Andrej Šimić
Andrej Plenković sigurno ne čita ovu kolumnu. Bilo bi lijepo da je pročita, ovu i prethodnu, postupi prema savjesti, okrene broj ministra Ivana Malenice i objasni mu kako HDZ nije što je nekad bio. Da Ivanu kaže kako se HDZ mijenja, da se donekle već promijenio, nastavlja se mijenjati i da je HDZ na putu resocijalizacije. A da su koraci poput imenovanja Marije Lovrić na javnobilježničku dužnost u Kninu koraci koji ne vode u tome željenom smjeru. Ivane, ne radimo više tako!
Bilo bi pravo malo čudo ako bi se to dogodilo. U međuvremenu…
Čekamo.
Čekamo na odluku ministra Malenice, jedinu ispravnu, odluku kojom se poništava izbor Marije Lovrić na dužnost javnog bilježnika grada Knina, i za javnog bilježnika imenuje Veljko Čađenović, osoba koju je javnobilježnička komora i predložila kao najboljeg od prijavljenih kandidatkinja i kandidata.
U prethodnoj kolumni pisali smo o tome.
Taj ministrov potez – loš, pogrešan, samovoljan, neprofesionalan, neodgovoran i lišen svakog stručnog uporišta, bez bilo kakve sumnje predstavlja jednu vrlo ružnu i odbojnu, po društvo u svakom smislu nepoželjnu praksu, a čini se da obzirom na indicije, hoda po rubu ako ne i s krive strane zakona.
Promišljeno ili nepromišljeno, ne zna se šta je gore, iziritirao je Kninjanke i Kninjane u tolikoj mjeri da su se revoltirani samoinicijativno angažirali oko potpisivanja peticije kojom odbijaju i ne prihvaćaju ovu nepoštenu i nevaljalu odluku gdje je zakon, a ministar se poziva na zakon, poslužio kao izgovor i opravdanje da se na javnobilježničko mjesto – neodgovorno i u skladu sa stručnom preporukom komore imenuje Veljko Čađenović – nego da se motiviran tko zna čime, ministar odluči javnobilježničku dužnost pokloniti Mariji Lovrić, vlastitoj dojučerašnjoj stranačkoj kolegici koja se iz HDZ-a ispisala nekoliko dana prije raspisivanja natječaja budući da kandidati ne smiju biti članovi političkih stranaka.
Umorni i zasićeni građani se pitaju, ima li kraja takvoj praksi?! Evidentno je da se Kninjankama i Kninjanima, onima u gradu i onima širom kugle zemaljske, ali i svakom dobronamjernom čovjeku više gadi ovakva hadezeovska praksa koja je od rata naovamo iz Knina izopćila gotovo sve što je pošteno i vrijedno, a inaugurirala model anti-društva.
Pa dokle više?!
Dakle, ministar je donio odluku koju nije smio donijeti. Nakon što mu je na to ukazala cijela Hrvatska, barem ona koja želi zdravo društvo, ministar, znajući kako odluku ne može obrazložiti ni dobrom praksom, ni preporukom struke, ni društveno prihvatljivom normom, ni institucionalno propisanim načinom imenovanja javnog bilježnika, ni bilo kakvim vrijednosnim za društvo i lokalnu zajednicu poželjnim sadržajem, te u konačnici apsolutno ničim čime bi mogao potvrditi valjanost i ispravnost jednog takvog pristranog izbora, odlučuje o tome ne komunicirati s građanima, s javnošću, sa strukom, i odabire poslužiti se zakonom kako bi sakrio vlastite potencijalno nezakonite dogovore s tko zna kim, jer mu eto, zakon, kroz diskrecijsko pravo koje mu stoji na raspolaganju, daje za pravo.
Samo što je u slučaju imenovanja javnog bilježnika u Kninu, ministar Malenica diskrecijsko pravo iskoristio kako bi obesmislio i ponizio zakon, vlastitu struku, dužnost ministra pravosuđa, instituciju ministarstva, a time i samu državu.
E sad, ako i mi koji nismo pravnici znamo da je pisanim zakonom nemoguće anticipirati svaku možebitnu posebnost kojom nas nepredvidivost života u danim okolnostima može zateći, a zbog čega nam općost zakona uparena s diskrecijskim pravom omogućava da u određenom slučaju približimo, koliko je god to moguće, pravo i pravdu, tada postaje očigledno da ministar Ivan Malenica, nažalost, nije bio rukovođen principima pravednosti i poštenja.
