Prije petnaest godina snimao sam film u Izraelu. Bio je to film po romanu ”Love Life” (”Ljubavni život”) poznate izraelske književnice Zeruye Shalev. Snimali smo u Tel Avivu, Jeruzalemu i nekim dijelovima Gaze. Bilo je to vrijeme najvećega primirja između Izraela i Palestine. Mislio sam da svijet kreće prema boljim danima i da će se mnogi nesporazumi prevladati. [Read more…]
Pobratimstvo dviju usamljenih duša u svemiru: doček 1966.
U posljednje vrijeme provodim više vremena u Zagrebu nego što sam to činio zadnjih dvadesetak godina. Uglavnom obilazim Danila i Anu, Luciju i svoje unuke Sergeja, Ivana, Anastasju, Pavla i Kalu. [Read more…]
Mala božićna priča o našem mačku Marku
Rijetko viđam Dragu Mlinarca, ali kad god ga sretnem ushiti me svojom čudesnom karizmom. Za njega je vrijeme stalo u pet poslije podne prije 30 godina i on, osunčan tim magičnim popodnevnim svjetlom, provodi vrijeme kroz svoje sklopljene vjeđe i igra se svojim notnim crno-bijelim tipkama kao sjenama dana i noći… [Read more…]
Stalna na tom svijetu samo mijena jest
Draga moja Jagodo!
Kad god bih dolazio k tebi, ove tvoje zadnje bolne godine, pružala si mi ruke i govorila:
– Ne daj me, drži me za ruke. [Read more…]
Moj Zagreb, tak imam te rad
(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora).
Prvi put sam u Zagreb došao godine 1966. Stigao sam na prijemni ispit na Akademiju dramskih umjetnosti. [Read more…]
Radko Polič – Naš Rac je bio Car
Ne… Ne vjerujem da je umro. Pa već je četiri puta do sada umirao i bivao klinički mrtav i opet nam se vraćao.
I to je mogao činiti samo on, jer je bio ravan bogovima.
Volio je toliko život, premda ga taj život nije nikako mazio, a on mu se uvijek do kraja davao. [Read more…]
Hamlet mašina – jedna stara proširena pjesma
Moja majka je prala veš na ruke.
Kad se oženim kupit ću svojoj ženi mašinu za veš,
govorio sam pred ocem samo da ga nerviram.
Oženio sam se s dvadeset tri.
Prerano, sine, govorio je otac samo da me nervira.
Svadba bješe ko svadba i šta da se priča
I moja balerina u bijelom. [Read more…]
Moj vulkanizer Oto sve zna o Novaku Đokoviću
Na kraju jedne strme ulice u Puli ima jedna vulkanizerska radionica u kojoj majstor Oto krpi i mijenja automobilske gume.
Oto ima, čini mi se, četrdeset i neku, iako bi mu mogla biti i pedeset i neka, ali on je od onih mršavih, žilavih, skladno građenih i kao struna napetih muškaraca, koje se obično nikad i ne pita za godine. [Read more…]
Pismo Borisu Dežuloviću
Dragi moj Boro,
odmah da ti kažem da te više nikada ni za kakav savjet neću pitati jer eto kako to završi…
A samo sam te pitao što da radim i kako da se postavim prema ovima iz Vinkovaca što mi otkazuju koncert na koga su me bili pozvali i, kako kažu, sve zbog mladih Vinkovčana koji me obožavaju i koji su zapravo zaželjeli da baš ja dođem na zatvaranje toga Vinkovačkog filmskog festivala. [Read more…]
Ah, da… Nema benzina u Londonu!
Jer svet ovaj suncu nije jedina briga.
(Branko Miljković)
Amerika se odlukom Joea Bidena povukla preko noći iz Afganistana. Talibani dolaze na svoje. Ubijaju one koje su odlučili ubiti. Ženama s glavama neumotanim u marame skidaju glave s ramena. [Read more…]