”Hajdemo tragom pjesnika”, zaneseno nas poziva Annemarie Schimmel u uvodnom poglavlju svojega začudnoga predavanja pod naslovom ”Geografija pjesnika” (Sarajevo: Bemust, 2004.), jednoga od njezinih poznijih predavanja, što ga je 2000. godine održala u Londonu na glasovitoj tribini fondacije Al-Furqan za očuvanje islamskog nasljeđa. [Read more…]
Od pogleda, soka i keksa nije bilo boljeg seksa
Teta Nejra, Mirzina mater, bila je raspuštenica. Ja nisam znao što to znači, ali tako su je zvale teta Džemila i teta Umija, koje su ponekad dolazile kod babe na kafu. [Read more…]
Ruka iz groba
Je li historija luda i nesretna mjerom ludila i nesreće onih koji je stvaraju, ili ona ima neko posve svoje, od ludila i nesreće ljudi odvojeno i zasebno biće? Robujemo li njezinu ludom i nesretnom usudu, ili nam je sloboda od njezina ludila i nesreće darovana zajedno s patnjama kojima smo radi nje morali biti podvrgnuti? [Read more…]
Vježbanje holokausta
U našem ti haustoru nije bilo Židova, a potvrdila mi je to i teta Beba, koja je živjela u stanu ispod našega.
Njezin muž Milan (za kojega se ne sjećam jesam li ga za života ikada vidio, ili postoji samo u ovoj priči) skočio je u ratu s prozora njihovog kupatila, jer nikako nije mogao trpjeti nepravdu i jer je – kako mi je to baba poslije rata jezgrovito pojasnila – već bio pošao na kvasinu. [Read more…]
Kajin naš svagdašnji: naše mržnje i šovinizmi
Neki dan, nasred jarunske tržnice, zatjeralo me u materinu. Ili sam ja to tako doživio i protumačio.
Naime, u neobveznom i opuštenom razgovoru s prodavačicom kod koje redovito kupujem grincajg, krumpir, salatu i ostale povrtnice, nesvjesno sam proturio i neki kolokvijalizam istočne provenijencije, koji me je smjesta razotkrio kao ”drugoga” i ”drukčijega”, odnosno kao ”dojdeka”, ”dotepenca”, ”dođoša” ili, jednostavnije rečeno, kao – stranca. [Read more…]
Cindap, ”kurbetina i ljubavnica”
Djed je u podrumu Lenjinove pod ključem držao češku Jawu 350, koju je od milja zvao ”Cindap”. [Read more…]
Zlo normalnosti
Među stvarima koje nas kao ljude posebno uznemiravaju svakako je povezivanje ideja zla i normalnosti.
Naime, dok razmišljamo o zlu i zločinjenju – napose kod promišljanja najokrutnijih ljudskih zala nad drugima, poput mučenja, masovnih ubojstava ili genocida – posljednja nam je pomisao da bi tako okrutna djela bili u stanju počiniti posve ”normalni” i takoreći svakodnevni ljudi, odnosno ljudi ”poput nas”. [Read more…]
Sajdžija Kemo
Vrijeme nikoga ne čeka, a sve ostalo je laž i varka.
Ali nije to moja misao, već sajdžije Keme, a njega se sjetim uvijek kada razmišljam o vremenu, ili kada pomislim da u životu zacijelo mora postojati nešto daleko veće i daleko važnije i od samoga – ”vremena”. [Read more…]
Ako morate demontirati državu, nemojte demontirati i nadu
U okolnostima velikih tragedija zaredaju i velike riječi. Ovih dana slušamo mnogo o zajedništvu, poštenju, ljubavi… sve su to odreda velike i značajne riječi, ali sa sve tanjim i mršavijim uporištem u životima onih koji ih izgovaraju ili, pak, u životima onih kojima su upućene. [Read more…]
Dobar je, bako, ajnpren i bez larda
Ne sjećam se ničega iz ranije mladosti. Ili gotovo ničega. Ponekad mi, doduše, odnekud navru okusi i mirisi, a s njima i blijede slike, ulomci sjećanja. [Read more…]