Željko Porobija
Emisija na National Geographicu posvećena iskustvu novinarke Lise Ping u Sjevernoj Koreji još jednom mi je rasvijetlila fenomen za koji nemam boljeg naziva od ”sekularno obožavanje”.
Uglavnom, Lisa Ping ulazi u Sjevernu Koreju kao dio liječničkog tima čija je zadaća liječiti one koji su oslijepili od katarakta. Kako doznajemo, u toj zemlji je iznimno visoki postotak tog oboljenja i sljepoće njime prouzročene.
Bolest zahvaća i mlade, pa i među njima ima puno slijepih – što je, usput govoreći, unatoč svim našim ovdašnjim problemima sa zdravstvenim sustavom – u Hrvatskoj nezamislivo.
No, bilo kako bilo, liječnici dolaze u Sjevernu Koreju i uspijevaju vratiti vid ljudima koji su već desetljećima slijepi. Ono o čemu su nekoć pisali novozavjetni autori kao čudu sad je redovna procedura znanstveno utemeljene medicine.
Nijedan bioenergetičar, nikakvi homeopatski pripravci, ništa akupunktura – samo klasična medicina sa suvremenim spoznajama i tehnikom liječi ove ljude.
I kad liječnici izvedu ”čudo”, znate li kome su se ti sretnici koji sada konačno mogu gledati prvo išli zahvaliti? Slikama svojih velikih Kimova – djeda, oca i sina – bez kojih, prema njihovom shvaćanju, ne bi ni bilo izlječenja.
I kad liječnici izvedu ”čudo”, znate li kome su se ti sretnici koji sada konačno mogu gledati prvo išli zahvaliti? Slikama svojih velikih Kimova – djeda, oca i sina – bez kojih, prema njihovom shvaćanju, ne bi ni bilo izlječenja
Zahvaljivanje je ritualno, ruke sklopljene gotovo u molitvu i dubok naklon slikama vođa – od kojih su dvojica već odavno mrtvi. Nikome od tih ljudi ne pada na pamet da je baš ta dinastija zeznula vlastiti narod i uskratila mu onaj stupanj zdravstvene zaštite koji imaju već njihovi južni sunarodnjaci, pa i brojni drugi narodi.
Niti se tko ljuti što je prehrana prosječnog Koreanca na tako niskoj razini – jer katarakt među mladima izravna je posljedica pothranjenosti.
Oni su, eto, zahvalni svojim vođama što je ipak dopušteno da kapne u njihovu zemlju i jedna liječnička misija, pa da stotine njih progledaju.
Novinarki Lisi Ping – kao i svakom normalnom čovjeku – ta je pojava čudna i nije sigurna iskazuju li ti (ne)sretnici to svoje poštovanje koje graniči s obožavanjem spontano ili pod nevidljivim pritiskom vlasti. Vjerojatno ni oni sami ne znaju odgovor na to pitanje – kao što i inače biva u takvim represivnim sustavima.
A opet, kad pročitate bilo koju statistiku o religijskoj pripadnosti u Sjevernoj Koreji, naći ćete kako ogromnu većinu populacije čine ateisti. I tu je ona točka koju želim jednom za svagda raščistiti, a pokušat ću biti što jednostavniji.
Biti ateist ne znači biti poklonik Kim Il Sunga i ostale ekipe. Biti ateist znači biti kritičan prema svakom obliku obožavanja – radilo se tu o nebeskom Jahvi/Allahu ili o Velikom vođi/Führeru.
Meni je religijsko obožavanje kao takvo prilično jasno – uostalom, osobno sam i bio ta vrsta obožavatelja.
Ova druga vrsta obožavanja, koje sam nazvao sekularnim (i molim nekog da nađe uspješnije odabranu riječ), meni baš nije nikako jasna.
U redu, nekoć davno su mi solo dionice gitarskih heroja moje mladosti znale tako zavrtjeti mozak da sam bio gotovo spreman kleknuti pred njima. Ali to je bio čisto umjetnički zanos, jer sam ujedno pokušavao svoje glazbene idole i dostići (nije mi uspjelo, ako vas zanima).
