Antisemitizam raste i mnogi se Židovi opet osjećaju ugroženi

Prošlog se tjedna (27. siječnja) hrvatska javnost opet prikladno prisjetila najstravičnijeg zločina novije povijesti – Holokausta.

Hrvatska televizija ovaj puta nije zakazala jer je izravnim prijenosom emitirala i u kasnijim vijestima nekoliko puta ponovila obilježavanje na Židovskom groblju na Mirogoju.

Najviša državna izaslanstva položila su vijence kod skulpture ”Mojsije” u spomen na nacistički genocid nad šest milijuna Židova.

Važno je dodati da su vijenci položeni i na spomen na 30.000 Židova ubijenih i nestalih u tijeku Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

HTV nam je vjerno prenio i izjave koje su tom prigodom dali predsjednik Republike Zoran Milanović, predsjednik Sabora Gordan Jandroković te potpredsjednik Vlade Boris Milošević.

Svi su oni, uz generalnu osudu Holokausta, izričito spomenuli i zločine počinjene u NDH, posebno apostrofirajući Jasenovac.

U tom smislu je značajna i nedvosmisleno upozoravajuća izjava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koja zaslužuje da ju citiramo.

”Nezamislivo nasilje koje su pretrpjeli pripadnici židovskog naroda opomena je svima nama, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi, da iz dana u dan jačamo društva koja se snažno suprotstavljaju svakom obliku diskriminacije, isključivosti i netolerancije. Ključnu ulogu u tome mora imati obrazovanje naših mladih jer samo znanje i svijest o povijesnim strahotama, osobito o Holokaustu, uči buduće generacije međusobnom razumijevanju i poštovanju različitosti, drugoga i drugačijeg.”

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i sprečavanje zločina protiv čovječnosti obilježava se 27. siječnja diljem Europe. Ujedinjeni su narodi taj datum izabrali jer je toga dana 1945. godine Crvena armija zauzela najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj oslobodivši 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti nakon što su više tisuća logoraša nekoliko dana ranije natjerali na ”put smrti” prema zapadu

Povijesna podsjećanja su nužna u naše vrijeme i stoga što je antisemitizam u porastu te se u mnogim zemljama Židovi – ne bez razloga – opet osjećaju ugroženima.

Moshe Kantor, predsjednik Europskog židovskog vijeća, nedavno je izjavio kako je ”antisemitizam globalna bolest” i dodao kako se u Europi preko 80 posto Židova ne osjeća sigurno te upozorio na povećani broj antisemitskih napada u Americi.

”Postoji mogućnost da do 2050. više ne bude židovskih zajednica u Europi”, strahuje Kantor.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta i sprečavanje zločina protiv čovječnosti obilježava se 27. siječnja diljem Europe.

Ujedinjeni su narodi taj datum izabrali jer je toga dana 1945. godine Crvena armija zauzela najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj oslobodivši 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti nakon što su više tisuća logoraša nekoliko dana ranije natjerali na ”put smrti” prema zapadu.

HTV je na Dan sjećanja prikazao i dva potresna biografska filma. U udarnom večernjem terminu smo mogli opet vidjeti proslavljenu Spielbergovu ”Schindlerovu listu”, a u tijeku dana manje poznat film ”Hrabro srce Irene Sendler” (The Courageous Heart of Irena Sendler, 2009), u kojem zapaženu ulogu igra i naš Goran Višnjić.

S Oskarom Schindlerom je svijet upoznao glasoviti režiser Steven Spielberg (uz pomoć producenta, našeg oskarovca Branka Lustiga) svojim višestruko nagrađivanim filmom ”Schindlerova lista”.

Zahvaljujući Spielbergu ”Schindlerova lista” je postala jedna od najpoznatijih ratnih priča današnjice. Dobar dio filma se odvija u tvornici emajliranog posuđa u Krakowu koju su Poljaci prije desetak godina pretvorili u muzej.

Schindlerova transformacija od vještog ratnog profitera sumnjivog morala do slomljenog te do kraja humaniziranog pokajnika koji žali što nije spasio ”barem još jedan život” je snažan podsjetnik kako ljudski život nema cijenu.

Za židovski narod Oskar Schindler je heroj koji je u zlim vremenima uspio spasiti 1.200 svojih židovskih radnika od sigurne smrti. Njihovi potomci hodočaste na Schindlerov grob u Jeruzalemu (vidi kraj filma) uz najdublje izraze zahvalnosti i poštovanja.

