autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Osmi povjerenik stigao u Gavellu

Autor: Milan Pavlinović / 09.11.2013. Leave a Comment

”Dok sam pisao ‘Osmog povjerenika’, na svakom drugom retku zaskakalo me pitanje ‘Bože, hoće li to ikome biti interesantno, zašto se uopće toliko gnjavim s time?!’, a sada sam u situaciji da naplaćujem sve te duševne boli. To je lijepa situacija”, rekao je prije nekoliko godina u jednom intervjuu pisac Renato Baretić o brojnim nagradama za svoj roman, koji je u petak u Gavelli imao kazališnu premijeru u režiju Saše Anočića.

 

Roman ”Osmi povjerenik” iz 2003. izazvao je golem uspjeh. Za to djelo u izdanju zagrebačkog AGM-a Baretić je primio pet važnih književnih nagrada – Matičinu ”August Šenoa”, republičku ”Vladimir Nazor”, Vjesnikovu ”Ivan Goran Kovačić”, strukovnu ”Ksaver Šandor Gjalski” te nagradu “Kiklop”.

 

Priča je to o mladome Zagrepčaninu Siniši Mešnjaku, ambicioznom političaru koji dolazi na otok Trećić nakon što mu konkurencija smjesti aferu. Zbog toga ga premijer sklanja od javnosti i šalje na udaljeni otok gdje on kao osmi povjerenik vlade treba organizirati izbore i lokalnu vlast. U Anočićevoj viziji djela koje je Baretić nazvao “humorističnim i ljubavnim romanom koji jednostavno hoće zabaviti”, osmog povjerenika glumi Janko Rakoš.

 

Roman je preveden na slovenski, makedonski, ukrajinski, talijanski i njemački jezik, dok je u Srbiji objavljen u originalu, na hrvatskome, samo što je trećićanski dijalekt u toj knjizi, prema autorovoj želji, otisnut na ćirilici. Trenutačno su u tijeku i završne pripreme za početak snimanja igranog filma u režiji Ivana Salaja.

 

“Čim sam počeo čitati roman, odmah sam uvidio kako je riječ o nečemu što je vrlo blisko mojem vlastitom izričaju, da je to jedna dobra i lijepa priča koja se može dobro ukalupiti u kazališni izraz”, kazao je Anočić o predstavi u Gavelli.

 

“Osmog povjerenika” iznimnim čini i čudni, hibridni trećićanski dijalekt sastavljen od dalmatinskih talijanizama i anglizama s australskim izgovorom, što je čitatelju u dešifriranju omogućilo lucidnu jezičnu igru. Baretić se dugo pripremao na pisanje ovog romana – obišao je tridesetak otoka. Pisac je rekao da je na svakome ”slušao, njušio i skupljao” svakakve sitnice koje su mu bile nevažne u trenutku kada su došle, a isplivale bi tek poslije, kada mu je zatrebalo nacrtati svoj otok.

 

Anočićeva je ideja prvo bila taj jezik pretvoriti u posve izmišljen jezik, ali s vremenom je shvatio kako je za priču potrebno da publika razumije što se govori. “Zato smo se nakraju odlučili za nešto između”, kaže i napominje da se nije savjetovao s autorom, ali je siguran da u autorskoj prilagodbi ničim nije “otišao tamo kamo i sam Baretić ne bi pošao”.

 

U dramatizaciji romana pomogla mu je dramaturginja Dora Delbianco, koja je taj fascinantni Baretićev ”štreljski” ili australijski engleski, začinjen izmišljenim posuđenicama iz talijanskoga i ostalih jezika, zadržala u predstavi.

“Vengo coj!” ili “Nego što!”, rekao bi Baretić na svom trećićanskom, objašnjavaju da ta jezična sintagma simbolizira pozitivan odnos prema životu.

Filed Under: Kazalište, Kultura Tagged With: Anočić, autograf.hr, Gavella, Janko Rakoš, Milan Pavlinović, Osmi povjerenik, Renato Baretić, Trećić

Umro je najbolji hrvatski urednik

Autor: Milan Pavlinović / 07.11.2013. 1 Comment

Zlatko Crnković umro je u subotu, a pokopan je u srijedu, kada se i proširila ta tužna vijest. Javnost je tako za njegovu smrt doznala tek kada je već sve bilo gotovo. A sve je prošlo tiho, bez pompoznih naslova i bez udarnih vijesti. Zlatko Crnković pokopan je onako kako je i živio: mirno i u tišini.

 

Nema u Hrvatskoj obitelji koja nema barem jednu knjigu u kojoj ne piše ”uredio Zlatko Crnković” ili ”preveo Zlatko Crnković”. Neprimjetan poput kakva dobrog duha, birao je naslove (njih više od šest stotina!), koji su nas obogatili, uzburkali nam misli i pobudili emocije, koji su oblikovali ne samo cijelu naciju nego i duh epohe. Možemo zato glasno i jasno reći: umro je najbolji hrvatski urednik i jedan od naših najboljih prevoditelja.

