Radenko Vadanjel
Oni stariji, još iz vremena ”mraka”, zasigurno se sjećaju neobičnih, gotovo konspirativnih letaka polijepljenih po zidovima opskurnih pothodnika Zagreba, Beograda i Ljubljane.
Programski letak Vlade Marteka iz 1979. godine s velikim naslovom ”Čitajte Kamova” imao je namjeru privući pažnju ondašnje javnosti na lik i djelo zaboravljenog, marginaliziranog, što bi se narodski reklo ”skrajnutog” riječkog, hrvatskog i srednjoeuropskog pisca Janka Polića Kamova.
Danas bi se slični programski leci mogli lijepiti po pothodnicima i haustorima Zagreba, Rijeke i Splita… s porukom ”Slušajte Arsena”.
U permanentnoj izloženosti zaboravu, guranju pod tepih ovog izvanserijskog glazbenika i pjesnika, posebno se ističe sudbina autorovog, po mišljenju mnogih i najboljeg, albuma, ”Ministarstvo straha”.
Taj osjećaj usamljenosti usred unisonog muka javnosti naspram spomenutog djela koje našu svakodnevnicu kao da promatra s više, ptičje perspektive, u kontekstu šire slike; album duboko filozofičan u tumačenju ”spirale zla” na ovim prostorima, antiratan i samokritičan i iscjeljujući istovremeno, u maniri najvećih Okudžavinih, Cohenovih, Endrigovih, Brelovih pjesama, a opet samosvojan i originalan… postao je eklatantni primjer još jedne umjetničke žrtve tzv. ”hrvatske šutnje”, orkestriranog ignoriranja i gromoglasnog muka, opstruiranja svega što na bilo koji način smeta prevladavajućoj strategiji prevladavajućeg konformizma – ”netalasanja” i ”ziheraštva”, dodvoravanja, akomodavanja i pasivnosti.
Otkako je album 1997. godine objavila diskografska kuća ”Koncept VD”, njegov put, unatoč nagradama i iznimno pozitivnim kritikama struke, kao da je posut trnjem i zarašten samoniklim biljem i dračom.
Na hrvatskim radio stanicama kroz te dvije i pol decenije od izlaska albuma, na kapaljku su puštane pjesme s albuma, i to jedino one koje ne zadiru u ratnu tematiku, one koje nisu angažirane…
I bilo je Arsena svako malo, opet na kapaljku, u ”eteru”, ali iz albuma ”Ministarstvo straha” (čiji je originalni naslov prvog izdanja, radi političko-ideološke cenzure, preinačen u neodređeni, skraćeni naslov ”Ministarstvo”) skoro pa ništa.
Vrhunac plebiscitarnog hrvatskog ignoriranja tog antiratnog i nepristranog djela, koje traje sve do danas, i nakon autorove smrti, što vjerno govori o snazi albuma, po mnogo čemu simbolički obilježava aktualna, dostignuta cijena albuma koji se sada može naručiti na web stranicama Croatia Records Webshopa, po cijeni od 19 kuna (!).
Jedan od najboljih šansonijerskih albuma ikada, stvorenim na ovim prostorima (jugoistočne Europe) prodaje se za 19 kuna. Istovremeno, da ne bude zabune, cijene CD-a u Croatia Recordsu kreću se u prosjeku od četrdeset do sto dvadeset kuna, na primjer, kompilacije Dražena Zečića, Alena Slavice ili Nede Ukraden.
Netko će slegnuti ramenima i promrmljati – zakon ponude i potražnje, i bit će u pravu.
Doista se radi o zanemarivom, doslovno neopipljivom interesu šire hrvatske javnosti za ovim sustavno potisnutim i zaboravljenim, gotovo ”fantomskim” albumom, jednim od zasigurno najhrabrijih odgovora nekog hrvatskog umjetnika na nacionalističko ludilo i isključivost, koji su usporedo s optimističkim poraćem napaćene nacije, koračali u špaliru jedno pored drugoga, sa svim romantičarskim nadanjima i intencijama što je mlada država obećavala.
I evo nam neobične situacije, komične, aktualne hrvatske realnosti, romantične priče o nacionalnoj osviještenosti i istovremeno raspirivanju mržnje prema vlastitoj samokritici, prema samoironiji ili jednostavno slobodnijem viđenju stvari, pogledu koji nije srednjostrujaški, predvidljivo bezazlen, već je moguće autentičniji, slobodoumniji i kozmopolitskiji od uvriježenog, kreiranog mišljenja javnosti… sve smo to prošli i sve to znamo.
Slijedom web stranica Croatia Recordsa možemo doći do podatka da je evidentirano na zalihama u skladištu još 387 komada ovog iznimnog albuma. Na nama je da, ako ga još nemamo, u prednovogodišnjoj atmosferi adventa i kupovine božićnih darova, između prigodnih drangulija, plišanih jednoroga, mobitela i parfema kupljenih na ”akciji” u nekom od trgovačkih lanaca, naručimo i taj izuzetno važan artefakt moderne hrvatske povijesti, i ispravimo, koliko je u našoj moći, pogrešku učinjenu još dalekih devedesetih godina prema neponovljivom i hrabrom Arsenu Dediću.
Stihovi pjesme ”Ratni profiteri” s albuma Arsena Dedića ”Ministarstvo straha”:
Dolaze ratni profiteri,
Kupuju srce, kupuju krv,
Nadiru strašni amateri –
U trulom voću truli crv.
Dolaze ratni profiteri,
Kupuju povijest, kupuju mit,
Njihovi sinovi i kćeri
Već beru užasni profit.
Ah, Mitteleurope,
Ah, taj naš Weltschmerz,
Dok posvuda cvjeta
Domoljubni šverc.
Dolaze ratni profiteri,
Sad lažni sin i lažni brat
Drmaju u toj atmosferi
Al’ ide vrijeme kuca sat.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ovakvi smo najbolji našoj vlasti
- Četiri jahača apokalipse u nemirnim snovima vladajućih
- Opaka hrvatsko-schengenska pravila igre
- Penzioneri znaju: kuna je velika ”zvijer” u malom tijelu
- Zašto ću navijati za Brazil
- Zaustaviti vlak u Hrvatskoj ili Njemačkoj nije isto?
- Nemoć, strah. Što ako hazarderi odlučuju o propasti svijeta?
- Besplatni saborski ručkovi za sve!
- Getoizacija mora i morske obale
- Zemlja Modrića protiv Zemlje Mozarta
