Davno prije, nekada, u bivšoj državi, u hercegovačkom Mostaru, postojala je tvornica aviona i helikoptera (izvjesna tvornica ”Soko”) koja je, između ostaloga, proizvodila i original dijelove za Boeing, Douglas, British Aerospace, Airbus, Dassault Aviation, De Havilland Canada, Sikorsky i mnoge druge. [Read more…]
Boris
– Jadno dijete – uzdiše žena, uvijek istom potištenosti, prilazeći dječaku koji sjedi u hladu ispred njihove kuće, velikih, zaobljenih ušiju čije resice strše na rubovima kape ispod koje istom zatupljujućom silinom bubri njegova ogromna glava, i čekinjasti čuperci poput mladih povijuša izbijaju iz balavih nosnica i okruglih ušiju.
– Bok, Borise! – pozdravlja ga pokroviteljski, prikrivajući nelagodu izazvanu njegovom pojavom.
– Bok, bok – meškolji se Boris.
– Gdje je mama? – pita ga žena.
– Gdje je mama, mama, gdje je mama…? – ponavlja dječak makinalno rukom dodirujući šilt kape. – Mama je kod kuće, kod kuće je, mama… – ponavlja odsutno Boris, sada već zaokupljen kopanjem nosa.
– To jadno dijete jedino je biće što navraća do nas – pomisli Nabukodonozorova žena. – Onoga dana kada bude ponestalo ušećerenih malina, ostat ću bez svoga jedinog gosta – nasmiješi se gorko.
Njih dvoje sada sjede jedno pored drugoga, pogleda uprtih preko plota na praznu ulicu.
Omara prekriva naselje. U daljini jedva primjetno čuje se lajanje maloga psa i umorni ženski glas čije naredbe sve više blijede zaglušene bukom velikih pasa, razdraženih i prenutih iz popodnevna drijemeža.
Ulicom pirka lagani povjetarac, grane lipa sporo se njišu, i njihovi se listovi, svijetlih i tamnih tonova, iskričavo ljeskaju, čineći krošnju življom, zamalo nasmiješenom, umivenom zrakama sunca na zalasku…
Oboje šute, kao uvijek, u zajedničkom prepuštanju odsutnosti, dijeleći naklonjeno im vrijeme, bez suvišnih zapitkivanja, bez nepotrebna pametovanja, oboje udišu nabujalu nesvjesnost koja ih osvaja, nečujnost i nepokretnost vlastitih tijela.
Onaj čudesni predio što se otkinuo na nebu kao slatkasti plod, kotrljajući se odnekud, ni iz čega, više se ne vidi, razmišlja Nabukodonozorova žena, i kao da sebe više ne prepoznaje, promatrana iz nečije druge perspektive, poput navještenja vlastita uzašašća, blaženo sklopi oči, omamljena mirnoćom vlastite unutrašnjosti, tonući u sveprožimajući mir.
To stanje apsolutnog blaženstva ipak ne potraje dugo, zapravo sve do trenutka kada dječak, ulovivši se iznova za šilt kape, dubokim glasom sada odrasla muškarca, kao da deklamira nečiju napamet naučenu rečenicu, rečenicu koja nije njegova, razbija popodnevnu tišinu pitanjem.
– Ti djecu loviš dok spavaju? – obraća se Boris Nabukodonozorovoj ženi. – Tvoj je Bog zločest! On nije dobar! – zaključuje dječak svečanim glasom, vidno zadovoljan izborenom pažnjom.
– Istina je, najprije ih skuham, pa pojedem – suho odgovara žena prekriživši ruke, ali dječak već gleda onim odsutnim, dobroćudnim pogledom, u kojemu nema zloće, ni trunke neprijateljstva.
– Može jedno slatko, Borise? – pomirljivim glasom zahtijeva Nabukodonozorova žena.
– Može, tvoje slatko je najbolje – dodvorički se smiješi dječak, prebacujući težinu s noge na nogu, prateći ženine pokrete poput dobro odgojena kućnog ljubimca, osjećajući da je iznova sve u najboljem redu.
Napomena autora: Tekst naslovljen ”Boris”, ulomak je iz romana ”Sakramenti i kotlovina”, objavljenog 2019. godine u izdanju izdavačke kuće Sandorf, Zagreb.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Benčić – personalizirana, Plenković – nepersonaliziran?