 

Gotovo pet desetljeća uredničke, prevoditeljske i književničke karijere stvorilo je niz čitateljskih generacija. Vidjeti ime Zlatka Crnkovića na koricama knjige jednostavno je značilo da smo – u sigurnim rukama. Od samih početaka u nakladničkoj kući Znanje, gdje je četvrt stoljeća uređivao biblioteke Hit, Evergrin i ITD, do suradnje s Algoritmom, gdje je tijekom deset godina uredio više od šezdeset naslova, a preveo ih desetak, Zlatko Crnković objavljivao je svjetske književne hitove, djela poznatih i manje poznatih, stranih i domaćih autora te dobitnike svjetskih književnih nagrada, ispunjavajući police naših biblioteka kvalitetnim naslovima, lijepom književnom riječju koja nam je u srcima odzvanjala i nakon što bismo pročitali posljednju stranicu.

 

”Nikada nisam bio sputan ograničenjima kao što su prodaja, marketing ili top-ljestvice. Imao sam potpunu slobodu i nisam se puno obazirao na razloge koji možda drugim urednicima diktiraju koje će knjige odabrati i uvrstiti u svoju biblioteku. Doista sam imao sreće, odnosno slobodan odabir. Prednost mi je bilo i znanje stranih jezika – prevodio sam s četiri jezika pa sam mogao pročitati te knjige u originalu prije nego što bih se odlučio za njih”, rekao je Crnković u jednom intervjuu, a prevodio je s njemačkoga, engleskoga, ruskoga i francuskoga jezika.

 

Zlatko Crnković je uvijek govorio kako svaki urednik kojemu je stalo do toga da mu se knjiga dobro prodaje mora voditi računa o tome što publika voli. To nije značilo da se mora dodvoravati publici i njezinu ukusu ili objaviti svaku knjigu koja mu se nametne po komercijalnoj uspješnosti, već uspostaviti ravnotežu između literarne i komercijalne vrijednosti, a Crnković je u tome zaista uspijevao.

 

Njegov recept za prevođenje bio je naizgled jednostavan. Smatrao je da su za to potrebna tri preduvjeta: talent, dobro poznavanje jezika s kojega se prevodi, ali još važnijim smatrao je dobro poznavanje materinskoga jezika.

 

Kada je tek počeo prevoditi, često bi žestoko raspravljao sa svojim mentorom Jakšom Kušanom, koji je vjerovao da prijevod mora biti jasan, razumljiv i stilski dotjeran. Crnković je kao početnik smatrao da treba biti strogo vjeran originalu, pa čak i ako ne zvuči najbolje. Teško je prihvaćao Kušanovu kritiku i trebalo mu je vremena da shvati o čemu on zapravo govori. Kaže da je poanta bila u tome da se ne iznevjeri original, ali se nije smjelo postati ni robom izvornika.

 

”Dvije godine razgovora s Kušanom, kada sam prevodio ‘Rat i mir’, bile su mi najbolja škola. Naučio sam zanat i shvatio da se o ljepoti prijevoda može govoriti tek ako se on čita s lakoćom kao i original. I danas sam skloniji ljepoti prijevoda nego 100-postotnoj vjernosti originalu. Najviše sam uživao kada sam prevodio velike stiliste, kada mi je zadatak bio uvjeriti čitatelje u ljepotu njihove rečenice”, rekao je Crnković u jednom razgovoru.

 

I mi smo uživali u njegovim knjigama i prijevodima. Bio je veliki majstor koji nas je zaista uvjerio u ljepotu čitanja.

 

Filed Under: Književnost, Kultura Tagged With: Evergrin, Hit, književnost, Milan Pavlinović, Zlatko Crnković

Tom Gotovac dobit će spomen-ploču u centru Zagreba

Autor: Milan Pavlinović / 06.11.2013. Leave a Comment

Ovogodišnji, šesti Zagrebi! festival održat će se od 9. do 13. studenoga, kada će se, točno 32 godine nakon performansa ”Zagreb, volim te” Tomislava Gotovca, tom multimedijalnom umjetniku postaviti spomen-ploča na pločniku ispred bivšega kina Lika, odakle je gol krenuo u svoju zapamćenu kratku šetnju do Trga bana Jelačića.

 

Tako će uz pomoć Instituta ”Tomislav Gotovac” i Grada Zagreba završiti započeto na četvrtome festivalu Zagrebi!, kada je postavljena Gotovčeva privremena zlatna skulptura na Ilici. Festival će tako trajno odati počast jednom domaćem umjetniku i performeru koji više nije među nama, a u Laubi – kući za ljude i umjetnost predstaviti rad dvoje međunarodnih umjetnika, generacijski i stilski bliskih Gotovčevu radu.

 

Najpoznatiji performans multimedijalnog umjetnika Tomislava Gotovca dogodio se 1981. godine, u petak 13. studenoga, kada je on u sedam minuta prešao put od Ilice 8 do tadašnjeg Trga Republike potpuno gol. Na Trgu ga je zbog narušavanja javnog reda i mira privela tadašnja milicija. Kratka šetnja nazvana ”Ležanje gol na asfaltu, ljubljene asfalta (Zagreb, volim te)” postala je važan dio zagrebačkih urbanih legendi. Emotivni uzvici tijekom akcije ”Zagreb, volim te” s vremenom su prerasli u Gotovčev sinonim, a njegov lik kako nag širi ruke i bosih nogu korača prema glavnom trgu voljenoga grada postao je jedna od ikoničkih slika Zagreba. Njegov autorski izraz privrženosti Zagrebu upisao je gradsku povijesnu jezgru u svjetsku povijest umjetnosti 20. stoljeća.

