Boris Dežulović

Dvadeseta godišnjica Vrhovnikove smrti zgodna je prilika da se prisjetimo kako su se sitni pikzibneri, kad su se – nakon što je HDZ siječnja 2000. veličanstveno prdnuo u čabar – uvjerili da je Tuđman zaista mrtav, poput slinavih hijena ostrvili na njegov još topao leš, ”pljujući po njemu” – kako reče dr. Marasović – da bi mu kasnije dizali spomenik ”kako bi ušićarili koji glas”

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Boris Dežulović

Gospodin Miroslav Škoro svoga se sna o neovisnoj Hrvatskoj jako dobro sjeća. Bilo je to negdje osamdesetih, kad je letio u Ameriku, preko Frankfurta za Pittsburgh. Dugačak je to let, pa je vrijeme kratio čitajući šest svezaka kultne ”Povijesti Hrvata” Nade Klaić…
 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.