Svejedno, ja sebe ne bih mogao zamisliti kako se klanjam pred bilo čijom slikom i zahvaljujem onima kojima bi možda bilo primjerenije postaviti neko jako kritičko pitanje.
Ali oni koji vjeruju u sveto trojstvo Kimova odnose se prema njima nekritički baš kao i oni koji vjeruju u sveto trojstvo Oca, Sina i Svetoga Duha.
Zahvaljivanje je ritualno, ruke sklopljene gotovo u molitvu i dubok naklon slikama vođa – od kojih su dvojica već odavno mrtvi. Nikome od tih ljudi ne pada na pamet da je baš ta dinastija zeznula vlastiti narod i uskratila mu onaj stupanj zdravstvene zaštite koji imaju već njihovi južni sunarodnjaci, pa i brojni drugi narodi
Uostalom, vratimo se opet našoj priči – da se u njoj u kojem slučaju radi o vjernicima (recimo, kršćanima, kojih inače u Sjevernoj Koreji ima tek nekoliko postotaka) – ne bi li i oni učinili istu stvar?
Ne bi li odmah otrčali do neke bogomolje i tamo se zahvalili svom božanstvu zaboravljajući pritom na činjenicu da je njih izliječio vrhunski suvremeni kirurg, a ne anđeo Gospodnji?
I mislite li da bi itko od njih postavio ono pravo pitanje: ”U redu, Bože, zašto sam ja uopće oslijepio?”
Oni bi u tome vidjeli neko tajnovito božansko vodstvo u svom životu, za njih bi to bio još samo jedan dokaz da Netko Tamo Gore brine o njihovim potrebama, pa ih – samo poradi njihovog dobra – čak i oslijepi.
Teško da bi tko od njih napravio i sociološko istraživanje i shvatio kako je nekako Sjeverna Koreja baš ”omiljena” Gospodu, pa šalje masovno sljepoću na ljude svih dobi, a tek ponekom od njih pošalje i ekipu znanstvenika.
Još teže da bi tko tada pitao nebeskog Oca zašto je još 99% slijepaca ostalo neizliječeno; sve bi se to vodilo pod rubrikom ”čudnovati putovi Gospodnji” – uostalom, slijepac koji se izliječi više baš i ne misli o onima koji su i dalje slijepi.
Onda, da ponovim već rečeno i da to, nadam se, dovoljno naglasim – ateist nije vjernik ni u kojem smislu te riječi, jednako je kritičan i prema nebeskom i prema bilo kojem ovozemaljskom bogu. Tri Kima, Pol Pot, Staljin, Lenjin, Tito, Duce, Führer – nitko od njih ne dobiva od ateista bjanko ček povjerenja.
Da ne bi bilo zabune i nepotrebne galame, ja ne mislim da su svi pobrojani primjeri Velikih Vođa jednaki u svemu, da su svi bili jednako loši, itd.
U te rasprave sada ovdje ne ulazim.
Ono što želim reći je da nijedan od njih – i od tisuća onih koje nisam stigao pobrojati – ne zaslužuje ni vjerovanje, a još manje obožavanje. I tek kad se čovjek liši i takvih ”bogova”, sebe može nazvati ateistom, u protivnom on je i dalje neka vrsta vjernika.
A upravo se nama ateistima na dušu stavljaju i Lenjin, i Staljin i Hitler.
Jer, kaže priča, svi su oni bili upravo ateisti.
Neki misle da kršćanin nikada ne bi mogao učiniti toliko zla kao što su to mogle te vođe komunističkih i nacističkih pokreta. Onda se, naravno, razvije velika rasprava o tome jesu li ili nisu spomenuti likovi vjerovali u božanstvo, kakav je bio njihov stav o kršćanstvu, kakav je bio njihov odgoj, itd.