 

Ovogodišnjem festivalu Zagrebi! tema su umjetnici u njihovoj zlatnoj dobi i predstavit će i radove dvoje iznimnih europskih umjetnika.

 

Valie Export jedna je od najvažnijih suvremenih austrijskih umjetnica, legenda performansa i važna karika u feminističkom pokretu u umjetnosti. Njezin se rad proteže kroz pet desetljeća, a u središtu su mu pitanje žene u suvremenom društvu, eksploatacija žene i njezina lika, kritike različitih oblika nasilja države i represivnog aparata nad građanima te provociranje društvenih dogmi.

 

Tijekom godina radila je u mnogim medijima, a na festivalu Zagrebi! predstavit će se instalacijom s Venecijanskog bijenala ”Glottis”, autorskim dokumentarnim filmom o nobelovki Elfriede Jelinek, dokumentarcem o pokretima u umjetnosti od 1945. do danas i cjelovečernjim igranim filmom ”Praksa ljubavi”, odabranim iz selekcije uglednog Berlinalea iz 1985. godine.

 

Jedan od najpoznatijih živućih nizozemskih umjetnika, Teun Hocks korijene ima u performansu, no s vremenom je svoj rad fokusirao na rukom oslikane fotografije velikog formata koje će se na izložbi ”Uokvireni performansi” predstaviti u Laubu. Radovi su mu izrazito lirične ili meditativne prirode, a svaki se posebno priprema u obliku performansa koji se fotografira.

 

Duhovite i emocijama nabijene fotografije komentar su osobnih, ali i univerzalnih stanja ljudskog bića te satirična slika stvarnosti s pomakom u najboljoj tradiciji flamanskog nadrealizma. U svim radovima glavni je i jedni protagonist sam Hocks, koji će prisustvovati otvaranju izložbe. Izložbe ”Glottis” Valie Export i ”Uokvireni performansi” Teuna Hocksa u Laubi će se moći pogledati do 1. prosinca 2013.

Filed Under: Kultura Tagged With: autograf.hr, Elfriede Jelinek, gol, Milan Pavlinović, performans, spomen-loču, Teun Hocks, Tom Gotovac, Valie Export, Zagrebi! festival

Teatar.hr objavio nominacije za kazališne nagrade

Autor: Milan Pavlinović / 05.11.2013. Leave a Comment

Internetski portal Teatar.hr objavio je nominacije za jedine domaće nagrade u izvedbenim umjetnostima o kojima odlučuje samo publika. Nakon jednomjesečnog prednominacijskog razdoblja gledatelji su odabrali svoje favorite u deset kategorija, a o najboljima među njima odlučivat će elektroničkim glasovanjem do 19. studenoga na adresi nagrada.teatar.hr.

 

Imena dobitnika bit će objavljena na ceremoniji dodjele koja će se održati 20. studenoga u Velikom pogonu Tvornice kulture, a koju će i ove godine voditi Nina Violić i Miran Kurspahić. Bit će to jedinstvena prilika za druženje publike sa svojim omiljenim kazalištarcima, ali istodobno i rođendanska zabava najstarijega neovisnog domaćeg portala u kulturi. Održat će se i veliki koncert brojnih domaćih glumaca koji su prošle sezone u kazalištu svirali i pjevali te glazbenika koji su proteklih sezona stvarali za kazalište i u kazalištu.

 

Iako još ne otkriva imena izvođača, umjetnički ravnatelj dodjele Vedran Peternel kaže kako će svi glazbeni brojevi na ovogodišnjoj ceremoniji biti premijerni, odnosno da će publici predstaviti dosad neviđene glazbene suradnje kazalištaraca i glazbenika.

 

Ulaznice za dodjelu mogu se kupiti na svim prodajnim mjestima Tvornice kulture i internetu, a sav prihod namijenit će se financiranju portala Teatar.hr.

 

Osim za predstavu, izvođača godine, redatelja/koreografa i nezavisno kazalište godine gledatelji glasuju i za najbolji novi tekst. Za osobu godine nominirani su Vanja Cuculić, Zrinka Cvitešić, Bobo Jelčić, Vitomira Lončar i Dubravka Vrgoč.

 

Gledatelji će moći glasovati i za najprecjenjeniju produkciju godine – i tako dodijeliti nagradu predstavi čiji je doživljaj, po njihovu sudu, u golemom nerazmjeru s njezinom medijskom i kritičkom recepcijom. Nominirane su ”Aida” riječkoga HNK-a, ”Fine mrtve djevojke” GDK-a Gavella, ”Michelangelo” u produkciji zagrebačkog HNK-a, Mittelfesta i Pandur Theatersa, ”Otac hrabrost” u produkciji Dubrovačkih ljetnih igara i ”Ukleti Holandez” u produkciji Splitskog ljeta i HRT-a.

