Tuk na utuk! Tako bi se ukratko moglo nazvati ponašanje dvojice premijera – našeg Zorana Milanovića i predsjednika srpske Vlade Aleksandra Vučića. Nakon što je istekao ponoćni rok za ultimatum što ga je Srbija postavila Hrvatskoj zbog blokiranja kamionskog prometa, Beograd je odlučio blokirati ulazak hrvatske robe te ostavio otvorenu mogućnost donošenja još drastičnijih mjera. Zagreb je pak odgovorio zabranom ulaska vozila srpskih registracija preko graničnih prijelaza Bajakovo i Tovarnik. [Read more…]
Bodljikavo lice Predsjednice
Kolinda Grabar-Kitarović zbog “izbjegličke krize” skratila je u četvrtak ujutro svoje “izbjeglištvo” u Puli. Zabrinuta za sigurnost hrvatskih građana (?) vraća se u Zagreb.
Svima, i onim najdobronamjernijima, jasno je kako Predsjednica nije istarsko ljetovanje u posezoni odabrala da nam pokaže kako i u praksi vjeruje u decentralizaciju Lijepe naše, već da vidi može li se kako u korist “njezinih” iskoristi razvod braka IDS-a i Kukuriku koalicije u predstojećim parlamentarnim izborima [Read more…]
Saborski Big Brother
Saborski Big Brother. Eto tako bi se najjednostavnije moglo okarakterizirati jutro u sabornici otpočeto zahtjevom HDZ zastupnika da se raspravi “slučaj Linić” i moguća zloupotreba tajnih službi od strane vladajuće koalicije. Nagrada u ovom eliminacijskom realityju istina nije stotinu tisuća eura kao što je to slučaj na komercijalnim televizijama koje možemo pratiti, već izborni poeni. [Read more…]
Utopija europske tolerancije
Znam da sam anakronizam. U vremenu sam kojem ne pripadam. U epohi što nemilosrdno odbacuje sanjare beznadežno, zakašnjelo(ne samo zbog zastrašujućeg broja nakupljenih godina) zaljubljene u utopiju bratstva i tolerancije. U jednakost i ljudskost. Netko sam tko se teško uklapa u obrasce i sheme suvremenog svijeta. Gadljiva mi je, do krajnjih granica odbojna, licemjernost europskih i naših političara vidljiva ovog ljeta na gorućem problemu sirijskih izbjeglica, prepuštenih na milost i nemilost bešćutnih administracija zemalja u kojima su se, bježeći od ratnih strahota, zatekli. [Read more…]
Prohujalo s pameću
Zahtjev za rehabilitacijom ustaškoga pozdrava u vojsci, umjetno inficiranje Rijeke njoj stranim desničarskim ludilom što tako neprirodno i nepravedno dobiva prostor u medijima, koje su jednako tako neprirodno i nepravedno uz blagoslov bankara okupirali trgovci i fiškali kojima je do etičnoga novinarstva i čitatelja stalo otprilike k’o do lanjskog snijega. Depresivno je do neba u ovoj našoj zemljici ispražnjenoj od svakog suvisloga sadržaja. [Read more…]
Imamo Hrvatsku!
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice).
Malo je onih nešto starijih građana Hrvatske koji se ne sjećaju uzvika predsjednika Franje Tuđmana: “Imamo Hrvatsku!” Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, netom po međunarodnom priznanju, u siječnju 1992. godine pokojni je Predsjednik, sav ushićen i egzaltiran, poručio: “Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će onakva kakvu sami želimo. Nećemo nikome sa strane dopuštati da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”… I bi tako. [Read more…]
Moć dobrote
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog godišnjeg odmora autorice).
Umorna od neuspjeha, bezidejnosti, svakidašnjih jadikovki, siromaštva blokiranih i nezaposlenih, praznih restorana i punih dućana s hranom u kojima narod bjesomučno kupuje kao da je sutra sudnji dan dala sam si u zadatak pronaći barem desetak pozitivnih stvari u kvartu, gradu, državi na koju sam osuđena, da vidim ima li, brate, ičeg pozitivnog oko mene. Bilo čega dobrog što bi dalo neki smisao ovim godinama predamnom. [Read more…]
Pismo nije oružje
(Opaska uredništva: zbog godišnjeg odmora autorice ponavljamo raniju kolumnu).
Dok s ekrana trešti tupava saborska rasprava o ćirilici, ja pogledom pregledavam kućnu biblioteku. Nismo imali vikendice i bijesne automobile, ali na knjigama se nije štedjelo. Na policama su knjige koje su nabavljali i naši roditelji i njihovi preci. Ima starih i po stotinu i pedeset godina. U našoj su se kući knjige čuvale, i nepoćudne i poćudne, sve do njihova raspadanja. Nekih više nema jer su s bratom i sestrom otišle u njihove nove živote, neke su posuđene, pa nikad vraćene i sad kunjaju na nekim tuđim policama… [Read more…]
Pismo nije oružje
(Opaska uredništva: zbog godišnjeg odmora autorice ponavljamo raniju kolumnu).
Dok s ekrana trešti tupava saborska rasprava o ćirilici, ja pogledom pregledavam kućnu biblioteku. Nismo imali vikendice i bijesne automobile, ali na knjigama se nije štedjelo. Na policama su knjige koje su nabavljali i naši roditelji i njihovi preci. Ima starih i po stotinu i pedeset godina. U našoj su se kući knjige čuvale, i nepoćudne i poćudne, sve do njihova raspadanja. Nekih više nema jer su s bratom i sestrom otišle u njihove nove živote, neke su posuđene, pa nikad vraćene i sad kunjaju na nekim tuđim policama… [Read more…]
Državni neprijatelj
Obitelj Udovički – Šerbedžija ne poznam osobno. Točnije, upoznala sam ih i svakom zasebno stisnula ruku na dva događaja. Lenku mi je predstavila Rajna Miloš neposredno prije predstave koju je radila s radnicama Kamenskog na terasi opatijskoga Hotela Adiatic, dok sam Radu nakratko pozdravila na prijemu riječkog Društva hrvatsko srpskog prijateljstva, gdje je zajedno s Oliverom Baljak uzvanicima govorio stihove. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 28
- 29
- 30
- 31
- 32
- …
- 37
- Next Page »