Biti ateist ne znači biti poklonik Kim Il Sunga i ostale ekipe. Biti ateist znači biti kritičan prema svakom obliku obožavanja – radilo se tu o nebeskom Jahvi/Allahu ili o Velikom vođi/Führeru
Potpuno nepotrebna diskusija – nijedan pravi ateist neće sebe nametnuti kao božanstvo.
Niti bi ikoga kršćanstvo stvarno spriječilo od počinjenja zla – kao što sasvim jasno svjedoče primjeri Poglavnika i njegove vatreno katoličke ekipe.
Čak si postavite i sasvim opravdano pitanje bi li se ikada toliko zakrvilo sa Srbima da nije te vjerske razlike i tisućljetne razmirice između katolika i pravoslavaca.
Uglavnom, prestanite spočitavati ateistima zla koja su počinili bilo boljševici bilo fašisti – njihov ateizam je bio, ako je uopće bio, čisto negiranje nebeskog boga, ali ujedno i nametanje zemaljskog.
Međutim, kršćani stvarno misle da je čovjek vječno osuđen na neko obožavanje, pa da može birati samo između obožavanja pravog (nebeskog) i lažnog (ovozemaljskog) boga.
Vjernici će doista tvrditi kako svatko mora u nešto ili nekog vjerovati, pa je onda bolje vjerovati u Jahvu, koliko god on bio čudan tip, nego u primjerice Staljina.
Jer ovaj drugi je pobio nekoliko milijuna ljudi u Gulagu, a onaj prvi je pobio tek 99,99% ljudi u velikom Potopu.
Ja ne vidim zašto bi netko morao slijepo vjerovati u bilo što i zašto bi mi bili osuđeni na obožavanje.
Čak i kad bi to bila istina – ne bi to bio, kako se mnije, dokaz postojanja Boga nego radije dokaz nepostojanja čovjeka.
Biće s ogromnim mozgom sposobnim shvatiti i tajne svemira, ali ujedno i vezanim za bilo kakav vid religije, samo bi pokazivalo jad takvog bića, a nipošto veličanstvo transcendentnog boga.
Na kraju se ateistima mog tipa – onima koji ni u što ne vjeruju – veli da slijepo vjeruju u znanost, pa da je sad to njihov bog, a namjesto Isusa imaju Darwina.
Ne vidim ničega u tom ”argumentu” što bi bilo vrijedno odgovora; sami usporedite povijest teologije i povijest znanosti. I dok se, primjerice, kršćanska teologija i dalje vrti oko istih tema i zaključaka koji su doneseni još prije više od 15 stoljeća, znanost iz 4. stoljeća danas ne znači ništa znanstvenicima 21. stoljeća.
Napadnite Einsteina (koji je imao i dokazano pogrešnih ideja, poput zloglasne ”kozmološke konstante”) – i neće vas nijedan znanstvenik gledati ispod oka. Napadnite Augustina – i vas će, najblaže rečeno, čudno promatrati i katolici, i pravoslavni i protestanti
I onda razmislite tko tu stvarno nekritički prihvaća autoritete.
Prema vrhunskim znanstvenicima imam istinsko poštovanje, ali im ne vjerujem ni jednu jedinu riječ – i oni moraju ponuditi samo dokaze.
Napadnite Einsteina (koji je imao i dokazano pogrešnih ideja, poput zloglasne ”kozmološke konstante”) – i neće vas nijedan znanstvenik gledati ispod oka.
Napadnite Augustina – i vas će, najblaže rečeno, čudno promatrati i katolici, i pravoslavni i protestanti.
Ovih je dana jedna okvirna računica pokazala kako je moguće da je gravitacija brža od svjetlosti – što izravno udara u temelje Einsteinove teorije relativnosti.
Možda na kraju ispadne da je ipak Einstein bio u pravu, ali pokaže li se njegova teza pogrešnom – nitko sretniji od onih koji vole, ali ne obožavaju znanost.
Samo pitajte obožavatelje Kima i/ili Isusa hoće li ih usrećiti spoznaja da je netko od njih nešto ipak promašio…
Još tekstova ovog autora:
- Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
- Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
- Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
- Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
- Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
- Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
- Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
- Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
- Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
- Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.