 

Za skandal godine konkuriraju osobe i događaji koji su na negativan način obilježili domaće izvedbene umjetnosti i sustav njihova funkcioniranja. Zbog iznimno velikog nerazmjera pristiglih glasova u odnosu prema drugim prijedlozima u konkurenciji su samo tri nominacije – (ne)izbor intendanta zagrebačkoga HNK-a, procedura donošenja izmjena i dopuna Zakona o kazalištima (ZOK) i zabrana plakata za predstavu ”Fine mrtve djevojke”.

 

Filed Under: Kazalište, Kultura Tagged With: kazalište, Milan Pavlinović, nagrade, publika, teatar

Zajednička borba protiv moći kulture brendova

Autor: Milan Pavlinović / 04.11.2013. Leave a Comment

U sklopu svog edukacijskog programa Savez nezavisnih udruga Clubture 12. i 13. studenoga u Rijeci organizirat će simpozij o budućnosti odnosa nezavisne kulture i službene kulturne politike u Hrvatskoj. Razgovarat će se o načinima na koje te dvije, na prvi pogled suprotne strane, mogu surađivati.

 

Simpozij je ponajprije namijenjen akterima na nezavisnoj kulturnoj sceni koja je u svojem djelovanju vrlo propulzivna i otvorena raznim modelima djelovanja, ali je zbog niza razloga poprilično zatvorena prema utjecaju državne kulturne politike. Otkrivanje tih razloga i perspektive uključivanja nezavisne kulturne scene u model službene kulture, ili pak odmak od toga modela, teme su koje će obilježiti simpozij.

 

“Suradnja između nezavisne scene i kulturnih industrija cijelo vrijeme postoji, a često isti ljudi i organizacije djeluju u oba prostora. To nas dovodi do pitanja koliko je uopće moguće u Hrvatskoj povući crtu razdvajanja između različitih modela rada i odrediti ih da pripadaju ovom ili onom području”, izjavio je Davor Mišković, predsjednik mreže Clubture.

 

Većina filmskih i glazbenih festivala u Hrvatskoj nastaju na nezavisnoj sceni, ali zbog povezanosti sa svijetom filma ili glazbe na globalnoj sceni, gdje dominira potrošački model kulture, u svome radu slijede njihova pravila. ”Globalna kulturna industrija stvara pravila koja se prelijevaju ne samo na proizvodnju i distribuciju nego i u tehnologiju, tako da je zapravo iluzorno očekivati da možemo ostati po strani, izvan svijeta kulturne industrije”, kaže Mišković naglašavajući kako se na globalnu kulturu referiramo i kada je kritiziramo, ali i da njezinu tehnologiju koristimo kad je pokušavamo razarati.

 

Sustav kulture izrazito je kompleksan, a oba svijeta, i nezavisna scena i službena, državotvorna kultura, proizvode slična dobra koja se razlikuju po načinima proizvodnje, distribuciji i recepciji. Danas svjetska kultura ponajprije funkcionira kroz brendove koji postaju izvorom njezine moći. Ona je danas globalna pa se više čak ni holivudski filmovi ne isplate snimati na američkome tržištu. Zbog toga je velik dio protagonista hrvatske kulture, i one nezavisne i one državne, scena statista, a ne protagonista u globalnom kulturnom svijetu. No to je ponekad i dobra stvar jer svima ostavlja prostor za stvaranje novih pravila u malome prostoru slobode.

 

Upravo je zbog toga iznimno važno razumjeti pravila po kojima se ponaša kulturni mainstream u Hrvatskoj i pronaći način kako bismo unaprijedili vlastito stvaralaštvo. U tome smislu ilustrativan je projekt digitalizacije nezavisnih kina u Hrvatskoj, čime je stvorena distribucijska platforma koja je ponuđena na korištenje i nezavisnoj sceni.

 

Prvi dan simpozija koji će se održati u klubu “Molekula” otvorit će se temom ”Što su kulturne industrije u Hrvatskoj?”, o čemu će govoriti Jaka Primorac iz Instituta za međunarodne odnose i Hrvoje Hribar iz Hrvatskog audiovizualnog centra.

 

Nakon toga, o izdavaštvu i distribuciji glazbe i filma govorit će Danko Stefanović iz Dallas Recordsa, Danijel Sikora iz Moonlee Recordsa i Ginger Recordsa te Oliver Sertić iz filmske udruge Restart. Kako funkcionira odnos umjetnika i službene kulture u popularnoj glazbi, otkrit će na tribini Damir Martinović Mrle iz grupe Let 3 i Saša iz The Beat Fleeta.

 

Drugog dana simpozija tema će biti organizacija kulturnih festivala u Hrvatskoj, a o svom iskustvu u suradnji s državnim i lokalnim institucijama govorit će Vedran Meniga, organizator pulskoga glazbenog festivala Seasplash te Petar Milat, organizator zagrebačkoga Human Rights Film Festivala.

Filed Under: Film, Glazba, Kultura Tagged With: autograf.hr, Danko Stefanović, Davor Mišković, Hrvatska, Jako Primorac, Milan Pavlinović, politika, Savez nezavisnih udruga Clubtura

Najvažniji bend new wavea nastupa u Močvari

Autor: Milan Pavlinović / 02.11.2013. Leave a Comment

U klubu Močvara 3. studenoga nastupit će američka grupa Pere Ubu. Osnovan 1975. godine u Clevelandu (Ohio, SAD) nakon raspada jednako legendarnoga no kratkotrajnog benda Rocket from the Tombs (nakon njegova pak raspada nastao je i sastav The Dead Boys), Pere Ubu vrlo je brzo postao jedan od najutjecajnijih američkih rock-bendova u povijesti.

