novinarstvo s potpisom
Eliezer Papo
U jednoj zabitoj kasabi ogromnog Osmanskog Carstva živjela je i mala jevrejska zajednica, siromašna kao i kasaba u kojoj je našla utočište.
Rabin koji je vodio zajednicu uvijek je u svojim propovijedima nastojao podvući kako Božje misli nisu naše misli – i kako na nebu ono što nama izgleda važno može biti sasvim nevažno – dok ono na šta mi ne obraćamo pažnju može biti upravo najvažnija stvar na svijetu. [Read more…]
Eliezer Papo
Vele da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo oči što je sultanov lični ljekar bio Jevrejin.
Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum – uvijek bi se umiješao rečeni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir – te bi iste bile ukinute. [Read more…]
Eliezer Papo
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog preopterećenosti autora).
(Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.)
U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj lični kofer i nemate pravo da kopate po njemu.” Iznenađen njenim nastupom on joj kaže: ”Hrabro vi to, gospođo!” Na šta mu ona odgovori: ”Mladiću, meni je ovo drugi rat, nisu ni ustaše što su nekad bile.” [Read more…]
Eliezer Papo
(jenna narodna, oslobod’lačka i pokretna)
***
Jean čojk fasovo miša, šta god bi ti on kući donesi, onaj bi mu miš pojedi, probaj mišolovke, probaj mišomor, probaj ovo, probaj ono, ništa… pomaže, što bi mu ga naš narod reko: ”ko visoki prectavnik protiv okupacije”… veli njemu jenna komšinca: [Read more…]
Eliezer Papo
Ortodoksna konzerva
Dok su se Aškenazi tokom devetnaestog vijeka uspješno i poprilično definitivno podijelili na reformne (podvrgnimo Toru modernističkoj reviziji), ortodoksne (odlučno odbacimo modernu) i konzervativne (prihvatimo modernu koliko god možemo i sačuvajmo Toru bar isto toliko); dotle su se orijentalni Jevreji sve do nastanka države Izrael dijelili na tri kategorije propustljivih granica, koje bi se najlakše mogle opisati kao: 1. vjerujući i praktikujući, 2. vjerujući i ako Bog da praktikujući i 3. ako Bog da vjerujući i praktikujući. [Read more…]
Eliezer Papo
Još u vrijeme učitelja Mišne, dakle u prvom i drugom vijeku nove ere, govorni jezik u zemlji Izraela bio je aramejski. Hebrejski su znali govoriti samo oni učeniji – dok je većina prostog naroda (zahvaljujući, između ostalog, i sličnosti između klasičnog hebrejskog i govornog aramejskog) posjedovala pasivno poznavanje hebrejskog jezika koje im je dostajalo za snalaženje u svetim tekstovima i razumijevanje istih, kao i za učešće u sinagogalnoj liturgiji koja je, i onda kao i danas, bila mahom na hebrejskom jeziku. [Read more…]
Eliezer Papo
Dio treći: Gorke trave i opresnici
Gorke trave – uperspektivljujući začin skromnosti
Dok pashalna žrtva simbolizuje spaljivanje mostova ka starom poretku, dotle gorke trave sprječavaju da se revolucija pretvori u kabdahijsko orgijanje nad vlastitom moći, tipa: ”Ja smijem i ono što ni sami Egipćani ne smiju”. [Read more…]
Eliezer Papo
Dio drugi:
Pashalna žrtva onako kako je Torom zapovjeđena daleko je više politički/revolucionarni čin, nego li ritualni akt. Ona, zapravo, predstavlja vid unaprijednog osiguravanja organizatora ustanka od eventualnog kompromiserstva Izraelaca. [Read more…]
Eliezer Papo
Dio prvi:
”Kažite svemu zboru sinova Izraelovih i recite: Desetoga (dana) ovoga mjeseca svaki čovjek neka uzme jagnje (ili jare) po domovima otačkim (porodicama) – jagnje (ili jare) po kući. A, ako li bi dom bio mali za (cijelo) jagnje (ili jare) – neka uzmu on i susjed najbliži domu njegovom, pa prema broju duša – prema broju sudionika obroka neka se podjele. A jagnje (ili jare) neka bude zdravo, muško, od godine dana – između ovaca ili koza uzmite ga. I čuvajte ga do četrnaestoga dana u mjesecu – i tada cijeli zbor Izraelov neka ga zakolje s večeri. I neka uzmu krvi i neka stave na oba dovratka i prag gornji na kućama u kojima će ga jesti. I neka jedu meso ove noći na vatri pečeno, sa macot i sa merorim. Ne jedite ga sirovog ili u vodi kuvanog – nego na vatri pečenog – s glavom s nogama i drobom. I ne ostavite od njega ništa do ujutru, a ako bi nešto (ipak) ostalo do ujutru spalite ga na vatri. A ovako ćete ga jesti: bedra vaša opasana, obuća vaša na nogama vašim, a štapovi vaši u rukama vašim – i ješćete ga u žurbi (pometnji) – jer je prolazak Gospodnji. I proći ću po zemlji egipatskoj ove noći, i pobiću sve prvence u zemlji egipatskoj – od čovjeka do živinčeta, i svim ću boštvima egipatskim suditi – Ja sam Gospod. I krv će vam biti za znak na kućama u kojima ste – pa kad vidim krv proći ću vas – pa neće biti među vama pomora kad budem ubijao po zemlji egipatskoj. I ovaj će vam dan biti spomen i praznovaćete ga (kao) praznik Gospodnji po svim koljenima svojim – dekret je vječni svetkujte ga”. (Druga knjiga Mojsijeva 12:3-14) [Read more…]
Eliezer Papo
(Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.)
U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj lični kofer i nemate pravo da kopate po njemu.” Iznenađen njenim nastupom on joj kaže: ”Hrabro vi to, gospođo!” Na šta mu ona odgovori: ”Mladiću, meni je ovo drugi rat, nisu ni ustaše što su nekad bile.” [Read more…]
