Važno je i prevažno ovo što se jučer dogodilo. Osnovana je GLAS (Građansko-liberalni savez), stranka HNS-ovih disidenata, koju će prve godine, kako su rekli na osnivačkoj konvenciji, voditi najpopularnija među njima – Anka Mrak Taritaš.
Došli su ih pozdraviti predstavnici (abecednim redom) ovih stranaka: HSS, HSU, Naprijed Hrvatska, Nova ljevica, Pametno, SDP i SDSS.
Prednost GLAS-a je što će već u samom startu biti parlamentarna stranka jer, uz Mrak Taritaš, ima troje saborskih zastupnika: bivše HNS-ovce Vesnu Pusić, Nadu Turinu-Đurić i Gorana Beusa Richembergha (od sada i potpredsjednika GLAS-a).
Stranka ima i EU parlamentarca Jozu Radoša, u Skupštini Grada Zagreba troje skupštinara, zamjenicu gradonačelnika Koprivnice Melitu Samoborec, ali i mnoge druge vijećnike u gradskim vijećima i županijskim skupštinama diljem Hrvatske s obzirom na to da su se stranci Mrak Taritaš priključili i mnogi HNS-ovi disidenti nezadovoljni odlaskom bivše stranke u Vladu s HDZ-om.
”Ideja je da dobijemo nove ljudi koji do sada nisu bili u politici. Takvih je među osnivačima čak 30 posto. Novina koju će GLAS donijeti je i Programsko vijeće. Bit će to tijelo u kojem će biti ljudi koji uopće nisu članovi stranke, koji su stručnjaci i koji će raditi na stranačkim politikama poput naših rješenja za demografski oporavak zemlje, obrazovanje, gospodarstvo…”
”Ideja je da dobijemo nove ljudi koji do sada nisu bili u politici. Takvih je među osnivačima čak 30 posto. Novina koju će GLAS donijeti je i Programsko vijeće. Bit će to tijelo u kojem će biti ljudi koji uopće nisu članovi stranke, koji su stručnjaci i koji će raditi na stranačkim politikama poput naših rješenja za demografski oporavak zemlje, obrazovanje, gospodarstvo…”, kazala je Mrak Taritaš za Večernji list.
Ako Vlada bude stabilna i ne bude novih prijevremenih izbora, prvi formalni test GLAS-a bit će izbori za Europarlament, a budnim će okom, dodaje Mrak Taritaš, pratiti i sve što se događa u zagrebačkoj Skupštini.
Stranka ima i programske smjernice djelovanja, a glavni im je cilj vratiti povjerenje građana u političke institucije i demokratske procese. Stranka će izrazito biti fokusirana na borbu za individualne slobode i prava poput prava žene na izbor, dok se pitanje pobačaja, drže u stranci, može rješavati, ako je potrebno, drugim putovima poput edukacije, poboljšanja socioekonomskog stanja žena…
Zalagat će se za dodatno jačanje prava LGBTQ članova hrvatskog društva s posebnim naglaskom na edukaciju, poglavito mladih, radi povećanja tolerancije prema toj marginaliziranoj društvenoj skupini.
U GLAS-u misle da država mora osigurati jednakost svih vjerskih zajednica i u pravima i obvezama, a smatraju potrebnim pokrenuti i reviziju Vatikanskih ugovora kako bi bili svedeni na mjeru u kojoj sekularni karakter države nije ugrožen.
Među najvažnije agende stranka je uvrstila i obračun s tzv. kroni-kapitalizmom, u kojem dobro prolaze samo podobne skupine snažno vezane uz aktualnu vlast.
”Slobodno je tržište u Hrvatskoj tek floskula, a spomenuti kontekst kroni-kapitalizma rezultira posve neracionalnim potezima. Takva praksa dovela nas je u situaciju u kojoj se izravnim državnim intervencionizmom spašava ‘sistemska’ tvrtka, što može imati nesagledive posljedice za stabilnost javnih financija”, stoji u programskim osnovama.
Valja uvijek iznova samokritički – pa zašto ne reći, i ponizno podizati svijest o tome da ”kršćanstvo sebe zahvaljuje jednoj poruci koju ono samo nije proizvelo i koja je naspram njega jednako kritična u smislu kritike religije kao i naspram drugih religija”
Predsjednik/ca države trebao bi se, drže u GLAS-u, birati u Saboru, a gradonačelnicima, županima i načelnicima ograničili bi izbor na dva uzastopna mandata.
Zašto kažem da je osnutak GLAS-a prevažan događaj? Zato što centar ili, bolje rečeno, lijevi centar dobiva konačno stranku s unutarnjom i vanjskom logikom i potencijalom. Naravno, riskiram da za godinu dana budem proglašen naivnim, ali biram biti naivan i dobronamjeran umjesto destruktivan. Nikada neću pristati na objavljivanje pamfleta, etiketa i članaka u kojima se prakticira nevaljalo novinarstvo.
Možda ovaj portal i propadne, kako to priželjkuju neki koji nas ne podnose i koji nas gađaju prekomjernom artiljerijom, ali nikada, ponavljam nikada se na ovome portalu neće objaviti neprovjerena informacija, nikada se neće objaviti laž, nikada se neće klevetati.
Nije se to dogodilo nikada do sada, pazite dobro: u gotovo 4 godine djelovanja i nakon više od 5500 objavljenih tekstova, ponavljam, ni jednom nam se nije dogodilo da moramo objaviti demanti ili reagiranje zbog krivih iznesenih podataka ili procjena. A neće se ni dogoditi sve dok ja budem na čelo Autografa jer to jamčim svojim ugledom i svojom etikom.
