Srijeda je bila zanimljiv dan. Dva katolička spomendana slučajno su se srela, Pepelnica ili Čista srijeda, kojom počinje korizma, pokorničkih četrdeset dana pred Uskrs, i sveti Valentin, koji se slavi kao Dan zaljubljenih.
U isto vrijeme nudila su nam se dva suprotstavljena doživljaja svijeta i čovjeka. Jedan je, težak i sumoran, podsjećao kako smo “prah bili i u prah ćemo se pretvoriti“, opominjao nas kako ćemo jednom neizbježno umrijeti i kako će nas Bog tada strogo pitati gdje smo bili i šta smo radili, i kako zbog Njega ne bi bilo zgorega sebi makar nakratko uskratiti određena smrtna zadovoljstva.
S druge strane, Valentinovo, slatko i lakomisleno, slavilo je naš ovozemaljski život, zvalo na grijeh.
Neugodno, zar ne? Kupili ste možda najdražoj bombonijeru, kako već muškarci diljem zapadnog svijeta na Valentinovo kupuju čokoladne bombone u jarkocrvenim srcolikim kutijama, a ona se glupača zamucala:
“Ljubavi, nemoj se ljutit“, objasnio je pobožni Ladislav ozbiljno, “ja sam ti se idućih četrdeset dana odrekao seksa“
“Joj, Ladislave“, kazala je, “nisam ti rekla, ja u korizmi ne jedem slatko.“
Ili, još gore, žena se uredila za Dan zaljubljenih. Pohotnica depilirala bikini zonu, lakirala nokte, navukla mrežaste čarape i majušne tangice, rumeneći od nelagode u drogeriji kupila rebraste prezervative za pojačani užitak, pa za večerom pod stolom izula štiklu i kriomice dodirnula njegove prepone, a on se štrecnuo, ukočio.
“Ljubavi, nemoj se ljutit“, objasnio je pobožni Ladislav ozbiljno, “ja sam ti se idućih četrdeset dana odrekao seksa.“
Strašno je kad se muškarac u korizmi odrekne seksa, a žena ne. Hiljade su se parova rastale zbog toga nesporazuma.
A još je teže ako sveti Valentin, kao prekjučer nezgodno upadne na Čistu srijedu.
Hrvati katolici totalno su bili zbunjeni. Sistem im se smrznuo pa ih je valjalo resetirati, a ni nakon resetiranja nisu bili pametniji. Šta im je bilo činiti, odati se razvratu ili postiti, uživati na ovome svijetu ili se suzdržavati zarad vječnog blaženstva na onome?
Da je neko drugo vrijeme, ne bi bilo teško odlučiti. Prije dvadeset ili trideset godina na Valentinovo se nitko nije obazirao. Nije bilo ni srcolikih bombonijera ni seksa. Zaljubljeni su se četrnaestog veljače džaba tuširali.
Stoljećima smo lijepo živjeli bez toga običaja, ne osjećajući da nam nešto nedostaje, sve dok nas kapitalističko sunce nije obasjalo.
Hrvati katolici totalno su bili zbunjeni. Sistem im se smrznuo pa ih je valjalo resetirati, a ni nakon resetiranja nisu bili pametniji. Šta im je bilo činiti, odati se razvratu ili postiti, uživati na ovome svijetu ili se suzdržavati zarad vječnog blaženstva na onome?
Onda smo svi izgubili glavu zbog jednog praznika koji su zapravo izmislili u marketinškim odjelima Nestlea i Durexa da bi pospješili prodaju svojih proizvoda.
Možda vam se na prvi pogled ne čini ozbiljnim, no takvi se praznici usade u tradiciju tvrđe od drugih. Čvrsto se usidre u kalendaru.
Uskrs, Velika gospa ili Čista srijeda s lakoćom su pobijedili Dan mladosti, Dan ustanka i sve druge, danas već i zaboravljene socijalističke praznike.
Međutim, kapitalistički praznici su opasniji neprijatelji. Kapitalistički praznici su na tržištu, burzovni indeksi ovise o njima. Dioničari očekuju zaradu od kapitalističkih praznika.
Bezbrojne televizijske i radijske reklame, novinski oglasi i internetski pop-upovi vas opominju da ne zaboravite kapitalistički praznik i na vrijeme pazarite bombonijeru, cvijeće i dvije karte za koncert Zdravka Čolića.
Snažni marketinški stroj sve pred sobom mrvi u prah, pa i katoličke tradicije. Stari svijet se povlači pred novim.
Da je neko drugo vrijeme, ne bi bilo teško odlučiti. Prije dvadeset ili trideset godina na Valentinovo se nitko nije obazirao. Nije bilo ni srcolikih bombonijera ni seksa. Zaljubljeni su se četrnaestog veljače džaba tuširali
Primijetili ste vjerojatno kako veseli kapitalistički praznik Noć vještica, raskalašena fešta vampira i lažnih bolničarki, od koje također ovisi industrija slatkiša, mic po mic, iz godine u godinu oduzima prvenstvo tihim i tužnim Svim svetima.
Ne sumnjam da je jednako tako i Valentinovo ove godine s velikom razlikom potuklo Čistu srijedu. Parovi su se prvo ljubili na kauču ustiju punih čokoladnih bombona, a zatim je on nju odnio u spavaću sobu.
Katolici će se ove godine iznimno samo trideset devet dana odreći slatkoga i seksa, ali svećenici im, uvjeren sam, to neće ozbiljnije zamjeriti jer smo se u mnogo slučajeva dosad osvjedočili kako ni našim svećenicima nije mrsko zaraditi.
Ako je profit posrijedi, oni će vas odriješiti od grijeha. Pustite priče o pokori i vječnom životu, kapitalizam na kraju sve pobjeđuje.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Jeste li čuli za bajku o Gabrijeli Žalac i zlatnoj ribici?
- Svečano objavljujem da sam i službeno fan Mladena Grdovića!
- Što radi premijer u vozilu iz filma ‘Povratak u budućnost’?
- Mažoretkinje, hrabre djevojke koje su oslobodile Dubrovnik
- Političari se, kao cepelini, samo popunjavaju i zaokružuju
- Od Banovine do Bačvica, kafića Žbirac, papir išao 20 godina
- Moramo žvake bacati u kante i odustati od lijepog običaja?!
- Sjećate se valjda crnih, žutih i zelenih vragova
- Valjda su se preplašili militantnog gej krila BBB-a?
- Himna onih koji mlate žene je “Sutra mi sude”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.