Što je bio njegov motiv?
Evidentno je ministar zanemario osjećaje i potrebe lokalne zajednice, sluh za društvenu pravdu, struku, profesionalnu odgovornost i savjesnu državničku dužnost kako to inače nalaže ministarska radna obaveza.
Samim time pitanje čime je ministar bio rukovođen poprima potencijalno nezakonitu, da ne kažem kriminalnu konotaciju imajući u vidu da je ignoriravši sve navedene stručne parametre javnobilježničku dužnost takoreći poklonio Mariji Lovrić, osobi koja se neposredno prije raspisivanja natječaja ispisala iz HDZ-a.
Kako ne bi bilo zabune – da to reljefno objasnimo: natjecati se za javnobilježnička mjesta mogu isključivo osobe koje nisu članovi političkih stranaka. Marija Lovrić, nekoliko dana prije raspisivanja natječaja istupila je iz HDZ-a.
Svojevremeno bivši kandidati za javnobilježnička mjesta u Drnišu i Vodicama svjedoče kako se Marija Lovrić kandidirala i tada i tamo. Potrebno je istražiti kada se Marija Lovrić prvi put upisala u HDZ. Je li i tada Marija Lovrić bila stranačka pripadnica koja se iz stranke ispisala neposredno prije raspisivanja navedenih natječaja?
Indicije same postavljaju pitanja: ako je tomu tako, kako je Marija Lovrić prije raspisivanja natječaja mogla znati kada treba izaći iz stranke? Je li joj netko to dojavio? Ako jest, tko? Je li bilo trgovanja utjecajem?
U slučaju Knina, obzirom na okolnosti, osnovana sumnja svoj je prst uperila u ministra Ivana Malenicu. Za ministra sigurno nije olakotna okolnost to što smo iz javnih istupa Kninjana mogli čuti kako je Marija Lovrić u obiteljsko rodbinskim vezama s ministrom. Sve to valja temeljito istražiti.
Da je cijela stvar krajnje sumnjiva upućuje i činjenica da je Marija Lovrić na razgovor u Drniš pozivala dosadašnje zaposlenike javnobilježničkog ureda u Kninu nudeći im nastavak suradnje i zahtijevajući od njih da o tome javno ne govore. Svi redom odbili su njezinu ponudu.
Lakrdija biva još i veća kada smo doznali da je Marija Lovrić kontaktirala i osobu svojevremeno zaposlenu u kninskom javnobilježničkom uredu kako bi je pokušala nagovoriti da se opet radno aktivira. Jer naime, žena je u penziji! I tu je dobila odbijenicu.
Očito su se građanke i građani solidarizirali s Veljkom Čađenovićem. S pravom.
U ovom slučaju nije problem što Kninu inače nedostaje stručnog kadra. Naprosto, stanovnici Knina, ali i šire, ogorčeni su. U gradu je spontano pokrenut svojevrsni građanski otpor i neposluh spram anti-kninske odluke ministra. Pa nije valjda da će Marija Lovrić uvoziti kadar u Knin jer postojeći ne želi s njome raditi. To bi još pojačalo ovo ministrovo ruganje s Kninom.
Eto takva je odluka ministra Ivana Malenice.
Proteklih sedmica u medijima smo čitali o tko zna kakvim možebitno kriminalnim poduhvatima Josipe Rimac i Gabrijele Žalac. Ako je Andrej Plenković u trenutku kada se odlučio kandidirati za mjesto predsjednika na pameti imao viziju HDZ-a koji će se pod njegovim predsjedanjem reformirati i obratiti od stranke osuđene za kriminal u političku opciju koja vodi brigu i čini sve za opće dobro onda je ovo prilika da barem za zrno iskupi grijehe struktura.
Ako neće ministar Ivan Malenica, ‘ajte vi, predsjedniče vlade.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Šta ministar Ivan Malenica radi u Kninu?
- Ustaški logor Jasenovac – kameno mjesto, kameni ljudi
- U ratnim okolnostima šutnja je poput metka
- Dan kada su došli po Mir
- Evropa – ili mirotvorstvo ili nas neće biti!
- Gorani, Srbi i Hrvati, htjeli su mir. Nisu htjeli rat
- Iznad kolone nakon Oluje: dužnost vojnika i savjest čovjeka
- Zakon džungle u režiji ljudi gazi preko mrtvih
- Ja sam da se širi kulturni, a ne vojni prostor
- Nedovršenost ružnoga svijeta
