa
- A Boro a Day Keeps Illness Away
- Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
- Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
- Hrvatska iz nehata na pravoj strani
- HRT politički plijen ili javni servis?
- Čoban tjera migrante
Na stranu KGK i svi njeni “biseri”, ali Vaš komentar sudara njenog autobusa i osobnog automobila maliciozan je i ispod razine za koju sami pledirate. Pa ljudi iz osiguranja su jasno rekli da je pravilo osiguranja da se štićeno vozilo ne zaustavlja u slučaju lakše prometne nesreće. Pa to je jasno i logično kao dan i sigurno je da je to standard svih osiguranja na svijetu. Da nije tako, svatko bi mogao zaustaviti štićeno vozilo kako se sjeti i kako mu se prohtije, izazivanjem malog sudara. I kakvo bi to onda bilo osiguranje. To zaista nema nikakve veze s KGK, štićeno vozilo je štićeno vozilo, ma tko da je unutra. Zašto po tome jašite kad to nema baš nikakve veze s KGK i kad imate više nego dovoljno drugog štofa. Time se zapravo ponašate vrlo slično kao KGK – jeftino.