 

Prva dva albuma – ”The Modern Dance” (objavljen 1978. godine) i ”Dub Housing” (objavljen 1979. godine) – smatraju se antologijskim izdanjima kojima je bend postavio temelje post-punka kao žanra, zajedno s nizom bendova koji su istodobno djelovali s druge strane oceana u Engleskoj (Gang of Four, Joy Division, Wire, The Fall, PiL…).

 

Tijekom turbulentne i dinamične karijere bend je na okupu održao karizmatični pjevač David Thomas, dovoljno ustrajan da i nakon 37 godina rada ponudi novi album Pere Ubua. Objavljen početkom ove godine, ”The Lady From Shanghai” mnogi proglašavaju i najboljim albumom benda u zadnjih deset godina.

 

Od 80-ih godina Thomas je imao nekoliko bendova: Pedestrians, His Legs, Wooden Birds, Two Pale Boys i The Accordion Club. S nekima je snimio nekoliko albuma, a s nekima nije snimio ni jedan, nego je samo održavao nastupe koji su uvijek mješavina kazališne predstave, kabarea, spoken-word-poezije, eksperimentalnog rock-koncerta i glazbene improvizacije. Takav raznoliki performans može se očekivati i na zagrebačkom koncertu.

 

Thomas ne radi samo glazbu s različitim bendovima nego obično ima mnogo različitih umjetničkih projekata u istom trenutku. Nastupao je u kazališnim predstavama, uključujući i nekoliko radova Hala Willnera, producenta poznatoga po tribute-albumima te na londonskom West Endu. Predaje na sveučilištima Clark i UCLA, a jedan od njegovih kolegija ima naslov ”The Geography of Sound In The Magnetic Age”. Režirao je svoju ”improvizacijski operu” ”Mirror Man” u brojnima kazalištima u Europi i Sjevernoj Americi, a tijekom karijere surađivao je s brojnim poznatim umjetnicima. Neki su od njih Linda Thompson, Bob Holman, Robert Kidney, Van Dyke Parks, Frank Black, George Wendt i Syd Straw.

 

Thomas je poznat kao umjetnik velike energije i duboko teatralnog vokala, čovjek svestranih interesa koji zbunjuje javnost svojim ekstravagantnim izjavama. ”Pere Ubu veliko je rock-iskustvo, često neodoljiv u svojoj moći i intenzitetu dataflowa. To je holivudski blockbuster na velikome kinematografskom platnu. Projekti poput Two Pale Boysa su kao nezavisni artistički filmovi”, rekao je Thomas o svom glazbenom dijelu bogate karijere, čiji ćemo mali dio moći vidjeti na nedjeljnom koncertu.

Filed Under: Glazba, Kultura Tagged With: autograf.hr, Frank Black, Joy Division, Milan Pavlinović, Močvara, new wave, Pere Ubu, post-punk, Van Dyke Parks

Jabuka, klub koji punih 45 godina nije razočarao

Autor: Milan Pavlinović / 01.11.2013. Leave a Comment

”Pjesma ‘Šank’ nastala je na šanku zagrebačkoga kluba Jabuka”, rekao je pjevač Hladnog piva Mile Kekin na tribini i predstavljanju izložbe plakata dizajnerskog dvojca Božesačuvaj u Kulturno-informativnom centru u povodu obilježavanja 45. obljetnice osnutka kluba Jabuka.

 

U razgovoru o povijesti kluba, koncertima, bendovima koji su ondje svirali i vjernoj publici sudjelovali su i pisac Pero Kvesić, novinar Dubravko Jagatić i dizajner Albino Uršić, a tribinu je vodio novinar Ante Batinović.

 

Kulušić i Lapidarij, poznati klubovi iz osamdesetih koji su bili važan dio zagrebačke scene novog vala, propali su u devedesetima. Oni koji su preživjeli tranziciju, primjerice Gjuro 2 i Pauk, postali su klubovi za drugačiju vrstu zabave ili su se izgubili u idejama kakvi žele biti. Jabuka je jedini klub koji je neprestano djelovao kao jedno od najboljih mjesta za alternativnu glazbu i rock-glazbu u Hrvatskoj, ali i u regiji.

 

”Iako je Jabuka ‘samo’ još jedan zagrebački klub, treba skinuti kapu i duboko se nakloniti pri ulasku u klub i njegovu spominjanju. Izdržati 45 godina s dosljednom programskom politikom, uspjelo je malo kojem klubu kod nas. A i u regiji i svijetu bilo bi teško pronaći klubove koji su toliko dugo preživjeli. Jednostavno, jasno i glasno treba reći da je Jabuka pravi rock-klub koji nas nikada nije razočarao. I kada su svi drugi razočarali i kada su svi mijenjali vlasnike, i programsku politiku, i interijer i publiku, i ponudu, Jabuka je oduvijek bila ‘rupa’ u koju se ulazilo sa smiješkom, a iz nje se izlazilo s osmijehom od uha do uha”, rekao je za autograf.hr novinar i glazbeni kritičar Dubravko Jagatić.