Otkako je Sandru Benčić, po mišljenju mnogih, najagilniju, najpronicljiviju i najsrčaniju oporbenu zastupnicu u Hrvatskom saboru, njezina stranka Možemo! istakla kao kandidatkinju za premijerku, znatan broj domaćih političkih analitičara, brže-bolje je pohitao nadobudno naglasiti kako se premijera ili premijerku, za razliku od predsjednika Republike, ne bira na neposrednim izborima, već o toj dužnosti odlučuje većina koja se formira u Saboru, odnosno u slobodnom prijevodu, [Read more…]
Zašto građani pristaju da budu prevareni i pokradeni
Zašto su hrvatski građani imuni na sve bezočnije, milenijske krađe, poput one nedavne prodaje plina za jedan cent po megavat satu ili najnovije blamaže ministra vanjskih poslova koji ”zaboravlja” milijunsku dobit upisati u imovinsku karticu? [Read more…]
BBB-i najopakiji navijači u Europi
Gledajući snimke s nadzornih kamera, na kojima vidno motivirane postrojbe Dinamovih najvjernijih navijača Bad Blue Boysa, noću marširaju ulicama Atene, naoružani štapovima, fantomkama i duksericama, asocijacija nas spontano odvlači u pradavna, pretkršćanska vremena, kada su prostorom Sredozemlja, Zapadne Azije i Sjeverne Europe, naoružane kopljima i mačevima, harale rimske centurije – osnovne postrojbe rimske vojske koje su brojile, koje li slučajnosti, 100 vojnika pješadinaca, upravo koliko je otprilike danas tih naših nesretnika po grčkim zatvorima. [Read more…]
Vodnjan – slobodna zona!
Brine li naša domovina o pojedincu, o njegovom socijalnom miru i oplemenjuje li naše javne prostore za opće dobro? Odgovor je – NE.
Je li naša najdraža i jedina domovina, kroz godine tranzicije, žuđena napretka i maštana izobilja, postala zemlja grabeži, sustavne represije, socijalne nesigurnosti i otimanja novca od svojih građana? Odgovor je na žalost – DA. [Read more…]
Uljudbenost
Slabovidni je isprva vjerovao da mu vid propada, jer je u mladosti ”trošio” oči sjedeći u stiješnjenoj kabini dizalice, buljeći u sićušne ljude i teret koji je milimetarskom točnošću prenosio s jednog mjesta na drugo, stalno na oprezu, pazeći da nekoga ne prignječi i povrijedi.
Bio je gospodar gradilišta, visoko gore među skelama i krovovima. U širokom radijusu okretao se elegantno poput plesača tanga, pospremajući palete cementa i teške blokove armiranog betona. [Read more…]
Je li trebao znati ili nije trebao znati?
Je li znao ili ipak nije znao?
Je li bio zauzet podupiranjem ukrajinske protuofenzive, poboljšanjem regionalne i globalne sigurnosti ili mu jednostavno nisu prenijeli upozoravajuće vijesti odaslane iz HEP-a? [Read more…]
Hrvatska i Srbija – Zakon spojenih posuda
Igrokaz se nastavlja. Već trideset godina na krilima nacionalizma krade se i rastura, a sve za blagostanje odabranih članova vladajućih i njihovih porodica.
Zaključak je to koji svakoga u ovoj zemlji ostavlja ravnodušnim, i tu leži tajna uspjeha vladajućih elita, u zatupljenosti i ravnodušnosti njenih građana da ožive u svojim srcima tu notornu, općepoznatu i na neki način bogohulnu činjenicu. [Read more…]
Bog, Hrvati i nogomet
Konačno, s olakšanjem, nakon dugih mjeseci apstinencije, zabijanja glave u pijesak, apatije pomiješane sa zatomljenim nezadovoljstvom vlastitom egzistencijom, smanjenom kupovnom moći, gomilom računa koje moramo plaćati i neizvjesnosti hoćemo li zadržati posao ili ćemo na burzu rada, neki svakako i u Irsku, nakon autodestruktivnog potiskivanja emocija… konačno, nakon svega, opet se ozarila cijela hrvatska javnost, drčno i ponosito poput hrabrih demonstranata krvavih gubica na ulicama nekih nedemokratskih, autoritativnih država i pripadajućih im režima, zaorila se pjesma i zavijorile se zastave. [Read more…]