Da Ivo Štivičić nekim slučajem nije napisao doslovno ništa drugo osim scenarija za televizijsku seriju “Kuda idu divlje svinje”, hrvatska kultura svejedno bi mu bila dužna kao malo kojem našem piscu u prošlom stoljeću. Prethodna je rečenica, međutim, mač s dvije oštrice: “Divlje svinje” svojom su veličinom, genijalnošću i uspjehom nepravedno zasjenile gotovo sve ostalo veliko i važno što je Štivičić napisao za televiziju. Nije to nikakva endemska pojava kad je riječ o opusima pisaca, prije je to pravilo nego izuzetak, pa ne treba nad time žalovati i lamentirati. Nepravdu treba ispravljati, a ova knjiga čini baš to.
Četiri Štivičićeve ratne drame – “Apel” (1965.), “Kokošari” (1968.), “Puška u cik zore” (1981.) i “Tamburaši” (1982.) – dokaz su da hrvatska kultura tom čovjeku duguje mnogo više nego što se čini na prvi pogled.
Ivica Đikić
***
Ivo Štivičić (Rešetari kraj Nove Gradiške, 1936.) studirao je na Pravnom fakultetu i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pisao je kritike u Studentskome listu i na Radio Zagrebu, a na Televiziji Zagreb radio je od 1958. Godine kao dramaturg, scenarist i urednik. Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera. Štivičić vrhunac svoga stvaralaštva doživljava 1970. godine kao scenarist kriminalističko-ratne igrane serije Televizije Zagreb Kuda idu divlje svinje, djela iznimno uvjerljivo koncipiranih likova i jedne od najboljih hrvatskih televizijskih serija uopće. Karijeru u osamdesetima obilježili su mu serija Putovanje u Vučjak i igrani kino-film Horvatov izbor.
Od ostalih njegovih važnijih televizijskih scenarija svakako treba spomenuti sljedeće: Svadba (1959.), Gola cesta (1961.), Vučjak (1961.), Pijana noć 1944. (1962.), Kandidat smrti (1963.), Mokra koža (1966.), Zatezanje konopca (1967.), Kokošari, (1968.), Karmine (1977.), Puška u cik zore (1981.), Brisani prostor (1981.), Tamburaši (1982.), Uskrsnuće nade (1996.). U novije vrijeme piše i kazališne drame – Pijana noć 1918. premijerno je izvedena 2007. godine, a Shakespeare u Kremlju 2013.
Bio je urednik Dramskoga programa HTV-a, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je televizijsku dramaturgiju. Na Hrvatskoj je televiziji radio sve do 2000., a iste je godine dobio Nagradu za životno djelo „Ivan Šibl“ za televizijski rad. Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba i Nagrade Vladimir Nazor. Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966. godine, a objavio je i knjigu dramskih tekstova “Ratnici” (1968.).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
***
Naslov: Antologijske drame
Autor: Ivo Štivčić
Izdavač: Hena com
Godina izdanja: 02/2016.
Broj stranica: 356 str.
Uvez: Meki uvez s klapnama
ISBN 9789532591224
(Više novih knjiga na Moderna vremena info).
Još tekstova ovog autora:
- In memoriam – Napustio nas je veliki Željko Senečić
- Promicati kulturu milosrđa
- Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
- Hanuka
- Opravdano postojanje Nove ljevice
- Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
- Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
- Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
- Silovanu se ženu viktimizira i u miru
- Svjetski dan siromaha u Vatikanu
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.