 

Klub je u veljači 1968. osnovala skupina entuzijasta i krajem sedamdesetih postao je sjedište lokalne omladinske organizacije. U njemu se uvijek mogla čuti najnovija glazba koja nije mainstream, a njegova je osobitost to što je bio rasadnik glazbenih trendova i poticao nezavisnu scenu.

 

U Jabuci su se od početka okupljale razne supkulturne skupine, a osamdesetih ponajviše pankeri i darkeri. Jagatić kaže da je klub na Jabukovcu bez pretenciozno najavljivanih koncerata, bez glamuroznih ”evenata” i bez ”celebrityja” koji dolaze da ih se vidi bio i ostao mjesto gdje se uvijek mogla čuti nova pjesma DJ-a koji prati trendove i zna što treba ponuditi vjernoj publici.

 

”Jabuka je i mjesto gdje su bendovi s razlogom pokazivali zašto njihovo vrijeme tek dolazi ili zašto su na vrhu jer nitko nije slučajno svirao u Jabuci”, rekao je Jagatić.

 

Početkom rata klub na Jabukovcu kratko je bio zatvoren, nakon toga nastavio je raditi uz pokoju kriznu situaciju zbog manjka novca, loše društveno-političke klime i nezadovoljnih susjeda koji su se bunili zbog buke.

 

Jagatić kaže da je možda najvažniji utjecaj Jabuke vidljiv u tome što su pripadnici svih društvenih supkultura, svi ”drugačiji i neprihvaćeni”, oduvijek znali da je Jabuka svojevrsni geto za sve njih jer ih baš nitko neće zadirkivati ni gledati kao rijetke biljke, nego će se osjećati kao u zamišljenom svijetu gdje su svi jednaki. ”Ma koliko patetično zvučalo, to je istina koju treba njegovati, čuvati i slaviti. Baš je zbog toga ovih prvih 45 godina vrlo velika stvar za zdravo društvo. Barem društvo koje možete sresti u Jabuci. Zdravo društvo”, izjavio je Jagatić.

 

Klub Jabuka na svojoj stranici na Facebooku najavio je i izložbu o svojoj 45-godišnjoj povijesti u Arheološkome muzeju u Zagrebu koja će se otvoriti 13. prosinca. Svi koji su na bilo koji način bili dio kluba, pozvani su da pomognu u prikupljanju materijala za tu izložbu: starih fotografija, plakata, ulaznica, iskaznica, novinskih članaka, flyera…

 

Jabuka je rokerski underground-klub koji je odgojio mnoge danas etablirane glazbenike, novinare, glumce, pisce, umjetnike. Najbolje je taj žilavi klub opisao dizajnerski dvojac Božesačuvaj na jednome od svojih plakata iz devedesetih:

 

”GK Jabuka je antidepresiv.

Svojstva – rock-klub, ali djelovanje puno duže od drugih klubova.

Doziranje – dva puta tjedno, a kod težih slučajeva preporuča se tri večeri tjedno do fajrunta uz pojačanu konzumaciju.

Nuspojave – Jabukaton, Fiju briju, Crni mačak, Majke, Hladno pivo…”

Filed Under: Glazba, Kultura Tagged With: 45 godina kluba, Albino Uršić, autograf.hr, Dubravko Jagatić, izložba, Jabuka, Milan Pavlinović, Perko Kvesić, rock klub

Andrea Zlatar: Kultura je najpolitičniji prostor

Autor: Milan Pavlinović / 31.10.2013. Leave a Comment

”Kada govorimo o pritiscima, kritikama ili napadima, akteri s kulturne scene često zauzimaju neku vrstu ‘rezervne’ pozicije kao da nisu dio te scene, kao da problemi ili uspjesi tog područja nisu i njihovi”, rekla je ministrica kulture Andrea Zlatar u intervjuu u novome broju magazina Objektiv o kritikama na njezin dosadašnji rad.

 

”Mnogo je pozitivnih reakcija na ono što radim sa svojim timom u Ministarstvu kulture pa ne mogu prihvatiti dojam o neprestanim napadima. No oni su svakodnevni dio posla i poticaji su im raznoliki – oni simplificirano politički, naprosto što pripadam korpusu drukčije političke opcije, a ima onih koji se ne slažu s inzistiranjem na poštovanju zakona i zakonskih propisa i procedura”, izajvila je Andrea Zlatar.

 

Ministrica je naglasila da je kultura konfliktna sama po sebi pa rasprave ne treba doživljavati kao napad, ali tvrdi da bi osobno voljela da u njima dominiraju argumenti, a ne često površni vrijednosni sudovi. Na pitanje nije li kultura svojim djelovanjem kritika vlasti, odgovorila je: ”Umjetnički izričaji svojim propitivanjem i kritikom svakako jesu snažan korektiv vlasti u usko političkom smislu, ali ga i mijenjaju i unapređuju. Prostor kulture je i najpolitičniji prostor djelovanja, kao što je i prostor subverzije, poticaj na drukčije mišljenje, na drukčiji kut gledanja. Upravo stoga, djelovanje u kulturi u najširem smislu, ima iznimno snažan utjecaj na sve ostale segmente naših života, ali toliko i veću odgovornost.”