Svijet mnogo manje zna o izuzetno hrabroj i odvažnoj Poljakinji Ireni Sendler, socijalnoj radnici u Varšavi koja je tijekom njemačke okupacije od sigurne smrti spasila više od 2.500 židovske djece.

Jedna je od prvih proglašena Pravednica među narodima. Počasna je građanka države Izrael, a službeno je proglašena i nacionalnom heroinom Poljske. Nekoliko škola u Poljskoj je imenovano po njoj, a bila je i kandidat za Nobelovu nagradu za mir.

Irena je doslovno prokrijumčarila 2.500 židovske djece iz Varšavskog geta. Kao socijalna radnica je uspjela nabaviti propusnicu odjela za kontrolu zaraza. Zadatak joj je bio da provjerava ima li naznaka tifusa ili nekih drugih prijetnji epidemije.

Židovske bebe i djecu je iz geta najčešće krijumčarila u kolima hitne pomoći, u paketima, koferima, torbama za alat, a one najmanje je nosila u jednostavnim vrećama. Uspostavila je diskretnu mrežu suradnica i suradnika koji su joj pomagali pri smještaju te djece u poljske obitelji i crkvena sirotišta.

Mnogi su tu izuzetno hrabru ženu nazivali ”Oskar Schindler u suknji”, no brojni Židovi tu usporedbu ne prihvaćaju kao pravednu jer je mlada Poljakinja uz mnogo veći osobni rizik spasila dvostruko veći broj života.

Kada je otkrivena njezina aktivnost spašavanja židovske djece ona je u listopadu 1943. godine uhićena, užasno mučena uz polomljene obje noge i ruke te osuđena na smrt.

Svijet mnogo manje zna o izuzetno hrabroj i odvažnoj Poljakinji Ireni Sendler, socijalnoj radnici u Varšavi koja je tijekom njemačke okupacije od sigurne smrti spasila više od 2.500 židovske djece. Jedna je od prvih proglašena Pravednica među narodima. Počasna je građanka države Izrael, a službeno je proglašena i nacionalnom heroinom Poljske

Unatoč svih stravičnih muka Irena nije pokleknula te nije htjela odati imena suradnika ili djece koje je spasila iz geta. Njezini su podupiratelji uspjeli podmititi agenta Gestapa koji ju je pustio da pobjegne u trenutku dok su ju vodili na smaknuće.

Nacistima je znala lagati da su mališani koje je spasila umrli od tifusa. U svojoj kreativnosti je čak izdresirala svog psa da krene lajati ako netko od djece počne plakati.

Vodila je detaljnu evidenciju o svakom od 2.500 malenih Židova, krijući njihova prava i lažna imena u sakrivenim staklenkama kako bi ih poslije rata uspjela locirati i spojiti s nažalost rijetkim preživjelim roditeljima.

Prigodom primanja jednog od mnogobrojnih priznanja ”majka djece iz Varšavskog geta” je izjavila: ”Svako dijete spašeno uz moju pomoć je opravdanje mog života na planeti, i nije titula slave!”

Irena Sendler je poslije rata kao požrtvovna humanitarka nastavila pomagati potrebitima na više područja. Između ostalog je kao socijalna radnica sudjelovala u osnivanjima brojnih sirotišta.

Doživjela je duboku starost. Umrla je 2008. godine u 98. godini života.

Uz zahvalnost Ireni Sendler podsjetimo da je u Holokaustu ubijeno milijun i pol židovske djece mlađe od 15 godina.

Danas postoji još 180 tisuća Židova koji su preživjeli Holokaust. Mnogi od njih nažalost proživljavaju svoje posljednje godine, a 70 tisuća ih je preminulo samo prošle godine. Sve je manje preživjelih koji se iz prve ruke sjećaju što se dogodilo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Svi su ljudi stvoreni jednakima i obdareni slobodom
• Lučonoša drugog i drugačijeg Osijeka
• Trijada koja oslobađa: istinito, lijepo i dobro.
• Pravoslavlje pred novim raskolom zbog rata u Ukrajini
• Lena Hendrickson zaslužna za osnivanje i izvrstan rast CBD-a
• Mnogi ruski pastori su protiv rata u Ukrajini
• Putina treba zaustaviti na putu k sveobuhvatnoj diktaturi
• Mihanovićev se sramotni doktorat mora poništiti
• Šabački episkop Lavrentije i Irenej Lyonski – učitelji jedinstva
• Odlazak bliskog mi duhovnog velikana Georgea Wooda

» Svi tekstovi ovog autora