I to mi se sviđalo kod čina osnivanja GLAS-a: jamčili su da će biti moralni, da će se zalagati za društvo slobode i različitosti, da će raditi na vraćanju povjerenja građana u institucije države i, što je meni posebno važno jer tu vidim priliku za suradnju, da će središnje mjesto GLAS-a biti Programsko vijeće koje će biti otvoreno i pojedincima i udrugama koji ne moraju nužno biti uključeni u novu stranku.
Neke od pobjedničkih političara karakterizira to da kroz život idu tako da ne razbijaju glave o zid, nego prolaze kroz rupe koji su oni prvi ostavili. Vrijeme koje je nastupilo mora biti označeno povratkom morala u politiku.
Možda i jesu u pravu oni koji govore da su političari koji ulaze u politiku kako bi ostvarili visoke moralne nakane upravo oni koji najviše razbijaju glave o zid, ali će biti jako loše po sve nas ako pragmatizam prevagne nad moralom. Mislim čak i da jedno može i treba ići s drugim. Bude li im to uspjelo u GLAS-u, to će uistinu biti naša velika pobjeda.
U GLAS-u misle da država mora osigurati jednakost svih vjerskih zajednica i u pravima i obvezama, a smatraju potrebnim pokrenuti i reviziju Vatikanskih ugovora kako bi bili svedeni na mjeru u kojoj sekularni karakter države nije ugrožen
Jedno upozorenje za kraj: nikakav se uspjeh ne jamči stranci Anke Mrak Taritaš ako bude gurala na stranu iskrene vjernike. Sekularizam – da, borbeni ateizam i ruganje vjernicima – ne. Rekli su da će biti maksimalno tolerantna stranka. Dobro, onda ih držim za riječ.
Posuđujem neke misli fra Ivana Bubala. Za nas je puno važnije pitanje kako se religiozno uvjerenje reflektira u konkretnom životu i djelovanju vjernikā ovdje i sada. Čine li oni svijet boljim i čine li to bolje od drugih? Svjedoci smo povratka religije, osobito u našim postjugoslavenskim i postkomunističkim društvima.
Religije su na široka vrata ušle u javnost i zadobile iznimno snažan utjecaj na sve aspekte života. Je li međutim nakon toga povratka svijet doista postao boljim, prije svega u tom smislu da su uznapredovale pravednost i solidarnost?
Ili, uzmimo drugi primjer: je li ponašanje deklariranih vjernika u prošlom ratu bilo čovječnije od ponašanja onih koji su se drukčije deklarirali?…
Pitanja bi se mogla redati unedogled, ali će se svaki put pokazati kako puka deklarativna religioznost – a takva se i nameće na svakom koraku – nije neki poseban dobitak za bolji život svijeta. Jedno je ekspanzija moći i utjecaja religijskih elita, a nešto sasvim drugo religiozno inspirirana izgradnja čovječnijeg života i boljeg svijeta.
Čini se zapravo da pravi problemi nastaju kada se ono transcendentno, dakle ono po svojoj biti onostrano i nedohvatljivo, zarobi u određeni religijski sistem i kad se na taj način vjera pretvori u ideologiju koja služi volji za moći i parcijalnim interesima religijske elite umjesto da služi oslobađanju i spasenju ljudi.
Rekao bih da su glavni generatori sukoba ipak totalitarne ideologije koje mogu imati izgled kako religijskih tako i nereligijskih svjetonazora.
Možda ovaj portal i propadne, kako to priželjkuju neki koji nas ne podnose i koji nas gađaju prekomjernom artiljerijom, ali nikada, ponavljam nikada se na ovome portalu neće objaviti neprovjerena informacija, nikada se neće objaviti laž, nikada se neće klevetati
Istinu kršćanske vjere treba shvatiti kao oslobađajuću snagu – ”…istina će vas osloboditi” (Iv 8,32) – i od zarobljenosti religijskim mehanizmima moći i nasilja. Valja uvijek iznova samokritički – pa zašto ne reći, i ponizno podizati svijest o tome da ”kršćanstvo sebe zahvaljuje jednoj poruci koju ono samo nije proizvelo i koja je naspram njega jednako kritična u smislu kritike religije kao i naspram drugih religija”. (G. Gäde).
I treba usto stalno držati na umu da sami kršćani temeljnu istinu svoje vjere uvijek nužno iskrivljuju zbog konačnosti same ljudske naravi iz koje nužno proizlazi nemogućnost adekvatnog shvaćanja beskonačnog i transcendentnog Boga, kao što se nikad ne mogu osloboditi ni iskušenja različitih izopačenja u funkciji volje za moći i samopotvrđivanjem.
S takvoga jednog samokritičkog teološkog stajališta svako je ulaženje u sukob za prevlast vlastite istine nad drugim istinama ne samo besmisleno nego i duboko antikršćansko.
Imajući sve to u vidu, osnivačima GLAS-a čestitam i želim im puno sreće.
Još tekstova ovog autora:
- Imamo pravo vitlati šakom prema nebu, ali ljubav obvezuje
- 40 je godina prošlo: pljunite na mene ako sam loš novinar
- Jesam li za ili protiv Tita? I zašto se nisam živ zapalio
- Porfirije Crkvu čini relevantnom. Nije ciničan ni licemjeran
- Braći i sestrama u Knežici i cijeloj BiH
- Što bi Konstrakta rekla Tuđmanu osim ”šta ćemo sad”?
- Što bih, da mogu, rekao neoustašama u lice?
- Sedlar vam neće kazati o čemu su razgovarali Tito i Stepinac
- Vaskrs je. Želim svjedočiti o Porfiriju, vjesniku smisla
- Što želim za Uskrs? Hrvatsku bez laži. Ukrajinu bez bombi
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.