 

Ministricu se često prozivalo radi mogućeg sukoba interesa zbog nepravodobnoga prijenosa udjela u nakladniku neprofitnog dvotjednika Zarez. Objasnila je kako joj je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba odredilo propisanu financijsku mjeru, ustvrdivši kako nikomu nije pogodovala niti je stekla ikakvu osobnu materijalnu korist.

 

Dio javnosti napadao ju je i da se u Ministarstvu okružila osobnom klikom te da ne želi čuti nikakva druga mišljenja. ”Kao i svi drugi ministri, izabrala sam šestero najbližih suradnika na poslovima zamjenika, pomoćnika i savjetnika i oni su, logično, i moji najbliži suradnici. Po svojim interesima, stručnim znanjima, dosadašnjim karijerama i iskustvima, pa čak i svjetonazorima, riječ je o vrlo različitim osobama koje bi bilo vrlo teško podvesti pod značenje riječi klika”, rekla je ministrica za Objektiv.

 

U razgovoru je pojasnila i što se događa s hrvatskom kulturom nakon ulaska u Europsku uniju, novcem iz europskih fondova i državnom proračunu za kulturu. Izjavila je da je Hrvatskoj dostupan novac iz tzv. strukturnih fondova te da ministarstvo slijedi tri glavna projekta.

 

Prvi je obnova baštine, ali s promijenjenim načinima upravljanja, kako bi bila dostupna svima i koji  moraju potaknuti razvoj lokalne zajednice. Drugi je projekt razvoj ljudskih resursa, a treći razvoj i pozicioniranje kreativnih industrija. Naglasila je kako inicijativa mora doći s lokalne razine, što nužno upućuje na suradnju.

 

Nabrojila je strategije koje poduzima za razvoj kulture u zemlji, odgovorila je što je napravila u polovici svoga mandata te što još planira učiniti. Tako je najavila da kulturnjake čeka donošenje sveobuhvatne medijske strategije, diversifikacija izvora financiranja, povećanje umjetničke i medijske proizvodnje te osnivanje Nacionalnoga centra za knjigu.

 

Filed Under: Baština, Kultura Tagged With: Andrea Zlatar, autograf.hr, intervju, kultura, Milan Pavlinović, Ministarstvo kulture, Objektiv, Zarez

Život beskućnika s fotoaparatom u ruci

Autor: Milan Pavlinović / 30.10.2013. Leave a Comment

U Rijeci je u Galeriji Garbas otvorena izložba fotografija neobičnog naziva: ”Zašto je Borislav Božić živio život beskućnika”. Druga je neobičnost to što se ulaznica plaća tako da svaki posjetitelj donese nešto s popisa koji je naveden na pozivnici: brašno, ulje, tjesteninu, rižu, palentu, konzerve – grah, pelate, grašak, mesni narezak, riblje konzerve, paštete, trajno mlijeko u tetrapaku, sapun, pastu za zube, šampon…

 

”Družio sam se s beskućnicima po prihvatilištima. Jeo sam s njima u pučkoj kuhinji. Prodavao sam njihove novine Ulične svjetiljke. Boravio sam u njihovim spavalištima budimpeštanskog metroa. Živio sam s njima u skloništima u napuštenim zgradama. Slušao sam njihove sudbine i živio njihov život. Na trenutak bih zanijemio. Šutio. Dakle, bio sam neka vrsta njihovog alter ega. Preuzimao bih njihov identitet. Cijeli proces druženja fotografski sam dokumentirao i od fotografija sam napravio izložbu”, rekao je autor Borislav Božić.

 

Božić kaže da bi njegove fotografije trebale potaknuti razmišljanje o mjerama morala, mjerama socijalnih platformi i mjerama aktualnih svjetskih politika koje uništavaju današnjeg čovjeka. Smatra da u vremenima koja izostavljaju humanizam trebamo štititi i afirmirati čovjeka. Odgovor na pitanje tko je čovjek tražio je kroz kontekst života beskućnika, u kojemu se dijelom prelama i zrcali današnje društvo.

 

”Svi možemo postaviti pitanje zašto sam radio izložbu o beskućnicima, a korisno ga je postavljati iz nekoliko razloga. Samim upitom angažiramo sve mentalne, emocionalne i moralne snage da reagiramo da ne bude novih beskućništava ili da, kad je riječ o postojećima, reagiramo tako da ublažimo nastalu situaciju. Vrlo često imamo jednodimenzionalnu ili stereotipnu percepciju ovih ljudi. Najčešće iz egoističnih razloga okrećemo glavu od ovakvih sudbina samo da sačuvamo naš uljuljkani, hladni, konformistički duh. Katkada smo bez imalo osjećaja ili nemamo nimalo solidarnog raspoloženja za ovakve situacije koje se događaju drugima. Okrećemo se ustranu jer je to netko drugi. Tko su to drugi, pa do jučer su oni bili mi?!

 

Koje su to konvencije i standardi po kojima su do jučer beskućnici bili dio nas, nas nevidljive mase, a danas su jako vidljivi? Čega su posljedica beskućnici? Dokumentirajući ovu umjetničku akciju fotografskom slikom, komentiram činjenicu da su beskućnici dio stvarnosti u kojoj dominira uloga korporativnoga kapitala, samovolja pojedinaca i politike neosjetljive na sudbinu pojedinca”, izjavio je Božić, dugogodišnji organizator i voditelj Fotokluba Rijeka.

 

Inicijator je i osnivač Galerije Principij, Odbora za mlade te Kluba ljubitelja analogne fotografije. Kao kustos priredio je stotinjak izložbi, a u ulozi selektora bio je na više njih. Sudjelovao je u mnogim skupnim izložbama i priredio je niz samostalnih konceptualnih izložbi projekata u javnome riječkom prostoru (Korzo) i u galerijama Kortil, Juraj Klović, Muzeju grada Rijeke…

 

Ova izložba otvorena je od 29. do 31. listopada, može se razgledati od 10 do 19 sati i posjetitelji mogu donijeti hranu za beskućnike. Prikupljena hrana bit će donirana prihvatilištima za beskućnike u Rijeci.

Filed Under: Kultura, Likovna umjetnost, Regije Tagged With: autograf.hr, beskućnik, Borislav Božić, fotografije, Galerija Garbas, izložba, Milan Pavlinović, prihvatilišta, Rijeka

Posmrtna maska za majstora Loua Reeda

Autor: Milan Pavlinović / 29.10.2013. Leave a Comment

Umro je Lou Reed, a ja sam baš taj dan, prije nego što sam to saznao, možda baš u trenutku kad je odlazio s ovog svijeta, počeo kopati po svojim vinilima tražeći što bih slušao. I prvo što mi je palo na pamet, bio je on. Počeo sam listati vinile tražeći albume koje volim, ”New York” i ”Blue Mask”. Ali zaustavio sam se na Lightnin’u Hopkinsu, odustao od Reeda i odabrao ploču starog bluzera ”The Great Electric Show and Dance”. Poslije ću, ima vremena, pomislio sam.

 

I onda sam nakon nekoliko sati na stranici magazina Uncut pročitao vijest. Poznati američki glazbenik umro je u 71. godini. Nije bio službeno potvrđen uzrok smrti, no znao sam da je u svibnju bio na transplantaciji jetre. Nakon toliko godina alkohola i heroina jetra mu je potpuno stradala, ali je on poslije operacije na svojoj stranici napisao kako je jači nego ikada.

 

Pročitavši vijest o smrti, na svojoj stranici na Facebooku stavio sam post s porukom ”Ode majstor: ‘Lou, it’s the beginning of a great adventure'”. To je stih iz njegove pjesme ”Beginning Of A Great Adventure” s albuma ”New York”, u kojoj priča kako je saznao da će dobiti dijete. Kad je riječ o slučajnosti, dodat ću još kako mi je bilo drago kad sam ubrzo pročitao da je i David Bowie na svom portalu napisao istu poruku: ”He was a master.”

 

Uz tu rečenicu na Facebook sam stavio i link na pjesmu ”Last Great American Whale” s istog albuma. Ta pjesma o onečišćenju i ekološkim katastrofama koje uzrokuju bezobzirni i licemjerni Amerikanci ima izvrsnu zadnju strofu i duhovito opasan zadnji stih: ”They say things are done for the majority / Don’t believe half of what you see and none of what you hear / It’s like what my painter friend Donald said to me: ‘Stick a fork in their ass and turn them over, they’re done’.” Volim taj zadnji stih zbog njegove rock’n’roll-jednostavnosti i izravnosti i citiram ga kad mi seronje dižu živce, a trebam ostati priseban i cool.

 

Rođen u Brooklynu 1942., Reed je bio gitarist i vođa The Velvet Undergrounda. Poznata je ona izjava Briana Ena o njihovu prvome albumu, nazvanome ”Velvet Underground and Nico”, slavnome i po crtežu banane na naslovnici koju je dizajnirao Andy Warhol: ”Tog je albuma u početnoj tiraži prodano samo deset tisuća primjeraka, ali svi koji su ga kupili, prije ili poslije osnovali su svoj bend i mijenjali povijest.”

 

Grupu je osnovao 1964. s Johnom Caleom, koji je u povodu Reedove smrti objavio vrlo tužnu izjavu: ”Stigla je vijest koje sam se najviše bojao, praćena osjećajem knedle u grlu i rupom u želucu. Dva klinca imala su priliku davno se susresti i 47 godina poslije voljeli smo se i mrzili na isti način – ne mogu shvatiti da sam ga izgubio. Ništa ga ne može zamijeniti, nema digitalnoga ili virtualnog ispunjenja… Slomljen sam, za sva vremena. Za razliku od mnogih sa sličnim pričama, mi smo naš najbolji bunt i bijes pružili na vinilu kako bi svijet uhvatio našu iskru. Radost koju smo dijelili prije samo nekoliko tjedana zauvijek će me podsjećati na ono što je bilo dobro između nas.”

Filed Under: Glazba, Kultura Tagged With: ''Beginning Of A Great Adventure, album, autograf.hr, Lou Reed, Milan Pavlinović, New York' i Blue Mask, The Velvet

  • 1
  • 2
  • Next Page »

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT